Dalmacija Split

Vlaška posla

Ante Tomić: Okupacija Palače pod krinkom turizma

 Vlaška posla

Foto: Duje Klarić / CROPIX

Na plus trideset šest Celzija Split se davi u smradu piceta i pomfrita, uštipaka i palačinki, liganja i gavuna, hrenovki, hamburgera, bifteka i ramsteka, lubina, komarči, škampa, blitve, rižota, špageta, ćevapa, šećerne vune i gumenih bombona.

Središte grada prži se u užeglom ulju, u teškom i masnom vonju dimi i pucketa stara Dioklecianova friteza, a tu su i razmočeni kartoni smrznutih purećih prsa, bijele gajbe od stiropora s tragovima riblje krljušti i iznutrica, ljuske jaja i krumpirove kore, koji trunu u usijanim čeličnim kontejnerima. Cijelu zimu će trebati da sve to izvjetri.

Prije neku večer vratio sam se iz šetnje, a odjeća mi je bila tako natopljena mirisima da su mi ukućani prvo ublijedjeli, zatim pozelenjeli i na kraju zakovrnuli očima i bez svijesti se srušili na tepih kad sam ušao u tinel.

Opasnost od požara

Kakvi su običaji zavladali posljednjih nekoliko godina, građani će se prije turističke sezone preventivno morati cijepiti protiv kolere i trbušnog tifusa.

Zaista, tko zna kakve bi se zaraze mogle zametnuti u ovome komunalnom bezvlašću gdje danomice niču novi štekati, a stari se puzajući, neopazice šire, gdje su fast foodovi istrijebili i zadnje dućane, brijačnice i knjižare i dalje nezadrživo napreduju na bezbrojnim štandovima i u kioscima, bujaju kao metastaze na ulicama i trgovima. Ne dokrajči li nas, napokon, nekakva epidemija koju će raznijeti mutantski štakori, mogli bismo stradati u požaru.

Zaiskri li negdje eletrična instalacija i plane stari štramac, čitavo će krilo Palače izgorjeti prije negoli se vatrogasna jedinica probije uskom stazom između stolova konobe “Dijareja” i sandwich bara “Trihineloza”.

Imate li zrno mašte, u centru Splita možete zamisliti gotovo svaki katastrofični scenarij. Benevolentno dopuštajući uzurpaciju javne površine u neobuzdanom otimanju za turističkom zaradom, vlast je od grada učinila urbanistički pakao u kojemu sve prolazi. Štand s indijskim sarijima i gipsanim kipovima hinduističkih božanstava na Marmontovoj se gura s vrličkim uštipcima, a lažni Aboridžin, gol do pasa, puše u onaj svoj tradicionalni instrument, što proizvodi jednoličan zujajući ton nalik na trafostanicu, pod nogama znojnog debeljka koji okreće lokarde na gradelama.

Postanite dio cirkusa

“Vaše ime na zrnu riže” na Rivi je zametnuo krvno neprijateljstvo s proizvođačem kulena iz Đakova. Dugokosi lažni kovač sa širokom kožnom narukvicom sjekiricom gađa djevojke koje na drugoj strani Voćnog trga cijede prirodne voćne sokove od domaćeg ananasa.

Jogin na Pjaci sklopljenih očiju lebdi metar iznad tla, dok Miljenko, učitelj harmonike, pokraj njega nabreklih vratnih žila neumorno patriotski reve “Vilu Velebita”.

Nemate li drugog posla, možete i vi doći u taj cirkus. Ugrabite kvadrat pločnika dok ga još ima, rasklopite kamperski stolić, namjestite plinsko kuhalo i pecite kokice. Obogatite turističku ponudu čajem od šipka i kamilice.

Nemate li ni kulinarskog iskustva ni da zgotovite kokice ili čaj, mažite turistima kruha i jetrene paštete. Zamiješajte im cedevitu. Ljubazno im ponudite da ćete im vlastoručno, po tradicionalnom bakinom receptu, oguliti jabuku. Nema prepreke da se ne realizira svaka ludorija koja vam padne na um, nikakva ugostiteljska kvalifikacija ni sanitarna dozvola vam ne trebaju.

Ako vam ne odgovara ugostiteljstvo jer ste više, onako, umjetnička priroda, možda biste na Peristilu mogli ponuditi autentične hrvatske suvenire od pleksiglasa i poliuretanske pjene, ili napraviti karijeru u uličnom šou biznisu dvoglasno pjevajući sa ženom “Brateca Martina” na kantunu kod robne kuće “Maja”. Nemojte se ustručavati predložiti, nitko vam se neće smijati. Što god prevalite preko usta, ne može biti gluplje od ovoga što se u Splitu već događa.

ANTE TOMIĆ

Naslovnica Split