Prozore sam već oprala. I kompletnu kuhinju. Mlijeko mi je uneredilo špaker i pločice iza njega. Bila sam ljuta. Došlo mi je da ga zgrabim i bacim van. Ipak, samo sam obrisala pločice.
Jutros sam sredila ovaj kredanac i premazala ga onom talijanskom tekućinom. Da me niste prekinuli, već bi završila s pranjem robe. Sve perem na ruke. Evo, na ovoj dasci koju sam prije 80 godina, kada sam se udavala, ponijela iz kuće. Znam po sat-dva provesti u kupatilu perući rublje, zavjese, stolnjake ili posteljinu.
Taj predblagdanski raport podnosi nam Karmela Stivi, najstarija Rogožnjanka, javnosti poznatija kao starica koju je prevarila unuka Ksenija, zbog čega su joj posljednjih mjeseci više puta na vrata kucali sudski ovrhovitelji s namjerom da je deložiraju iz njezina stana u kojemu je punih 38 godina.
- Imala sam puno teških godina u ovih mojih 98 ljeta. Pamtim i godine rata i neimaštine, bezbroj božićnih blagdana koje sam provela na radnome mjestu, teške trenutke kada sam, kao najmlađa u obitelji, ispraćala na onaj svijet svoje najdraže, majku, oca, braću, sestre i sina.
Stigli darovi
Pa ipak, ova 2010. bila mi je najteža. Doživjela sam to što nisam mogla sanjati ni u najgorem snu. Prevarila me moja unuka i prodala moj stan onom prevarantu Anti Dujmoviću. Vjerovala sam da će ova država stati uz mene jer je i nepismenom jasno da su mi stan oteli i žele me iz njega izbaciti na ulicu. Da nije bilo vas novinara, tko zna gdje bi čekala ovogodišnji Božić. I bi li uopće bila živa - pita se Karmela.
- Bila sam uvijek vesela, puna života, smijeha, ali, ovo me ubilo. Svaki dan plačem. Pred očima mi je onaj kamion što su ga dovezli pred stan da me izbace. Hvala vam što ste me posjetili pred ove blagdane. Kako ću ih ja provesti? Sve do prije tri godine redovito sam išla za polnoćku. Više ne mogu. Za mene su to danas dani koje provedem u molitvi za dobre ljude koji su mi priskočili u pomoć kad mi je bilo najteže.
Molim za šjor Marija Loinu, susjeda koji mi je uvijek tu pri ruci. I za Franju Pašalića, čovjeka kojeg do jučer nisam ni znala, a koji mi je pružio ruku kad mi je bilo najteže. A i sad mi je poslao božićne darove. Molim se i za vas, ali i za mog rođaka Josipa Begu i njegovu Ljubicu. I Zlatu Mioč iz Splita koja me zove telefonom svaki dan i nudi mi da pređem živjeti kod nje. Molim se i za Anu Miletić, iz Okruga Gornjeg, koja mi je ponudila da pređem živjeti u njenu kuću u Rogoznici.
Spomenut ću se i svoje rodice Marije koja mi stalno šalje blitve, ribe, ulja. Dok molim za njih, duša me boli što su me zaboravili moji najbliži. Da, molim se Bogu i zbog toga mi je podario zdravlje i neku čudnu snagu da sve to izdržim. - Djeco, nije mi do slavlja, ali, evo, u kuhinji na stolu imam grančice bora koje me podsjećaju da su Božić i Nova godina. I što mi više treba. Malo ribe za Badnjak, a to su mi već obećali. Više od svega mi znači ovaj razgovor da zaboravim na svoje nevolje - veli Karmela.
Molitva za zatvorenikaPomolit ću se i za zatvorenika Umberta Pinčića. Dirnulo me kada mi je napisao kako je izrezao moju sliku i svaki put kad je pogleda, i sam plače. Evo, dobila sam i njegovu čestitku za Božić. Kaže, misli na mene, te veli, kad izađe, donio bi mi cvijeće. Možda se čovjek stvarno pokajao. Bog mu dao zdravlje, ali neka ne dolazi. Ja se njega bojim. |
Nema dosadeNikad mi nije dosadno! Brinem o ovom stanu, jer on mi je sve. Vidite da sve miriše. Evo, slobodno pogledajte i moju spavaću sobu. Sve je na svom mjestu kao na izložbi. |
Blagdan iz djetinjstvaSjećam se Božića kada sam bila mala. Puno braće i sestara. Živjelo se siromašno. Nije majka imala ni vremena, ni novaca da kiti bor. Tek bi u kuću unijela malo slame. Blagdanski stol bi bio nešto bogatiji nego obično. Našao bi se crni rižoto, bakalar, puno fritula a otac bi donio i kobasice luganige. |
Razgovor s ‘Mesićem’Da ne zaboravim govoriti, svaki dan se napričam s mojim lutkama Končitom, Zekom i Morskim prasetom. Sliči mi na Mesića i s njim se najviše ispričam. Nemam radio, a televiziju ne gledam, pa pričam s njima. |
