Dalmacija Split

OSAMNAEST BOLNIČKIH GODINA

Don Tomislav odlazi s Firula: 'Da, i vjenčavao sam na samrtnoj postelji. A najteže je kada umiru mala djeca. Na takve stvari nitko ne može ostati imun'

OSAMNAEST BOLNIČKIH GODINA

Najteže je kada umiru mala djeca, koja se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. Na takve stvari nitko ne može ostati imun. Ipak, u većini takvih slučajeva upravo ta umiruća djeca tješe svoje roditelje i govore kako idu u raj, Isusu na nebo. To su najteži trenuci mog zvanja. Bilo je podosta takvih slučajeva, kada bi me s Klinike za dječje bolesti KBC-a Split pozivali i u noćnim satima da dođem, da malo porazgovaram s neutješnim roditeljima, da im ja budem neka vrsta utjehe - kazuje don Tomislav Topčić, već osamnaest godina kapelan KBC-a Split na lokaciji Firule, koji uskoro odlazi na novu dužnost župnika u Košutama.

Na mjesto bolničkog kapelana došao je u rujnu 2001. godine.

- I od tada sam dvadeset četiri sata bio na raspolaganju svakog dana, za sve one potrebite koji su htjeli razgovarati sa mnom, koji su htjeli riječ utjehe, riječ Božju... Nije to lak posao, vjerujte. Evo, prisjećam se slučaja kada je danima, u velikim mukama umiralo jedno dijete. Majka ga nikako nije dala od sebe, stalno ga je grlila i nikako se nije moglo prići tom djetetu. Njezina bol je bila pregolema. U jednom sam joj trenutku rekao kako ja razumijem tu njezinu bol i neopisivu patnju i da je to najgora bol i patnja koju netko može podnijeti, no zamolio sam je da to dijete prepusti Gospodinu, da ga malo pusti od sebe. Ona ga je u jednom trenutku pustila, prestala ga je grliti i nakon određenog vremena to je dijete ozdravilo i zdravo napustilo bolnicu. Sreća je bila ogromna. To dokazuje da je On gospodar života i smrti - kazuje don Tomislav Topčić.

Cijelo vrijeme svog služenja u bolnici don Tomislav je davao cijelog sebe i kada više nije imao fizičke snage, ustrajao je u svojim djelima, želio je pomoći.

- Ovo je posao u kojemu nema kalkuliranja, vrlo zahtjevan. Tu ne možeš davati malo, moraš dati čitavog sebe, radi se o vrlo odgovornom apostolatu. Moraš dati cijeloga sebe, jer ljudi proživljavaju Boga kroz kontakt sa svećenikom. Sjećam se, prve tri godine moje službe u bolnici nisam imao ni jedan slobodan dan. U mjesec dana obišao bih sve bolničke odjele i tako tri godine zaredom, iz mjeseca u mjesec, bez dana odmora. Morao sam uvijek biti na raspolaganju i pacijentima i njihovim obiteljima ili bolničkom osoblju - kazuje don Tomislav.

U svom poslu susretao se s raznim ljudima.

- Bilo je onih koji prihvaćaju Gospodina, ali bilo je i onih koji ga nikako ne žele prihvatiti i koji nisu davali da umirućem članu njihove obitelji dam bolesničko pomazanje. Ali ja bih razgovarao s njime i neke bih uspio "omekšati", a neke ne. Oni koji nisu htjeli prihvatiti Boga su ljudi koji su rođeni prije Drugog svjetskog rata i kojima je u tom ratu nastradao netko vrlo blizak, odnosno oni koji su doživjeli neku ratnu tragediju. Oni su prema Bogu nosili neku vrstu izranjavanosti.

Prisjećam se jedne žene koja je kao djevojčica od pet godina gledala kako joj vješaju oca u Drugom svjetskom ratu. Ona je molila Boga da ga spasi, ali je otac ipak bio obješen. I njoj se kroz život pojavio otpor prema Gospodinu. Ja sam s njome razgovarao i pokušao je uvjeriti da Bog nije kriv što je njezin otac ubijen i da se on nalazi u raju. Govorio bih joj kako je i Isus ubijen i razapet i da u tome treba pronaći utjehu.

No, ima ljudi koji se s takvim stvarima ne znaju nositi. Naravno, ima ljudi koji izbjegavaju bilo kakav kontakt i razgovor, a onda bih se ja povukao, jer nisam želio dolaziti u konflikt - kazuje don Tomislav.

Don Tomislav je u osamnaest godina bolničke službe kao kapelan podijelio oko dvadeset tisuća sakramenata (pričesti, krštenja, bolesničko pomazanje...)

- Mislim da sam negdje oko tristo djece krstio. Ljudi su jako zahvalni kada je u pitanju bolest. Bilo je slučajeva u kojima sam ja kao svećenik izmirio dvije strane iste obitelji, koje godinama nisu razgovarale. Onako, oni bi se svi okupili oko bolesničke postelje i svog bolesnog ili umirućeg člana i onda bi pričali, razgovarali i na kraju bi se izmirili. Imao sam i četiri ili pet slučajeva vjenčanja na samrtnoj postelji i to je bilo gotovo uvijek zbog toga što je umirući, koji se nije crkveno vjenčao, izrazio želju da to učini prije same smrti - kazuje don Tomislav.

Posebno važan sakrament u radu don Tomislava Topčića je bolesničko pomazanje ili sakrament posljednjeg pomazanja. Taj se sakrament dodjeljuje teško bolesnim i umirućim osobama. Sakrament se sastoji od pomazanja bolesnika blagosljovljenim uljem po čelu i rukama, uz molitvu svećenika, koji zaziva posebnu Božju milost na bolesnika ili umirućeg. Ovaj sakrament spada u obred prelaska, i to prelaska iz zdravlja u bolest i iz života u smrt. Ako se bolesnik zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao ispovjediti, dobiva se oproštenje grijeha. Uz ovaj sakrament često se dijeli i sveta pričest.

- Ni sam ne znam koliko sam obavio bolesničkih pomazanja. Mnoge obitelji odgađaju da njihov teško bolesni član, kojemu je smrt izgledna, dobije bolesničko pomazanje, jer misle da će odmah umrijeti čim dobije bolesničko pomazanje. A, to jednostavno nije istina. Ne treba se sakramenta bolesničkog pomazanja bojati - kazuje don Tomislav Topčić.

Naš se sugovornik posebno prisjeća jednog događaja.

- Prije više od petnaest godina na telefon me nazvala meni jedna poznata osoba i rekla mi kako u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL) leži jedan lovac, koji je teško nastradao u lovu. Operacija je nad njime trajala pet ili šest sati i bila je vrlo zahtjevna. Taj me moj poznanik zamolio da čovjeku dadem bolesničko pomazanje. Kako bolesnik u trenutku kada sam mu davao bolesničko pomazanje nije bio pri svijesti, ja sam mu govorio na uho "ako se kaješ..." i kada je primio bolesničko pomazanje, ja sam otišao dalje. Nakon tog susreta više nisam vidio tog bolesnika i mislio sam da je preminuo jer je bio u izuzetno teškom stanju.

No, nakon mjesec dana, u Kirurškom šoku, obilazio sam neke pacijente i odjednom čujem glas "hoćete li i mene obići, zar ste me zaboravili". Okrenem se i vidim čovjeka iz JIL-a, kojemu sam dao bolesničko pomazanje dok nije bio pri svijesti.

- Sve sam vas čuo, i ja sam se pokajao, rekao mi je tada, i ja sam bio izuzetno sretan što je on živ i što se dobro oporavljao - kazuje don Tomislav.

Prisjeća se naš sugovornik i slučaja s Klinike za psihijatriju KBC-a Split.

- Tamo je ležao jedan mladi momak koji je bio u komi. Njegovi roditelji nisu bili u vjeri, odnosno nisu je prakticirali. Ja sam mu dao bolesničko pomazanje i on se nakon tri dana probudio iz te kome, ustao na noge i otišao kući, nakon što se u potpunosti oporavio - kazuje don Tomislav.

Nakon završetka svog pastoralnog puta u KBC-u Split, don Tomislav odlazi na službu u župu Košute, koja nije njegova prva župa jer je već bio na službi u Docu Donjemu od 1988. do 2001. godine, dok nije došao u KBC Split.

- Velika je razlika između bolničkog pastorala i pastorala u župi. Ovdje sam tisuće sati proveo i probdio uz umiruće, teško bolesne i s njihovim obiteljima. Svima njima sam nastojao pomoći i olakšati. Ni sam ne znam odakle mi tolika snaga, svih ovih godina. Samo ima jedno objašnjenje, Gospodin mi je davao tu snagu i kroz mene je progovarao i pomagao svima onima kojima je to bilo potrebno. Župa Košute je vitalna župa, ima između 1500 i 1700 stanovnika i od 2012. godine je samostalna župa. Prvi njezin župnik bio je don Darijo Čorić, potom don Franko Prnjak i sada ja.

A ja, ja sam prepušten Bogu, držim se pravila Crkve i moram biti i u Košutama na raspolaganju ljudima, kao što sam bio i u splitskoj bolnici - kazuje don Tomislav.

Na njegovo mjesto kapelana na Firulama dolazi don Lovre Šola iz Prisoja, koji je bio župnik u Kaštel Starom.
Na kraju našeg razgovora don Tomislav je želio zahvaliti nekim svojim kolegama, bez kojih, kako kaže, ne bi mogao izdržati svih ovih osamnaest bolničkih godina.

- Oni su uvijek uskakali kada je bilo potrebno. I bez njihove svesrdne pomoći bilo bi mi puno teže. Zato veliko hvala, sada, nažalost, dvojici pokojnih svećenika, don Ćiri Buriću i don Marku Klariću, kao i don Ivanu Kovačeviću. Ujedno veliko hvala i don Miji Grozdaniću i pokojnom don Pavi Piplici, župnicima Gospe Fatimske sa splitskih Škrapa, kao i njihovim suradnicima.
U mome pastoralu dosta su mi pomogli i članovi Marijine legije iz Splita, kao i Katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara i Katoličko društvo splitskih liječnika. U Košute odlazim s vjerom da sam pomogao u splitskoj bolnici svima onima kojima je to bilo potrebno i da su svoje posljednje trenutke lakše proživljavali, uz Božju riječ - zaključuje don Tomislav Topčić.

Marija Županović: Veliko mu, ljudsko hvala

Jedna od onih osoba koja je veliki broj godina provela s don Tomislavom Topčićem kao bolničkim kapelanom je i viša medicinska sestra Marija Županović, dugogodišnja glavna sestra KBC-a Split.

- Bili smo zajedno više od šesnaest godina, sve do mog odlaska u mirovinu. Don Tomislav Topčić je vrlo skroman, nenametljiv, samozatajan, odgovoran, tih i vrijedan čovjek, koji se uvijek drži svojih dogovora i svoje riječi. Uvijek je bio dostupan bolesnicima, njihovoj rodbini, kao i bolničkim zaposlenicima. Moglo ga se sresti i dobiti na mobitel svaki dan u tjednu i u svako vrijeme. Svetu misu služio je svaki dan u kapelici sv. Josipa i ta je misa uvijek bila jako dobro posjećena, a onim pacijentima koji su bili teško bolesni i koji nisu mogli doći na misu, odlazio je u bolesničke sobe.

Dom Tomislav je za svoj dušobrižnički doprinos u KBC-u Split zaslužio jedno veliko ljudsko hvala. Osobno, od svega srca mu želim puno zdravlja i nadam se da će mu služba u novoj župi biti barem malo manje zahtjevna. Također, novom bolničkom kapelanu želim da ga Bog osnaži u bezuvjetnoj ljubavi kako bi mogao slijediti svog prethodnika - rekla je Marija Županović.

 

Ovo je posao u kojemu nema kalkuliranja, vrlo zahtjevan. Tu ne možeš davati malo, moraš dati čitavog sebe, radi se o vrlo odgovornom apostolatu

 

Ima ljudi koji izbjegavaju bilo kakav kontakt i razgovor, a onda bih se ja povukao, nisam želio dolaziti u konflikt

 

Nakon završetka svog pastoralnog puta u KBC-u Split, don Tomislav odlazi na službu u župu Košute

 

Najteže je kada umiru mala djeca koja se nalaze u terminalnoj fazi bolesti. Na takve stvari nitko ne može ostati imun

 

Naslovnica Split