Dalmacija Split

pikanterije staroga splita

Krvavi obračuni iz Geta, Varoša i s Peškarije dostojni su filmskog platna: žene su bile žestoke kao i muškarci, a zbog lažnog obećanja o braku došlo je i do ubojstva...

pikanterije staroga splita

U posljednjem, trećem poglavlju odlomaka iz knjige "Grad i ljudi: Split 1914. – 1941." autorice dr. sc. Zdravke Jelaske Marijan, koja se bavi društvenim, političkim, kulturnim i gospodarskim aspektima života u međuratnom Splitu, nastavljamo s prikazom događanja zapisanih u javnobilježničkim i sudskim spisima te dnevnom, tjednom, mjesečnom tisku, različitim publikacijama, kronikama i knjigama.

U prošlom nastavku otvorili smo gradsku "crnu kroniku" koja je koliko tragična, toliko i zabavna s obzirom na dinamiku života u Splitu u prvom dijelu prošlog stoljeća, te talent Splićanki i Splićana da sve okrenu na šalu.

Jedna od svađa koja je završila teškim ozljedama zbila se užežin svetkovine gradskog zaštitnika svetoga Dujma, 6. svibnja 1928. godine. Prepirka je nastala, naravno, u gostionici, točnije u Alujevićevoj konobi – vinotočnici u Plinarskoj 8, gdje su se našle dvije klape predvođene Josipom Karavanjom iz Veloga Varoša i Jakovom Bakovićem iz Geta.

Bakovićevo društvo smrtno je zamjerilo Karavanji jer "vriđa cili Get i ko stoji u njemu". U kaosu svađe Karavanja je kuhinjskim nožem izbo Bakovića "prosuvši mu crijeva", a sam je zaradio ozljede po licu i glavi. Epilog svađe kojom su Getani željeli oprati obraz svog kvarta bio je sretan, Baković se oporavio nakon tri tjedna u bolnici.

Žestoke svađe na Peškariji

Žestoke svađe izbijale su i na Peškariji. Ribari Nikola Smoje i Antun Vučković su se potukli oko neznanog razloga, a komunalni redar ih je priveo u kancelariju tržnog povjerenstva na ribarnici, gdje su se nastavili mlatiti, razbili staklo i sjedalicu, te se ohladili u zatvoru.

Na istom mjestu potukle su se Paškva V., stara 30 godina, i Tome T., stara 60 godina. Tučnjavi je prethodilo bučno karanje u kojem je navijala cijela Peškarija, potom su počele raditi šake, a naposljetku su obje završile krvave u policijskoj stanici.

Omiljena poprišta splitskih svađa i tučnjava bili su uski dvori gradskih predgrađa, pa su se 1933. u dvorištu u Plinarskoj ulici dvije žene žestoko dohvatile. Jedna je najprije zapjevala rugalicu na račun druge, a potom je ona druga pozvala supruga, koji je izmlatio "pivačicu" i njezinu sestru. Međutim, one se nisu tek tako predavale, pa je i muškarac dobio po glavi te su svi zajedno završili kod liječnika i na policiji.

Kod Careve avlije u rujnu 1925. stanovita Jela V. prigovorila je susjedi Marji B. nizak moral i život u suložništvu. Marja nije ostala dužna: pozvala ju je da pomete pred svojim pragom jer je njezina kćer Katica pobjegla od muža.

osvađale su se i pogurale, a onda je počela akcija: Marija je Jelu gurnula na ulicu i cipelom je tukla po glavi, a na stranu majke stala je i prozvana Katica, koja je Jeli "zalipila trisku" i izgrebla je po licu i vratu.

Paprena Kate

Bilo je i ljubavnih drama: Vice B. iz Kamenite dočekala je Anku Š. i izudarala je bijom jer joj "Anka otima supruga". Nažalost, sudski i policijski spisi ne donose svu raskoš izraza koji su se tim prilikama iznosili na radost gledatelja.

Paprena je bila Kata Mirić, "djevojka od 30 godina", koja je u Prvanovoj ulici utegom od pola kila potegla u glavu radnika Juru Bratića jer joj je "nešto predbacio". A na Pazaru su se te 1933. potukli Alija Tabaković (36) i Božica Bartulić (21). Božica ga je pozvala na vino, a Alija joj je odvratio "Bježi, Ciganko!" Na tu uvredu zalijepila mu je pljusku, on je odgovorio istom mjerom. A potom je nastala tučnjava "šakama, nogama, čak i kamenjem", dok je, nimalo kavalirski, Alija izgulio Božici i nekoliko pramenova kose.

Zanimljiva svađa dogodila se jednom prigodom između dva iseljenika, povratnika iz Amerike, nasred Rive. Prepirali su se tko je više zaradio novca u Americi, a onda su jedan drugom predbacivali na koji način su novce zaradili, da bi sve završilo "ćuškanjem".

Obiteljsko nasilje bilo je gotovo uvijek praćeno i umiješanošću susjeda, koji su obično sa zanimanjem pratili prepirku, a kad bi došlo do fizičkog obračuna pozivali su redare. Nije uvijek muškarac bio dominantan; čitavo susjedstvo u Kamenitoj ulici krajem dvadesetih godina zabavljale su svađe udovca Alije, koji je u malenu pločaricu u Kamenitoj ulici doveo drugu ženu.

Alija je volio popiti, nakon čega bi obično on dobio po glavi. Novinari pišu da "skoro svake sedmice, a obično u subotu navečer skupi se do stotinu građana iz gornjeg Varoša oko 'Alijine vile' da prisustvuje predstavi 'kao u kinu'. Oko pribivenog i pobijeđenog Alije, koji bi nakon tučnjave sjeo na kamen studenac pred kućom, skupilo bi se susjedstvo, tješilo ga, podbadalo i komentiralo događaje..."

Nožem u prsi

Veliku pažnju splitske javnosti privuklo je ubojstvo iz srpnja 1919., kad je Andriju R. s Lučca kod Košćinina škvera nožem pod rebra ubila 22-godišnja Lučanka Tonka O., prodavačica cvijeća. Nesretni Andrija je nadgledao radnike koji peru kože kad je Tonka došla u pratnji sestre Danice i tijekom razgovora, pričali su svjedoci, zabila mu nož u prsi, a potom se prijavila.

Na suđenju, na kojem je Tonki otvorenu podršku davala brojna ženska publika, doznalo se da je Tonka vodila brigu o brojnoj obitelji nakon očeve smrti. Ružić, bogatiji od njih, obećao je Danici da će je vjenčati te ju je iskoristio. Kad se doznalo da je trudna, odbacio ju je.

Tonka je došla na pregovore, ismijao ju je a ona ga je probola nožem. Branitelj Ozretićke iznio je da zakon zavedenoj djevojci ne pruža nikakvu zaštitu, zavodnika osude na mjesec, dva zatvora, a djevojci ostane vječna sramota.

Odlukom porote Tonka je oslobođena optužbe jer je branila sestrinu čast.

Kćerka u kažinu

Nazočnost Antantine flote prouzročila je porast prostitucije, a djevojke su dolazile "iz čitave bliže i dalje okolice", dok je najproblematičniji dio bio oko Poljuda, gdje su brodovi bili usidreni. No prostitucija se razvijala i nakon odlaska Amerikanaca; u javnim kućama bilo je 1919. godine 62 prostitutke, 1927. godine 54, a 1930. točno 40, no uz ove kasernirane bludnice (pod liječničkom kontrolom) bilo je puno više potajnih, 1920. čak 320.

Kažini s prostitutkama smjestili su se u Getu, u Pretorijanskoj i Žarkovoj ulici, ukupno njih četiri. Pričalo se da je kod Starog placa djelovao ugledni kažin s "ljepoticama dana", a radio je sve dok jedan posjetitelj nije prepoznao svoju kćer u "ponudi dana". Legalna prostitucija zabranjena je 1934. godine.

Istaknutu ulogu u javnom životu grada imale su kavane, a posebno glavna na Pjaci, koja je mijenjala imena prema vlasnicima. Prije Prvog svjetskog rata nazivana je Caffe Troccoli, a potom Panahoff. Dvadesetih je dobila ime Central, a zatim Narodna kavana, ali su je građani nazivali Kavana Matić prema vlasniku Mati Matiću, koji je tridesetih godina nudio i prvu espresso kavu. Inače ju je otvorio mletački kavanar Orazio Turcatti sedamdesetih godina 18. stoljeća i uredio je po venecijanskom uzoru.

Druga poznata splitska kavana bila je smještena u prizemlju hotela "Bellevue" na rubu Prokurativa, otvorena 1875. i uređena "po bečki", namijenjena imućnijim gostima. Godine 1926. u Splitu je bilo sedam kavana: Bellevue, Zora, Central, pa Muljačić, Delić (obje na mjestu današnje Adriane), te Nanni (u prizemlju kuće Pezzoli na Rivi) i Al Porto (vlasnika Tocigla na Novoj obali). Kavanu Muljačić posjećivali su narodnjaci, Nanni je bio privlačan talijanašima, Zoru su voljeli socijalisti, a Tociljeva je privlačila turiste, putnike i bodule koji su čekali prijevoz s Istočne obale.

Kavana je bilo malo, ali gostionicama se nije znalo broja, djelovalo ih je šezdesetak: "Manija otvaranja krčama uhvatila je takova maha, da svijet više ne rezonira već se drži one: gdje ih ima deset, može da stoji i jedanaesta", navodi Novo doba iz 1919. godine uz molbu vlasti da se ne izdaju nove koncesije. Pojava bara bez konobara bila je velika novost, otvorio ga je 1934. na Pjaci Juraj Turina kao prvi automat bar u Jugoslaviji i nazvao "Automat".

Težački, obrtnički i radnički svijet najviše je volio piti po konobama kad bi težaci otvorili konobe za prodaju vina na malo u jesen i na zimu. Vrata konobe u kojoj se prodaje vino označavalo se grančicom masline ili vinove loze, a svojevrsni "inspektori kvalitete" bili su bikari i bikaruše (mesari i mesarice). Prvo bi poslali jednu stariju ženu iz svog zanata (Prlainku po nadimku Majka) da procijeni vino, i ako bi ga ona ocijenila dobrim, dolazili su u velikom broju, što je značio i poziv svima drugima.

Po količini popijenog vina iza bikara su stajali konopari, batelanti, kaligeri, pituri, a onda svi ostali, ponajprije obrtnici - artišti. Kroz godine ova se tradicija promijenila, pa su kao najugledniji procjenitelji dobre konobe uvažavani fakini (nosači). Građani koji su pazili na ugled po vino su slali sluškinje.

Na koncu međuratnog razdoblja u Splitu je radilo 13 kavana, 80 gostionica, 61 buffet, 31 krčma i sedam vinotočnica, plus neregistrirani objekti.

Barbirska akademija

Važna središta javnog života bile su brijačnice, u kojima su se, dok se čekao red, čitale novine na bambusovim letvicama te komentirala politička i komunalna zbivanja i sportske teme. Mnogi su satima sjedili u brijačnici upravo radi tih beskrajnih rasprava, dok je uobičajeno bilo obrijati se dva, tri puta tjedno a ošišati jednom u dva mjeseca. Pored novina, brijačnice su bile opremljene i šahovskim pločama, te gitarama, a najboljim brijačima smatrali su se najtalentiraniji zabavljači.

Među poznatijim barbirijama XX. stoljeća bila je brijačnica "Duka", koja se u međuratnom razdoblju nalazila na Mihovilovoj širini, a potom je preseljena na Voćni trg. Smatra se da su njezina dva glavna meštra otac Dujam Duka i sin Aleksaposlužili za inspiraciju brijačnice u "Velome mistu" autora Miljenka Smoje.

Težaci su se, za razliku od građana, brijali samo subotom, pa su vlasnici brijačnica u težačkim četvrtima radili obratno od onih u središtu grada: sjedili su pred brijačnicama, čitali novine, ćakulali s prolaznicima i prepričavali im novosti. Sredinom dvadesetih godina u Splitu je bilo šezdesetak brijačnica, a žensko friziranje tek je ulazilo u modu, pa su djelovala tek tri frizerska "salona za gospođe".
(kraj)

Naslovnica Split