Potresna ispovijest Marija Ančića: Bio sam prisiljen ležati godinu dana u krevetu, ali do samog kraja sam vjerovao u oporavak

stdClass Object ( [id] => 1141746 [title] => Potresna ispovijest Marija Ančića: Bio sam prisiljen ležati godinu dana u krevetu, ali do samog kraja sam vjerovao u oporavak [alias] => mario-ancic-sport-je-bio-moj-zivot-do-samog-kraja-vjerovao-sam-u-oporavak [catid] => 279 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Na vrhuncu teniske karijere bio je sedmorangirani igrač svijeta, da bi preko noći, zbog zdravstvenih problema, ostavio reket. Danas je stručnjak s Wall Streeta koji je u Hrvatsku donio jedno od najvećih ulaganja do sada. Gost HRT-ove emisije "U svom filmu" bio je nekadašnji teniski as, a danas investitor - Mario Ančić.

Mario Ančić, sjetit će se mnogi, bio je vrlo talentirani hrvatski tenisač, koji je godinama bio u svjetskom vrhu, da bi sa svega 27 godina prekinuo karijeru. Nakon teniske karijere nastavio je sa školovanjem i u međuvremenu je postao partner u velikom investicijskom fondu koji je prošle godine dokapitalizirao hrvatsku tvrtku Infobip s 300 milijuna dolara.

- Hrvatska ima dva jednoroga, Rimac automobile i Infobip, dok velike države kao Italija i Rusija nemaju uopće. Znam da Hrvati znaju biti kritični prema sebi, ali treba u ovom svijetu privatnog sektora reći kako stvari stoje. Mi smo sada treći na svijetu po broju jednoroga po BDP-u, kad ćemo imati još jedan, bit ćemo prvi u svijetu, rekao je Ančić.

Od teniskog asa, najperspektivnijeg mladog igrača na svijetu do investicijskog stručnjaka s Wall Street-a.

- Put je zanimljiv, bio je težak u čestim slučajevima, promijenio mi se život iz samog korijena. Vi kao sportaš ako želite biti najbolji, a to je bio moj cilj, vi se morate maksimalno fokusirati i dati tome. Da je meni netko prije deset godina rekao da ću ja kasnije biti u investicijskoj banci, raditi na Wall Street-u, da ću raditi u investicijskom fondu, ja bih mu rekao da se prijavi na psihijatriju negdje jer u mom svijetu tada je jedino bilo: sljedeći grand slam, sljedeća olimpijada, sljedeći turnir, pripreme, kako mogu biti bolji, što napraviti, razgovori s trenerima itd. Sport je bio moj život do 23. godine kad je došlo do ozljede, kad je došlo do bolesti i onda počinje jedna pretvorba u nešto potpuno drugo. Nekoliko godina gdje sam bio više po bolnicama i po rehabilitacijskim centrima nego po borilištima za ono što sam radio. Do samog kraja odnosno pred sam kraj sam vjerovao da je ta mogućnost oporavka i vraćanje na taj vrhunski nivo za koji sam radio moguć. Međutim, u jednom trenutku morate biti iskreni sa samim sobom i reći si da je vrijeme da krenete u nešto drugo, odgovorio je Mario Ančić.

Ančić je, neovisno o svojoj "novoj karijeri" i danas prijatelj s tenisačima u svjetskom vrhu.

- Ja sam i dalje prijatelj sa svima njima jer mi se znamo od kadetskih dana, pogotovo ljudi iz bivše države su imali jako slično odrastanje, jako slične uvijete, odnosno obitelj je puno stala iz vas. Primjerice, da nije bilo moje obitelji u tenisu, podrške i ljubavi koju su dali, nikad ne bih uspio napraviti te iskorake jer smo i sestra i brat i ja bili u reprezentaciji u tenisu u isto vrijeme, dakle teniska obitelj. Ponosan sam što sam bio dio te generacije koja je bila najbolja svih vremena, pojasnio je Ančić.

Prisjetio se teniskih vremena kada je igrao s velikanima poput Novaka Đokovića, Rafaela Nadala ili Rogera Federera.

- Sa strane sportaša mi je to imponiralo da sam se borio s njima, da sam igrao s njima, da sam ih dobio, da sam gubio, da je bila borba s njima, da sam bio u samom vrhu tog sporta. Kasnije iz toga izađu prijateljstva i druženja. Mi smo imali sličan ritam. U tenisu, vaša sezona traje skoro jedanaest mjeseci, od Australian Opena u prvom mjesecu do zaključno s dvoranskim turnirima na kraju godine tako da smo mi svi manje više na sličnim turnirima i bez obzira na to što igrate jedan protiv drugoga, nakon godina i godina to ipak shvaćate da je jedno biti na terenu i biti profesionalac, a drugo je biti van terena gdje možete izaći popiti piće i pojesti večeru.

Govorio je i o suradnji s Novakom Đokovićem na Wimbledonu.

- Ja nisam u trenerskim vodama, ali u tom trenutku je on mijenjao svoj tim i trebao je nekoga tko ga razumije, tko mu je podrška. S kime može pričati o tenisu, a da može pričati i o nekim drugim temama. Ja sam tada radio u Credit Suisseu na Wall Streetu pa sam ih tražio da mi daju dodatni godišnji, umjesto tjedan dana, dva tjedna, da budem u Londonu s njim.

Pokušao je pojasniti kako se osjeća sportaš koji ima 23 godine, a za kojega veliki Boris Becker kaže da je "budućnost tenisa", a koji je dobio dijagnozu da boluje od mononukleoze.

- Nisam bio svjestan u tom trenutku, prvo da se vratimo, moj način razmišljanja je da budem najbolji što mogu biti. Da težim tom savršenstvu, da težim pobjedi i tu sam ja bio nemilosrdan prema sebi u treninzima i to me guralo, to je bio moj nekakav cilj. Bio sam u Sydneyju na Olimpijskim igrama, kao najmlađi član reprezentacije, bio sam u Ateni, osvojio medalju i nekako sam uvijek zamišljao da na kraju karijere imam pet olimpijskih igara na kojima sam nastupao. To je bio nekakav moj "driver". Kada vam se sve to dogodilo, ja sam pristupio tomu sportski, okej, imamo problem i idemo ga riješiti.

Mario Ančić otkrio je da je imao problema sa srcem, štitnjačom te mononukleozu, a da je to za jednoga sportaša ogroman problem.

- Kad vi operirate, kao što je Ivica Kostelić među nekima od vrhunskih hrvatskih sportaša, kad vi operirate koljeno ili leđa, vi od sutra krenete trenirati. Vi prolazite kroz ozbiljne bolove, ali ste svjesni toga i kroz to idete, znači trenirate. Vama se nije puno toga promijenilo u životu. Ako ste prije trenirali osam sati na terenu, kondicija, teretana, što već, dakle vi se trenutno ne možete baviti tenisom, ali opet ste u teretani, radite rehabilitaciju, plivate, sve što možete. Međutim kad imate problem sa zdravljem, vi ne možete ništa. Vi morate paziti, slušati doktore, ja sam od toga kad sam imao 23 godine i kad sam osam sati dnevno u treningu, mečevima, bilo tenisu ili kondicijskim treninzima, ja sam bio prisiljen ležati godinu dana u krevetu, poručio je.