Splitski liječnici dodatno vještače slučaj Maškarin

stdClass Object ( [id] => 51798 [title] => Splitski liječnici dodatno vještače slučaj Maškarin [alias] => splitski-lijecnici-dodatno-vjestace-slucaj-maskarin [catid] => 243 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Očekuje se kako će za dva tjedna biti gotovo kontrolno vještačenje koje se provodi na Medicinskom fakultetu u Splitu

piše ivančica celevska/EPEHA

U tijeku su tri postupka na Županijskom i Općinskom sudu u Rijeci

Ekipa odabranih splitskih liječnika priključila se sada već, po brojnosti, maloj vojsci vještaka koji su u posljednje dvije godine procjenjivali slučaj Miroslava Maškarina, pacijenta riječkog KBC-a kojem je 2006. godine nakon neuspješne laparoskopske operacije crvuljka amputirana noga.

Riječki sud naložio je provoiđenje kontrolnogh vještačenja na Medicinskom fakulteteu u Splitu koje je upravo u tijeku. Očekuje se kako će konačni nalaz i mišljenje dati u roku od dva do tri tjedna.

Njihov je osnovni zadatak ocijeniti je li u noći 9. na 10. srpnja operater pogriješio ili je nesretni ishod operacije, koja je po zlu pošla kada je devetnaestogodišnjem mladiću probijena trbušna aorta, posljedica komplikacije.

Do sada su odgovor na to pitanje dali članovi riječkog povjerenstva sastavljenog od specijalista zaposlenih u KBC-u, zatim su se oglasili i stručnjaci koje je odabrala Hrvatska liječnička komora, a potom i ekipa po izboru zagrebačkog Medicinskog fakulteta.

Ipak, procjena o čemu se zapravo tu radi nije jedini zadatak kojim se bave tri sutkinje u postupcima koji se vode pred Županijskim i Općinskim sudom u Rijeci.

Optužnica bez dokaza

Premda je nakon istražnog postupka podignuta optužnica protiv kirurga dr. Branka Popovića, zbog nanošenja teške tjelesne ozljede pacijentu za što je predviđena i zatvorska kazna, a odgovornosti je oslobođen njegov asistent dr. Janoš Horvat, tijek suđenja i iskazi svjedoka sve više ukazuju na to da baš i nema čvrstih dokaza da je upravo taj iskusni kirurg doista i operirao Maškarina.

Naime, čim je slučaj dospio u javnost, a dogodilo se to desetak dana nakon operacije, pojavila se i informacija da je posao obavio specijalizant bez kontrole starijeg kirurga odnosno dr. Branka Popovića.

Tadašnji ministar zdravstva dr. Neven Ljubičić prvi je dobio nalaz bolničkog povjerenstva i novinarima potvrdio da je operaciju laparoskopskom metodom započeo specijalizant, a kada je otkriveno obilno krvarenje u trbušnoj šupljini, dr. Popović je pozvao u pomoć prof.dr. Miljenka Uravića i prof.dr. Arsena Depola te do njihovog dolaska završio operaciju klasičnom metodom.

Doktori Uravić i Depolo uspjeli su sanirati ozljedu aorte i tako spasiti pacijentu život, ali je zbog predugog prekida cirkulacije nastradala lijeva noga. Ministar je tada rekao, a „Vjesnik“ objavio, da će specijalizant biti amnestiran odgovornosti jer je on u postupku učenja, a za slučaj će odgovarati kirurg pod čijim je nadzorom rađen zahvat.

Dodao je i da nema dvojbe da je riječ o klasičnoj liječničkoj pogrešci. Nešto drukčije o istoj je temi, poslije ministra, govorio i predsjednik povjerenstva u KBC-u prof.dr. Žarko Mavrić pojasnivši da su mediji pogrešno proglasili specijalizantom mlađeg kirurga koji je počeo zahvat.

Kada su njihove izjave objavljene , ravnatelj KBC-a prof.dr. Herman Haller oštro je demantirao priču o tome da dr. Popović nije ni bio u operacijskoj sali dok je trajao prvi dio operacije. „Vjerujete li doista u to da bi desetak ljudi uključenih u zbivanja u sali lagalo da bi zaštititilo nekog specijalizanta,“ postavljao je retoričko pitanje novinarima uvjeravajući ih kako je to nemoguće.

Nitko mu nije odgovorio premda bi, ako je doista instrument u ruci držao neutrenirani početnik, svi nazočni u dvorani snosili mnogo ozbiljnije zakonske posljedice nego ako se dokaže da je operirao dežurni stariji kirurg i pri tom mu se dogodila komplikacija. Zbog toga bi doista mogli biti visoko motivirani na „šutnju do groba“.

Gotovo istodobno, mladićeva majka Zdenka u istražnom je postupku rekla da je njenim prijateljima koji poznaju dr. Popovića, on sam kazao da nije operirao Miroslava, ali da preuzima odgovornost za ishod operacije. Ovih dana, nešto više od dvije godine kasnije, pred sudom se nalazi samo dr. Popović, a utemeljenost priče o trećoj osobi još se istražuje. Zdenka Maškarin sutkinji kaže kako je „pod tabletama“ i ne sjeća se ničega iz vremena dok je njen sin danima bio na granici između života i smrti.

U tom stanju, kako je rekla, ne može ni potvrditi ni opovrgnuti iskaz iz istrage. Ali, jedno naizgled bezazleno pitanje sutkinje općinskog suda Ingrid Bučković upućeno prof.Uraviću - tko je radio toga dana - opet je izazvalo smutnju.

Predočila mu je fotokopiju protokola operacije, odnosno dokument iz knjige koja se nalazi na ulazu u salu, ne smije se iznositi izvan bolnice i u nju se upisuju svi relevantni podaci o operaciji kao što su vrijeme kad je počela i završila, ime pacijenta, operatera i asistenta i ostalo. Profesor nije mogao pročitati upisano ime asistenta na jednoj od operacija obavljene toga dana jer je nečitko napisano.

Dan kasnije ni dr. Horvat ne može pročitati što piše premda priznaje da je to njegov rukopis. Nakon još jednog ročišta sutkinja je zatražila da KBC dostavi sudu originalni protokol operacija, imena liječnika koji su operirali 9., 10. i 11. srpnja 2006. godine te točno vrijeme početka i završetka operacija, a suđenje je prekinuto do rujna.

Tri nalaza - dva mišljenja

Vještaci riječke bolnice i vještaci Hrvatske liječničke komore ustvrdili su da se radi o komplikaciji čime za kirurga prestaje svaka odgovornost. Treća skupina vještaka, njihovih kolega s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, nedvosmisleno je rekla da se radi o grešci.

Oni su taj svoj stav gorljivo branili i na sudu za razliku od članova komorske komisije čiji je nalaz predsjednik dr. Hrvoje Minigo iznenada proglasio službenom tajnom nakon što se mjesecima nalazio na internetskoj stranici Komore i tako bio dostupan svakom korisniku mreže.