Dalmacija Split

računica je gadna

Majka splitskog maturanta krenula je zbrajati troškove: Odijelo - koliko usko, toliko skupo, postola nema ispod 700 kuna. Sreća da je muško, majke ženske dice znaju zašto...

računica je gadna

Kao da je bilo jučer, stvarno, časna riječ. Ovako. Teta mi je kupila materijal, ja nacrtala veštu, a susida je sašila. Postole su kupljene, frizura napravljena, a moje me prije našminkale. Maturalna večer za pamćenje, prije skoro tri desetljeća. Tada nisam razmišljala koliko je to koštalo moje roditelje, nisu mi dali naslutitit ni trena koliko ih je taj veliki dan opalio po džepu.

Moj Sin Prvi je otplesao maturalni valcer prije koji dan i mogu van reć da taj njegov ples nije baš bio toliko jeftin. Srećom je muško, jer moje prijateljice – majke ženske dice – dobrano uzdišu nad računima za manikuru, profesionalnu šminku, frizera, modnim detaljima...

Hvala sponzorima

Ajmo redom, tri i pol tisuće nakon ekskurzije, obilazak Austrije i Češke, koju Dijete opisuje kao “najlipši dil života”, trebalo je kupiti odijelo. Danas, ako niste znali, odijelo mora biti toliko usko da se pari kako ih svi odijevaju kod vulkanizera, pod pritiskom.

Koliko usko – toliko skupo. Recimo tisuću i nešto kuna. Plus košulja, prijatelj mu je posudio leptir-mašnu. Postole broj 47 i ne mogu koštati manje od 700 kuna, barem pola teleta je otišlo na te kanue. Frizura – nula bodova, to ovi naši muškići odrade za nekih četrdesetak kuna.

Večera je koštala 600 kuna, a i morali smo mu dat koju kunu za tulum koji je slijedio nakon svečane proslave. Hvala bakama i didu i tetama i barbama. Od srca.

U ovom periodu njihovih nježnih životića osim mature – bitan je i vozački. Najbitniji, u stvari. Ljudi, osam tisuća kuna! Ma nevjerojatno. Suze same dođu. Nepozvane.

Ozbiljniji dio ove teške godine je matura sama. Većina škola organizira dodatan rad, kako bi učenici mogli spremni pristupiti ispitu zrelosti. No, postoje i dodatne edukacije, teške oko 2500 kuna, koje daju dodatnu sigurnost. Kako maturantu tako i starcima mu. Pa kad je bal, nek je na vodi!

Računica, sami vidite, je prilično gadna. Ali tako je kako je, moje dijete, moj trud. Sada je na redu ono puno važnije – kuda će. Što će? Kako će? Što ga čeka?

Savjet? Pomalo!

Složi sve u glavi, promisli, zamisli sebe za deset godina – što bi tada volio, želio biti, kako zamišljaš svoj život tada, tako ja drobim, a on odgovara, sneno:

Zamišljam se na košarkaškom terenu!

I sad ti budi pametan roditelj, kako da ne. Nego, baš kao što je moja majka govorila: ne dao Bog zla, sve drugo će doći samo i kada se ne nadamo.

Naslovnica Split