Žužul svjedoči: Oluje ne bi ni bilo da su SAD rekle "ne"

stdClass Object ( [id] => 55409 [title] => Žužul svjedoči: Oluje ne bi ni bilo da su SAD rekle "ne" [alias] => zuzul-svjedoci-oluje-ne-bi-ni-bilo-da-su-sad-rekle-ne [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Kao svjedok obrane Ante Gotovine, jutros je u Haagu počeo svjedočiti Miomir Žužul, bivši ministar vanjskih poslova. Žužul je u vrijeme rata bio hrvatski veleposlanik pri misiji UN-a u Ženevi i posebni izaslanik predsjednika Tuđmana za mirovne pregovore.

- Oluje ne bi bilo da su SAD rekle ne - rekao je bivši šef diplomacije RH.

Žužul svjedoči o mirovnim pregovorima i posebno o ulozi SAD-a. Američki veleposlanik Peter Galbraith bio je prisutan u Splitu 22. srpnja 1995 kad su Tuđman i Izetbegović potpisali Splitski sporazum, na osnovu kojeg je HV zajedno s HVO-om i Armijom BiH počela vojne operacije u BiH. Američka strana bila je detaljno izvještavana o toku operacija.

- Da su Sjedinjene Države kazale nemojte izvršiti napad, bi li predsjednik Tuđman to uzeo u obzir prilikom donošenja odluke, pitao je odvjetnik Gotovine Greg Kehoe.

- Uvjeren sam da bi on to uzeo u obzir - odgovorio je Žužul.

Žužul je nakon razgovora s Galbraithom 25. srpnja napisao da je Washington dao upute da od hrvatskih snaga traži maksimalno suzdržavanje i osiguranje discipline vojnih snaga tako da se prema civilima i ratnim zarobljenicima postupa u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. To je rečeno u kontekstu očekivane operacije oslobođenja Bihaća.

Nakon vojnih operacija u zapadnom dijelu BiH, uoči Oluje, 29. srpnja 1995. Galbraith se sastao sa Šuškom da mu prenese promjenu stava američke vlade. Kehoe je predstavio izvod iz diplomatskog dnevnika Petera Galbraitha od 29. srpnja:

- Primio sam upute da se vidim s predsjednikom Tuđmanom ili najvišim dužnosnikom vlade koji je na raspolaganju kako bismo iznijeli svoj stav da bi se Hrvatska morala suzdr?ati od vojnog djelovanja. To je promjena ranijeg stava SAD da bi vojna akcija morala biti ograničenog dijapazona.

Šušak je jedini bio na raspolaganju i sastao sam se s njim. Slušao je dok sam čitao naše stavove i rekao da izgleda da se srpske snage izvlače iz područja Bihaća. Rekao sam da je ofanziva Hrvatske vojske i HVO-a postigla rezultat pa da nema razloga da nastavljaju dalje. Šušak mi je odgovorio: ako stanemo, oni će se vratiti za dva tjedna".

Nakon tog razgovora Šuška i Galbraitha, Tuđšman je pozvao Žužula da ode u Washington.

- Predsjednik mi je rekao da postoje neke nejasne komunikacije sa SAD-om, pretpostavljam da se referirao na taj razgovor. Zato je tražio da otputujem u Washington i u izravnim razgovorima u State Departmentu utvrdim prave stavove SAD-a, ispričao je Žužul.

U Washingtonu se sastao sa Richardom Holbrookeom, Christopherom Hillom i drugim dužnosnicima. Žužul je rekao da je na osnovu niza sastanaka tih dana u Washingtonu zaključio da SAD u potpunosti razumiju da bi bez hrvatske vojne intervencije došlo do tragedije u Bihaću.

Kako je srpska strana u to vrijeme iznenada pokazala spremnost za pregovore, iako je dotad odbijala svaki pokušaj mirnog rješenja, Žužul je u Washingtonu dobio podršku za daljnje vojne akcije.

- Ukupni dojam s tih razgovora mi je bio da s jedne strane nikada ne smijemo napustiti ideju da pregovarački riješimo problem. No s druge strane, u situaciji kad postoji šansa za stvarnim rješenjem problema kroz vojnu pobjedu nad srpskim snagama, fingiranje pregovora koji bi samo sprečavali vojne aktivnosti bilo bi kontraproduktivno - rekao je Žužul.

(JL)

Sudac upozorio Žužula da kraće odgovara

Žužul je počeo svjedočiti kao pravi profesor, sporo i detaljno objašnjavajući osnovne stavove hrvatske politike u to vrijeme. Prije nego što je ušao u politiku, bio je profesor na odsjeku Psihologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Predsjedavajući sudac Alphons Orie pustio ga je da odgovori na prvo pitanje i potom mu rekao da je sad šest minuta govorio o stvarima koje su svima poznate, i zamolio ga da kraće odgovara na pitanja, bez ponavljanja općepoznatih stvari.

Prije svjedočenja, u sudski spis se uvodi detaljna izjava svakog svjedoka, a u sudnici se raspravljaju eventualne nejasnoće iz izjave ili koristi svjedok da bi se preko njega uveli novi dokumenti.

Orie ga je još nekoliko puta prekinuo dok Žužul nije počeo konkretnije odgovarati na pitanja, bez širokih opisa teške situacije u kojoj se nalazila Hrvatska i miroljubive politike predsjednika Tuđmana.