Ljubitelji prirode i planinarenja, kao i oni koji imaju svoje posjede na Blacama, bili su, kažu, šokirani kad su vidjeli da se netko iživljavao na crkvici sv. Jure na Kozjaku.
– Kada idemo na Blaca, znamo često otići i do vrha Sveti Jure, na kojem je kamena crkvica istoga imena. No ovom prilikom, kad smo došli na vrh, imali smo što i vidjeti. Željezna ograda je razvaljena, nedostaje i dio krova – govore nam Solinjani Ivica Čerina Ćiro i Tonći Matenda, koji su nam poslali i fotografije koje su snimili.
Razbijena je i ploča s natpisom koja govori o povijesti ovoga sakralnog i kulturnog objekta, a koju je postavila prije nekoliko godina solinska Turistička zajednica (TZ). Postavljena je tada i ploča za crkvicu Gospe od Zdravlja na Blacama, a time se, vele iz TZ-a, željelo potaknuti i na zaštitu ove vrijedne kulturne baštine, koju će obilaziti ne samo građani, nego i turisti.
– Ne vjerujemo da se ovo dogodilo zbog vremenskih neprilika, mislimo da je prije riječ o vandalizmu i što prije ovo treba ponovno obnoviti i bolje zaštititi – dodaju naši sugovornici.
Tako je prije dvije godine upravo solinski TZ, u sklopu svoga zimskog festivala "Solin winterfest", vodio posjetitelje u obilazak kulturne, prirodne i vjerske baštine grada, među njima i ove crkvice na Kozjaku, a u suradnji s Javnom ustanovom u kulturi "Zvonimir". Često je pohode i članovi Planinarskog društva "Sveti Jure" s prijateljima.
Kad prošetate nekoliko koraka dalje od crkvice, s Kozjaka vam se kao na dlanu pružaju Solin, Split, kaštelanski bazen, a dalje i otoci. Pogled je to koji se pamti.
Narod je oduvijek hodočastio u ovu crkvicu. Mise su se na ovome mjestu održavale u čast svetome Juri, koji se slavi na 23. travnja, ali i na Duhovski ponediljak, ili Na Dove, kako se u puku govorilo, kada se blagoslivljaju i polja. Pojedini župljani to čine i danas, idu pješice, a neki idu do gore i automobilima.
Kako stari Solinjani kazivaju u knjizi "Solin sve u šešnest", "u vrime oko Drugoga svjetskog rata posebno bi za Duhove bilo živo i u Svetome Kaju kuda bi procesija za križen išla priko kave uz Škrabutinu do Svetoga Jure".
"Svetokajska dica uputila bi se na Starine brat divju travu, divolozinu. Kada bi je dovoljno nabrali, našli bi još nekoliko taklji pa bi krenili u gradnju malih kuća – kapelica. Onda bi se komšiluci Barišići, Vukšići (Stipetini), Paraći i drugi natjecali čija će građevina bit lipša. Metili bi u nju i koju sličicu svetoga Jure ili Gospe i užgali lumin. Onda bi se čekalo da stigne velika procesija za križen u kojoj je bilo krcato svita, i da svećenik blagoslovi svaku tu kućicu. Prije nego bi stigli, dica bi pomela makadam, od Šela do Paraća, i posula ga laticama cvića, posebno brnistron, koja i danas uokolo reste", navodi se u knjizi.