Možemo po vokaciji bit grintava sorta, ali Splićanima u pravilu 'malo za sriću triba'. Dici pogotovo. Točno smo znali da će sa svakom sve gušćom pahuljom, koja je krenula "natapati" splitske ulice iza podne, euforija u grijanim prostorima iza prozora rasti i da će puno njih jedva dočekati da "odzvoni" posao ili škola, da se prepuste ovom rijetko nam darovanom guštu.
Nama s iskustvom "klizališta" od grada, koje nas je kao hladni tuš strefilo nakon sniježnog uzbuđenja prije šest godina, dakako da uvijek u zraku lebdi neugodno sjećanje i nada da se neće ponoviti. No djecu za to apsolutno nije briga. Niti ih treba biti.
Čim je odzvonio zadnji školski sat sjurili su se prema najbližim travnatim gradskim površinama, grabili snijeg sa svake moguće površine gdje ga je napadalo m...