Dinamo je ponovno prvak, ali to ne znači da je ova prvenstvena sezona za Bijele bila neuspješna: Hajdukov ‘beskrajni dan‘ ovoga se puta čini blizu svog kraja

stdClass Object ( [id] => 1192878 [title] => Dinamo je ponovno prvak, ali to ne znači da je ova prvenstvena sezona za Bijele bila neuspješna: Hajdukov ‘beskrajni dan‘ ovoga se puta čini blizu svog kraja [alias] => dinamo-je-ponovno-prvak-ali-to-ne-znaci-da-je-ova-prvenstvena-sezona-za-bijele-bila-neuspjesna-hajdukov-beskrajni-dan-ovoga-se-puta-cini-blizu-svog-kraja [catid] => 275 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dopustite mi da na početku naglasim da sam ovaj tekst napisao u subotu ujutro, misleći kako će Hajduk na Poljudu pobijediti Istru 1961 i kako će zatim u nedjelju Dinamo na Šubićevcu slaviti protiv Šibenika. Naravno, da je jedna od te dvije utakmice završila drugačije, ovog uvoda ne bi bilo. Ali on je tu. I nije tu da bih se ja pravio pametan ili nešto slično, jer moje predviđanje nema nikakve veze s inteligencijom ili vidovitošću, već jednostavno s prepoznavanjem situacije u hrvatskom nogometu.

Dinamo je opet prvak Hrvatske, 23. put u povijesti, peti put zaredom i 16. put u posljednjih 17 sezona. Modri su do tog podviga došli s privremenim trenerom na klupi, Antom Čačićem, koji je momčad preuzeo 21. travnja, nakon što je Željko Kopić drugi put ove sezone poražen od Hajduka, a put do titule im je bio puno teži nego što je to usporedba budžeta i platne liste igrača s ostalim ekipama u ligi sugerirala.

Dinamo je s pobjedom protiv Šibenika došao do učinka od 76 bodova iz 35 susreta, što je prosjek od 2,17 bodova po utakmici. A čak i da dođe do tri boda u posljednjem kolu u derbiju s Hajdukom, taj učinak ostat će treći najlošiji koji je ostvario osvajač prvenstva počevši sa sezonom 2005./06. (onom koja predstavlja početak Dinamove dominacije koju je poremetila samo Rijeka). U slučaju pobjede nad Hajdukom, prosjek bodova Modrih narast će na 2,19 po utakmici.

Iz tog podatka ne treba zaključivati da se radi o najnekvalitetnijem prvaku u posljednjih 16 sezona, već da je ova sezona bila jedna od najkompetitivnijih u tom razdoblju, čak i ako sama po sebi nije bila najkvalitetnija u punom smislu te riječi.

U jednoj takvoj sezoni Hajduk se do kraja borio za naslov prvaka i nakon pobjede na Rujevici u 34. kolu ostao jedina momčad koja je teoretski mogla osvojiti duplu krunu. Bijeli su također kolo prije kraja uspjeli osigurati drugu poziciju na prvenstvenoj ljestvici, i to prvi put nakon sezone 2011./12., kada su do toga došli s 54 boda iz 30 susreta, odnosno uz prosjek od 1,8 bodova po utakmici.

Nakon subotnje pobjede nad Istrom, Bijeli su na prosjeku od 2,06 bodova po susretu, što je izjednačenje najboljeg prosjeka u navedenom razdoblju postignutog u sezoni 2008./09. A čak i u slučaju poraza na Maksimiru, Bijeli će pasti na prosjek od točno dva boda po susretu, što će onda biti njihov drugi najbolji rezultat u promatranom razdoblju, ali najbolji otkad se igra 'Liga 10'.

I unatoč tome što su neki ove sezone znali iskoristiti onu poznatu izreku Gorana Milovića kako Hajduk uvijek kada je najvažnije sve us**e, i to pogotovo nakon remija u Koprivnici u 32. kolu, Bijeli su u nekoliko navrata dokazali suprotno. Od pobjede nad Dinamom na Maksimiru u prosincu prošle godine, preko rođendanskog susreta protiv Slaven Belupa i polufinala Kupa protiv Gorice (koji je bio prva domaća utakmica Hajduku u tom natjecanju još od ožujka 2016.), pa sve do nove pobjede nad Modrima i razbijanja Rijeke na Rujevici u samoj završnici borbe za titulu prvaka – Bijeli su pokazali da Milovićeva izjava možda ipak pripada nekim drugim vremenima.

---

---

Osijek je s ulaganjima koja su malo veća od onih splitskog kluba doživio imploziju u završnici sezone i završio na trećem mjestu, teoretski se pozdravivši s titulom već u 34. kolu, iako je momčad Nenada Bjelice još i prije počela tonuti. Rijeka, koja je igrala oku najugodniji nogomet u HNL-u, davno je počela pokazivati znakove da ne može pratiti tempo ostale trojke koja se bori za titulu, dok su Bijeli do nedjelje navečer bili jedina momčad koja je imala mogućnost osvojiti duplu krunu.

U slučaju da Rabuzinovo sunce ode u ruke Riječana, moći ćemo diskutirati o tome je li ova sezona za Bijele uspješna ili ne, pritom stavljajući veliki naglasak na ispadanje od Tobola već u drugom pretkolu novooformljene Konferencijske lige. Ali kada se sve zbroji i oduzme, Hajduk je prvenstvo odradio dosta dobro i nipošto se ne smije zanemariti podatak da su Bijeli od dolaska Valdasa Dambrauskasa na klupu pretrpjeli samo jedan poraz u svim natjecanjima. Dakle, od 2. studenog pa do danas Hajduk je u 24 utakmice poražen samo jednom, s tim da su Bijeli za to vrijeme upisali 17 pobjeda i šest remija. Pritom treba naglasiti da je trećina svih utakmica bila protiv ekipa iz Top 4 lige (Dinama, Rijeke i Osijeka) te da Litavac u prvenstvu u prosjeku osvaja 2,32 boda po susretu.

Sve to ide u prilog tezi da je Hajduk postao ozbiljan konkurent za naslov koji zna pobjeđivati svakoga i na razne načine. Pobjede su nekada dolazile "na silu", u posljednjim minutama, ponekad su došle kao rezultat tvrdog i taktički "rudimentarnog" pristupa (kao ona protiv Dinama na Maksimiru), a ponekad kao posljedica odlične predstave i totalnog nadigravanja protivnika (kao ona protiv Rijeke na Rujevici u 34. kolu).

No, to ne znači da je sve funkcioniralo savršeno. Znali smo gledati indisponirane igrače koji se vuku po terenu, izlaske u visoki presing koji su više djelovali kao pozivnica protivniku da zabije gol nego efikasno sredstvo obrane, promašene taktičke planove, amaterske pogreške u obrani i kratere praznog prostora koji bi se stvarali u defenzivnoj tranziciji... Bilo je tu svega, što je u neku ruku i logično s obzirom na ozljede, promjene u kadru i Dambrauskasovo stalno plesanje među različitim sustavima, ali momčad se u nijednom trenutku nije našla u slobodnom padu.

To Litavčevo "plesanje" između srodnih i onih manje srodnih sustava, koje je u nekoj mjeri malo destabiliziralo momčad, ipak je uvijek bilo smisleno, za razliku od pretumbacija nekih njegovih prethodnika koji su na formaciju gledali kao na svrhu samoj sebi, a ne kao na alat za primjenu taktičkog plana. Dambrauskas je, pak, različite sustave koristio kao reakciju na kadrovske probleme, ili kako bi stekao sistemsku prednost nad protivnikom.

Detektiranje protivničkih mana i vrlina pokazalo se kao jača strana Hajdukova trenera, iako su njegove odluke ponekad znale ostaviti dojam neadekvatne prilagodbe na ono što je detektirao kao manu protivničke momčadi. No, kada se sve zbroji i oduzme, Litavac djeluje kao trener s kojim Hajduk ima svijetlu budućnost, čak i ako bi netko od nositelja igre napustio Poljud. Ovisnost o Marku Livaji i Filipu Krovinoviću ove je sezone bila evidentna u nekoliko navrata, i to čak više u onim susretima kada ih nije bilo, nego u onima koje su svojim potezima baš oni rješavali, ali isto tako je jasno da se Dambrauskas jako puno prilagođavao specifičnim karakteristikama svojih najboljih igrača, odnosno da nije inzistirao na određenim stvarima pod svaku cijenu, zbog čega je i logično da je ekipa onda patila kada nije bilo onih oko kojih se sve gradilo.

Kada se sve zbroji i oduzme, može se reći da je Hajduk ove sezone ostvario uspjeh u prvenstvu samom činjenicom da je u utrci za naslov ostao do samog kraja i da je u toj završnici djelovao kao ozbiljna ekipa čak i kada se mučio da dođe do bodova. Dok su mađarske tvrtke u Osijek upumpale preko 160 milijuna kuna u dvije sezone samo za „sponzorstvo i oglašavanje”, Dinamo vodio svoje unutarnje bitke koje su se na sportskom planu ispoljavale tako da su dva uzastopna privremena trenera kasnije dobivala dvojnu ulogu glavnog trenera i sportskog direktora, a Rijeka prodavala igrače i slala ih Hrvatskom dragovoljcu kako bi ostao u ligi te na taj način dovela u pitanje regularnost cijelog natjecanja, Hajduk je mirno slagao momčad i nizao uspjehe na marketinškom planu, pritom srušivši sve rekorde po broju klupskih članova i pozicioniravši se u sam svjetski vrh u tom segmentu.

Te stvari ne smiju se zanemariti kada govorimo o uspješnosti sezone, jer mnogi vrhunski klubovi u današnje vrijeme uspješnost mjere u dolarima/eurima/funtama, a ne u trofejima. Doduše, u kontekstu Hajduka stvari su mrvicu drugačije, jer značajan dio tih prihoda dolazi od navijača koji na trošenje svog teško zarađenog novca na klupske artikle gledaju dijelom kao i na svoju pomoć klubu, a ne samo kao na čistu kupovinu proizvoda kluba koji podržavaju.

Značajna je stvar i to što su Bijeli u nekoliko navrata ove sezone rasprodali stadion i što ih u prvenstvu na Poljudu u prosjeku gleda oko 12.500 ljudi, dok sve ostale klubove zajedno u domaćim utakmicama u prosjeku gleda oko 14.500 ljudi. Hajduk je usto najgledaniji klub i u gostima.

---

---

I u redu, sada se može reći da je traženje uspjeha u "sporednim" stvarima, odnosno onima koje nisu usko vezane za teren i osvajanje naslova prvaka, defetistički pristup u kojem leži srž cijelog problema zvanog "sedamnaestogodišnja suša", ali nije lako preko noći se popeti na vrh lige u kojoj su stvari postavljene toliko pogrešno da mnogi od nas počinju preispitivati svoj zdravi razum. A kada to traje gotovo dva desetljeća, onda izraz "preko noći" bez problema može označavati period od jedne sezone.

Pritom treba naglasiti kako se već godinama priča o nekakvom procesu i da se još uvijek neke stvari u splitskom klubu rade na pomalo nelogičan način, odnosno s nedovoljno pridavanja pažnje dugoročnoj budućnosti. Najbolji dokaz za to je i zimski prijelazni rok koji je odrađen na način koji je sugerirao napad na titulu odmah ove sezone i puno manje minuta za mlade nade, a što se na kraju i obistinilo. No, situacija sada djeluje sređenije barem u toj mjeri da se ova sezona može iskoristiti kao argument da bi stvari već sljedeće godine mogle biti bolje. A to "bolje", naravno, znači osvajanje titule prvaka.

"Beskrajni dan" koji Hajduk živi iz sezone u sezonu ovoga puta se čini bliže svome kraju nego što je to bio slučaj dugo vremena, iako zebeci, pajači, bebeci i ostala hrvatska sudačka elita iz tjedna u tjedan "zaskaču" Bijele kao iritantni Ned Ryerson Phila Connorsa u kultnom filmu koji nosi naziv kao i sintagma s početka rečenice.

Phil je na kraju tog filma shvatio da ključ rješenja petlje u kojoj je zapeo leži u njemu, iako mu se dugo vremena nije tako činilo, a Hajduk je unatoč svemu u praktički istoj situaciji. Doduše, lik kojeg je maestralno odglumio Bill Murray trebao je samo otvoriti srce drugim ljudima i prestati biti toliki egocentrik, dok su Bijeli u sasvim drugačijoj situaciji, ali i dalje su sposobni sami riješiti problem, bez obzira na sve prepreke koje im se nalaze na putu.

Sljedeće subote na rasporedu je najveći derbi hrvatskog nogometa na Maksimiru, a onda nas na Poljudu čeka onaj jadranski, koji će odlučiti o pobjedniku Kupa. Poraz u tom finalu ne bi predstavljao smak svijeta, ali bi zadao veliki udarac tezi kako stvari ove sezone djeluju drugačije, dok bi pobjeda s druge strane poslužila kao svojevrsna potvrda te teze.

Kao i u većini slučajeva kada je Hajduk u pitanju, jedna utakmica može napraviti razliku između uspješne sezone i samo jedne u nizu onih koje zahtijevaju pronalazak krivca za sve i svašta. Kako god na kraju ta večer završila, Bijeli će se sljedeće jutro ponovno probuditi uz hit Sonnyja i Cher 'I Got You Babe', samo je pitanje hoće li pored sebe imati Rabuzinovo sunce koje će im sugerirati da su možda izašli iz petlje, ili će se sve nastaviti ukrug.

Dopustite mi da na početku naglasim da sam ovaj tekst napisao u subotu ujutro, misleći kako će Hajduk na Poljudu pobijediti Istru 1961 i kako će zatim u nedjelju Dinamo na Šubićevcu slaviti protiv Šibenika. Naravno, da je jedna od te dvije utakmice završila drugačije, ovog uvoda ne bi bilo. Ali on je tu. I nije tu da bih se ja pravio pametan ili nešto slično, jer moje predviđanje nema nikakve veze s inteligencijom ili vidovitošću, već jednostavno s prepoznavanjem situacije u hrvatskom nogometu.

Dinamo je opet prvak Hrvatske, 23. put u povijesti, peti put zaredom i 16. put u posljednjih 17 sezona. Modri su do tog podviga došli s privremenim trenerom na klupi, Antom Čačićem, koji je momčad preuzeo 21. travnja, nakon što je Željko Kopić drugi put ove sezone poražen od Hajduka, a put do titule im je bio puno teži nego što je to usporedba budžeta i platne liste igrača s ostalim ekipama u ligi sugerirala.

Dinamo je s pobjedom protiv Šibenika došao do učinka od 76 bodova iz 35 susreta, što je prosjek od 2,17 bodova po utakmici. A čak i da dođe do tri boda u posljednjem kolu u derbiju s Hajdukom, taj učinak ostat će treći najlošiji koji je ostvario osvajač prvenstva počevši sa sezonom 2005./06. (onom koja predstavlja početak Dinamove dominacije koju je poremetila samo Rijeka). U slučaju pobjede nad Hajdukom, prosjek bodova Modrih narast će na 2,19 po utakmici.

Iz tog podatka ne treba zaključivati da se radi o najnekvalitetnijem prvaku u posljednjih 16 sezona, već da je ova sezona bila jedna od najkompetitivnijih u tom razdoblju, čak i ako sama po sebi nije bila najkvalitetnija u punom smislu te riječi.

U jednoj takvoj sezoni Hajduk se do kraja borio za naslov prvaka i nakon pobjede na Rujevici u 34. kolu ostao jedina momčad koja je teoretski mogla osvojiti duplu krunu. Bijeli su također kolo prije kraja uspjeli osigurati drugu poziciju na prvenstvenoj ljestvici, i to prvi put nakon sezone 2011./12., kada su do toga došli s 54 boda iz 30 susreta, odnosno uz prosjek od 1,8 bodova po utakmici.

Nakon subotnje pobjede nad Istrom, Bijeli su na prosjeku od 2,06 bodova po susretu, što je izjednačenje najboljeg prosjeka u navedenom razdoblju postignutog u sezoni 2008./09. A čak i u slučaju poraza na Maksimiru, Bijeli će pasti na prosjek od točno dva boda po susretu, što će onda biti njihov drugi najbolji rezultat u promatranom razdoblju, ali najbolji otkad se igra 'Liga 10'.

I unatoč tome što su neki ove sezone znali iskoristiti onu poznatu izreku Gorana Milovića kako Hajduk uvijek kada je najvažnije sve us**e, i to pogotovo nakon remija u Koprivnici u 32. kolu, Bijeli su u nekoliko navrata dokazali suprotno. Od pobjede nad Dinamom na Maksimiru u prosincu prošle godine, preko rođendanskog susreta protiv Slaven Belupa i polufinala Kupa protiv Gorice (koji je bio prva domaća utakmica Hajduku u tom natjecanju još od ožujka 2016.), pa sve do nove pobjede nad Modrima i razbijanja Rijeke na Rujevici u samoj završnici borbe za titulu prvaka – Bijeli su pokazali da Milovićeva izjava možda ipak pripada nekim drugim vremenima.

---