StoryEditorOCM
Dalmacijaposjet đacima

Makarski srednjoškolci: Ministre, mi smo vam pisali. Dođite pogledati ovaj užas!

Piše PSD.
18. ožujka 2015. - 09:58
Ništa vam od ovog neće biti, neće ni ministar Mornar, a ni drugi ništa napraviti i nama poboljšati uvjete školovanja! A pazite se i vi, taj luster iznad glave pridržava selotejp, pa da vam ne padne na glavu! - prvo s negacijom, a zatim i upozorenjem dočekali su novinarsku ekipu “Slobodne” učenici makarske Srednje škole fra Andrije Kačića Miošića, koji su, eto, postali poznati široj javnosti kada su uputili pismo svome ministru, čelniku Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prof. dr. sc. Vedranu Mornaru.

U tom dopisu pobrojali su makarski gimnazijalci što ih to mori i otežava rad djelatnika škole koji imaju zadatak naučiti mlade generacije, osposobiti ih za život, da sutra mogu biti učeni građani ove države, budućnost Hrvatske! No, kod njih nije tako, njihova škola podno Biokova doslovno se - raspada!

- Voda nam iz utičnica od struje curi pri svakoj kiši, a svi znamo kako je to opasno - dobacuje nam učenik 2.a razreda u koji nas je ravnatelj Gimnazije Slavko Gudelj dopratio kako bismo iz prve ruke čuli što to sve učenicima smeta tijekom nastave, pa su zbog toga i famozno pismo napisali. A smeta im puno, bolje reći nedostaje im puno toga.

- Nije bitno tko je pismo napisao, no svi mi želimo probuditi svijest kod starijih, neka vide u kakvim uvjetima učimo. Škola je derutna, a apsurd je kako će se trošiti novac na skupocjenu žičaru, dok nama prijeti opasnost od prozora koji nam na glavu mogu pasti - započeo je priču Jure, dok mu kolege iz školskih klupa dodaju i ovo:
- Ljeti nam je prevruće, škola nema klime, već su donacijama roditelja neki razredi dobili hlađenje, drugi su i zavjese kupovali.

A zimi bura fijuče, pa iako centralno radi punom parom, mi u kaputima sjedimo na satu. I ti sada uči - komentiraju i djevojke, a Ivan nam kaže kako kemiju slušaju u grupi jer imaju samo jedan kabinet za 18 učenika, a njih je u razrednom odjeljenju 28.

- Snalazimo se, radimo u grupi, gradivo moramo proći - pojašnjava nam profesorica baš i ne svima omiljene kemije Željka Puljić, dok iz drugog reda školskih klupa čujemo ovaj komentar:
- Stara je oprema u kabinetu, pa imamo i kiseline kojima na pakiranju piše “Made in Yugoslavia”.

- Onaj tko ima kemiju 5, zna da neke tvari nemaju rok trajanja - brzo je pojasnila profesorica, no gimnazijalke Ana i Ivana znaju kako im obrazovni sustav u školi i te kako ima - rupa.
- Kako ćemo biti konkurentni sutra na prijemnom za faksu kada nemamo uvjete za učenje, opremljene kabinete, a čeka nas još i maturalni ispit - konkretno iznose svoj očaj učenici 2.a razreda, koji su nam bili svojevrsni glasnogovornici škole, koja jednostavno “pušta” na sve strane, te nam otkrivaju i ovo:
- U WC-u, kada pada kiša, pod je uvijek mokar, pa hodamo po vodi, bura fijuče kroz cijelu školu jer su nam vanjske stijenke od stakla i prozori razbijeni, evo vidite, u ovom razredu ni normalnog ormara nema - kazuju nam redom 16-godišnjaci koji samo žele nešto promijeniti - na bolje.

- Ne očekujemo mi da nam ministar Mornar, koji je obećao doći nam u posjet, sportsku dvoranu napravi! Barem da možemo imati neke uvjete za školovanje, jer svi želimo na fakultet, neki u Split, neki u Zagreb, a puno nas se neće ni vratiti u Makarsku.

Gomila nagrada

- Hoću ja u svoje Krvavice - dobacuje učenik iz druge klupe. Prave budućnosti, međutim, u ovom gradu turizma za mlade nema.

Kako im pojasniti da kod njih na nastavi tableta neće skoro biti, da se na onih 20 kompjutora kojima se škola diči mora obučiti šesto učenika njihove gimnazije, te još šesto srednjoškolaca strukovne škole koji nastavu pohađaju u drugoj smjeni.

A, vjerujte, ne bi bilo naodmet da ni četiri razreda osnovnoškolaca, koji također dijele ovaj školski prostor, znaju što je to kompjutor i upoznaju rad na njemu, u ovom 21. stoljeću.

Ovim mladim Makaranima glavobolje ne zadaju matematičke jednadžbe, komplicirani zadaci, zagonetke iz fizike....
Bez obzira što im nisu na raspolaganju opremljeni kabineti za učenje i pokuse, oni u svoj grad podno Biokova donose brojne nagrade, prvaci su Hrvatske u matematici, broje priznanja iz fizike iako kabinet za ovaj predmet nikada nisu ni imali, a u odbojci i rukometu u samom su vrhu premda dvorane nemaju. Tjelesni odgoj imaju na obližnjem gradskom igralištu, u drugoj smjeni, dok oni “učenici putnici” tjelesni rade kao predsat, pa tako oznojeni, jer mjesto za tuširanje nemaju, ostanu na cijeloj nastavi.

Sve bi to nekako i prošlo, nažalost, slična je situacija u većini školskih ustanova diljem države, da svaka vremenska nepogoda ne ostavi i te kako traga na zgradi napravljenoj početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ova zadnja marčana bura, ciklona Rea, digla im je parket u jednom od 21 razreda, pa je ravnatelj bio primoran angažirati radnike da uklone sve parkete. I tako se sada nastava odvija u razredu koji parketa nema, betonom se “gazi”, sve do uskrsnih praznika, kada će se pauza od nastave iskoristiti za postavljanje novog parketa. Jer osim što škola puca po šavovima, pušta kišu i vjetar na sve strane, nastava u dvije smjene mora se odvijati iako je i u Makarskoj, kao nažalost u cijeloj državi, prisutan sve manji broj učenika.

U Gimnaziji fra Andrije Kačića Miošića iz generacije u generaciju nestaju po dva razredna odjeljenja - bura ih otpuhala!


SANDRA BARČOT
FOTO: IVO RAVLIĆ

Rupa bez dna

- Škola je napravljena kao da se ima previše novca, a u autorski izričaj arhitekta ne smije se dirati! Pa imamo 15 površinskih ploha krova i svaka ima svoj slijev. Prvo su letjele kupe, sada staklene površine prokišnjavaju, korozija se na željezu skuplja, sjeverna staklena stijenka jednostavno priziva buru. Evo, pukne staklo na ovoj visini i da bi se zamijenio taj prozor od, recimo, 50 kuna stakla, moram angažirati dizalicu koja me košta 700 kuna. I tako se krpamo, ni sami više ne znamo dokle - dočekao nas je ravnatelj makarske Gimnazije

Slavko Gudelj, koji školsku zgradu na adresi Zrinsko-frankopanska 21 dijeli s učenicima Srednje strukovne škole te s 4 razreda osnovne škole.

- Zajedno s ravnateljem strukovne škole Momirom Sumićem apliciram na sve natječaje kako bismo pokrpali iz godine u godinu što se pokrpati da. Fokus našeg rada je održavanje zgrade, nažalost! Svake godine uložimo oko 250.000 do 300.000 kuna u derutnu zgradu.


Saniraš jedno, pukne drugo!

U ulozi vodiča ravnatelj Gudelj nas provodi kroz školske hodnike gdje na svakom zidu ima neka “fleka”, željezne prozorske okvire nagrizla ruzina, neke staklene površine tek su “pokrpane”, druge još čekaju sanaciju, barem privremenu, jer nakon svake kiše, nakon svake bure, nove se pukotine stvaraju.

- Prije je bilo donatora, roditelji su pomagali, no danas smo u velikom problemu. I mene su učenici iznenadili pismom ministru, pa sam se morao i ja očitovati. Imamo 20 kompjutora koje smo dobili od Županije splitsko-dalmatinske kao našeg osnivača, pročelnik Zdravko Omrčen darovao nam ih je prije tri mjeseca pa ih sada imamo za nastavu informatike, a sada će izdvojiti i oko 30.000 kuna koliko će iznositi trošak postavljanja parketa u razredu - kaže Gudelj.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. travanj 2024 14:01