Hrvati koji su posljednjih godina automobilom putovali u Italiju te se koristili cestama kojima upravlja Autostrade per l‘Italia na kućne su adrese, moguće i nekoliko godina nakon putovanja, najednom dobili obavijesti o neplaćenoj cestarini te zahtjev da što prije podmire svoje dugovanje.
Stara je to priča zbog koje se najviše žale Istrani i građani s područja Kvarnera, no iako se ponavlja godinama, zanimljivo, nitko u Hrvatskoj dosad nije uspio dokučiti jesu li te kazne potrošači doista i dužni platiti, dostavljaju li se one na propisni način, smiju li talijanske autoceste na taj način teretiti građane - te što zapravo bude ako ih korisnici na kraju ne plate.
A pitanje se potezalo na svim razinama - preko europarlamentarca Valtera Flege, koji je problem pokušavao riješiti na briselskoj razini, potom kroz bezuspješno angažiranje hrvatskog veleposlanstva u Italiji, a sastančili su po tom pitanju u ožujku i predstavnici europskih potrošačkih centara država članica čiji građani također primaju kazne, no opet bez konkretnih rezultata.
A stvar obično izgleda tako da nesretni putnik, često i godinama nakon posjeta Italiji, na kućnu adresu dobije pismo koje potpisuje tvrtka za naplatu dugovanja Nivi S.p.A ili njihova odvjetnica Eliana Baldi u kojemu ih se obavještava da su određenog datuma (a gdjekad takvi podaci nedostaju) izašli s neke dionice autoceste bez da su platili cestarinu zbog čega sada dug moraju vratiti s kamatama, u roku od 15 dana.
Dizanje rampe
Ako se pitate kako je moguće bez plaćanja napustiti autocestu, Talijani imaju objašnjenje - kako se ne bi stvarale gužve, u slučajevima u kojima naplata nije izvršena rampa će se svejedno podići, sustav snimiti registraciju, a korisnik dobiti obavijest s rokom i informacijama kako naknadno može izvršiti uplatu - u suprotnom slijedi dopis agencije za naplatu dugovanja.
Zanimljivo, prema podacima koje su Flegi dale Autostrade per l‘Italia, samo lani je takav dopis o dugovanju zaprimilo čak četiri tisuće hrvatskih državljana, što doista zvuči kao nevjerojatna količina "švercera", a njihova iskustva na društvenim mrežama svjedoče kako su mnogi uspjeli dokazati Talijanima da je autocesta zapravo bila plaćena, što ozbiljno budi sumnje u način na koji talijanske autoceste pokušavaju naplatiti navodne dugove.
Ovdje su u lošijoj situaciji automatski svi oni koji su plaćali u gotovini - naime, da bi dokazali da su prije pet godina Talijanima doista platili cestarinu, u posjedu bi i dalje trebali imati potvrdu koju su dobili nakon plaćanja te takse, a kako velika većina građana takve papiriće vrlo brzo baci, u slučaju plaćanja gotovinom praktički ne postoji način na koji potrošač može dokazati da za tu uslugu zapravo ne duguje.
"Pokušavao sam za ovaj problem zainteresirati Bruxelles, ali njihov je stav da to države članice moraju rješavati međusobno. Iako sam se obratio i hrvatskom veleposlanstvu u Rimu na čelu s Jasenom Mesićem, nažalost tamo nije bilo interesa da se pomogne", ispričao je europarlamentarac Valter Flego.
Potrošači koji su se osjećali oštećeni za pomoć su se obratili i Europskom potrošačkom centru Hrvatska - u prvoj polovici ove godine njih petero - a iako je u ožujku na tu temu održan i sastanak u Italiji kojemu su prisustvovali i predstavnici tvrtke Nivi S.p.A., stvar zapravo nije riješena.
Hrvatski ECC nije bio jedini predstavnik - naime, Mreža europskih potrošačkih centara na razini Unije dosad je zaprimila 800 prigovora potrošača na račun tvrtke Nivi S.p.A., pa su tamo bili i predstavnici drugih zemalja članica koje se susreću s istim problemom, no kompanija nije odustala od naplate.
Pravni koraci
"Tvrtka Nivi S.p.A. očitovala se da su sva potraživanja pravno utemeljena i nisu pristali odbaciti ni jednu od pritužbi, a pritom su naveli detaljne informacije o kojim je točno dionicama autoceste riječ za svaki pojedinačni slučaj, radi li se o tome da nije zabilježen ulaz na autocestu ili da ista nije plaćena i tako dalje. Međutim, nakon nekoliko pokušaja i intervencija Nivi S.p.A. je pristao na smanjenje iznosa koje potražuje te odustao od odvjetničkih troškova", rekli su nam iz ECC-a Hrvatska, bez pojašnjenja odnosi li se to na svih četiri tisuće Hrvata ili samo na ovih petero koji su poslali prigovor ECC-u.
Zanimljiv je, međutim, nastavak njihova odgovora - kažu kako Mreža ECC-a nema mogućnosti ni ovlasti provjeravati istinitost činjeničnih tvrdnji jedne ili druge strane, poput suda, niti poduzimati određene mjere protiv trgovca, čime je njihova intervencija bila iscrpljena.
"Potrošačima je ponuđeno da plate smanjeni iznos potraživanja, čime se predmet zatvara, što je većina potrošača i prihvatila. Izvjesno je da u suprotnome moraju poduzeti daljnje pravne korake, od kojih bi jedan mogao biti i individualno dokazivanje da je iznos za autocestu plaćen u sudskom postupku", odgovorili su.
Drugi riječima, sastančenju usprkos, kao i usprkos činjenici da ECC Hrvatska posluje pri Ministarstvu gospodarstva, nitko nije uspio dokučiti za potrošače ono najvažnije - postoje li uopće osnove da Nivi S.p.A. na ovakav način utjeruje dugove, čine li to u skladu s propisima te tko je zapravo odgovoran ako potrošač talijansku autocestu napusti bez plaćanja: potrošač ili Autostrade per l‘Italia koja mu je podignula rampu i pustila ga?
Nad ovim su slučajem glave razbijali i Nijemci, pa je tako list Spiegel objavio tekst u kojemu tvrdi kako je većina kazni vrlo vjerojatno legitimna, ali i kako zasad nisu poznati slučajevi da bi Nivi S.p.A. podizala sudske tužbe protiv onih koji bi odbili platiti.
Stručnjaci njihova automoto kluba ADAC čitateljima su savjetovali da kazne ipak ne ignoriraju te da si u slučaju osporavanja osiguraju pravnu pomoć, no ni oni ne nude odgovor na pitanje je li ovakav pokušaj naplate doista u skladu s propisima.
Prema talijanskim rokovima, zastara u ovakvim slučajevima nastupa nakon deset godina, što znači da autoceste imaju cijelo desetljeće da pokušaju naplatiti kaznu, no ne bi bilo loše kad bi se netko pozabavio i formalno-pravnim aspektom slučaja.
Potrošačka prava
Recimo, provjerio kako se prikupljaju podaci, dobivaju li korisnici u slučaju neprovođenja plaćanja razumljive obavijesti iz kojih je jasno što im je dalje činiti, znaju li uopće da je autocestu moguće napustiti bez plaćanja, tko je zapravo kriv ako to doista i učine, sadrže li dopisi Nivi S.p.A. i njihovih odvjetnika sve zakonom propisane podatke...
Na ova pitanja odgovore ne daju ni hrvatska diplomacija, ni predstavnici u Bruxellesu, ni tijelo zaduženo za pomoć potrošačima u slučaju prekograničnih kupovina, što samo još jednom svjedoči kako se za potrošačka prava moraju izboriti sami. Jer druge za to, više-manje, nije briga.