Dalmacija Split županija

MALA ŠKOLA ŽIVOTA

Učiteljice iz Vrsina: Naučit ćemo vas plesti datale

MALA ŠKOLA ŽIVOTA

Mama Anita svojedobno je bila učenica ove škole, a sada s kćeri Brunom Matijaš, Lanom Marić i Marinom Matijaš pletu datalu od maslinovih grana

Predobro je ovdi kod nas. Učiteljice nisu stroge, no mi ih isto sve slušamo – ozbiljno nam priča sedmogodišnji Toma Ilijević, dok nam njegove vršnjakinje Ema Škarica i Kate Matijaš pojašnjavaju kako obožavaju crtati, i imaju neke crteže bolje od drugaša.

Ovo troje su vam, naime, prvašići, a kako su to bolji od drugaša jednostavno je – pohađaju isti razred, jedan od dva kombinirana kojima se diči Područna škola "Vrsine", jedna od pet područnih odgojnih ustanova koje pripadaju matičnoj osnovnoj školi "Ivan Duknović" iz Marine.

U ta dva odjeljenja pod paskom dvije razredne učiteljice Dijane Rinčić i Sandre Pelja, te vjeroučiteljice Tine Rožić, uz pomoć spremačice Ivanke Matijaš, u jutarnoj smjeni od 8 do 12.30 uči osamnaestero mališana, uzrasta od prvog do četvrtog razreda. To su vam one brojčane činjenice, no nas je više zanimala – atmosfera u maloj školici, u kraju nadaleko poznatom po vrijednim maslinarima i vrhunskom ulju. No, minulih godina i po nagradama, te priznanjima i bezbroj plaketa, pohvalnica, zahvala, koje su stigle na adresu škole u Vrsinama, gdje nas je pjesmom dočekalo svih osamnaestoro malih glavica.

- Imamo najlipši vrt, klapu, zbor, zadrugu, likovnu i etno sekciju. Puno toga imamo, a i tetu Ivanku – u zbornom "pjevanju" pojašnjavaju nam djeca uglas, dok Tino Ostojić, jedanaestogodišnji učenik četvrtog razreda ipak najviše voli:

'Super nam je'

- Odmor! Ma, zezam se, super nam je u školi, učimo ali se i igramo, crtamo i pivamo. Volim vam ja pomagati i u školskom vrtu, a i didi Ivanu pomažem brati masline. Berem one na nižim granama – izrecitirao nam je u jednom dahu Tino, dok nam učiteljice s ponosom pokazuju i taj famozni, nagrađivani vrt.

Naime, 2009. godine proglašen je najljepšim školskim vrtom u Republici Hrvatskoj, a u njemu je zasađeno ljekovito i ukrasno bilje, mediteransko bilje te maslinik.

Jer kada vam četiri žene drže četiri kantuna ne kuće već škole, onda straha za brigu nema – po cijeli dan iz te prizemnice u Vrsinama smijeh i dječja cika se čuju. Ne brinite, radi se i uči, itekako se radi i uči u dvije učionice u kojima se nastava provodi, već smo rekli - kombinirano!

- I nije vam to problem, prvašići ponavljaju dok diktiram drugašima i tako redom – četvrtaši odgovaraju usmeno, dok pismeni test pišu trećaši. Pa jedni drugima pomažu s učenjem, puno su strpljiviji i koncentriraniji na gradivo, kolektivno sve radimo – kroz smijeh, dakako, govori nam učiteljica razredne nastave Dijana Rinčić, dok druga, Sandra Pelja, kazuje:

- A meni je Dijana predavala kao mlada učiteljica, bila sam njena učenica, a sada smo eto zajedno u istoj ulozi, u ovoj školi.

- Kada ste iz Blizne, i vas dvi i vjeroučiteljica Tina Rožić, po majci. Jedino ja iz plemena Matijaš, odavde iz Vrsina, vas i kontroliram i smirujem – s osmijehom na usnama "provocira" taj ženski trio spremačica Ivanka Matijaš, kojoj svi tepaju teta Ivanka. U ovoj školi radi od 1983., godine, deset godina nakon što se zgrada sada već daleke 1973. godine i izgradila. I dočekala Ivanka i penziju među školskim klupama, pa će nakon Nove godine u umirovljeničke dane.

- Ne puštamo mi nju, pa tko će voditi jednu od onih bezbrojnih naših besplatnih radionica? Treba Ivanka još puno generacija naučiti kako se pletu datale – uglas su dobacile one tri glavne žene, tri učiteljice: Dijana, Sandra i Tina svojoj omiljenoj teti Ivanki, budući da su upravo njih četiri, kvartet veličanstvenih dama, "krivci" što ova škola više ima obilježje obitelji nego neke stroge odgojno-obrazovne ustanove.

- Ispadne kako svaku večer imamo događanja u školi ili u mjestima Općine Marine, uvijek smo u akciji. Pokazat ćemo vam i našu tajnu odaju – zbori dalje Dijana, otvarajući nam vrata koja kriju spremište sa starim papirom, bocama i čepovima.

Sve se skuplja za pomoć potrebitima, bilo gladnoj djeci u Africi, bilo starijima i nemoćnima, bilo da se na radionicama izgrađuju ukrasi za mještane. Neki predmeti su i za prodaju, pa se financiraju i školski izleti, prigodni domjenci,...

A sve i u cilju očuvanja – tradicije, pa je tako teta Ivanka bila zadužena da učenike njihove škole, ali i brojne druge iz okoline, nešto starije, kao i njihove roditelje, te goste koji su stizali sa cijelog marinskog i trogirskog područja, na svojoj radionici nauči plesti – datale.

A što su datale?

- Evo demonstrirat ćemo vam mi to brzo, imate priliku u vrijeme Božića sudjelovati na Uskrsnoj radionici – i dalje nas podbada Ivanka, spretno s djecom sjedajući za stol, pojašnjavajući:

Stari običaj

- Datale su vam grančice ispletene lišćem divlje masline, odnosno maslinjaka, koje se nose na Cvjetnicu na blagoslov. Uh, više od šesto sam polaznika podučila plesti na tim radionicama. A što se školaraca tiče, nitko iz naše škole nije otišao a da datalu nije ispleo. Ne smije se taj običaj zaboraviti – ističe Ivanka, što uglas potvrđuju i dvije asistentice koja sada praksu odrađuju u školi u kojoj su i učenice bile: Antonia Matijaš i Vinka Vukman, no i dvije majke.

- Mi vam jednostavno obožavamo ovu našu školu i učiteljice. Pogledajte ovu sliku, tu mi je i moja majka i svekrva i moja kćerka, a četiri ih imam, kada se vrtal uređiva. Svi smo mi u radnoj akciji kada treba bilo što za školu – zbori nam Anita Matijaš, koja je također bila učenica ove škole, sa sada ponosna majka Brune koja pohađa drugi razred.

- Ima Bruna osam i po godina, u školu dolazi školskim autobusom iz kilometra udaljenih Poljica. I moram naglasiti više od 90 posto učenika ove male škole odlazi dalje, nakon srednje škole i na fakultet. A kako i neće dica učiti, kada na početku školovanja imaju ove divne učiteljice!


S tom tvrdnjom itekako se slaže još jedna majka, Ivana udana Matijaš, čija je Matea trećašić pa već žali što će za dvije godine u peti razred, u "veliku" školu! Dok u ovoj maloj gušta, budući da joj nudi mnoge aktivnosti, sve u režiji učiteljica Dijane i Sandre. Od glume, plesa, pjesme, klape, i nezaobilaznog rada u vrtu!

A taj famozni vrt, osim epiteta najboljeg u državi te 2009. godine, i ove godine je dao 45 kilograma maslina, s dvadeset posađenih stabala. Pa se u njemu kočoperi i crveni šipak, dunje, brojno bilje, ali i – bob!

- Svašta vam mi sadimo, tematski ali i neplanski, kada dobijemo neku sadnicu kao dar naravno da ćemo joj naći mjesto u našem "rajskom vrtu". Imamo među maslinama i jednu bunju od kamena koju je dida jednog učenika sagradio. Sadili smo i ljutiku, pa luk, i bob, naravno. Imamo lavandu, gospinu travu, nešpulu, smokvu, ruže, svega je tu kod nas u ovim gredicama – pokazuje nam Dijana to "blaženo" zelenilo gdje je smještena i kućica za ptice, par klupa... Sve oku ugodno.

- Idemo dame na fotografiranje, sjednite na klupu – "zapovijeda" fotoreporter Nikola, dok dame od susjede, preko zida, same prenose klupu za photo-session, a Nikola se udaljava korak-dva, kako bi ih imao u najboljem kadru.

- Sinko moj, to ti je kompostište! Pazi di gaziš! - smiju se uglas četiri gracije, jer one paze i na otpad, same rade prirodno gnjojivo, sve se ovdje stvara... Puno je toga djelo vrijednih ruku.

'Svi nam pomažu'

- Uvijek nas, u svim projektima, pomažu roditelji, župnik, općinari, mještani. Tu nam je i najvažnija osoba bez čije podrške ne bi mogle ovo sve realizirati, naš dragi ravnatelj Mirko Matijaš! - pohvalile su dame čelnika OŠ "Ivan Duknović"-Marina.

- Hvala i našim obiteljima na strpljenju. A već su doma naučili da kada u stanu nema kacavide, čekića, ljepila, da je sav taj alat u školi. Opet nešto radimo – dobacuju učiteljice Dijana, koja živi u Splitu, i Sandra s adresom na Čiovu, dok nam mame, prateći "poziranje" četiri dame, otkrivaju i ovo:

- Znaju biti toliko glasne da mi u susjedstvu čujemo što dica imaju za domaći. No uvijek smo tu uz njih. I popodne smo svi zajedno u školi. Imamo "Večer matematike"!

Sandra Barčot
Snimio Nikola VILIĆ / EPH

Zašto brat sporije trči?

Kada su primali priznanje u Šibeniku za jedan od mnogobrojnih projekata, Dijana je organizatoru najavila mogući nedolazak. Pojašnjenje je bilo – i učenici i učiteljice, i mještani – svi su u maslinama. Treba pobrati taj zlatni plod kojim se diči marinski kraj!

Doznali smo i razlog zašto jedan od blizanaca, učenici Luka i Ivan Kosor, sporije trči od drugoga brata (nećemo ga imenovati). Razlog je taj što je mlađi od starijeg brata i to punu – minutu!

Stvarno su ovi klinci nevjerojatni

Brojne su aktivnosti i nagrade kojima se diči ova područna škola, a mi ćemo pobrojati tek neke (sve ostale imate na njihovoj Facebook stranici): u školi djeluje učenička zadruga „Biljni biseri“ koja ima četiri sekcije: likovnu, etno, sekciju sakupljanje, prerada i sušenje ljekovitog i mirisnog bilja te maslinarsku sekciju. U školi djeluje i mali učenički zbor te mala klapa. Dobitnici su nagrade za najljepši vrt područnih škola u Republici Hrvatskoj, koji je edukacijski mediteranski vrt u kojem učenici uče o biljkama primorskog zavičaja. Ujedno je učiteljica Dijana Rinčić nagrađena kao odličan voditelj školskog vrta. Učenici su nastupili i na Malom Splitu s pjesmom "Šareni vrtal" koja govori o njihovom vrtu. Riječi pjesme napisala je učiteljica Dijana, a uglazbio prof. glazbene kulture Ivan Cinotti. Također bilježe nastup i 2015. godine na jubilarnom 25. festivalu Mali Split s pjesmom "Ti si taj".

Diče se i humanitarnim radom - Solidarnost na djelu, Caritas, Iskrice dobrote, Škole za Afriku, Djeca Marine za djecu Gunje..., kao i nastupima na kulturnim manifestacijama i poljoprivrednim sajmovima, gdje su predstavili proizvode iz svog školskog vrta. Nezaobilazne su i božićne radionice s roditeljima, te prodajne izložbe, ali i sakupljanje starog papira, gdje su im se pridružili mještani. Pokrenuli su i razne ekološke akcije u selu, pa se uključili u akciju Zelena čistka i Zeleni korak. Sudjeluju oni i na likovnim i literarnim natječajima, kao i na smotrama učeničkih zadruga, a u svojoj arhivi imaju i dva filma "Božićni običaji našeg kraja" i "Evo dida, evo babe u nedilju na poklade“, gdje im u očuvanju baštine pomažu i roditelji. Na projektu "Vrsine u prošlosti" rade već 11 godina, sakupljaju stare fotografije, zapisuju običaje, pa planiraju izdati i mali rječnik vrsinskih riči. Lani je započela na školskom igralištu i manifestacija „Da se ne zaboravi“, kojoj je cilj očuvanje običaja.

Naslovnica Split županija