Hoće li Franco Luxardo, potomak poznate obitelji zadarskih industrijalaca i nekadašnjih vlasnika najjače tvrtke koja je nakon nacionalizacije nakon Drugog svjetskog rata i pripajanja manjih tvornica postala današnja "Maraska", ali i dugogodišnji čelnik "Slobodne općine Zadar u egzilu", zaista dobiti ovogodišnju Nagradu grada Zadra za životno djelo?
Takav je prijedlog dao Enio Meštrović, nezavisni vijećnik, prijedlog se pojavio i na Odboru za javna priznanja, a konačnu će odluku donijeti lokalni zastupnici na sjednici sazvanoj za četvrtak, 16. studenoga.
- Na sjednici Odbora za javna priznanja odluka nije bila jednoglasna. Tek ćemo na Gradskom vijeću jasno vidjeti kako će se tko očitovati, jer je glasovanje javno - kaže Marko Vučetić, predsjednik Vijeća, ali i Odbora za javna priznanja.
Vučetić je uvjeren da će netko nakon donošenja odluke na Gradskom vijeću biti poražen.
- Luxardo je djelovao kao "gradonačelnik Zadra u egzilu", pa se postavlja pitanje hoćemo li ga dodjelom priznanja "nacionalizirati" i amnestirati od iredentističkih težnji. I bi li dodjela najvišeg javnog priznanja bila potvrda da je on odustao od iredentističkih lutanja ili smo mi postali svjedoci njegovog iredentizma?
Ako on dođe u hrvatski Zadar preuzeti nagradu, bi li to bio slom njegovih politika ili slom Zadra ako je za njih nagrađen? Svakako ćemo morati imati jasnu i nedvosmislenu argumentaciju - kaže prvi čovjek gradskog parlamenta, ponavljajući da će netko iz svega izići poražen – ili Luxardo ili Grad Zadar.
Prema Meštrovićevu prvotnom prijedlogu, Nagrada za životno djelo trebala je "kolektivno" pripasti obitelji Luxardo, ali su stručne službe na sjednici Odbora skrenule pažnju da se laureat tog priznanja može biti samo pojedinac, pa je vijećnik korigirao svoj prijedlog i predložio Franca Luxarda, i to u konkurenciji ljudi koji žive i djeluju izvan Zadra.
- Ta obitelj je dio povijesti Zadra uz koji su vezani 200 godina, a prošle su godine osnovali i Muzej Luxardo u kojemu su izloženi i djelići povijesti našega grada. Imovina im je oteta, neki članovi obitelji su pobijeni, ali ta obitelj i dalje pronosi ime Zadra po cijeloj Europi, ostali su vjerni gradu u kojemu žele biti i pokopani.
Različitim muzejima i ustanovama i u Zadru i u Zagrebu obitelj Luxardo je donirala mnoge umjetnine iz svog vlasništva od kojih su neke i restaurirane njihovim novcem - tvrdi Meštrović i dodaje da postoji neophodna suglasnost Franca Luxarda da ga se uvrsti među kandidate.
- Razgovarao sam s tim čovjekom kad je bio u Zadru i osjetio samo i jedino emociju prema Zadru, a ne bilo kakav iredentizam. To o čemu se govori je kao da ja sutra budem prognan iz Zadra u Nizozemsku i tamo budem "gradonačelnik Bokanjca u egzilu", dakle čista emocija!
Priča o iredenti je krivi smjer tumačenja, nagrada bi bila priznanje za sve što je obitelj Luxardo u prošlosti učinila za Zadar - ističe vijećnik.
Na sjednici Odbora bio je i gradonačelnik Branko Dukić (HDZ), ali se o Meštrovićevu prijedlogu nije izjašnjavao. Stav HDZ-a i Kluba vijećnika te stranke, iznio nam je predsjednik Bruno Milin:
- Bio sam ozbiljno iznenađen kad sam čuo prijedlog. Radi se o potomcima obitelji industrijalaca koja je pod prisilom morala napustiti naš grad, ali to nema nikakve veze s hrvatskim Zadrom niti život i rad Franca Luxarda imaju ikakve veze s hrvatskim Zadrom.
Luxardo je bio na čelu te takozvane "Slobodne općine Zadar u egzilu", a u njihovu se statutu govori o "izgubljenoj zemlji". Kad vidim cijenu naše povijesti i naše nedavne žrtve, ovo ni HDZ-u ni meni nije prihvatljivo, a niti vidim što je to Luxardo napravio za današnji, hrvatski Zadar.
