Dalmacija Split

grad u gradu

Ugledni profesor nahvalio splitski kvart i pokazao očevu fotografiju iz daleke 1973. godine: Moja kći slobodno šeće ulicama, to je za nas Amerikance znak sigurnosti

grad u gradu

Proteklog vikenda okončana je manifestacija kojom je obilježeno pola stoljeća otkako je projekt Splita 3 predstavljen javnosti. Bilo je to u travnju 1968., a danas, pedeset godina kasnije, taj je splitski kvart – zapravo grad u gradu – i dalje vitalan, živ i intrigantan.

Split 3 projektiran je, naime, za 50 tisuća stanovnika na 341 hektar površine, a okrugla godišnjica njegova postojanja obilježena je manifestacijom nazvanom "50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi, stanovnici", na kojoj je, osim velike izložbe, održan i niz predavanja, koncerata, uličnih promenada te gostovanja uglednih arhitekata i urbanista iz Hrvatske, Italije, SAD-a, Slovenije i Srbije.

Završno predavanje održao je Bruce Appleyard, profesor urbanizma na sveučilištu San Diego u Sjedinjenim Američkim Državama i autor brojnih stručnih i znanstvenih radova. Njegovo je predavanje bilo naslovljeno "Ulice, pješaci, promet".

To je vrlo široka tema, širok naslov...

– Istina. Međutim, ovo sam gostovanje, na kojem sam vrlo zahvalan i iz profesionalnih i iz osobnih razloga, nastojao iskoristiti da i ja izrazim oduševljenje vašim gradom, osobito dijelom grada koji se zove Split 3. Naime, u tome projektu, danas živom gradskom tkivu kojem godine nisu umanjile vrijednost, pomireno je sve ono što moderni urbanizam, humani urbanizam, da budem precizniji, mora pomiriti. To su potreba da urbano središte ima ulice koje su na dobrobit pješaka, ali da budu i za prometno povezivanje. Ulica je mjesto ne samo prolaska, nego i boravka, ulice tvore prostor za ljude, a Split 3 je doista projektiran za ljude, za ljudsko, humano, ugodno življenje i odrastanje.

Spomenuli ste i svoje osobne razloge zadovoljstva dolaskom u Split.

– Da. Naime, moj pokojni otac, Donald Appleyard, također urbanist, bio je u Splitu tri puta, a cilj njegova dolaska 1973. bio je baš Split 3. O svome oduševljenju ostavio je zapis i u knjizi dojmova, gdje je napisao kako je impresioniran načinom kako je izgradnja novog grada, jer o tome u Splitu 3 i govorimo, uspjela pomiriti vrlo različite potrebe ljudi, nasloniti se na tradicijsko, rimsko, antičko, dakle, promišljanje prostora te istodobno stvoriti moderan, suvremen i u prvom redu human grad.

Tako ste vi zapravo, nastavljajući sličnu karijeru kakvu je i vaš otac imao, došli na isto mjesto, u isti grad?

– Tako je. Split je grad s toliko slojeva, vidljivih slojeva, i, vjerujte, ovo je mjesto gdje bih lako mogao živjeti.

Ozbiljno?

– Ozbiljno. Došao sam tu sa svojom obitelji i, vidite, moja 11-godišnja kći upravo je uzela od mene nešto malo novca jer je ogladnjela i sama je otišla kupiti nešto i sama će se vratiti u apartman u kojem smo smješteni. Takvo što je za nas Amerikance znak iznimnog osjećaja sigurnosti koji emanira vaš grad.

No vratimo se Splitu 3. Što je to što ga čini tako posebnim? Mi to možda, iz neposredne blizine, i ne razumijemo, nama je to "obično".

– Vidite, ono što se bilo gdje vidi, u bilo kojem gradu, to je arhitektura. Arhitektura je vidljiva, a urbanizam... On se ne vidi. Međutim, urbanizam je, na određeni način, uvijek politika. Bez političkoga konteksta, ne možete raditi humana urbanistička rješenja, a bez humanosti, stanovanje postaje neugodno, opasno i štetno.

 

Kako to mislite?

– Uvijek je u osnovi priče zemljište, vlasništvo nad zemljištem. Na primjeru Splita 3 je vidljivo da je gospodarenje zemljištem, građevinskim zemljištem, bilo u funkciji javnog interesa. U Americi, nažalost, postoji jedno snažno uvjerenje kako tržište i privatni interesi "prirodno" mogu regulirati sve. A ne mogu! Privatni interes je uvijek u korist manjine, u korist profita, a ne javnosti. Bez intervencije vlade, međutim, vi gradeći jedan grad, novi grad, nećete moći napraviti sve ono što jednome gradu treba. Nećete imati dovoljno škola i vrtića, dovoljno ambulanti, dovoljno pločnika, dovoljno trgova, dovoljno javnih površina na kojima pješaci mogu biti slobodni... Takvi sadržaji nisu "profitabilni".

Nažalost, takve kvartove imamo i u Splitu.

– Nažalost! I onda imate populaciju koja je odrasla u kvartu bez pločnika. Pitat ćete – čemu takva stilska figura? No to nije stilska figura! U Splitu 3 se napravio siguran put djeci od kuće do škole, a to je temelj zdravog, slobodnog odrastanja. Ljudi odrasli u takvoj sredini, u sredini koja poštuje njihovu potrebu za sigurnošću, zabavom, zdravstvenom i svakom drugom brigom, a sve u istom susjedstvu, takvi ljudi, uvjeren sam, imaju više šanse da se razviju u otvorene, demokratične ljude, ljude s manje duhovnih barijera.

Da, zapravo kvart bez pločnika i bez trga... nalikuje spavaonici.

– Tako je. I to nesigurnoj spavaonici! Moja se obitelj osobno našla pogođena automobilskim nesrećama; moj otac je smrtno stradao kad ga je pokosio pijani vozač, a ja sam kao dijete također bio žrtva prometne nesreće. Djelomice i u toj činjenici leži dio razloga zašto se kao profesor i autor toliko bavim temom koja je stala i u naslov moga splitskog predavanja – ulice, pješaci, promet.

Koliko vas uspijevam shvatiti, vi smatrate da je koncept Splita 3 istodobno i jedinstven, ali i prikladan za "kopiranje" u drugim dijelovima svijeta?

– Apsolutno! Zato je, uostalom, taj projekt toliko slavan među urbanistima širom svijeta. Pa ja sam se kao dijete divio fotografijama koje je moj otac napravio u Splitu. Ima jedna fotografija makete Splita 3 koju sam kao dječak gledao, a snimljena je sredinom sedamdesetih... Dakle, Split 3 je preživio pola stoljeća, dobio je potvrdu i vremena, a ne samo struke i taj bi projekt, pogotovo sada, mogao biti ogledni primjer kako se gradi novi grad.

No je li to uopće realno očekivati?

– Danas u Americi, ne! Nažalost, mislim da je mandat Donalda Trumpa najgore što se Americi dogodilo u zadnjih... Puno godina. Zato se, među ostalim, i suočavamo s velikom krizom stanovanja.

 


Što to znači?

– To znači da je elementarni krov nad glavom, da se tako izrazim, vrlo skupa stvar koju sebi ne može priuštiti prosječan urbani Amerikanac. Da biste u San Franciscu, primjerice, uopće mogli razmišljati o kupnji stana ili kuće za sebe i svoju obitelj, morate godišnje imati prihod od oko 120 tisuća dolara. A to je velik novac! Uvjeren sam kako se bez određenog upliva države u planiranje i urbaniziranje gradova ne može puno napraviti jer u tom slučaju, ponavljam, država prestaje biti servis za sve građane i postaje tek servis najbogatijima.

I kod nas su stambeni kvadrati vrlo skupi.

– Vjerujem vam. No znate, tijekom moga kratkog boravka u Splitu, i sigurno ne i zadnjega, nisam primijetio ni jednog jedinog beskućnika, a šetao sam i po danu i po noći gradom. Hoću reći, kao što možda iz blizine ne vidite koliko je Split 3 spektakularan projekt, možda ni to ne vidite. Vi u Splitu, koji je, vjerujem, i skup grad, nemate beskućnike. Ja to smatram vrlo dobrim pokazateljem da možda i nije tako loše kao što se čini.

Možda ste i u pravu...

– I znate, htio bih reći još nešto. Ako je, naime, Split 3 bio moguć prije 50 godina, ako postoji i danas, i to kao mjesto vrlo ugodnog življenja, onda je moguć i sutra. Kad se s razine Vlade ili, kako vi to kažete, lokalne uprave, tvrdi kako nije moguće takvo što jer je sve zemljište privatno pa se, kao, nema gdje graditi, znajte da ne govore istinu. Vlasništvo je promjenjivo pod uvjetom da se misli ozbiljno... A graditi kvartove bez pločnika, bez javnih površina, to nije gradnja. To nije humano.

Naslovnica Split