Dalmacija Split

Velika priča

Dr. Hrvoje Smodlaka: Duboka mržnja prema alepskom boru dovela je do katastrofe. Marjanu sada prijeti pomor

Velika priča

Način na koji se sanira šuma na Marjanu od potkornjaka izaziva polemike u javnosti. Nadležni su obećavali da će transport posječenih stabala žičarama biti najbezbolniji način, “kao branje cvijeća”. Međutim, na društvenim mrežama pokazuju se snimke širokih prosjeka koji su bez elaborata prokrčeni u zaštićenoj šumi. Na slikama se vide raspadnuti suhozidi gdje su prošle žičare...

No, do komentara šumarske struke sve je teže doći, jer skoro nitko ne želi u medije. Jedan od rijetkih koji o sanaciji Marjana govori bez dlake na jeziku je dr. Hrvoje Smodlaka. On je profesor anatomije i histologije na Western University of Health Sciences, College of Veterinary Medicine u Pomoni u Californiji. Iako dr. Smodlaka piše znanstvene radove o morskim sisavcima, šumari ga ozbiljno shvaćaju i uvažavaju njegovo mišljenje zbog njegove predanosti šumarskoj tematici i poznavanja Marjana. Dapače, pred njim o toj park-šumi šumari kažu i ono što ne govore javno.

Izišli ste nedavno s informacijom o velikom broju ilegalno posječenih stabala na Marjanu. Zašto bi se netko upustio u takav pomor borova, i to protuzakonito?

- Dobar dio ljudi ovdje ima negativnu percepciju alepskog bora. Smatraju da nije autohtona vrsta i da ne pripada Dalmaciji, što potvrđuju neki napisi u novinama, kao i anketa u Slobodnoj Dalmaciji, gdje se 78 posto ljudi izjasnilo protiv alepskog bora.

Međutim, ako otvorite šumarsku literaturu, alepski bor se navodi kao autohtona pionirska vrsta koja proizvodi tri vrste autohtonih šuma, počev od šibenskog arhipelaga, a južno od Splita i na kopnu. To su najsuši tipovi šuma u Hrvatskoj. Postoje šume alepskog bora sa gluhačušama, šuma sa resikom i šuma sa crnikom.

Autohtona šuma na Marjanu je klimatogena šuma hrasta crnike i crnog jasena. Budući da tu nije bilo tla, prije više od sto godina posađena je kultura alepskog bora i sukcesija te vegetacije išla je prema šumi hrasta crnike i crnog jasena s pripadajućim ostalim vrstama koje rastu u toj šumi.

Često neki neki laici, a i botaničari, smatraju alepski bor za štetnu vrstu. Jedan od najboljih primjera je biolog profesor Mirko Ruščić, koji tvrdi da alepski bor alohtona, nezavičajna vrsta, koja guši ostalu vegetaciju, zakiseljuje tlo i sprečava svjetlost za rast autohtonih vrsta.

Prije nekoliko godina upoznao sam profesora Ruščića koji iskazuje animozitet prema alepskom boru do te mjere da čim bih spomenuo taj bor, on bi promijenio izraz lica. Postao bi nezadovoljan i govorio: “Zašto su morali saditi alepski bor prije sto godina?!”. Ja sam mu pokušavao objasniti da je to bilo nužno baš zbog stoga što je ondašnje tlo bilo erodirano, a alepski bor se može održati u takvim ekstremno oskudnim uvjetima tla. Nisu imali izbora saditi druge vrste, jer je ovo najotpornija vrsta što se tiče suše.

Ta duboka mržnja prema alepskim borovima koju on osjeća i plasiranje neistina dovela je do nepotrebne situacije da je osoba koja mrzi alepski bor “hakirala” sanaciju šume na Marjanu.

Kako se to po vama odrazilo na sanaciju Marjana od potkornjaka?

- To je zapravo dovelo do katastrofalne situacije u kojoj se nalazimo, a krenulo je tako što je profesor Ruščić toga jutra 26. veljače rekao sjekačima da gdje god vide hrastove crnike sjeku oko njih, bilo da su borovi zaraženi, zdravi ili suhi. Oni su počeli sa sječom, ali borovi su padali preko tih hrastova crnika. Zgnječili su tu vegetaciju koju je on htio sačuvati. Ja sam tog jutra naišao pola sata nakon što su ti radovi započeli.

Smatrate da je dr. Mirko Ruščić, koji je predsjednik Povjerenstva za Marjan i predsjednik Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan, na neki način odgovoran za ilegalnu sječu?

- Mirko Ruščić je ideolog ilegalne sječe, definitivno. On smatra da čini korisnu funkciju jer eliminira alepski bor s Marjana. Iskoristio je svoju poziciju da se riješi alepskog bora, iako taj bor nije do kraja obavio svoju funkciju pionirske vrste. Da je ta šuma živjela još deset ili dvadeset godina možda bi bila bolja situacija jer bi se javilo više autohtonih klimatozonalnih vrsta šume crnog jasena i crnike. Nažalost, to je sad naprasito prekinuto.

Kako je moguće da jedan čovjek izvede sve to o čemu govorite?

- Gradska vlast je Ruščiću dala priliku da bude ideolog ove sanacije. Provoditelj je gospodin Nenad Ružić, koordinator kriznog stožera Civilne zaštite. Naravno, tu je izvođač “Matima project”, s njezinim radnicima, koja je licencirana firma u Hrvatskoj. Oni ne žive od vezenja goblena, znaju vrlo dobro što je doznačeno stablo, a što nije, što je legalna sječa, a što je ilegalna sječa. Ono što je najkriminalnije u ovoj situaciji jest da su ti ljudi dobili povjerenje građana Splita da spase šumu, a oni su zapravo krenuli u uništavanje zdravih borova.

Ne možemo zanemariti da se sanacija provodi radi potkornjaka koji je napao brojna stabla. Međutim, vi ste izišli s tezom da je ovakva sanacija gora od toga da se nije ništa poduzimalo. S obzirom na to da se na sječu potrošilo osam milijuna kuna, možete li objasniti kako bi bilo bolje da se nije ništa poduzelo?

- Prije nekoliko godina u Gorskom kotaru i Sloveniji došlo je do vjetroizvala i ledoloma. Nekad zdravim smrekama oštećena je kora, i to je uzrokovalo izuzetno brzo širenje smrekovog potkornjaka. Ovom nestručnom sanacijom na Marjanu veliki broj stabala je obaran, tijekom obaranja oštećena je kora zdravih stabala. Stabla su izvlačena takozvanom stablovnom metodom, cijela krošnja i deblo su vučeni po tlu. U tom razdoblju vučenja po tlu žičarama došlo je do oštećenja kora susjednih zdravih stabala, što stvara otvoreni put da takva oštećena stabla budu napadnuta od mediteranskog potkornjaka.

Pored oštećenja tih novih, nezaraženih stabala, došlo je istovremeno do erozije tla. Na prosjekama za žičare obavljena je gola sječa ne samo borova, nego i čempresa i drugih vrsta stabala i grmlja koje su imali nesreću da se nađu na putu prosjeka. Neke su prosjeke široke deset metara, neke dvadeset, a neke čak sto metara široke. Zapravo, s takvim načinom sanacije Marjana imitirao se efekt vjetroizvala i ledoloma koji smo imali u Sloveniji i Gorskom kotaru, koji je pomogao širenju smrekovog potkornjaka. Dobili smo istu situaciju na Marjanu, ali proizvedenu od čovjeka.

Na koji način će se šuma moći obnavljati nakon svega što ste naveli?

- Tamo gdje je obavljena gola sječa došlo je do erozije tla. Također, došlo je i do uništenja suhozida, a to je dovelo do popločavanja tla. Humusni dio tla se izgubio nakon velikih kiša u svibnju jer je pala dvostruka količina padalina. Na tim golim površinama gdje je došlo do erozije tla jedino se može saditi ponovno alepski bor. Profesor Ruščić promovira sadnju hrasta crnike na takvim lokacijama. Međutim, hrast crnika treba bogato humusno tlo i zasjenu da bi rastao. Na onim lokacijama gdje postoji zasjena borova, gdje je malo gušći sklop alepskih borova, može se ispod njih podsijavati sjeme hrasta crnike i ostalih autohtonih listača koje rastu u marjanskoj autohtonoj klimatozonalnoj šumi. Međutim, na onim dijelovima gdje je došlo do gole sječe jedino se alepski bor može saditi.

Izostavljate li u vašoj jednadžbi mogućnost da u pozadini stoje interesi građevinskih lobija koji bi u park-šumi htjeli prenamjenu zemljišta, o čemu se spekulira po medijima i društvenim mrežama?

- U sljedećih nekoliko godina će sve to isplivati na površinu. Vrlo bliska budućnost će dati odgovor na pitanje čiji su interesi bili vezani za Marjan. Svi se kunu da nemaju nikakvih interesa, gradonačelnik i političari, ali s obzirom na način na koji je sanirana šuma to postoji kao sumnja svakom građaninu Splita.

Ovo je bila zaštićena šuma, ali odnos prema njoj je katastrofalan. Ljudi koji su je zasadili prije sto i više godina imali su viziju za buduća pokoljenja, za svoje unuke i praunuke, da posade šumu kako ne bi bila golet kakva je bila na Marjanu prije više od sto godina - a mi nemamo viziju kako spasiti tu šumu u dvadeset prvom stoljeću.

U Makarskoj sade alepske borove jer je to jedina vrsta četinjače koja trpi sušu i posolicu, a pruža ugodan hlad na plažama. Što mi radimo s alepskim borovima na Marjanu? Uništavamo ih aktivno. To je vrsta koja je duboko zadužila hrvatski turizam, možda to nije najljepše stablo, ali zelenilo dalmatinskih otoka uglavnom dolazi od alepskog bora. Pogotovo je ugodna njegova sjena, kad nakon kupanja želite pobjeći od jakog sunca.

Kako bi se nastalo stanje na Marjanu, po vama, moglo razriješiti? Što bi trebalo napraviti vezano za ljude koji su uključeni, i za obnovu šume?

- Ljudi koji su odgovorni za ilegalnu sječu, profesor Ruščić i gospodin Ružić, trebali bi iz moralnih razloga dati ostavku. Ne samo što su lagali, sudjelovali su u ilegalnoj sječi, ogriješili su se o hrvatske zakone. Firma “Matima project” isto tako treba odgovarati za ilegalnu sječu. To su profesionalni sjekači, oni znaju da se mogu sjeći samo doznačena stabla i moraju odgovarati pred hrvatskim zakonima.

Što se tiče šume, treba napraviti pametnu obnovu. Na onim dijelovima gdje je došlo do erozije, gdje nema tla i zasjene, ne može se saditi crnika već se tu mogu saditi borovi. Ne mora to biti alepski bor, može se saditi primorski bor ili brucijski bor. Trebat će se uključiti struka u obnovu marjanske šume. Profesor Ruščić je prije nekoliko mjeseci na televiziji rekao da će struka odlučiti što će se saditi, a onda je na kraju istaknuo da će on nadzirati tu struku. Znači, osoba koja je naredila ilegalnu sječu će nadzirati struku, iako ta osoba nije šumarski stručnjak.

Profesor Ruščić i gospodin Ružić nikako ne smiju sudjelovati u obnovi i pošumljavanju Marjana, jer su svojim radom, djelom, lažima i obmanama prema splitskoj i hrvatskoj javnosti sebe isključili iz tog procesa.

U otvorenom pismu prozvali ste Ruščića za stavljanje lažnih doznaka na stabla, pozvali ste se na svjedočanstva nekih građana. Ne zvuči li to ipak kao filmska priča, o sastanku na Marjanu da bi se radilo nezakonite radnje?

- Na području Zoološkog vrta, ispred maloga amfiteatra na Marjanu, tri alepska bora su posječena, a bila su lažno doznačena. Kad se bor doznači, treba se otkoriti između korijena i debla i udariti doznačnim čekićem tako da se vidi žig. Međutim, na ta tri bora postoji zašaranost sprejem, ali ne postoji žig niti je skinuta kora. Ta tri bora su primijetili građani. Čak su objavili video. Za jedan bor se definitivno vidi da je bio zdrav. On je bio krivo doznačen i posječen, a puno građana je bilo ljuto što se to dogodilo.

Nekoliko dana prije toga, gospodin Ruščić, jedan adolescent i osoba koja po opisu odgovara vlasniku “Matima projecta” gospodinu Borutu Dolencu, bili su primijećeni da u kasnim poslijepodnevnim satima hodaju s doznačnim sprejem u okolici Zoološkog vrta i Botaničkog vrta. Čak postoji fotografija. Puno ljudi ih je pitalo što to rade, na što nisu dobili odgovore. Ljudi su bili uzrujani što su ih vidjeli da šetaju s doznačnim sprejem i šaraju po stablima.

Koordinator kriznog stožera Civilne zaštite Nenad Ružić je odbacio prigovore o masovnoj ilegalnoj sječi, rekavši da nitko ne bi bio lud da posječe tisuću borova ilegalno dok je policijska istraga u tijeku. Policija već tri mjeseca po nalogu Općinskog državnog odvjetništva istražuje prijave o ilegalnoj sječi i još nisu podnijeli izvještaj. Smatrate li da će Državno odvjetništvo pokrenuti postupak na osnovi kaznenih prijava?

- Smatram da hoće. Međutim, uzelo je puno više vremena nego što sam očekivao. Državno odvjetništvo nije dobilo samo prijave, nego i fotodokumentaciju sa slikama puno tih stabala. Čak su dobili GPS lokacije 1411 stabala koja su ilegalno posječena, ali to je stara informacija. Nastavkom nestručne sanacije ilegalna sječa je produžena sve do sada. Sto metara od moje kuće se već nalaze ilegalno posječena stabla.

Meni je Nenad Ružić kazao da su njemu ljudi rekli da stabla tek sad dolaze do izražaja kad nisu u gustom sklopu, vi pak tvrdite da je situacija katastrofalna?

- Situacija je katastrofalna jer se u saniranom dijelu šume ponovno javljaju zaražena i bolesna stabla koja oni trebaju ponovno doznačavati i eliminirati iz šume.

Što se tiče toga da su stabla izražajnija, to je bedasta izjava. Većina borova je sada u osami, a prije su bili u gušćem sklopu, što im je omogućavalo da odolijevaju vjetrovima, osobito buri. Sad kad dođe jesen, odnosno zima, doći će do velikih vjetroizvala. Velik dio onih stabala koja prežive pošast potkornjaka i nestručne sanacije, uništit će vjetroizvala.

Jeste li se oko ovih stvari konzultirali sa šumarima i šumarskom strukom?

- Jesam, od početka ovog procesa. Većina šumara u Hrvatskoj ne želi se očitovati iz razloga što rade za hrvatsku državu. S obzirom na to da je jedna politička opcija sada na vlasti, osjećaju se nelagodno kritizirati situaciju na Marjanu. Veliki dio njih ima obitelji i u strahu su da bi mogli trpjeti sankcije. Neki su čak dobili decidiranu naredbu iz Ministarstva poljoprivrede da uopće ne smiju izlaziti u javnost ni sa kakvim komentarima.

Što vama šumari kažu?

- Većina šumara je u šoku pred ovim što se dogodilo. Vrlo rijetko će koji šumar mene pokušati demantirati. Čak me profesor Ruščić i Ružić nisu pokušali demantirati. To su bile takve bedaste priče koje su oni plasirali, da će vlake za žičare biti branje cvijeća pa im zato ne treba elaborat. Prošetajte se Marjanom danas, pod tim vlakama više ništa ne raste. Došlo je do erozije tla, popločani su suhozidima…

Čak su izveli smiješni istup s maslinama koje su rasle uz protupožarne putove. Iščupali su ih, držali tjedan dana da se osuše, a onda su mrtva stabla sadili. Naravno, ona su i danas mrtva. Stoje kao svjedočanstvo njihove obmane.

 

Zašto tvrdite da se Krizni stožer nije držao uputa stručnjaka za potkornjake dr. Milana Perneka, koji im je savjetovao da se fokusiraju na uklanjanje zaraženih stabala iz šume?

- Dapače, krizni stožer je više fokusiran na uklanjanje sušaca, koji nisu izvor zaraze. Na taj način je ugrozio samu sanaciju jer su gubili vrijeme, novac i resurse na uklanjanje sušaca. Velik dio sušaca su mogli posjeći i postaviti tako da spriječe eroziju tla.

Na južnom Velebitu, na velikom Rujnu, šumu je 2007. uništio požar, a šumari su posjekli mrtve crne borove i stvorili su male vrtiće gdje se vratila autohtona šuma skupa s crnim borovima. Tako su spriječili eroziju i omogućili obnovu šume.

Dakle, krizni stožer nije slušao autoritet dr. Perneka. Na taj način su čak ugrozili sanaciju, što se može vidjeti jer se u saniranom dijelu šume javljaju nova zaražena stabla na sve strane. Na jednoj lokaciji do druge vode prije tri tjedna su bila dva zaražena stabla, sad ih je šest ili sedam. Znači, potkornjaci nisu nestali iz šume, nisu na koljenima. I dalje se razmnožavaju. Pravu štetu ćemo vidjeti na jesen. Nestručna sanacija može doći glave i sanirani dio šume.

 

Naslovnica Split