Josip Vranješ, Martino Knežević i Ante Šale, članovi Kluba za obaranje ruke Popaj iz Žrnova, na Korčulu donijeli brončanu medalju

Nedavno je u Sinju održano Prvenstvo Hrvatske u obarnju ruke pod pokroviteljstvom Grada Sinja te u organizaciji Aleksandra Jakovca, predsjednika Hrvatskog i potpredsjednik Europskog saveza za obaranje ruka. Među dvadesetak klubova s područja Lijepe naše i stotinjak natjecatelja, sudjelovali su i Josip Vranješ, Martino Knežević i Ante Šale, članovi Kluba za obaranje ruke Popaj iz Žrnova, prvog i jedinog na otoku Korčuli, a na otok su donijeli i jednu brončanu medalju!

Prvi zapisi i crteži na kojima je prikazano obaranje ruke datiraju oko 2000. godine prije naše ere, a pronađeni su u Egiptu. Obaranje ruke kakvo danas poznamo prvotno je bila zabava domorodaca Sjeverne Amerike pod nazivom indian wrestling, a s vremenom su ga usvojili i doseljenici. Sport je populariziran i definiran pravilima i kategorijama u SAD-u u prošlom stoljeću, a danas okuplja brojne klubove i sportaše, ali i navijače u svim krajevima svijeta pa tako i u Žrnovu.

Kako je obaranje ruke došlo u šarmantno selo udaljeno tek nekoliko kilometara od Korčule ispričala su nam dva rođena Žrnovca, 18-godišnji Martino Knežević i 26-godišnji Josip Vranješ. Martino i Josip bave se obaranjem ruke gotovo dvije godine tijekom kojih su osvojili nekoliko medalja na raznim natjecanjima na lijevu i desnu ruku.

„Vidio sam plakat turnira obaranja ruke u Sinju 2018. godine, otišao sam bez ikakvog znanja i treniga i u kategoriji amatera osvojio drugo mjesto na lijevu i desnu ruku. Rekli su mi da imam dobre predispozicije za taj sport pa sam se navukao. Sljedeće sam godine također u kategoriji amatera osvojio drugo mjesto na obje ruke i onda sam odlučio započeti s treninzima“, prisjetio se Josip.

Kako je sve lakše u paru, tako je jedan dan Josip sugerirao Martinu da mu se priključi.

„Radili smo nešto na baušteli, Josip je primijetio kako imam velike šake i podlaktice, pitao me bih li probao. Učinilo mi se interesatnim, napravili smo stol u njegovoj garaži i ubrzo sam se i ja navukao. Naše oduševljenje privuklo je i druge, moj brat Ivan, prijatelji Vice, Ante, Mario i cijelu ekipu“, priča nam Martino.

Martino i Josip krenuli su jako, svojim su rukama u središtu Prvog sela napravili priručnu teretanu s utezima i spravama od željeza i drva, postavili su stol, sajle, a većinu su opreme napravili sami od drva i željeza. Specifične sprave za taj sport su jako skupe, otkrivaju nam, sport je tek u razvoju, pa su većinu kopirali s interneta. Počeli su redovito trenirati prateći specifične vježbe za određene skupine mišića.

„Treniramo nekoliko puta tjedno, ne možemo svaki dan jer su česte upale tetiva što zna bit bolno do suza, do te mjere da ne možeš držat mobitel u ruci. Tetivi inače treba duže da se oporavi nego mišiću, znalo mi se dogodit da ne mogu voziti auto“, otkriva nam Maritno.

„Na treningu radimo sa šipkama, povlačimo sajle i trake, treniramo najviše dva sata, ne možeš više od toga“, iskren je Josip.

Kako se sve više ekipe u Žrnovu zainteresiralo za taj sport, odlučili su osnovati Klub za obaranje ruka Popaj, prvi na otoku uopće. Popaj je bilo logično ime, kažu nam momci, morski čovjek jakih ruka, a i svi volimo špinat, kažu uz smijeh. Predsjednik kluba je Josip, a potpredsjednik Marko Mušić iz Vele Luke, a uz Martina članovi su još Ivan Knežević, Vicko Matulović, Ante Šale, Mario Ivanković, Todor Jurjević, ali i dvije žene, Tesa Jurjević i Jelena Marović.

Josip, inače računalni tehničar za strojarstvo, zadovoljstvo je pronašao u polugama i silama koje se događaju prilikom obaranja. Martino trenutno odrađuje vojni rok, on je završio srednju za zrakoplovnog tehničara, a kako nije

prošao na testiranjima za vojnog pilota jer nema savršeno dobar vid, završio je kao obarač ruke, kaže uz smijeh.

Na nedavnom Prvenstvu Hrvatske u obaranju ruka u Sinju, Josip je u kategoriji 105 kilograma na lijevu ruku osvojilo visoko peto mjesto, Martino je u kategoriji 85 kilograma na lijevu ruku osvojilo brončanu medalju, a na desnu četvrto mjesto dok je junior Ante Šale u kategoriji 75 kg na desnu ruku zauzeo četvrto mjesto. Ako uzmemo u obzir da su se natjecali najbolji obarači Hrvatske, ovo su odlični rezultati za mladi, otočni klub.

Obaranje ruke je specifičan sport, kompliciraniji nego se većini na prvu čini. Obara kompletno tijelo, ne samo ruka, a tko pogrešno obara može se ozbiljno ozlijediti za cijeli život. Može doći do puknuća tetive, pričaju nam momci, ili spiralnog puknuća kosti. No, kad znaš što radiš i koristiš pravilne tehnike, takve su ozlijede rijetke. Osim tehnike, važno je imati dobar start i dobar hvat, treba brzo reagirati na znak suca za start i zauzeti najbolju poziciju za tehniku koju želiš izvesti.

Iako tvrde kako dobrog obarača ne čini puno kilograma, ova smo dva mladića prilikom intervjua gledali u vis, Martino je visok 196 centimetara te ima 90 kilograma, Josip na svojih 199 centimetara visine ima 105 kilograma. Obojica tvrde kako dobrog obarača čine jake tetive i prsti, čak ni veličina šake nije uvjet, to zavisi o tehnici. Tri su najčešće tehnike prilikom obaranja ruka, hook, toproll i press, Martino i Josip koriste sve tri.

„Na stolu prilikom obaranja ruke događaju se različite sile, nije to samo lijevo desno, već gore, dolje, u stranu... Puno smo naučili u Splitskom klubu za obaranje ruka, oni su bili oduševljeni našom upornošću, a pogotovo teretanom u kojoj je ljeti vruće, a zimi hladno, treba bit malo zagrižen za treninge u takvim uvjetima“, priča nam Martino iz smijeh.

„Privlači me jer je komplicirano, nije u pitanju samo snaga. Obaranje ruke je agresivan sport ako si ti agresivan čovjek, inače nije. Najvažnija tehnika i taktika, moraš znati što radiš, biti spreman na razne kuteve i poluge koje se događaju“, priča nam zaneseno Josip.

Iako je obaranje ruke kontaktni sport, udarci i ružne riječi nisu dozvoljeni. Lakat se ne smije dizati u zrak, suprotna ruka s kojom ne obaraš mora se držati šipke, jedna noga obavezno mora biti na podu, dok se drugom upireš gdje hoćeš, objašnjavaju nam mladići, osim o protivnika.

Okolina reagira različito, otkrivaju nam, ima onih koji ih potiču, a ima onih koji tvrde da su ludi, ističu uz smijeh, ipak više je onih koji ih potiču. Voljeli bi da se u cijelu priču uključi i Grad Korčula i da dobiju finacijski poticaj, a kako bi promovirali sport planiraju i manifestaciju ovog ljeta za koju se nadaju da će je uspjeti realizirati.

„Želimo popularizirati sport, želimo organizirati natjecanje da ljudi vide o čemu se radi, da dođu, da se okušaju. Klub je osnovan, želim se zahvaliti Aleksandru Jakovcu koji nas potiče od prvog dana i koji nam je puno pomogao budući da mu je žena Lumbarajka, sad idemo korak dalje“, poručio je Martino.

„Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na treningu. Za obaranje treba samo volja, mišićna masa nije bitna, godine nisu važne. Bez srama može doći bilo tko, dođi, provaj, možda budeš baš odličan za taj sport“, pozvao je Josip.