- Vidio sam da Dom za stare i nemoćne u Runovićima dobro posluje, odnosno da je popunjen do posljednjeg mjesta, ali isto tako da je i duga lista čekanja. U Americi su takvi domovi u rukama privatnika, velika je briga o starim i nemoćnim. Pomaže i država. I onda smo supruga i ja odlučili ući u taj posao skrbi za stare i nemoćne. Preuredili smo i nadogradili staru kuću u zaseoku Jukići-Vrandelići.
Više od godine čekali dozvole
Podignuli smo dva kata, uredili i opremili osam soba, s dvadeset kreveta. Imamo dvokrevetne i trokrevetne sobe, na svakom katu dnevne boravke sa svim sadržajima, vrhunski sanitarni čvor s tuševima prilagođenim starim i nemoćnim osobama, prostor s lijepim vrtom ispred kuće, kuhinje... Osigurali smo i medicinsko osoblje, njegovateljice, uspostavili smo suradnju s liječnicima, ništa nismo htjeli prepustiti slučaju. Govorili su nam da će i država, odnosno resorna ministarstva zdravlja, socijalne skrbi participirati i pomoći, no od toga ništa.
Bezbroj molbi, projekata, dopisa, ali nikada ni odgovora iz Zagreba. Zato smo sve konačno stavili sebi na leđa i dobili puste dozvole. Ono što bi u Americi za pet dana, ovdje u Hrvatskoj je to trajalo više od godinu dana, da ne govorim koji smo samo novac potrošili na puste papire i dozvole. No, ni meni ni Sandri to sada nije vrijedno spomena. Sretni smo da smo otvorili taj dom i da ćemo, mislim, uredno poslovati - veli nam Petar pokazujući prostore novog doma. Doista, prostori su uredni, kreveti prilagođeni životnoj dobi i vrsti bolesti starijih i nemoćnih, domaća kuhinja, četiri obroka dnevno, njega 24 sata.
- Jako sam zadovoljna, prva sam medicinska sestra ovdje. Istina, tek smo na početku, imamo i prvog štićenika i svu pažnju posvećujemo toj starici - veli nam medicinska sestra Jelena Medvidović. Alerići su dobili i svoga prvog i za sada jedinog štićenika 80-godišnju Blaženku R. iz Splita. Staricu smo zatekli u krevetu.
- A, što ću vam reći, ne bi se ni u rodnoj kući ovoliko brinuli o meni. Imam sve, dobru hranu, dobar odmor, mir, mogu gledati televiziju. Jedno mi fali malo društva moje dobi, pa neka, eto dođu u Jukiće i vidjet će kako je lijepo - poručila je starica Blaženka. Čini se da boljeg predstavljanja već drugoga doma za stare i nemoćne u Runovićima i nije moglo biti.