Dalmacija Split

ŠTO SE DOGAĐA S MEDILSOM?

Akademik Radman ne odustaje: Vlada nas ignorira, nisu nam dali ni kune, ali mi ćemo i dalje u Splitu tražiti eliksir mladosti!

ŠTO SE DOGAĐA S MEDILSOM?

Vlada jest omogućila MedILS-u uređenje i korištenje zgrade, i na tome sam beskrajno zahvalan, no iz državne blagajne na račun Instituta nikad ništa nije stiglo, bez obzira što se Vlada obvezala da će financirati kompletni ‘hladni pogon’, to plaši i potencijalne investitore koji misle da nešto ovdje nije u redu - tvrdi prof. Radman

Što se događa s MedILS-om? Radi li se tamo išta? – pitanja su koja se često čuju u vezi s Mediteranskim institutom za istraživanje života, smještenom u dijelu kompleksa splitske Vile Dalmacije, poznate po tome što su nekad u njoj odsjedali Josip Broz Tito i visoki dužnosnici bivše države.

Institut je osnovan prije 12 godina, a prije deset godina počeo s radom vrlo ambiciozno i uz velike planove. Kao međunarodnu, privatnu, neprofitnu ustanovu, 2003. godine osnovali su ga profesor Miroslav Radman, hrvatsko-francuski znanstvenik, molekularni biolog, francuski i američki akademik, i profesorica Marija Alačević (danas pokojna; njezina osnivačka prava prenesena su na profesora Ivana Matića).

No, umjesto priča o ostvarenju planova o Institutu koji će u Split, kako je najavljivano u vizijama i misijama osnivača, dovesti svjetsku znanost, znanstvenike nobelovce, spriječiti odlazak mladih znanstvenika u inozemstvo, biti most između europske i američke molekularne genetike itd., iz Instituta su stizale priče o neslaganjima i sukobima, znanstvenici su odlazili jedan po jedan, o čemu se naveliko pisalo po medijima, a Miroslav Radman je od “renesansnog znanstvenika leonardovskog tipa”, kako ga se nazivalo, postao “loš menadžer”, “blefer”, “ljubitelj glamura”, osoba “zbog čije taštine” MedILS nije napredovao – osim do statusa njegove “vikendice”.

Radimo, istražujemo, objavljujemo...

U međuvremenu se oko MedILS-a sve stišalo: i događaji, i afere, i povremene vijesti o istraživačkim uspjesima. Svi prijašnji akteri zbivanja vezanih uz Institut već su davno rekli što su imali reći, a vlade su se mijenjale ne osiguravajući Institutu kontinuitet ni stabilnim financiranjem ni podrškom.

U misiji i viziji MedILS-a zapisano je, među ostalim, i da je ovaj Institut “dužan postati centar znanstvene izvrsnosti svijeta”. Može li se, međutim, nakon deset godina rada reći da se to doista i dogodilo? Po odgovor na pitanje “radi li se uopće što tamo”, otišli smo u MedILS.



Sjedeći u klub-garnituri “dnevnog boravka” Instituta, pod vedrim nebom, pod borovima i s pogledom na more, prije odlaska u obilazak, pitamo profesora Radmana gdje je, dakle, Institut danas?

– Preživjeli smo usprkos svim poteškoćama, a nisam ni očekivao da će biti puno lakše – govori aludirajući, prije svega, na izostanak podrške države i lokalnih vlasti.

– Svih stotinjak “Max Planck” privatnih instituta izdašno financira njemačka država; devedeset posto sredstava također privatnog instituta “Pasteur” u Parizu dolazi iz državnih izvora, no oni i dalje ostaju autonomni – pod pokroviteljstvom su ministarstava znanosti koji, međutim, nemaju prava miješati se u rad instituta, ali smisao financiranja vide u vrijednosti projekata koji s tih instituta dolaze. MedILS, međutim, od države nikad nije dobio status ustanove od javnog interesa (osim u osnivačkom aktu iz 2003. godine, koji su potpisali tadašnji predsjednik Vlade Ivica Račan, resorni ministar Gvozden Flego, rektor Splitskog sveučilišta Ivan Pavić i gradonačelnik Splita Slobodan Beroš).

Vlada im jest omogućila korištenje (na rok od 40 godina) i uređenje zgrade (u što je uloženo više od 35 milijuna kuna) i na tome je Radman, kaže, “beskrajno zahvalan, no što se financiranja tiče, iz državne blagajne na račun Instituta nikad ništa nije stiglo, bez obzira što se Vlada u Deklaraciji o osnivanju obvezala da će financirati kompletni ‘hladni pogon’”.

U vrijeme kad je premijer bio Ivo Sanader, Institut je bio financiran donacijama iz blagajni velikih državnih poduzeća, no tako što je to od njih zatraženo premijerskim autoritetom, a ne u sustavu utemeljenom trajnom odlukom, pa je odlaskom Sanadera taj izvor financiranja temeljito presušio. Grad Split preuzeo je obvezu da sa 700.000 kuna godišnje stipendira osam doktoranada Instituta, no gradonačenik Ivo Baldasar tu je odluku ukinuo, pa je MedILS dio istraživačkog budžeta namijenio nastavku njihova stipendiranja.

Profesor Radman ne razumije, kaže, čemu ta stalna pitanja tipa “što je s MedILS-om?” i “radi li se što tamo?”, upućeno “samofinanciranom institutu s 25 ljudi, a nikada ni jednoj od države financiranoj znanstvenoj instituciji sa stotinama istraživača”.

– Institut radi, istražuje, objavljuje u vrhunskim časopisima, organizira desetak znanstvenih događanja godišnje i već zarađuje od svog intelektualnog vlasništva. Zašto ta selektivnost? Financiramo se sami, iz inozemnih izvora i dužni smo odgovoriti na ta pitanja onima koji nas financiraju. Cilj Instituta je da bude samofinanciran, da proizvede dovoljno intelektualnog vlasništva i samostalno funkcionira od svojih projekata i prodaje licencija – kaže Radman.



Rezimirajući što je Institut napravio u deset godina rada u uvjetima koje je “trebalo izdržati”, profesor Radman nabraja stotinjak publikacija u vrhunskim međunarodnim časopisima, oko 70 različitih događaja – škola, simpozija, radionica; domaćini su i suorganizatori doktorskog studija biofizike sa Splitskog sveučilišta te Internacionalnog centra za naprednu znanost i tehnologiju profesorice Vlaste Bonačić Koutecky, koja je upravo dobila prvi centar izvrsnosti iz prirodnih znanosti u Dalmaciji kojemu je i MedILS član, itd.

'Bit ćemo vodeći svjetski institut!'

- Namjera nam je postati vodeći svjetski institut istraživanja biologije starenja i svih bolesti starenja sa stotinjak znanstvenika – ukratko, konkurencija Googleovu Calicu koji raspolaže milijardama i kupuje najbolje ljude. Mi mislimo da imamo puno bolji projekt, ističe profesor Radman.

Ekipa znanstvenika, stručnih suradnika, studenata i doktoranada koje zatječemo u laboratorijima međunarodna je pa je engleski “radni jezik” MedILS-a: u laboratoriju “za dugovječnost i pomlađivanje” srećemo stručnu suradnicu Suzi Kliškinić i francuskog istraživača Francoisa Xaviera Pellaya; u laboratoriju “Biologija robustnosti” istraživanja s bakterijama i kvascima rade doktorandice Mira Kuzmić, Marina Rudan i student Renzo Goić; u laboratoriju “Proteomika” mjerenjem oksidacije pojedinačnih proteina (iz ljudskih stanica, plazme, stanica životinja, kvasaca i bakterija) bave se inženjer-istraživač Romain Ladouce, Francuz, i magistrica Marina Konta.

Dr. Radman objašnjava kako će se ekipi uskoro pridružiti dr. Sanja Radman, kako je profesor Igor Štagljar iz Toronta u procesu formiranja svoje grupe na MedILS-u, uz podršku svog sveučilišta, te kako je dr. Anita Kriško, “koja je još 2007. godine osnovala prvu, vrlo produktivnu grupu u MedILS-u preraslu u Laboratorij za biologiju starenja”, na studijskom boravku na Institutu “Max Planck” u Gottingenu.

Ipak tu nije živo onoliko koliko je trebalo biti, odnosno, kako to kaže profesor Radman, “volumen je mali – svega oko 25 ljudi radi u prostoru za sto ljudi”. Priča se uvijek vrti oko novca kojega nema dovoljno da bi se ostvarila Radmanova vizija o gužvi i žamoru mladih znanstvenika po hodnicima i seniora koji bi iz cijelog svijeta dolazili prenositi im znanje.

Profesor Radman objašnjava da se na području molekularne biologije radi na duge staze – može se ne dogoditi ništa, no samo jedno otkriće može značiti puno i donijeti zemlji milijarde eura.

– Radi se o investiciji u iznenađenje, a na iznenađenje ne možete sa sigurnošću računati, možete samo imati nos pa “nanjušiti” što bi moglo postati produktivno. Investitori nam se čude Izgledalo je da nos ima Esteban Cvitković, poznati onkolog i poduzetnik s područja farmaceutske industrije, Argentinac hrvatskog podrijetla i švicarske poslovne adrese koji je veliki dio liječničke karijere ostvario u SAD-u, no ni veliki planovi najavljivani u suradnji s njim također nikad nisu ostvareni. Zašto?

- Većina velikih planova, kao liječenje raka i degenerativnih bolesti, nije se ostvarila ni na svjetskoj razini. Esteban nam je nametnuo jaram pravila, ali onih čisto poslovnih. Izgubili smo slobodu, ali smo zahvaljujući njemu i njegovoj švicarskoj fondaciji FNAB preživjeli nekoliko gladnih godina.

Cvitković je briljantan um i prakticirajući onkolog, majstor primjene, ali ne i stjecanja novih znanja. Sad Institut financira francuska dermatološka firma Bioderm filantropa Jean-Noël Thorela koji pola milijuna eura godišnje MedILS-u donira za slobodno korištenje, a pola milijuna za rad isključivo na istraživanju starenja kože.

Dva glavna domaća donatora su poduzetnik Branko Roglić, vlasnik Orbica, predsjednik Upravnog odbora MedILS-a, čovjek koji je u deset godina Institutu donirao oko milijun kuna, te sam profesor Miroslav Radman s čijeg je računa, kaže, Institutu otišlo oko 300.000 eura, zarađenih u konzultantskim angažmanima za francuske tvrtke.

No do kraja godine Radman najavljuje bitno veće ugovore s investitorima u biomedicinska istraživanja MedILS-a. Objašnjava kako bi mu podrška države puno olakšala pregovore s inozemnim investitorima.

– Ako su zainteresirani, a obično su vrlo zainteresirani kad shvate o kakvom se Institutu radi i čime se bavi, pitaju zašto nas država ne financira, zaključujući da je tu nešto sumnjivo, da nešto ne valja. Uplaše se jer im takva situacija šalje poruku da Vlada, doduše, ima novi institut, svjež, s inovacijama, no iz nekog razloga ga se odriče, ne daje mu nikakvu podršku, kao da smo nepoželjni – i to potencijalne investitore koči.

Kriva procedura

Prof. dr. sc. Mladen Merćep, jedini liječnik u MedILS-u, oko dvije godine obavljao je poslove ravnatelja Instituta, a posljednjih godinu i pol vodi Odjel za translacijsko istraživanje koji se bavi pretvaranjem bazičnih u upotrebna istraživanja s primjenom u medicinskoj praksi. Neiskorišteni EU novac Govoreći o financijama kao stalnom uskom grlu postojanja i poslovanja MedILS-a, podsjeća da je iz strukturnih fondova Europske unije Hrvatskoj za znanost već namijenjeno 640 milijuna eura, “samo je pitanje koliki će dio tog novca koji leži neiskorišten Hrvatska uopće iskoristiti”.

– Dosad ništa nije povučeno. Nekompetentni ljudi rade krive procedure i onda je novac blokiran. Na dosadašnje natječaje MedILS je aplicirao dva puta s projektom vrijednim oko 12 i pol milijuna eura, za opremanje Instituta opremom za znanstvena istraživanja, prilagodbu prostora i slično, što bi omogućilo zapošljavanje još 30 do 40 ljudi.

– Prvi put su nas odbili staviti na indikativnu listu projekata koji imaju pravo prijave na natječaj za korištenje sredstava, s obrazloženjem da struktura zemljišnih čestica na kojima MedILS uživa koncesiju nije jasna, s obzirom da su dvije čestice upisane na Grad, a dvije na Općinu Split. Koncesiju nam je izdalo isto ono ministarstvo koje donosi ovakvu odluku! Umjesto da usvoje našu žalbu – nastavlja profesor Merćep, kada im je dokazano da su Općina i Grad u ovom slučaju isti vlasnici, iako u ovom slučaju pitanje vlasništva nije ni bitno budući da mi objekt koristimo temeljem važeće koncesije, rekli su nam da isti projekt prijavimo na poziv koji je tada bio otvoren.

– Međutim, odbijeni smo i drugi put, s obrazloženjem da smo privatna ustanova, iako prema Ustavu RH javni i privatni poduzetnici imaju jednak pravni položaj. Niti se, dakle, poštuje Ustav, niti Vlada ispunjava ugovornu obavezu prema kojoj MedILS ima pravo aplicirati na projekte iz djelatnosti Instituta koji će biti razmatrani u redovitoj proceduri.

– Nije to novac iz Hrvatske. Radi onoga što bismo mi dobili nitko drugi neće dobiti manje – dodaje profesor Radman, koji odnos države prema MedILS-u naziva šikaniranjem. U slučaju da novac ne dobiju, tražit će alternativne izvore, govori profesor Merćep, “ali sve to strahovito usporava napredak, a arbitrarno donošenje odluka bez poštovanja procedure i rokova onemogućava planiranje rada”.

Čekaju i rezultate žalbe na “odbijenicu” za aplikaciju za novac iz fondova EU-a, nadajući se pozitivnom rješenju. – No sve to čekanje da se nešto riješi i dobije, sve to otezanje beskrajno traje, što je oduzimanje životnog vremena, a ništa nije dragocjenije od vremena jer je život okrutno ograničen. Projekt produženja ljudskog vijeka kojim se bavimo – kaže profesor Radman – u Hrvatskoj je, izgleda, posebno važan: koliko su brze i ažurne procedure, trebalo bi živjeti triput duže da bi čovjek dočekao uraditi istu količinu posla kao naši kolege u Njemačkoj ili Engleskoj.

 

Naslovnica Split