Dalmacija Split

Povijest pisana svjetlom

U kultnoj splitskoj kavani jedan je svirao dok se nije onesvijestio, drugi je zubima držao stol s dvanaest stolica, treći razbijao kamenje o glavu... Pa nije pjesnik bez razloga napisao da ovaj grad nije slučajno ovdje i slučajno ovakav!

Povijest pisana svjetlom

S fotoenciklopedijom Gorana Borčića "Povijest pisana svjetlom – Split od Prisce do Adriane" u nakladi Muzeja grada Splita, nastavljamo đir kroz gradsku povijest.

"Split je dijete svjetlosti, od svih gradova svakako jedan od najslikovitijih i najfotogeničnijih. I nije bez razloga pjesnik zapisao da ovaj grad nije slučajno ovdje i slučajno ovakav. A jedan drugi istaknut će da je svaki njegov trg, svaka ulica, svaki prozor jedna mala pozornica na kojoj se stalno vrti karusel života, objavlja izmjena stvarnoga u teatralno, životnoga u fiktivno.

Neponovljive splitske face za koje jednostavno moraju znati svi Splićani: najneobičniji gradski likovi ikad po prvi put na okupu, mnoge fotografije dosad nisu viđene

Kako je rastao Split zajedno s osobama, kvartovima i događajima, čudacima, osobenjacima i redikulima: ovo je kapitalna fotoenciklopedija grada pod Marjanom

U tom ozračju iznimne ambijentalnosti kao da su se svi meštri od znanja i zanata znali iskazati; i pjesnici i novinari, i slikari i pituri, i kipari i graditelji, i šlageraši i klapaši. I svima kao da je bilo i jest stalo da učine grad, njegove patricijske palače i pučke dvore, čas bučnim i slavljeničkim pa i raspojasanim, čas potihim, ljudski pritajenim i introvertnim, ali svakako što ljepšim.

O svemu tome ove fotografije zorno govore, zabilježeni trenuci raspoloženo i zrelo zrače o gradu u hodu, istrajavanju u vremenu i unatoč vremenu", zapisao je o neodoljivoj Borčićevoj šestodijelnoj monografiji akademik Jakša Fiamengo.

Istočna obala


U prvoj polovini 19. stoljeća istočna obala splitskog zaljeva još je gotovo potpuno neizgrađena; jedino su na krajnjem sjevernom dijelu skromne kamene kuće težačkoga predjela Lučac. Na južnom uzdignutom dijelu još su se vidjeli tragovi barokne utvrde Bačvice iz 17. stoljeća. Prije izgradnje željezničke pruge i nasipanja obale 1877. godine, more je dopiralo sve do kuća Bui, Katalinić i Zlodre.

Pored prometne uloge, na ovom su mjestu od davnine bili i industrijski, ali i sportski sadržaji. Prije nasipanja obale 1926. godine, ondje su bili smješteni škverovi i veslački klubovi, a nekadašnja kavana "Na novoj obali" bila je svojevrsno kulturno i zabavno središte Splita onog vremena.

Do izgradnje lukobrana 1887. godine putnički brodovi su pristajali uz Mletački mul ili uz istočnu obalu, a kako je sedamdesetih godina 19. stoljeća u Trstu vladala kolera, putnici iz Llydovih parobroda morali su u višednevnu karantenu. Stari lazaret u to vrijeme nije služio svrsi pa su putnici kočijama i pod stražom prebacivani u franjevački samostan uz crkvu Gospe od Poljuda, gdje su izdržavali karantenu.

Uz morsku obalu Lučca, ispod današnje Radovanove ulice, do 1877. djelovala su tri škvera: Ivan Bui, Pavao Bui i Mate Katalinić. Braća Bui su poslije zatvaranja brodogradilišta otkupila tvornicu kože "Zlodre". Najviše kalafata dala je obitelj Bui, čak devetnaest.

Dvadesetak godina nakon gradnje pruge i kolodvora, Split je 1903. godine povezan sa Sinjom uskotračnim kolosijekom. Već godinu dana nakon toga dogodila se nesreća ferate nazvane "Rera" kod Mravinaca, pa su uvedeni suvremeni vagoni i lokomotive. "Rera" je vozila 53 godine, sve do 1956.

Kavana "Na novoj obali – Caffe al Porto" izgrađena je 1885. godine, a otvorio ju jeŠpiro Tocilj novcem zaređenim od prodaje vina, koje je izvozio u doba kad su francuski vinogradi bili poharani filokserom. Na gornjem katu zgrade bio je vlasnikov stan, a u prizemlju kavana s restoranom i terasom koja je mogla primiti četristo gostiju. Od 1894. godine restoran je radio dvadeset četiri sata dnevno, pa se u splitskim novinama tog vremena ismijavalo Gradsku biblioteku koja je "uvijek zatvorena", za razliku od kavane na obali.

Ta je kavana bila jedinstvena: nije bilo slavlja i večernjih zabava a da društvo nije završilo u Tociljevoj kavani. Priređivane su tu zabave i veselice, u vrijeme poklada ondje su se čitale krnjine šentence, a pred kavanom bi se i palio krnje. Ove je šentence redovito sastavljao gradonačelnik i odvjetnik dr. Vice Mihaljević– Neurastenicus. U njoj su se redovito davale i kabaretske predstave, gostovale su glumačke i akrobatske trupe.

Od svibnja 1920. godine Tocilj je kavanu iznajmio američkoj mornarici na četiri godine, a tada je na inicijativu voditelja Mate Matića i vlasnika kinematografa Vinka Čulića organizirana i velika novitada – javno kino na otvorenome! Već prve večeri vlast je zabranila filmske predstave pred kavanom jer je zbog velike navale gledatelja bio zapriječen promet lukom.

Krajem 1930. godine u kavani na obali gostovao je svjetski rekorder u ustrajnom sviranju tamburice, dvadesetjednogodišnji Dragutin Majetić, čiji je rekord bio 102 sata neprekidnog sviranja! U Splitu je svirao 86 sati; tad je osjetio veliku slabost, a kad je pojeo sardine – onesvijestio se!

Godinu kasnije Hercegovac Rifat Gačanin zadivljuje publiku držeći zubima stol s dvanaest stolica. Dolazili su i snagatori: Lovrećanin Marko Zaradić stigao je sa svjetske turneje i, rastegnut između dvije stolice, na prsima držao 1500 kilograma, nakovnje na kojima željezo kuju dva čovjeka; razbijao je kamenje o glavu i prsima trgao lance. Dalje: zabijao je čavao u dasku debelu tri prsta, pa ga vadio zubima; preko njega je prolazio automobil s pet osoba; u jami, na dubini od dva i pol metra, bez zraka je izdržavao 35 minuta; držao je na sebi dva klavira na kojima su svirale dvije gospođice!

Ličanin Marijan Matijević golim rukama je savijao željezne šipke u kravate, rukama razbijao kamenje, zubima grizao čavle i zabijao ih šakama u grede. Iznad glave držao je drveni podij s orkestrom od šest svirača; na leđima su mu razbijali kamen težak 600 kilograma; zubima bi nosio bačvu piva od 50 kilograma. Zaradu je slao Crvenome križu, bolnicama i siromašnoj djeci, a bio je i svjetski rekorder u jelu: za ručak bi smazao četiri kilograma teletine, a kad bi se dobro izmorio, malo mu je bilo i čitavo janje.

Vlasnik Špiro Tocilj isplaćen je 1934. godine zbog plana o rušenju kavane. O čuvenoj kavani "Na novoj obali" i veliki Tin Ujevićnapisao je podužu pjesmu.

U počast komandantu prvog srpskog odreda "Belih orlova", koji su 20. studenoga 1918. godine stigli u Split parobrodom "Almissa", splitska je općina gat na kojem je pristao nazvala Pristaništem majora Stojana Trnokopovića, dok su ga Splićani i dalje zvali Mul sv. Petra. Na taj je gat 14. listopada 1934. godine stigao i parobrod "Dubrovnik" s tijelom kralja Aleksandra Karađorđevića, ubijenog u Marseilleu, a lijes je bio izložen na katafalku na pet katova.



Godine 1885. građena je kod početka Đige prva velika kuća Katalinić u kojoj je bilo smješteno i skladište vina. U to je vrijeme bila najveće trgovačko skladište u Dalmaciji. Nedaleko od nje 1892. godine građena je druga obiteljska trokatnica, a srušene su u savezničkim bombardiranjima Splita 1943. i 1944. godine. Tada je uništena i prekrasna vila Katalinić na obližnjem Katalinića brigu okružena najljepšim splitskim perivojem, o kojem su se svakodnevno brinuli vrtlar i dva težaka.

Stara općina

Na predjelu Bol građena je od 1921. do 1924. godine nova splitska općinska zgrada u koju su bile smještene različite službe, a 1925. godine posjetio ju je kralj Aleksandar, kojeg je dočekao načelnik Ivo Tartaglia. Stubište i ulaz Općinskog doma projektirao je arhitektJosip Kodl. Nakon kapitulacije fašističke Italije u rujnu 1943., u Split ulaze patrizanske postrojbe; u sukobima je zapaljena i općinska zgrada u kojoj su izgorjeli gradski arhiv i mnoge umjetnine. Na njezinu mjestu od 1949. do 1951. godine grade se tri nove zgrade Oblasnog narodnog odbora, kasnije Općine.

Kopilica

U sjevernom dijelu grada, u blizini Vranjičke luke, dovršena je 1926. godine željeznička postaja.

Brda – Ravne njive

Prostor između predgrađa i Lučca ispunjavala su uglavnom polja splitskih težaka, Brda se prvi put spominju u 12. stoljeću, a Ravne njive 1657. godine. Bila je to i glavna poljoprivredna površina nekadašnjeg antičkog grada Salone, tzv. ager salonitanus, na kojemu su do danas ostali tragovi prvobitne centurijacije. Od 1957. godine počinje stambena izgradnja i masovnije naseljavanje.

Kman – Kocunar

Predio Kman danas se nalazi sjeverno od Plokita, a ime mu potječe još iz rimskog doba. U drugoj polovini 1970. godine ondje niče novo naselje, a istočno od Kmana je Kocunar.

Skalice – Table

Na području gdje su se prostirale livade i vinogradi, 1962. godine gradi se novo stambeno naselje.

Špinut

Ime se javlja prvi put u 11. stoljeću. Mjesto je to važnih prosvjetnih objekata: Sjemeništa s gimnazijom, Obrtne škole, Klasične gimnazije, Arheološkog muzeja, te sportskih terena koturaljkaškoga i teniskog kluba Split, veslačkog kluba Gusar, plivačkog kluba Mornar, košarkaškog kluba i aerokluba.

Poljud – Lora

Ime Poljuda odnosi se na močvarno tlo, najstariji objekt je crkva Gospe od Poljuda koja potječe još iz 11. stoljeća te franjevački samostan sv. Ante. Do 1978. godine na obalnom području izvirala je sumporna voda čijim su se ljekovitim blatom liječile generacije Splićana. Danas su ondje monumentalni sportski objekti građeni za potrebe Mediteranskih igara: gradski stadion, kompleks plivačkih bazena i dvorana. Dvadesetih godina ondje je izgrađena klaonica tvrtke "Ante Mitrović i sinovi". Četvrt Lora danas je prepoznatljiva po istoimenoj vojnoj luci.

Supaval – Stinice

Od davnina industrijsko područje, počevši od destilerije likera "Morpurgo", ljevaonice "Rabfelda" i velikog brodogradilišta. Dvadesetih godina 20. stoljeća omiljeno kupalište Splićana.

(KRAJ)
 

Naslovnica Split