Nema tog novca koji bi bio dovoljan da se Africi nadoknadi užas trgovine robljem, ali Zapad mora platiti odštetu kao priznanje zločina - rekao je ovog tjedna u New Yorku predsjednik Gane, 79-godišnji pravnik Nana Akufo-Addo.
Govoreći pred svjetskim liderima tijekom Generalne skupštine UN-a, Akufo-Addo je poručio da se „svijet ne bi trebao pretvarati” da današnji ekonomski i socijalni problemi afričkog kontinenta „nemaju nikakve veze s povijesnim nepravdama koje su oblikovale strukture današnjeg svijeta”.
„Veliki dio Europe i SAD-a izgrađen je od ogromnog bogatstva sakupljenog znojem, suzama, krvlju i užasima u transatlantskoj trgovini robljem i stoljećima kolonijalne eksploatacije”, rekao je predsjednik Gane.
S druge strane, kako je pojasnio, nije ni čudo da se afričke zemlje bore da izgrade prosperitetna društva, budući da su im „prirodna bogatstva opljačkana, a njihovim se ljudima tako dugo vremena trgovalo kao da su roba”.
Smatra se da je od 15. do 19. stoljeća najmanje 12,5 milijuna Afrikanaca oteto i prisilno prevezeno europskim brodovima, te prodano u ropstvo. Oni koji su preživjeli putovanje završili su radeći na plantažama u nehumanim uvjetima u SAD-u i zemljama Latinske Amerike - uglavnom u Brazilu i na Karibima – koje su i profitirale od njihovog prisilnog i neplaćenog rada.
500 godina eksploatacije
Predsjednik Gane je priznao da suvremeni Europljani i Amerikanci „nisu ti koji se bave trgovinom robljem”, ali je istaknuo da je
nasilno premještanje Afrikanaca preko Atlantika bilo „sponzorirano od strane zapadnih država i da su njegove koristi jasno isprepletene s današnjom ekonomskom arhitekturom” tih država.
„Za trgovinu robljem moraju se platiti odštete. Nijedan iznos novca nikad neće nadoknaditi užase, ali to bi značilo priznanje da je zlo počinjeno, da su milijuni produktivnih Afrikanaca oteti iz zagrljaja našeg kontinenta i odvedeni na posao u Ameriku i na Karibe, bez naknade za njihov rad”, zaključio je Akufo-Addo.
Primjer Gane slikovito pokazuje utjecaj zapadnog kolonijalizma na današnje afričko siromaštvo. Uz trgovinu robljem, od 1471. do 1957. prirodna bogatstva ove zapadnoafričke države – kakao, zlato i drvo - iskorištavalo je čak sedam europskih kolonizatora.
Prvi su, već u 15. stoljeću, došli Portugalci, a potom su stizali Nizozemci, Danci, Šveđani, Prusi i Branderburžani. U drugoj polovici 19. stoljeća sve njih istiskuju Britanci, koji su 1874. pripojili obalni pojas - spalivši tadašnji glavni grad Kumasi do temelja – da bi 1901. i čitava zemlja potpala pod britansku krunu, sve do stjecanja nezavisnosti 1957. godine.
To je gotovo 500 godina eksploatacije, u kojima su se europske zemlje bogatile na račun prirodnih bogatstava Gane, koja je – svom tom bogatstvu usprkos – ostala siromašna afrička zemlja.
Sastanak u Barbadosu
Slične reparacijske zahtjeve prema Zapadu ističu ne samo afričke, nego i karipske zemlje. Tako je krajem srpnja ove godine u Bridgetownu, glavnom gradu Barbadosa, održan povijesni sastanak predstavnika raznih afričkih i karipskih entiteta, koji udružuju snage kako bi od Zapada zatražili odštetu za ropstvo i njegovu ostavštinu u današnjem društvu.
U Barbados su stigli delegati Sveučilišta Zapadne Indije (UWI), Ekonomskog, socijalnog i kulturnog vijeća Afričke unije (AU), vlade Barbadosa, mreže za dodjelu bespovratnih sredstava Open Society Foundations i Karipske panafričke mreže, a sastali su se kako bi zajedno „pozvali na odštetu za povijesne zločine”.
Među sudionicima su bili veleposlanici i predstavnici zemalja članica Afričke unije, kao i predstavnici političke i ekonomske unije Karipske zajednice (CARICOM).
- Ovo je povijesni trenutak. Čovječanstvo ne može ići naprijed sa svim otrovnim smetnjama kolonijalizma – rekla je tada voditeljica Komisije za reparacije CARICOM-a Hilary Beckles.
Kako je dodala, njezino povjerenstvo - osnovano kako bi tražilo odštetu od bivših kolonijalnih sila poput Britanije, Francuske i Portugala - „vidi ustrajnu rasnu viktimizaciju potomaka ropstva i genocida kao temeljni uzrok njihove današnje patnje”.
- Ključno je prepoznati kako se ropstvo, kolonijalizam i rasizam isprepliću i utječu na živote crnaca diljem svijeta – dodao je dužnosnik Afričke unije Youssouf Mandoha.
Kako je objavio UWI, skup u Barbadosu označio je početak „revolucionarne interkontinentalne kampanje”, a mjesto sastanka nije odabrano slučajno: Barbados je između 1627. i 1833. primio 600.000 porobljenih Afrikanaca, koji su potom radili na plantažama šećera, zarađujući bogatstva engleskim vlasnicima.
UN: Gospodo, platite odštetu!
Ideja o plaćanju odštete ili drugim naknadama za ropstvo ima sve jači odjek diljem svijeta, pa reparacijske zahtjeve koloniziranih zemalja počinju uvažavati – zasad samo verbalno – i ključne zapadne i globalne institucije. Tako je Europska unija u srpnju objavila da je europska prošlost trgovine robljem nanijela „neopisivu patnju” milijunima ljudi, te je nagovijestila potrebu za odštetom zbog tog „zločina protiv čovječnosti”.
A u izvještaju koji je glavni tajnik UN-a Antonio Guterres objavio ovog tjedna, 19. srpnja – dan prije govora predsjednika Gane u UN-ovoj Generalnoj skupštini – ide se i korak dalje, te se nekadašnje zapadne kolonizatore poziva da razmotre „financijsku odštetu za transatlantsko ropstvo”.
„Niti jedna zemlja nije sveobuhvatno položila račune za prošlost i pozabavila se naslijeđem masovnog porobljavanja ljudi afričkog podrijetla kroz više od 400 godina”, navodi Guterres u izvještaju,
ističući da „kompenzacija za svaku ekonomski procjenjivu štetu (...) također može predstavljati oblik reparacije”.
Glavni tajnik UN-a uvažava da procjena ekonomske štete pretrpljene zbog kolonijalizma i porobljavanja „može biti iznimno teška zbog duljine proteklog vremena i teškoća u identificiranju počinitelja i žrtava”, ali naglašava da te poteškoće „ne mogu biti temelj za poništavanje postojanja temeljnih zakonskih obveza”.
U zaključku izvještaja Guterres poziva kolonizatorske države da razmotre „pluralnost mjera” za rješavanje naslijeđa ropstva i kolonijalizma, uključujući i financijske.
