Dalmacija Split

kriv jer je volio hrvatsku

Danas je u Splitu služena vrlo neobična misa: održana je u čast genija kojeg su komunisti zatukli na pučini, a nakon okrutnog zločina more je ipak odalo tajnu...

kriv jer je volio hrvatsku

Manifestacija "Dani fra Bernardina Sokola", koja se poklopila s 130. obljetnicom rođenja ovog hrvatskog glazbenika i mučenika, završena je liturgijskim i pučkim slavljem u franjevačkom samostanu i crkvi sv. Ante na Poljudu.

Do vojne luke Lora, koja se nalazi u neposrednoj blizini, vjernike su iz Kaštela, rodnog mjesta fra Sokola, prevozili brodovi MORH-a. Svetu misu predvodio je fra Ivan Sesar, generalni definitor franjevačkoga reda u Rimu, u ime generalnog ministra franjevačkoga reda fra Michaela Perryja, čija je poruka pročitana na početku obreda.

– Svjestan sam da su nam u ovom vremenu više nego ikad potrebne kršćanske vrijednosti i franjevački ideali. Pozivam vas da zajedno radimo na očuvanju vjere, te izgradnji mira i pravde među ljudima dobre volje – poručio je u pismu Perry, spominjući se nedužnog fratra kojega su partizani ubili 1944. godine u vodama ispred Korčule.

U sklopu ove manifestacije, koja je održana pod pokroviteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, održani su znanstveni skupovi i koncerti, a predstavljena je i poštanska marka s likom fra Sokola koju je tiskala Hrvatska pošta.

Tko je bio fra Bernardin Sokol

Kroz olujno jugo u večeri 28. rujna 1944. braća u fratarskoj blagovaonici samostana na otočiću Badiji kod Korčule začuli su zvuk motornog čamca. "Vojska. Partizani. Dolaze po mene. Molim te, ispovjedi me", obratio se fra Vjekoslavu Bonifačiću ugledni franjevac i glazbenik dr. fra Bernardin Sokol, rodom iz Kaštel Sućurca, na čuđenje subraće. Kakve on veze ima s ratnim i političkim zbivanjima krvavog rata?

Dok se ispovijedao, pred samostanom se čuo žamor. "Sokol? Vi ste? Morate s nama na Vis, moraju vas nešto ispitivati!" Fra Bernardin je kleknuo pred gvardijana i zatražio blagoslov. Ušao je u partizanski čamac i više ga nisu vidjeli. Nakon nekoliko dana njegovo je tijelo isplivalo kod Orebića. Godinama kasnije svjedok je ispričao: "Kad su ga počeli nasmrt tući, uzviknuo je: 'Živio Krist Kralj!' Ubili su ga i bacili u more, pa mu je tijelo isplivalo na obalu Pelješca blizu Orsana. Tamo je kraj puta i pokopan."

 

Tragičan je to završetak dr. fra Bernardina Sokola (1888. – 1944.), glazbenika i teologa, jednog od najpoznatijih skladatelja sakralne glazbe svoga vremena kojemu je posvećen veliki znanstveni skup i koncert njegovih skladbi koji se ovog vikenda održavaju u Splitu i Kaštel Sućurcu, pod pokroviteljstvom predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

O njegovu značaju razgovaramo s dr. fra Bernardinom Škuncom iz franjevačkog samostana na Poljudu, u ime inicijatora Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra i Društva "Bijaći".

– Sokol je umro kao mučenik, u odlučujućem trenutku života dao je svjedočanstvo za Krista i za domovinu. A mučitelji su ga pretukli i ubili utopivši ga u moru između Badije i Orebića, o čemu je posebno i arhivski argumentirano pisao dr. fra Stipe Nosić. Sav izmišljeni i montirani razlog stravičnoga ubojstva stoji u tome što je fra Bernardin bio drukčijeg političkog stava, što je bio svećenik, što je volio svoju domovinu Hrvatsku.

Sve je to učinjeno bez suda, šutke, upravo zločinački, ali more ipak nije čuvalo tajnu: izbacilo je fra Bernardinovo tijelo na plažu Trstenica kod Orebića. Skupina ljudi koji su ga prepoznali pokopala ga je u obližnje napušteno mitraljesko gnijezdo. Mještanin Orebića koji je tome nazočio sa svojim bratom, svjedočio je o tome javno u televizijsku kameru na 68. godišnjicu njegove smrti.

Sokolovo tijelo još uvijek bi se, prema toj izjavi, trebalo nalaziti na plaži, kod kuća na Šetalištu kneza Domagoja. Konačno smo od MORH-a, uz veliko zalaganje Kaštelana Milivoja Bratinčevića i Mihovila Biočića, ishodili dozvolu da se organizira ekshumacija – ispričao nam je fra Bernardin Škunca, navodeći kako su ubojice lažno optužili glazbenika da je denuncirao partizane na otočiću Vrniku, budući da su se imena onih koji su to učinili znala i tada i danas.

Navodi svjedočanstvo fra Berarda Barčića, koji je sa Sokolom živio na Badiji: "Ni padre Sokol, ni ja, a ni drugi fratri na Badiji, koliko god nismo simpatizirali partizane zbog njihove komunističke ideologije, nismo nikada ništa rekli ili učinili u prilog okupatora, a na štetu partizana.

Tko je poznavao padra Bernardina Sokola, može posvjedočiti da je on bio plemenit čovjek, dobar redovnik i svećenik, glazbeni genij zanesen u svoju glazbu, koji ne bi ni mrava zgazio."

– Predosjećao je svoju smrt jer je dobro znao za komunistički teror koji se širio područjem kojim bi ovladali: redom su ubijali ugledne građane, a posebno svećenike, o čemu najbolje svjedoči podatak o 667 pobijenih svećenika, redovnika, biskupa, časnih sestara i sjemeništaraca u zadnjim godinama rata i u poraću, s tisućama utamničenih.

 

Fra Bernardin Škunca (na slici iznad) ukazuje na lik fra Bernardina Sokola kroz njegov portret:

– Pogledajmo njegov fizički lik. Dobio ga je od svojih roditelja, od Antuna i Jerke r. Batina iz Kaštel Sućurca: čovjek čvrste građe, bistra i stamena pogleda, ponosna i velika čela, izrazite prirodne sposobnosti. Iz te obiteljske ljudske konstitucije čita se njegov čvrst karakter, jaka volja, jasnoća životnog cilja, nesklona popuštanju, odrješita i iskrena ponašanja, kakav će ostati čitava života. Iz toga kaštelanskog-dalmatinskog lica i lika čita se nutarnja snaga, upornost i ustrajnost, pa i tipični dalmatinski temperament.

Prema istoj fotografiji sada promotrimo njegovo odijelo: franjevački habit, što predstavlja njegov kršćanski, franjevački poziv. Luka, kako mu je bilo ime prije nego što je uzeo redovničko Bernardin, odmalena je dobio katolički odgoj i došao u dodir s franjevcima, prvo s fra Bernardom Mijolinom i fra Anastazijem Pavelinom, obojicom iz Kaštel Sućurca, nešto starijima od njega.

Spomenuti fratri Sućurani, kao i fra Bernardin Sokol, sa svojim su roditeljima odlazili barkama i jedrenjacima na Poljud, gdje je bila fratarska lučica, obaviti poslove u Splitu, a često i da svrate Svetom Anti na Poljudu, odakle i njihova želja da postanu fratri – govori fra Bernardin, ističući kako se mladi Sokol isticao znanjem i intelektom pa je nakon svećeničkog ređenja poslan u Klosterneuburg, na odjel Bečke akademije za crkvenu glazbu, na Papinskoj višoj glazbenoj školi u Rimu diplomirao je crkvenu glazbu, te doktorirao iz teoloških znanosti.

Potom je predavao crkvenu glazbu na Teološkom fakultetu u Zagrebu, a Drugi svjetski rat dočekao je kao profesor glazbe na Badiji. Njegov glazbeni opus je nezaobilazan, premda je u komunističkoj Jugoslaviji potpuno zanemaren, što je pratila šutnja o njegovoj tragičnoj sudbini.

– Premda su "ušutkali" njegovu glazbu, ime mu nisu mogli preskočiti u enciklopedijskim natuknicama niti 30 godina nakon ubojstva, zacijelo zbog značenja koje je zadobio u hrvatskoj glazbi tridesetih godina 20. stoljeća. Prema muzikolozima dr. sc. Viti Baliću i prof. dr. Hani Breko Kustura, fra Bernardin Sokol je važno ime hrvatske glazbe 20. stoljeća u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Suvremenici su u njegovim djelima prepoznavali značajke europske moderne glazbe – ističe naš sugovornik, dodavši kako o značaju dalmatinskog franjevca i mučenika govore brojni znanstvenici okupljeni na "Danima fra Bernardina Sokola" u Splitu i Sućurcu koji su osvijetlili njegovo djelo i lik današnjim generacijama.

Mise, angelusi, popijevke

Skladao je oko 350 crkvenih i svjetovnih djela, od čega je tiskom objavio 283 skladbe. Od tih djela suvremenošću glazbenog jezika i neposrednošću izraza ističe se sedam misa, 13 angelusa i pojedine solističke i zborne crkvene popijevke. Od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirki crkvene i svjetovne glazbe "Pjevajte Gospodinu pjesmu novu", a u navedenom nizu tiskao je i svjetovne skladbe u dva podniza: "Glazbeni monolozi" i "Hrvatsko selo".

Naslovnica Split