Nakon požara u makarskoj Kalalargi u kojem je nažalost, život izgubila 52-godišnja Makarka Jasna Pavlović, i u kojem je izgorjela unutrašnjost stare kamene kuće sa prizemljem, dva kata i potkrovljem, u zraku je ostalo ''visjeti'' puno pitanja, počevši od sigurnosti stare gradske jezgre do ljudske humanosti i spremnosti na pomoć drugom čovjeku.
Podsjetimo, požar je izbio u četvrtak oko 3.40 sati, a vatrenu buktinju su makarski vatrogasci s kolegama iz mjesta Rivijere ugasili oko 5.30 sati.
U cijeloj tragediji ne smije se zaboraviti da su vatrogasci na čelu sa zapovjednikom DVD Makarska i Županijskim vatrogasnim zapovjednikom Draženom Glavinom, uložili nadljudske napore kako bi spasili život nesretnoj ženi i obranili okolne kuće i objekte cijele Kale jer je postojala velika mogućnost širenja vatrene buktinje.
Vatra u kući buknula je sat i pol vremena prije nego li je itko mogao zamijetiti dim ili osjetiti smrad paljevine, a tek kada su se od pritiska razbila stakla, crni ''oblak'' obavio je cijelu ulicu sve do rive nakon čega su vatrogasce pozvali susjedi koji su prethodno čuli pucketanje vatre koja je zahvatila namještaj.
Nakon što su popucala sva stakla na kući, zbog navale zraka odjednom je počelo gorjeti potkrovlje iz kojeg je sukljala vatra i gutala drvenariju, a koju su vatrogasci gasili s tri strane pa su se jedni uspeli na krov i skidali kupe kako bi ušli u kuću, druga ekipa je razbijala ulazna vrata iza kojih su bile ''barikade'', dok je treća u kuću ušla ljestvama preko prozora.
Premda se nakon požara od sugrađana moglo čuti da su vatrogasnoj cisterni prolaz do kuće pripriječili stolovi ugostiteljskih objekata, Glavina tvrdi da ova konstatacija nije istinita te da su u cijeloj kali najveći i jedini problem viseći strujni i telefonski kablovi koji nisu uzemljeni.
- Nije nam prvi put da interveniramo radi požara u kali, a da su nam smetali stolovi restorana, lako bi mi njih uklonili u sekundi. Cijela je kala preuska da bi njome uopće mogla prolaziti cisterna koju uvijek prilikom gašenja požara dovezemo do spoja kale i Ulice don Mihovila Pavlinovića, a potom cijevi priključimo na hidrant što smo i sada radili, kaže Glavina dodavši da su vozilo ljestve i još jedna cisterna do požarišta dovezeni s rive preko Kačićevog trga.
Kako napominje Glavina, duž cijele Kalalarge nalaze se tri hidranta i tu problema nema s priključcima za vodu, već je jedini i najveći uvijek s kablovima koji su spojeni od krova do krova kuća, kao paukova mreža.
- Vozilu ljestve najveću smetnju prave svi ti neuzemljeni kablovi kao i razne instalacije poput lampiona koji služe za rasvjetu i zato smo tijekom gašenja požara morali rezati kabel teleoperatera koji, evo i danas stoji na tlu tako prerezan, kaže Glavina napomenuvši da je zbog visoko postavljenih kablova, u doticaju s vodom vatrogasce cijelo vrijeme ''tresla'' struja dok su srčano gasili požar, ali HEP-ovci su je isključili odmah nakon njegovog poziva.
"Nitko me nije doživljavao kada sam molila da se pomogne tužnoj Jasni''
Nakon smrti 52-godišnje Jasne Pavlović koja je u staroj obiteljskoj kući živjela sama jer su joj otac i brat u inozemstvu, a majka je nedavno preminula nakon borbe s teškom bolešću, obratila nam se sugrađanka Melita Galić, inače susjeda Pavlovića.
Kako kaže, nakon tragedije se svi stanari Kalalarge moraju zamisliti i zapitati je li se moglo pomoći Jasni. Naime, 52-godišnjakinja je bila fakultetski obrazovana žena, radila je sezonski kao turistička voditeljica i svima je poznata kao iznimno kulturna, pametna I srdačna osoba. Međutim, nakon smrti majke o kojoj je brinula do kraja života, postala je šutljiva i depresivna.
- Shvatila sam da je Jasna u zadnje vrijeme postala jako povučena i tužna pa sam slutila gdje sve to vodi i uporno joj pokušavala pomoći. Zadnji put sam je vidjela prije požara kada se s vrećicama u ruci vraćala iz trgovine i pozvala sam je na piće samo da se malo družimo i da ''olakša'' dušu. Tada mi je kazala da joj je vruće i da nije za druženje, kazuje Galić koja je u Makarsku, iz Zagreba gdje živi zimi,stigla ponovno prije mjesec i pol.
Kako kaže, tek tada je i čula da je preminula Desanka,majka sada isto pokojne Jasne.
- Nakon što je sahranila majku u Srbiji, Jasna se vratila u praznu kuću i u toj tuzi je ''pala'' u tešku depresiju, zapustila se i nije niti izlazila. Sve to sam vidjela i pokušala doći do telefonskog broja njezinog oca i brata, ili rodbine iz Srbije,ali nisam uspjela. Molila sam susjede da joj pomognu i da je spase jer će je u protivnome iznijeti mrtvu iz kuće što se, nažalost i dogodilo. Nitko me nije doživljavao niti slušao, a bilo je očito da će sve skupa završiti tragično. Ljudi su jako sebični i zatvoreni i ovdje u Kalalargi im je najvažnije da se ne dira njihovo cvijeće ili stolovi. Danas život u Kalalargi znači kaznu jer nema ljudi kao onih opisanih u knjizi ''Kavalaric'' Marina Srzića, nema suosjećanja niti poštivanja za druge, i moto im je ''Ja, ja i samo ja'', kazala je Galić.