Portret Miroslava Tuđmana: odrastao je u kući u kojoj se nisu pričali vicevi, sve je bilo ozbiljno, a ime je dobio po poznatom hrvatskom književniku

stdClass Object ( [id] => 1074745 [title] => Portret Miroslava Tuđmana: odrastao je u kući u kojoj se nisu pričali vicevi, sve je bilo ozbiljno, a ime je dobio po poznatom hrvatskom književniku [alias] => portret-miroslava-tudmana-prosao-je-put-od-socijalista-do-konzervativca-privatno-je-bio-samozatajan-a-ime-je-dobio-po-miroslavu-krlezi [catid] => 142 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Miroslav Tuđman nije bio čovjek od puno riječi. Bio je među rijetkim političarima koji broj mobitela nisu promijenili ni jednom, a od njega nikad niste mogli doznati ništa 'neslužbeno'.

Prvo je početkom siječnja zbog komplikacija nakon zaraze koronavirusom hospitaliziran i priključen na respirator u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević“, kasnije mu se stanje pogoršalo pa je stavljen i na ECMO uređaj. No, korona je izazvala takve posljedice na plućima da pomoći nije bilo, preminuo je u nedjelju navečer u 75. godini života.

Novinari od njega nisu imali velike koristi jer, za razliku od nekih drugih članova njegove obitelji, nije bio od onih koji prepričavaju po kuloarima stranačke ili obiteljske tajne. Jedva da je u pokojem razgovoru otkrio ponešto iz privatnog života. U jednom od takvih, iznimno rijetkih razgovora, otvorio je dušu ispričao neke detalje iz svog odrastanja.

„U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se ni pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uveliko utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje – ispričao je Miroslav Tuđman rujnu 2009. u razgovoru za Večernji list.

Dok je bio srednjoškolac, kod Tuđmanovih su se gotovo svaku večer okupljali očevi prijatelji – poznati pisci, slikari, intelektualci. Čest gost u njihovu domu bio je i književnik Miroslav Krleža, po kojem je najstariji sin Franje Tuđmana dobio i ime. Na suđenju njegovu ocu 1972. godine obrana je odlučila pozvati Miroslava Krležu i generala Rukavinu za svjedoke. Mladi Miroslav Tuđman uime obitelji bio je zadužen da ode ka Krleži i pita ga bi li on htio doći na sud i biti Franjin svjedok.

---

---

Kako je išao kod Krleže

– Došao sam u njegov ured i pitao ga hoće li svjedočiti na očevu suđenju. Pristao je istog trenutka, samo me zamolio da ga pričekam pred zgradom suda i da zajedno odemo u sudnicu kako ne bi lutao po zgradi. Međutim, čuvši da će Krleža i Rukavina biti svjedoci u Tuđmanovoj obrani, sudac je – nakon intervencije iz Izvršnog komiteta CK – morao opozvati svoju odluku te rekao da oni ne trebaju dolaziti jer sud prihvaća sve ono što oni trebaju posvjedočiti. Sjećam se da mi je tada, kada sam išao k njemu, Krleža rekao da mu je žao što ga Matica i proljećari nisu zvali. “Ja sam tu iza ugla, a nisu me zvali”, rekao je – prisjetio se u razgovoru Miroslav Tuđman, koji je s bratom i majkom, ocu svaki dan nosio hranu u zatvor u Petrinjskoj ulici.

– Godinama poslije toga osjećao sam grčeve u želucu kada bih prolazio Petrinjskom jer sam se prisjećao svih tih mučnih slika, stajanja u redu, prekopavanja hrane koju sam donosio ocu i prisluškivanja naših razgovora – ispričao je novinaru Večernjeg.

---

---

Otac i sin Tuđman neko su vrijeme bili i najbliži suradnici, što mu se najviše zamjera jer je u demokratskim društvima nenormalno da očevi vode državu, a sinovi tajne službe. Bio je utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) od 1993.-1998., te drugi put od 1999.-2000. Ozren Žunec koji je nakon njega došao u HIS-u kaže kako nisu dijelili iste političke stavove, ali da su se često poklapali u određenim idejama.

"Kao profesor je bio iznimno inovativan, uveo je, između ostaloga, business intelligence u sveučilišni kurikulum - komentirao je Žunec dodavši da je primopredaja koju su obavili u HIS-u bila iznimno profesionalna.

Kakav je bio odnos oca i sina pokazuje i crtica u kojoj je Miroslav ispričao da je su strogo razdvajali odnos – onaj službeni i onaj privatni. Za vrijeme obiteljskih druženja ili obiteljskih ručkova Franjo nikada Miroslavu nije dopuštao da s njim započne neki službeni razgovor.

– Kada bismo se privatno družili, ja bih mu znao reći: Čuj, trebali bismo o nečemu razgovarati. On bi mi rekao: Javi se u moj ured, dogovori se o terminu i to ćemo tamo riješiti. Mi nikada privatno nismo razgovarali o službenim stvarima. Kada sam nekim ljudima o tome pričao, nisu mi vjerovali. A da je bilo tako, mogu potvrditi svi njegovi najbliži suradnici – ispričao je. Dok su kao djeca, brat Stjepan, sestra Nevenka i on, živjeli s roditeljima, sve je bilo podređeno očevom bavljenju poviješću.

Jedini Tuđman koji je još bio aktivan u visokoj politici

„Bio je vezan uza svoju viziju slobodne Hrvatske. To je bilo primarno i u prvom planu, pa su se sve druge obveze raspoređivale prema tome. Za nas, djecu to je značilo da smo od samog početka bili samostalni u donošenju vlastitih odluka. Nije se puno raspravljalo o našim školskim obvezama. Naše je bilo da idemo u školu, završimo fakultet. Tek na kraju školske godine otac je pitao za ocjene. Obrazac ponašanja kod njega je bio načelo odgovornosti i samostalnosti. A to najbolje potvrđuje i jedna zgoda kada sam se upisao na fakultet. Tek tada me je otac upitao što sam upisao. Rekao sam mu filozofiju i sociologiju, a on je na to rekao: Moglo je i bolje. Pitao sam ga što je to bolje. On mi je odgovorio: Mogao si umjesto sociologije upisati povijest – prisjetio se 2009. svojih mladenačkih dana.

Miroslav Tuđman jedini je član svoje obitelji koji je i nakon 21. godine od smrti oca bio politički aktivan. Njegova majka Ankica odavno se ne pojavljuje u javnosti, ima 94 godine, a doživjela je da nakon muža, sahranjuje i najstarijeg sina.

- Ona više nije u zdravstvenoj kondiciji za izlaziti van – kratko je našoj novinarki kazao kad ga je prije koji mjesec upitala hoće li i majka doći na Mirogoj na obljetnicu suprugove smrti.Posljednji put kada su fotoreporteri zabilježili njezin dolazak na Tuđmanov grob bilo je 2017. godine.

Asistent mu je bio Damir Boras

Miroslav Tuđman od 1988. bio je zaposlen je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za informacijske znanosti, osnivač je i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu, a bio je i prodekan za znanost Filozofskog fakulteta. Na Sveučilištu u Zagrebu stekao je i doktorat iz područja informacijskih znanosti. Studenti kojim je predavao Miroslav Tuđmana opisuju ga kao ozbiljnog, stručnog ali i profesora koji ih nije maltretirao da dolaze slušati njegova predavanja.

„Pamtit ću ga kao profesora na čijem se nijednom predavanju nije trebalo pojaviti da bi se dobio potpis kao uvjet za upis u sljedeći semestar. Potpisi su se dobivali tako sto bi se skupina studenata okupila pred njegovim kabinetom čekajući da njegov tadašnji asistent Damir Boras, svečano izađe iz kabineta i pokupi sve indekse, te najavi kad će se, od doktora Tuđmana potpisani indeksi, moći preuzeti – prisjetio se jedan od studenata sociologije.

---

---

Sa suprugom Vanjom Morić, koja je bila diplomat u rangu opunomoćenog ministra i glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova, ima dvije kćeri, Ninu udatu Vuković i Ivanu. Zajedno je sa suprugom studirao na Filozofskom fakultetu, a jedno uz drugo su bili više od 55 godina.

Od socijaliste do konzervativca

Prije prvih demokratskih izbora Miro Tuđman i nije bio zagrijan za HDZ-u, štoviše bio je član Socijaldemokratske stranke Hrvatske (kasnije Hrvatska socijaldemokratska stranka), kojoj su na čelu bili Željko Mažar i Antun Vujić, kasnije SDP-ovac i ministar kulture.

– Nije mi to nikad zamjerio, niti me zbog toga krivo gledao, kazivat će godinama poslije Miro Tuđman o svojoj ljevičarskoj epizodi. Kasnije je pak otišao desnije i od HDZ-a. Bio je predsjednički kandidat Hrvatskog istinskog preporoda (HIP), s kojim je 2003. na parlamentarnim izborima dobio mizernih 1,7 posto glasova. Bolje nije prošao ni na predsjedničkim izborima, gdje je osvojio samo 4,1 posto. Godine 2010. bio je među suosnivačima konzervativnog pokreta Hrvatski rast (HRAST). Uoči izbora 2011. napustio ga je i prišao HDZ-u koji je tada vodila Jadranka Kosor. U tri je mandata je bio saborski zastupnik, a dok je na vlasti bila SDP-ova lijeva opcija, bio je oporbeni predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

---

---

U jednoj je situaciji zajedno s članom saborskog Odbora za unutarnju politiku Tomislavom Čuljkom uspio izazvati špijunski skandal. Tuđman i Čuljak tijekom službene provjere navoda Slavka Linića o navodnom nezakonitom policijskom postupanju zatražili su, bez ikakve zakonske osnove, provjeru jesu li prisluškivana četiri mobitela. Dva njihova privatna, zatim gradonačelnika Milana Bandića i tadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića. To su izveli tijekom nadzora u Operativno-tehničkom centru u Zagrebu, tijelu koje upravlja mjerama tajnog nadzora telekomunikacija. Tuđman i Čuljak, prema tvrdnjama tadašnjih službenih izvora, učinili su to na svoju ruku, bez znanja ostalih članova Odbora.

Miroslav Tuđman nije bio čovjek od puno riječi. Bio je među rijetkim političarima koji broj mobitela nisu promijenili ni jednom, a od njega nikad niste mogli doznati ništa 'neslužbeno'.

Prvo je početkom siječnja zbog komplikacija nakon zaraze koronavirusom hospitaliziran i priključen na respirator u zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević“, kasnije mu se stanje pogoršalo pa je stavljen i na ECMO uređaj. No, korona je izazvala takve posljedice na plućima da pomoći nije bilo, preminuo je u nedjelju navečer u 75. godini života.

Novinari od njega nisu imali velike koristi jer, za razliku od nekih drugih članova njegove obitelji, nije bio od onih koji prepričavaju po kuloarima stranačke ili obiteljske tajne. Jedva da je u pokojem razgovoru otkrio ponešto iz privatnog života. U jednom od takvih, iznimno rijetkih razgovora, otvorio je dušu ispričao neke detalje iz svog odrastanja.

„U našoj kući nisu se pričali vicevi, nije se ni pilo, nego su se uvijek vodili ozbiljni razgovori. To je uveliko utjecalo na moj način razmišljanja, na moje životno opredjeljenje – ispričao je Miroslav Tuđman rujnu 2009. u razgovoru za Večernji list.

Dok je bio srednjoškolac, kod Tuđmanovih su se gotovo svaku večer okupljali očevi prijatelji – poznati pisci, slikari, intelektualci. Čest gost u njihovu domu bio je i književnik Miroslav Krleža, po kojem je najstariji sin Franje Tuđmana dobio i ime. Na suđenju njegovu ocu 1972. godine obrana je odlučila pozvati Miroslava Krležu i generala Rukavinu za svjedoke. Mladi Miroslav Tuđman uime obitelji bio je zadužen da ode ka Krleži i pita ga bi li on htio doći na sud i biti Franjin svjedok.

---

---

Kako je išao kod Krleže

– Došao sam u njegov ured i pitao ga hoće li svjedočiti na očevu suđenju. Pristao je istog trenutka, samo me zamolio da ga pričekam pred zgradom suda i da zajedno odemo u sudnicu kako ne bi lutao po zgradi. Međutim, čuvši da će Krleža i Rukavina biti svjedoci u Tuđmanovoj obrani, sudac je – nakon intervencije iz Izvršnog komiteta CK – morao opozvati svoju odluku te rekao da oni ne trebaju dolaziti jer sud prihvaća sve ono što oni trebaju posvjedočiti. Sjećam se da mi je tada, kada sam išao k njemu, Krleža rekao da mu je žao što ga Matica i proljećari nisu zvali. “Ja sam tu iza ugla, a nisu me zvali”, rekao je – prisjetio se u razgovoru Miroslav Tuđman, koji je s bratom i majkom, ocu svaki dan nosio hranu u zatvor u Petrinjskoj ulici.

– Godinama poslije toga osjećao sam grčeve u želucu kada bih prolazio Petrinjskom jer sam se prisjećao svih tih mučnih slika, stajanja u redu, prekopavanja hrane koju sam donosio ocu i prisluškivanja naših razgovora – ispričao je novinaru Večernjeg.

---