stdClass Object ( [id] => 630544 [title] => Ovo je priča o snazi ljubavi: Žarko je rođen kao nedonošče s brojnim oštećenjima, na splitskoj Neonatologiji rekli su da teži slučaj nisu imali. A danas je na nogama! [alias] => ovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama [catid] => 246 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Željka Ivanac majka je 15-godišnjeg Žarka, dječaka s cerebralnom paralizom i epilepsijom. Kada je rođen u splitskoj bolnici 2004. godine, ondašnja voditeljica Odjela neonatologije rekla je da od 1968., dakle gotovo četiri desetljeća, nije imala teži slučaj.

– Žarko je rođen kao nedonošče, i na njemu ništa živo nije radilo. Ni crijeva, ni bubrezi, ni pluća, ni srce, a nije ništa ni jeo...

Rekli su mi da niti čuje niti vidi; imao je teška oštećenja. Na antibioticima i infuziji bio je 45 dana – prisjetila se majka Željka kako je počela njezina i Žarkova bitka, bitka u kojoj je svaki, i najmanji uspjeh, dostojan slavlja, uzrok radosti veći od vjerojatno bilo čega što sebi možemo predstaviti, uzimajući život, stvari i zdravlje zdravo za gotovo.

Spasonosna operacija

Danas je Žarko osmaš koji hoda uz pridržavanje, koji ide u školu, terapije su njegova svakodnevica, ali ništa više nego ribarske fešte u Promajni i Brelima, druženje s mještanima do kasnih ljetnih sati i s vršnjacima u školi. Za sve to trebalo je jako puno volje, upornosti, borbe s vjetrenjačama, najčešće u obliku krutog sustava, no prije svega – ljubavi. Ljubavi majke Željke, koja je nebrojeno puta tijekom razgovora s iskrom u oku rekla “moj Žarko”, ljubavi cijele obitelji, ali i ostalih ljudi koji su se našli na njegovom putu, a Željka svjedoči kako ih je bilo, i kako su još tu...

Njezinu priču donosimo s povodom: Željka je ponukana iskustvom sa svojim sinom, kojega su tijekom njegova rasta počeli mučiti spazmi, što je onemogućavalo i onih par koračića uz pridržavanje, pa je stjecajem okolnosti s njim otišla na spasonosnu operaciju (doduše, jednu u nizu...) u Srbiju, iste te liječnike uz pomoć Udruge “Sunce” dovela u Makarsku!

Tijekom dva dana gotovo 50 djece je bilo na konzultacijama kod poznatog dr. Alexandra Nazarkina s Instituta za rehabilitologiju u Rusiji, a koji je, zajedno s dr. Dejanom Likićem, direktorom Specijalne kirurške bolnice “Medikol” iz Ćuprije, u gradu pod Biokovom, u hotelu “Biokovka”, održao predavanje za liječnike, fizijatre, terapeute i roditelje. Dan poslije hotel “Biokovo” ljubazno je, veli Željka, ustupio svoj prostor... Doveli su i Nadu Rotar, svjetski poznatu fizijatricu koja je također došla u prijateljski posjet i bila na raspolaganju roditeljima i djeci.

– Svim tim roditeljima i djeci bilo je puno lakše doći do Makarske nego do Zagreba, a bilo je djece iz Splita, okolice Splita, Metkovića, Ploča, Hercegovine... Nije lako u Zagreb otići ni sa zdravim djetetom, a kamoli s cerebralnom paralizom; teško je nekome predstaviti koliko je to zahtjevan pothvat. Moja priča s ovom klinikom počela je slučajno, nakon poziva majke, također, bolesnih blizanaca, koja mi je ispričala o toj novoj kirurškoj metodi. Imala sam ogroman strah i rekla sam neka ona ode, pa kad vidi da mi se javi. Prošlo je par mjeseci i ona mi je javila da je njezin sin prohodao nakon mjesec dana! Operacija je preporodila Žarka, kojemu u razvoju mišići nisu pratili rast kostiju, što je rezultiralo nepravilnostima i spazmima. Nakon operacija i dalje, naravno, treba na terapije, ali se ispravio, i ja sam neopisivo sretna jer ga više ne moram nositi. Također, neizmjerno sam sretna i što sam te doktore uspjela dovesti ovdje. Ako se može olakšati na bilo koji način, to je velika stvar – kaže Željka, dodajući kako je prvi korak prema doktorima napravila Žarkova terapeutkinja Monika Jelaš, koja je pripremila “teren” tako da je pozvala liječnike u Makarsku...

Prije iskustva s Rusima, sina je vodila u Njemačku, gdje su mu izradili ortoze, no to je, veli, bilo čisto bacanje novca. Već nakon tri mjeseca trebalo je potegnuti za Njemačku zbog novih... Čak i ovu operaciju, u kojoj se laserski režu samo bolesne tetive, ne oštećujući zdrave, a koja je Žarka preporodila, trebat će ponoviti jer dijete raste, i unatoč terapijama događaju se nepravilnosti. Svakodnevne bitke Željku prate od Žarkova rođenja, a nakon što se, pošto je s neke tri navršene godine napokon stekao nekakav vlastiti imunitet, stanje koliko-toliko smirilo, uskoro dolaze druge...

Teški izazovi

Za roditelja zdravog djeteta rast je znak napretka, izvor veselja, dok za dijete s cerebralnom paralizom nosi jako teške – recimo to tako – izazove. Izazove najčešće u obliku operacija; no tu leži problem. Ne bi li olakšali djetetu koje se svakim danom sve više muči, tragaju za informacijama, a kod nas su operacije, kazat će Željka, prilično invazivne i konzervativne.

Barijere su posvuda, i ne samo u obliku deficita prilaza i rampi. Ipak, Željka tvrdi kako je imala sreće jer je uvijek nailazila na ljude koji su joj baš trebali u tom trenutku. Poput božanske intervencije u vidu “deus ex machina”, pojavili bi se ljudi koje nerijetko, kaže, nije ni poznavala i od kojih je dobivala prave informacije, smjernice, ili pak zaštitu. S vremenom su se i neke stvari počele mijenjati, pa je krenulo razdvajanje tzv. bobath terapeuta za odrasle i za djecu, svjedočila je sve većem educiranju i osvještavanju, počevši od borbe za neka prava pa do asistenta u nastavi. Primjerice, prve dvije godine Žarkova vrtića majka je sjedila s njime u klupi te je zadnju godina došla asistentica.

Terapije i potpora

– Ja sam nekako svuda probijala led. I u vrtiću i u školi. U osnovnoj školi u Brelima do tada nije bilo djeteta s cerebralnom paralizom, iako nekad davno jest s autizmom. No nije bilo prilaza ni rampe, sve dok Općina Brela to nije financirala. Ja sam išla sa Žarkom u vrtić jer nisam ni znala da imamo pravo na asistenta! Ma, kod nas je sve zbrkano, iako je sad puno bolje. I moram reći, ljudi su uvijek davali sve od sebe, ali sustav je takav. Najveća mi je mora papirologija, to me ubija. Svake dvije-tri godine moramo na vještačenje. Bila bih najsretnija kada bi Žarko u međuvremenu prohodao, ali se zaista pitam, čemu sve to mučenje?! – kaže Željka, kojoj puno znači razmjena iskustava s majkama iz Udruge “Sunce”, te s grupom na internetu “Pomozimo djeci s invaliditetom”.

Nije da od države nemaju ništa, ali svako malo ukida se nešto novo. – Ko fol tvoje dijete na papiru nešto ima, ali kad to i dobije, onda se obično netko, u ime štednje, sjeti to ukinuti – veli naša sugovornica. Željka prima osobnu invalidninu i povećani dječji doplatak, ali ono što mnogima nedostaje su terapije, te podrška.

Ne samo za djecu nego i roditelje. Kao podršku bez koje, kaže, ne bi mogla niti razmišljati o drugom djetetu, ističe svoje roditelje, te svekra i svekrvu. Sretna je i što njezin Žarko već devet godina ima istu asistenticu, Maju Medić koja je njemu više od asistenta...

– Ona ga prati od vrtića pa sve do sada, i uvijek govori kako je Žarko njezin i kako ga želi ispratiti do kraja. Kad nekamo ide, uvijek javi kada će se vratiti i pozdravlja Žarka, vodi ga svuda, kupuje mu poklone... Velika je to sreća, znati da je tvoje dijete okruženo ljubavlju, a moj sin jest, i s Majom, i u školi. Mirna sam kada znam da je u školi jer znam da je tamo sretan. Nekako se uvijek uz njega vezuju ljudi, njegova asistentica je materijalno situirana, i posao asistenta ne radi iz potrebe već čiste ljubavi – kazuje mama.

Osim Žarka, Željka ima još jednog sina, dvogodišnjeg Matka, zdravo dijete koje joj je u život unijelo veliku radost.

– Lijepo je kraj sebe imati zdravo dijete, velika je to sreća, ali isto ja moga Žarka nikad ne bih dala. I da sve trebam ponovno proći, opet bih sve isto prošla. Jedino što su u 40. stvari drugačije, potrošeniji si nego u 25., kada si pun života. Ipak ja iza sebe imam 15 godina različitih borbi i sve to iscrpi – kaže Željka.

Rođendani u zbornici

Iako maleni Matko hoda, Željki je teško s oba sina nekamo ići sama. Na duže vrijeme ne ostavlja ih. Žarko ima 80-postotni ili 90-postotni invaliditet, a osim motoričkih, ima i vidna oštećenja te poteškoće sa senzorikom i percepcijom. Ne zbraja niti čita, ali je, kaže majka, veliki mudrac koji s lakoćom sve oko sebe šarmira.

– Nekidan je nešto slučajno razbio u školi, pa su ga zezali koji će mu dide to popraviti. On je rekao da imaju oni kućnog meštra, pa neka popravlja – smije se Željka. Toliko je otvoren i druželjubiv da je prvih šest godina slavio rođendan s učiteljima u zbornici. S njima je pio kavu i jeo tortu!

Veliko joj je olakšanje što se Žarko lako izrazi; nema problem s time da kaže kako se osjeća niti što mu treba. Čak i kad te pošalje u neku stvar, s njim znaš na čemu si, smije se mama...

– Teško je kad roditelji ne mogu doprijeti do djeteta, što je slučaj s autističnom djecom. Iako je svako oštećenje teško na svoj način, i svakoj majci je teško, i nema toga što majka ne bi napravila za svoje dijete. Ali, lijepo je kad imaš povratnu informaciju – kaže Željka. Nameće se nekako pitanje jesu li ljudi nezahvalni, nesvjesni sreće ako imaju zdravo dijete, i pomisli li katkad čime li se ljudi oko nje opterećuju.

– Ne možeš to reći, nije fer, ali istina je da nitko ne može razumjeti koje sve bitke moraš voditi, osim majke koja prolazi slično. Zato obožavam druženja s mamama u “Suncu”. Sviđa mi se ta povezanost, razumijevanje, briga... Pa, eto i žena koja me je prvi put obavijestila o operaciji, koja je pomogla Žarku, mene osobno ne poznaje, mi imamo samo zajedničkog prijatelja i to je sve – kaže naša sugovornica.

Kamo nakon osnovne?

Što dalje, u koju školu Žarko može ići nakon završenog osmog razreda? S blagim smiješkom, dajući naslutiti kako je kod nas sve neizvjesno, a posebno kad imaš dijete s teškoćama u razvoju, sliježe ramenima...

– U zadnje vrijeme mogu jedino živjeti dan za dan. Sve drugo je teško i nema smisla. Znam da imaju zanimanja za pomoćnog kuhara i konobara, te slastičara, ali ne znam kako funkcionira. Ako dijete ne hoda, kako će biti pomoćni kuhar, ili još gore, konobar. Djetetu s cerebralnom paralizom ne možeš dati nož u ruke. Djeca koja nemaju mentalnih poteškoća mogu upisati i ekonomsku, i turističku, i gimnaziju – kaže Željka.

Osim Žarka, na Makarskom je primorju, prema nekim paušalnim Željkinim saznanjima, 50-ak djece i odraslih s cerebralnom paralizom. Sretna je, kaže, što su danas djeca uključena u svakodnevni život i školovanje te vrtić...

– Nažalost, znam da ima ljudi s tom dijagnozom koje nitko nikad nije vidio, niti su oni ikad vidjeli sunca i mjeseca – kaže Željka, koja je sretna što njezin sin ima sreću da se ne osjeća zakinutim u socijalnim kontaktima i upoznavanju svijeta oko sebe.

 

 

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => majčin ponos [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2019-10-29 17:57:08 [created_by] => 3131 [created_by_alias] => Ivona Ćirak/Makarska kronika [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2019-10-30 13:29:27 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2019-10-29 17:57:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 70 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 246 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link nav__link--dalmacija [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Dalmacije. [menu-meta_keywords] => zadar, šibenik, dubrovnik, obala, otoci, zagora [secure] => 0 [page_title] => Dalmacija [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 1 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018560.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018568.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018562.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018554.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018556.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018552.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018548.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018568.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018562.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018554.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018556.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018552.jpg","\/Archive\/Images\/2019\/10\/29\/SD Portal\/12018548.jpg"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["\u017deljka i \u017darko Ivanac","","","","","","","","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x2880"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x2880"},{"size0":"1920x2880"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x2880"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x1280"},{"size0":"1920x2880"},{"size0":"1920x2880"}]} [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 246 [name] => Dalmacija [alias] => dalmacija [description] => [parent] => 240 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 12 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Medium","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 15355385 Threads: 1 Questions: 3185545927 Slow queries: 7150102 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 235694301 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 53 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front06 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /dalmacija ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /dalmacija/ovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama-630544 [printLink] => /dalmacija/ovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama-630544?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 374574 [name] => makarska kronika [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => makarska-kronika [link] => /tag/makarska-kronika ) [1] => stdClass Object ( [id] => 512289 [name] => cerebralna paraliza [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => cerebralna-paraliza [link] => /tag/cerebralna-paraliza ) [2] => stdClass Object ( [id] => 512290 [name] => Željka Ivanec [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => zeljka-ivanec [link] => /tag/zeljka-ivanec ) [3] => stdClass Object ( [id] => 512291 [name] => Žarko Ivanec [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => zarko-ivanec [link] => /tag/zarko-ivanec ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => majčin ponos [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Ovo je priča o snazi ljubavi: Žarko je rođen kao nedonošče s brojnim oštećenjima, na splitskoj Neonatologiji rekli su da teži slučaj nisu imali. A danas je na nogama! [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => 3131 [name] => Ivona Ćirak [username] => ivona-irak [email] => ivona-irak@sd.hr [password] => $2y$10$NWVp9CJ2FAf.tC3BdlxF6OPIWdPGjwUoSXZ0S2dr7ZQXbyj09P0dm [password_clear] => [block] => 0 [sendEmail] => 0 [registerDate] => 0000-00-00 00:00:00 [lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00 [activation] => [params] => [groups] => Array ( [2] => 2 ) [guest] => 0 [lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00 [resetCount] => 0 [requireReset] => 0 [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [otpKey] => [otep] => [link] => /autor/ivona-cirak-3131 [profile] => stdClass Object ( [id] => 1649 [gender] => m [description] => [image] => [url] => [group] => 1 [plugins] => ) [avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/ffa632ff6ff670d6ffefcddd6a924042?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018560.jpg [galleryCount] => 13 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => Željka i Žarko Ivanac [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018560.jpg [title] => Željka i Žarko Ivanac ) [1] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018568.jpg [title] => ) [2] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018562.jpg [title] => ) [3] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018554.jpg [title] => ) [4] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018556.jpg [title] => ) [5] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018552.jpg [title] => ) [6] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018548.jpg [title] => ) [7] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018568.jpg [title] => ) [8] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018562.jpg [title] => ) [9] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018554.jpg [title] => ) [10] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018556.jpg [title] => ) [11] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018552.jpg [title] => ) [12] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2019/10/29/SD Portal/12018548.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

Željka Ivanac majka je 15-godišnjeg Žarka, dječaka s cerebralnom paralizom i epilepsijom. Kada je rođen u splitskoj bolnici 2004. godine, ondašnja voditeljica Odjela neonatologije rekla je da od 1968., dakle gotovo četiri desetljeća, nije imala teži slučaj.

– Žarko je rođen kao nedonošče, i na njemu ništa živo nije radilo. Ni crijeva, ni bubrezi, ni pluća, ni srce, a nije ništa ni jeo...

Rekli su mi da niti čuje niti vidi; imao je teška oštećenja. Na antibioticima i infuziji bio je 45 dana – prisjetila se majka Željka kako je počela njezina i Žarkova bitka, bitka u kojoj je svaki, i najmanji uspjeh, dostojan slavlja, uzrok radosti veći od vjerojatno bilo čega što sebi možemo predstaviti, uzimajući život, stvari i zdravlje zdravo za gotovo.

Spasonosna operacija

Danas je Žarko osmaš koji hoda uz pridržavanje, koji ide u školu, terapije su njegova svakodnevica, ali ništa više nego ribarske fešte u Promajni i Brelima, druženje s mještanima do kasnih ljetnih sati i s vršnjacima u školi. Za sve to trebalo je jako puno volje, upornosti, borbe s vjetrenjačama, najčešće u obliku krutog sustava, no prije svega – ljubavi. Ljubavi majke Željke, koja je nebrojeno puta tijekom razgovora s iskrom u oku rekla “moj Žarko”, ljubavi cijele obitelji, ali i ostalih ljudi koji su se našli na njegovom putu, a Željka svjedoči kako ih je bilo, i kako su još tu...

Njezinu priču donosimo s povodom: Željka je ponukana iskustvom sa svojim sinom, kojega su tijekom njegova rasta počeli mučiti spazmi, što je onemogućavalo i onih par koračića uz pridržavanje, pa je stjecajem okolnosti s njim otišla na spasonosnu operaciju (doduše, jednu u nizu...) u Srbiju, iste te liječnike uz pomoć Udruge “Sunce” dovela u Makarsku!

Tijekom dva dana gotovo 50 djece je bilo na konzultacijama kod poznatog dr. Alexandra Nazarkina s Instituta za rehabilitologiju u Rusiji, a koji je, zajedno s dr. Dejanom Likićem, direktorom Specijalne kirurške bolnice “Medikol” iz Ćuprije, u gradu pod Biokovom, u hotelu “Biokovka”, održao predavanje za liječnike, fizijatre, terapeute i roditelje. Dan poslije hotel “Biokovo” ljubazno je, veli Željka, ustupio svoj prostor... Doveli su i Nadu Rotar, svjetski poznatu fizijatricu koja je također došla u prijateljski posjet i bila na raspolaganju roditeljima i djeci.

– Svim tim roditeljima i djeci bilo je puno lakše doći do Makarske nego do Zagreba, a bilo je djece iz Splita, okolice Splita, Metkovića, Ploča, Hercegovine... Nije lako u Zagreb otići ni sa zdravim djetetom, a kamoli s cerebralnom paralizom; teško je nekome predstaviti koliko je to zahtjevan pothvat. Moja priča s ovom klinikom počela je slučajno, nakon poziva majke, također, bolesnih blizanaca, koja mi je ispričala o toj novoj kirurškoj metodi. Imala sam ogroman strah i rekla sam neka ona ode, pa kad vidi da mi se javi. Prošlo je par mjeseci i ona mi je javila da je njezin sin prohodao nakon mjesec dana! Operacija je preporodila Žarka, kojemu u razvoju mišići nisu pratili rast kostiju, što je rezultiralo nepravilnostima i spazmima. Nakon operacija i dalje, naravno, treba na terapije, ali se ispravio, i ja sam neopisivo sretna jer ga više ne moram nositi. Također, neizmjerno sam sretna i što sam te doktore uspjela dovesti ovdje. Ako se može olakšati na bilo koji način, to je velika stvar – kaže Željka, dodajući kako je prvi korak prema doktorima napravila Žarkova terapeutkinja Monika Jelaš, koja je pripremila “teren” tako da je pozvala liječnike u Makarsku...

Prije iskustva s Rusima, sina je vodila u Njemačku, gdje su mu izradili ortoze, no to je, veli, bilo čisto bacanje novca. Već nakon tri mjeseca trebalo je potegnuti za Njemačku zbog novih... Čak i ovu operaciju, u kojoj se laserski režu samo bolesne tetive, ne oštećujući zdrave, a koja je Žarka preporodila, trebat će ponoviti jer dijete raste, i unatoč terapijama događaju se nepravilnosti. Svakodnevne bitke Željku prate od Žarkova rođenja, a nakon što se, pošto je s neke tri navršene godine napokon stekao nekakav vlastiti imunitet, stanje koliko-toliko smirilo, uskoro dolaze druge...

Teški izazovi

Za roditelja zdravog djeteta rast je znak napretka, izvor veselja, dok za dijete s cerebralnom paralizom nosi jako teške – recimo to tako – izazove. Izazove najčešće u obliku operacija; no tu leži problem. Ne bi li olakšali djetetu koje se svakim danom sve više muči, tragaju za informacijama, a kod nas su operacije, kazat će Željka, prilično invazivne i konzervativne.

Barijere su posvuda, i ne samo u obliku deficita prilaza i rampi. Ipak, Željka tvrdi kako je imala sreće jer je uvijek nailazila na ljude koji su joj baš trebali u tom trenutku. Poput božanske intervencije u vidu “deus ex machina”, pojavili bi se ljudi koje nerijetko, kaže, nije ni poznavala i od kojih je dobivala prave informacije, smjernice, ili pak zaštitu. S vremenom su se i neke stvari počele mijenjati, pa je krenulo razdvajanje tzv. bobath terapeuta za odrasle i za djecu, svjedočila je sve većem educiranju i osvještavanju, počevši od borbe za neka prava pa do asistenta u nastavi. Primjerice, prve dvije godine Žarkova vrtića majka je sjedila s njime u klupi te je zadnju godina došla asistentica.

Terapije i potpora

– Ja sam nekako svuda probijala led. I u vrtiću i u školi. U osnovnoj školi u Brelima do tada nije bilo djeteta s cerebralnom paralizom, iako nekad davno jest s autizmom. No nije bilo prilaza ni rampe, sve dok Općina Brela to nije financirala. Ja sam išla sa Žarkom u vrtić jer nisam ni znala da imamo pravo na asistenta! Ma, kod nas je sve zbrkano, iako je sad puno bolje. I moram reći, ljudi su uvijek davali sve od sebe, ali sustav je takav. Najveća mi je mora papirologija, to me ubija. Svake dvije-tri godine moramo na vještačenje. Bila bih najsretnija kada bi Žarko u međuvremenu prohodao, ali se zaista pitam, čemu sve to mučenje?! – kaže Željka, kojoj puno znači razmjena iskustava s majkama iz Udruge “Sunce”, te s grupom na internetu “Pomozimo djeci s invaliditetom”.

Nije da od države nemaju ništa, ali svako malo ukida se nešto novo. – Ko fol tvoje dijete na papiru nešto ima, ali kad to i dobije, onda se obično netko, u ime štednje, sjeti to ukinuti – veli naša sugovornica. Željka prima osobnu invalidninu i povećani dječji doplatak, ali ono što mnogima nedostaje su terapije, te podrška.

Ne samo za djecu nego i roditelje. Kao podršku bez koje, kaže, ne bi mogla niti razmišljati o drugom djetetu, ističe svoje roditelje, te svekra i svekrvu. Sretna je i što njezin Žarko već devet godina ima istu asistenticu, Maju Medić koja je njemu više od asistenta...

– Ona ga prati od vrtića pa sve do sada, i uvijek govori kako je Žarko njezin i kako ga želi ispratiti do kraja. Kad nekamo ide, uvijek javi kada će se vratiti i pozdravlja Žarka, vodi ga svuda, kupuje mu poklone... Velika je to sreća, znati da je tvoje dijete okruženo ljubavlju, a moj sin jest, i s Majom, i u školi. Mirna sam kada znam da je u školi jer znam da je tamo sretan. Nekako se uvijek uz njega vezuju ljudi, njegova asistentica je materijalno situirana, i posao asistenta ne radi iz potrebe već čiste ljubavi – kazuje mama.

Osim Žarka, Željka ima još jednog sina, dvogodišnjeg Matka, zdravo dijete koje joj je u život unijelo veliku radost.

– Lijepo je kraj sebe imati zdravo dijete, velika je to sreća, ali isto ja moga Žarka nikad ne bih dala. I da sve trebam ponovno proći, opet bih sve isto prošla. Jedino što su u 40. stvari drugačije, potrošeniji si nego u 25., kada si pun života. Ipak ja iza sebe imam 15 godina različitih borbi i sve to iscrpi – kaže Željka.

Rođendani u zbornici

Iako maleni Matko hoda, Željki je teško s oba sina nekamo ići sama. Na duže vrijeme ne ostavlja ih. Žarko ima 80-postotni ili 90-postotni invaliditet, a osim motoričkih, ima i vidna oštećenja te poteškoće sa senzorikom i percepcijom. Ne zbraja niti čita, ali je, kaže majka, veliki mudrac koji s lakoćom sve oko sebe šarmira.

– Nekidan je nešto slučajno razbio u školi, pa su ga zezali koji će mu dide to popraviti. On je rekao da imaju oni kućnog meštra, pa neka popravlja – smije se Željka. Toliko je otvoren i druželjubiv da je prvih šest godina slavio rođendan s učiteljima u zbornici. S njima je pio kavu i jeo tortu!

Veliko joj je olakšanje što se Žarko lako izrazi; nema problem s time da kaže kako se osjeća niti što mu treba. Čak i kad te pošalje u neku stvar, s njim znaš na čemu si, smije se mama...

– Teško je kad roditelji ne mogu doprijeti do djeteta, što je slučaj s autističnom djecom. Iako je svako oštećenje teško na svoj način, i svakoj majci je teško, i nema toga što majka ne bi napravila za svoje dijete. Ali, lijepo je kad imaš povratnu informaciju – kaže Željka. Nameće se nekako pitanje jesu li ljudi nezahvalni, nesvjesni sreće ako imaju zdravo dijete, i pomisli li katkad čime li se ljudi oko nje opterećuju.

– Ne možeš to reći, nije fer, ali istina je da nitko ne može razumjeti koje sve bitke moraš voditi, osim majke koja prolazi slično. Zato obožavam druženja s mamama u “Suncu”. Sviđa mi se ta povezanost, razumijevanje, briga... Pa, eto i žena koja me je prvi put obavijestila o operaciji, koja je pomogla Žarku, mene osobno ne poznaje, mi imamo samo zajedničkog prijatelja i to je sve – kaže naša sugovornica.

Kamo nakon osnovne?

Što dalje, u koju školu Žarko može ići nakon završenog osmog razreda? S blagim smiješkom, dajući naslutiti kako je kod nas sve neizvjesno, a posebno kad imaš dijete s teškoćama u razvoju, sliježe ramenima...

– U zadnje vrijeme mogu jedino živjeti dan za dan. Sve drugo je teško i nema smisla. Znam da imaju zanimanja za pomoćnog kuhara i konobara, te slastičara, ali ne znam kako funkcionira. Ako dijete ne hoda, kako će biti pomoćni kuhar, ili još gore, konobar. Djetetu s cerebralnom paralizom ne možeš dati nož u ruke. Djeca koja nemaju mentalnih poteškoća mogu upisati i ekonomsku, i turističku, i gimnaziju – kaže Željka.

Osim Žarka, na Makarskom je primorju, prema nekim paušalnim Željkinim saznanjima, 50-ak djece i odraslih s cerebralnom paralizom. Sretna je, kaže, što su danas djeca uključena u svakodnevni život i školovanje te vrtić...

– Nažalost, znam da ima ljudi s tom dijagnozom koje nitko nikad nije vidio, niti su oni ikad vidjeli sunca i mjeseca – kaže Željka, koja je sretna što njezin sin ima sreću da se ne osjeća zakinutim u socijalnim kontaktima i upoznavanju svijeta oko sebe.

 

 

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

Željka i Žarko Ivanac












[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/ovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama-630544 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=67d96c50e4d6125f55d05f0b2b23b2a6d50fb188 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ovo+je+pri%C4%8Da+o+snazi+ljubavi%3A+%C5%BDarko+je+ro%C4%91en+kao+nedono%C5%A1%C4%8De+s+brojnim+o%C5%A1te%C4%87enjima%2C+na+splitskoj+Neonatologiji+rekli+su+da+te%C5%BEi+slu%C4%8Daj+nisu+imali.+A+danas+je+na+nogama%21&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fdalmacija%2Fovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama-630544 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fdalmacija%2Fovo-je-prica-o-snazi-ljubavi-zarko-je-roden-kao-nedonosce-s-brojnim-ostecenjima-na-splitskoj-neonatologiji-rekli-su-da-tezi-slucaj-nisu-imali-a-danas-je-na-nogama-630544 )
Array ( [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => majčin ponos [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) )
StoryEditorOCM
Dalmacijamajčin ponos

Ovo je priča o snazi ljubavi: Žarko je rođen kao nedonošče s brojnim oštećenjima, na splitskoj Neonatologiji rekli su da teži slučaj nisu imali. A danas je na nogama!

Piše Ivona Ćirak/Makarska kronika
29. listopada 2019. - 18:57
Željka i Žarko Ivanac

Željka Ivanac majka je 15-godišnjeg Žarka, dječaka s cerebralnom paralizom i epilepsijom. Kada je rođen u splitskoj bolnici 2004. godine, ondašnja voditeljica Odjela neonatologije rekla je da od 1968., dakle gotovo četiri desetljeća, nije imala teži slučaj.

– Žarko je rođen kao nedonošče, i na njemu ništa živo nije radilo. Ni crijeva, ni bubrezi, ni pluća, ni srce, a nije ništa ni jeo...

Rekli su mi da niti čuje niti vidi; imao je teška oštećenja. Na antibioticima i infuziji bio je 45 dana – prisjetila se majka Željka kako je počela njezina i Žarkova bitka, bitka u kojoj je svaki, i najmanji uspjeh, dostojan slavlja, uzrok radosti veći od vjerojatno bilo čega što sebi možemo predstaviti, uzimajući život, stvari i zdravlje zdravo za gotovo.

Spasonosna operacija

Danas je Žarko osmaš koji hoda uz pridržavanje, koji ide u školu, terapije su njegova svakodnevica, ali ništa više nego ribarske fešte u Promajni i Brelima, druženje s mještanima do kasnih ljetnih sati i s vršnjacima u školi. Za sve to trebalo je jako puno volje, upornosti, borbe s vjetrenjačama, najčešće u obliku krutog sustava, no prije svega – ljubavi. Ljubavi majke Željke, koja je nebrojeno puta tijekom razgovora s iskrom u oku rekla “moj Žarko”, ljubavi cijele obitelji, ali i ostalih ljudi koji su se našli na njegovom putu, a Željka svjedoči kako ih je bilo, i kako su još tu...

Njezinu priču donosimo s povodom: Željka je ponukana iskustvom sa svojim sinom, kojega su tijekom njegova rasta počeli mučiti spazmi, što je onemogućavalo i onih par koračića uz pridržavanje, pa je stjecajem okolnosti s njim otišla na spasonosnu operaciju (doduše, jednu u nizu...) u Srbiju, iste te liječnike uz pomoć Udruge “Sunce” dovela u Makarsku!

Tijekom dva dana gotovo 50 djece je bilo na konzultacijama kod poznatog dr. Alexandra Nazarkina s Instituta za rehabilitologiju u Rusiji, a koji je, zajedno s dr. Dejanom Likićem, direktorom Specijalne kirurške bolnice “Medikol” iz Ćuprije, u gradu pod Biokovom, u hotelu “Biokovka”, održao predavanje za liječnike, fizijatre, terapeute i roditelje. Dan poslije hotel “Biokovo” ljubazno je, veli Željka, ustupio svoj prostor... Doveli su i Nadu Rotar, svjetski poznatu fizijatricu koja je također došla u prijateljski posjet i bila na raspolaganju roditeljima i djeci.

– Svim tim roditeljima i djeci bilo je puno lakše doći do Makarske nego do Zagreba, a bilo je djece iz Splita, okolice Splita, Metkovića, Ploča, Hercegovine... Nije lako u Zagreb otići ni sa zdravim djetetom, a kamoli s cerebralnom paralizom; teško je nekome predstaviti koliko je to zahtjevan pothvat. Moja priča s ovom klinikom počela je slučajno, nakon poziva majke, također, bolesnih blizanaca, koja mi je ispričala o toj novoj kirurškoj metodi. Imala sam ogroman strah i rekla sam neka ona ode, pa kad vidi da mi se javi. Prošlo je par mjeseci i ona mi je javila da je njezin sin prohodao nakon mjesec dana! Operacija je preporodila Žarka, kojemu u razvoju mišići nisu pratili rast kostiju, što je rezultiralo nepravilnostima i spazmima. Nakon operacija i dalje, naravno, treba na terapije, ali se ispravio, i ja sam neopisivo sretna jer ga više ne moram nositi. Također, neizmjerno sam sretna i što sam te doktore uspjela dovesti ovdje. Ako se može olakšati na bilo koji način, to je velika stvar – kaže Željka, dodajući kako je prvi korak prema doktorima napravila Žarkova terapeutkinja Monika Jelaš, koja je pripremila “teren” tako da je pozvala liječnike u Makarsku...

Prije iskustva s Rusima, sina je vodila u Njemačku, gdje su mu izradili ortoze, no to je, veli, bilo čisto bacanje novca. Već nakon tri mjeseca trebalo je potegnuti za Njemačku zbog novih... Čak i ovu operaciju, u kojoj se laserski režu samo bolesne tetive, ne oštećujući zdrave, a koja je Žarka preporodila, trebat će ponoviti jer dijete raste, i unatoč terapijama događaju se nepravilnosti. Svakodnevne bitke Željku prate od Žarkova rođenja, a nakon što se, pošto je s neke tri navršene godine napokon stekao nekakav vlastiti imunitet, stanje koliko-toliko smirilo, uskoro dolaze druge...

Teški izazovi

Za roditelja zdravog djeteta rast je znak napretka, izvor veselja, dok za dijete s cerebralnom paralizom nosi jako teške – recimo to tako – izazove. Izazove najčešće u obliku operacija; no tu leži problem. Ne bi li olakšali djetetu koje se svakim danom sve više muči, tragaju za informacijama, a kod nas su operacije, kazat će Željka, prilično invazivne i konzervativne.

Barijere su posvuda, i ne samo u obliku deficita prilaza i rampi. Ipak, Željka tvrdi kako je imala sreće jer je uvijek nailazila na ljude koji su joj baš trebali u tom trenutku. Poput božanske intervencije u vidu “deus ex machina”, pojavili bi se ljudi koje nerijetko, kaže, nije ni poznavala i od kojih je dobivala prave informacije, smjernice, ili pak zaštitu. S vremenom su se i neke stvari počele mijenjati, pa je krenulo razdvajanje tzv. bobath terapeuta za odrasle i za djecu, svjedočila je sve većem educiranju i osvještavanju, počevši od borbe za neka prava pa do asistenta u nastavi. Primjerice, prve dvije godine Žarkova vrtića majka je sjedila s njime u klupi te je zadnju godina došla asistentica.

Terapije i potpora

– Ja sam nekako svuda probijala led. I u vrtiću i u školi. U osnovnoj školi u Brelima do tada nije bilo djeteta s cerebralnom paralizom, iako nekad davno jest s autizmom. No nije bilo prilaza ni rampe, sve dok Općina Brela to nije financirala. Ja sam išla sa Žarkom u vrtić jer nisam ni znala da imamo pravo na asistenta! Ma, kod nas je sve zbrkano, iako je sad puno bolje. I moram reći, ljudi su uvijek davali sve od sebe, ali sustav je takav. Najveća mi je mora papirologija, to me ubija. Svake dvije-tri godine moramo na vještačenje. Bila bih najsretnija kada bi Žarko u međuvremenu prohodao, ali se zaista pitam, čemu sve to mučenje?! – kaže Željka, kojoj puno znači razmjena iskustava s majkama iz Udruge “Sunce”, te s grupom na internetu “Pomozimo djeci s invaliditetom”.

Nije da od države nemaju ništa, ali svako malo ukida se nešto novo. – Ko fol tvoje dijete na papiru nešto ima, ali kad to i dobije, onda se obično netko, u ime štednje, sjeti to ukinuti – veli naša sugovornica. Željka prima osobnu invalidninu i povećani dječji doplatak, ali ono što mnogima nedostaje su terapije, te podrška.

Ne samo za djecu nego i roditelje. Kao podršku bez koje, kaže, ne bi mogla niti razmišljati o drugom djetetu, ističe svoje roditelje, te svekra i svekrvu. Sretna je i što njezin Žarko već devet godina ima istu asistenticu, Maju Medić koja je njemu više od asistenta...

– Ona ga prati od vrtića pa sve do sada, i uvijek govori kako je Žarko njezin i kako ga želi ispratiti do kraja. Kad nekamo ide, uvijek javi kada će se vratiti i pozdravlja Žarka, vodi ga svuda, kupuje mu poklone... Velika je to sreća, znati da je tvoje dijete okruženo ljubavlju, a moj sin jest, i s Majom, i u školi. Mirna sam kada znam da je u školi jer znam da je tamo sretan. Nekako se uvijek uz njega vezuju ljudi, njegova asistentica je materijalno situirana, i posao asistenta ne radi iz potrebe već čiste ljubavi – kazuje mama.

Osim Žarka, Željka ima još jednog sina, dvogodišnjeg Matka, zdravo dijete koje joj je u život unijelo veliku radost.

– Lijepo je kraj sebe imati zdravo dijete, velika je to sreća, ali isto ja moga Žarka nikad ne bih dala. I da sve trebam ponovno proći, opet bih sve isto prošla. Jedino što su u 40. stvari drugačije, potrošeniji si nego u 25., kada si pun života. Ipak ja iza sebe imam 15 godina različitih borbi i sve to iscrpi – kaže Željka.

Rođendani u zbornici

Iako maleni Matko hoda, Željki je teško s oba sina nekamo ići sama. Na duže vrijeme ne ostavlja ih. Žarko ima 80-postotni ili 90-postotni invaliditet, a osim motoričkih, ima i vidna oštećenja te poteškoće sa senzorikom i percepcijom. Ne zbraja niti čita, ali je, kaže majka, veliki mudrac koji s lakoćom sve oko sebe šarmira.

– Nekidan je nešto slučajno razbio u školi, pa su ga zezali koji će mu dide to popraviti. On je rekao da imaju oni kućnog meštra, pa neka popravlja – smije se Željka. Toliko je otvoren i druželjubiv da je prvih šest godina slavio rođendan s učiteljima u zbornici. S njima je pio kavu i jeo tortu!

Veliko joj je olakšanje što se Žarko lako izrazi; nema problem s time da kaže kako se osjeća niti što mu treba. Čak i kad te pošalje u neku stvar, s njim znaš na čemu si, smije se mama...

– Teško je kad roditelji ne mogu doprijeti do djeteta, što je slučaj s autističnom djecom. Iako je svako oštećenje teško na svoj način, i svakoj majci je teško, i nema toga što majka ne bi napravila za svoje dijete. Ali, lijepo je kad imaš povratnu informaciju – kaže Željka. Nameće se nekako pitanje jesu li ljudi nezahvalni, nesvjesni sreće ako imaju zdravo dijete, i pomisli li katkad čime li se ljudi oko nje opterećuju.

– Ne možeš to reći, nije fer, ali istina je da nitko ne može razumjeti koje sve bitke moraš voditi, osim majke koja prolazi slično. Zato obožavam druženja s mamama u “Suncu”. Sviđa mi se ta povezanost, razumijevanje, briga... Pa, eto i žena koja me je prvi put obavijestila o operaciji, koja je pomogla Žarku, mene osobno ne poznaje, mi imamo samo zajedničkog prijatelja i to je sve – kaže naša sugovornica.

Kamo nakon osnovne?

Što dalje, u koju školu Žarko može ići nakon završenog osmog razreda? S blagim smiješkom, dajući naslutiti kako je kod nas sve neizvjesno, a posebno kad imaš dijete s teškoćama u razvoju, sliježe ramenima...

– U zadnje vrijeme mogu jedino živjeti dan za dan. Sve drugo je teško i nema smisla. Znam da imaju zanimanja za pomoćnog kuhara i konobara, te slastičara, ali ne znam kako funkcionira. Ako dijete ne hoda, kako će biti pomoćni kuhar, ili još gore, konobar. Djetetu s cerebralnom paralizom ne možeš dati nož u ruke. Djeca koja nemaju mentalnih poteškoća mogu upisati i ekonomsku, i turističku, i gimnaziju – kaže Željka.

Osim Žarka, na Makarskom je primorju, prema nekim paušalnim Željkinim saznanjima, 50-ak djece i odraslih s cerebralnom paralizom. Sretna je, kaže, što su danas djeca uključena u svakodnevni život i školovanje te vrtić...

– Nažalost, znam da ima ljudi s tom dijagnozom koje nitko nikad nije vidio, niti su oni ikad vidjeli sunca i mjeseca – kaže Željka, koja je sretna što njezin sin ima sreću da se ne osjeća zakinutim u socijalnim kontaktima i upoznavanju svijeta oko sebe.

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. svibanj 2024 04:34