No, o tome ovdje ne treba presuđivati jer su na tu temu najbolji komentari ionako stigli iz unutrašnjosti glasačkih kutija koje su jednima dale vlast, a drugima – reklo bi se u Dalmaciji – dale trisku. U vezi s ovim možda je umjesna još i napomena da je grad Split, dakle dalmatinska metropola, i prije početka realizacije izbornih obećanja - dok je ishod izbora još bio neizvjestan - ostvario dva, kako je sugerirano, važna i velika investicijska projekta.
Koja, međutim, puno više korespondiraju s transcedentalnim nego s realnim i malo kome su dala posla: križ na Marjanu tek nekolicini škarpelina i polemičara oko njegove povijesne utemeljenosti, a spomenik dr. Franji Tuđmanu policajcima koji ga dodatno čuvaju od kakve “remetilačke situacije”.
Kako god, nitko od pretendenata za osvajanje lokalne vlasti bilo gdje izvan Dalmacije nije se, razumljivo je, baš trsio da u predizborne programe uvrsti nešto što bi unaprijedilo kvalitetu života u našoj regiji, dok oni u Dalmaciji – još je shvatljivije – jesu, ali nitko ipak ne na razini koja bi pretpostavljala cijelu Dalmaciju kao administrativno-političku činjenicu.
Pokazalo se, naime, da “svak za se travu pase”, to jest da svaka općina i svaki dalmatinski grad plasiraju na scenu programe i projekte kojima je cilj popravljati život (tj. osvojiti birače) strogo lokalno, ne ulazeći u to što će i kako će raditi drugi, pa ni najbliži susjedi.
Utoliko su, primjerice, SDP-ov Baldasar ili HDZ-ov Ivanišević “prizivali” bolji Split, baveći se gotovo isključivo gradskim temama – prvi, na primjer, uređenjem istočne splitske obale s preseljenjem željezničkog i atobusnog kolodvora, a drugi gradnjom marine na Žnjanu te etabliranjem poduzetničke zone u Dračevcu.
Prema Dalmaciji kao cjelini u kampanji se nije puno dalje dobacio ni kandidat za gradonačelnika dr. Hrvoje Tomasović, iako svoju stranku, HDSSD, deklarira kao regionalnu: i njega se bolje čulo kad je govorio gdje bi htio premjestiti spomenik Grguru Ninskom nego, recimo, o novom regionalnom ustroju Hrvatske i položaju Dalmacije i njezinih građana u toj novoj situaciji.
U predizbornom kontekstu jedino se sa stranačkih vrhova tu i tamo lansiralo poneku tezu “od šireg dalmatinskog značaja”, poput najave ministra Bauka da će se otočanima izvan sezone omogućiti besplatan prijevoz trajektima, ili utopije šefa HDZ-a Karamarka kako će sve otoke međusobno povezati podmorskim tunelima, pa je utoliko još zanimljivije vidjeti kakvi su to, ovih dana, razvojni planovi Dalmacije stavljeni na stol s jedne istaknute “centralne” adrese: Centra za investicije Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu.
Objavljen je, naime, Katalog investicijskih projekata javnog i privatnog sektora – ukupno 108 projekata vrijednih čak 5,9 milijardi eura – a dio kolača u tom (kako ga je nazvala “Slobodna”) “katalogu nade” svakako pripada “svemiru” Dalmacije, odnosno ide u četiri njezine županije.
U Zadarskoj je, primjerice, prijavljeno pet projekata, među kojima i Pag Resort, zamišljen kao luksuzni turistički kompleks vrijedan oko 229 milijuna eura, te pothvati poput termoelektrane u Obrovcu ili zdravstvenog turističkog punkta u Biogradu; u Šibensko-kninskoj županiji na tapetu je Razvojno-inovacijski centar iNavis, zamišljen kao podrška malim i srednjim tvrtkama u razvoju finalnih proizvoda; dva projekta vrijedna 942 milijuna eura obogatit će Dubrovačko-neretvansku županiju - ekoprojekt “Sestrum” sa solarnom energanom i mrjestilištem morske i slatkovodne ribe, te “Hrvatski san” - luksuzni resort s marinom za megajahte i golfskim terenom - “težak” čitavih 920 milijuna eura; Splitsko-dalmatinska županija “knjiži” Gospodarsku zonu Kukuzovac, Znanstveno-tehnološki park Vučevicu te izgradnju (u Splitu) helidroma i centra interventnih postrojbi HGSS-a i službi za hitne intervencije...
Pitanje je, naravno, što će biti od svega ovoga. Odgovor možda stigne na inventuri pred iduće izbore, a kad se najviše laže - već je rečeno.
MLADEN KRNIĆ
