Mate Piplica: Godinama tučem Isusa, susjedi danima ne razgovaraju sa mnom

Imotska Pasija, Imotska Muka, dramski prikaz Živih slika Muke Isusove, već su davno prešli granice Hrvatske. Jedinstven događaj na Cvjetnicu na jedan poseban način promovirao je mali Imotski do te mjere da su ga nazvali i hrvatskim Jeruzalemom. Ove Cvjetnice bilo je više od 500 kostimiranih glumaca amatera.

Iza Isusa s križem već godinama ide Mate Piplica, židovski bičonoša. Mate je umirovljeni hrvatski branitelj, trgovac i u Muci uvijek sudjeluje i njegovih petero djece. A Mate onako krupan s oštrim bičem posebno izaziva pozornost.

- Nije mi baš lako. Imao sam teških iskustava sa svojom ulogom. Nosim bič i na svako posrtanje Isusa pod križem moram udariti po njemu. Dakako uvijek pazim da Tomislava Martića koji glumi Isusa ne udarim jako jer je bič oštar kao što su ga imali Rimljani. 

Udaram po križu, ali mi se nekada omakne pa ga udarim po leđima. Jedne godine sam se uživio toliko puno u ulogu, kada se  Isus susretao sa svojom majkom Marijom, da sam na povike “ustani“ raspalio bičem po Martićevim leđima. Pogleda me onako krvave glave, ko da kaže “Mate, kud ćeš tako jako”.Tu sliku neću nikada zaboraviti. Kada je završila Muka, zagrlio sam ga i zamolio za oprost, a on mene također i reče: ”Ništa, prijatelju, opraštam ti, pokora i moja i tvoja.”

- Rasplakalo me to. I dandanas pamtim tu scenu. A ostala čoviku modrica priko leđa. Da bih bio vjerodostojan, malo više zamahnem i udarim  i čujem sa strane: “Vidi Mate kako udara, kako ga stid nije, a dobar čovik. Nemoj, Mate, tako jako.” Sve to ja proživljavam na svoj način. A kada Muka završi, danima ne pričam sa susjedima i ljudima koji prolaze pokraj moje kuće koja je odmah u blizini crkve. Virujte mi, ne prođem ulicama danima. No izgleda da se svake godine sve više smiruju te tenzije.Vidim, ljudi shvatili da smo već profesionalci - govori nam Mate Piplica.

- Ja sam vam prve dvije godine plakao kao malo dijete nakon odigrane uloge rimskog satnika. Gluma mi nije strana, ali kada moram naređivati vojnicima da dižu Isusa, kada moram dignuti mač i viknuti da se u ime rimskog cara Tiberija na Golgoti razapne Isus, a posebno kada Martiću nakon što prije smrti izusti „Žedan sam“,na vrhu koplja dajem spužvu sa žući i kvasinom, nije mi sasvim lako. To vam je nešto neopisivo. I meni se danima posebno stariji susjedi ne javljaju. Znali su me prekoriti kako imam srca suditi Isusu. Ljudi se užive, to vam je nešto posebno u Imotskom, riječi su Zorana Mustapića.