stdClass Object
(
[id] => 478409
[title] => Ikone turskog nogometa danas se opasno i sjećati: Sukur je dao 300 golova, a Erdogan ga je izbrisao
[alias] => ikone-turskog-nogometa-danas-se-opasno-i-sjecati-sukur-je-dao-300-golova-a-erdogan-ga-je-izbrisao
[catid] => 277
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Politika i sport, svjedoci smo tome, nažalost, vrlo često idu ruku pod ruku. Mnogi se navijači, među njima i Hajdukovi, bore da bi eliminirali utjecaj političkih elita iz svojih klubova. Nekima to polazi za rukom, neki borbu vode tako da umjesto političara pišu zakone, a valja napomenuti da su svi ti pokušaji borbe isprovocirani lošim radom političara.
No, ono što se nedavno dogodilo u Turskoj, prelazi u sferu nevjerojatnog, pomalo i suludog.
Većina nogometnih zaljubljenika čula je za Hakana Şüküra. Ovaj turski nogometaš bez premca je najbolji igrač kojeg je ta zemlja dala. U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri zabio je preko 300 golova u klubovima za koje je igrao, a za nacionalnu reprezentaciju postigao je 51 zgoditak u 112 utakmica, čime je apsolutni rekorder Turske.
Nakon nogometne karijere počeo se baviti politikom. Čak i za vrijeme igračke karijere Şükür je bio povezan s političarima, a zanimljivo je da je ceremoniju njegova prvog vjenčanja predvodio aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Upravo pod njegovim vodstvom Şükür je postao zastupnik u parlametnu u srpnju 2011. godine. Sve to vrijeme Şükür je bio blizak s Fethullahom Gülenom, karizmatičnim bivšim imamom s prebivalištem u Sjedinjenim Američkim Državama, a zbog progona nekih Gülenovih sljedbenika 2013. napustio je vladajuću stranku.
Za priču je bitno spomenuti da su Gülen i Erdoğan do 2013. bili saveznici. Životni problemi za najboljeg turskog nogometaša počinju tek nakon razlaza dvojice kontroverznih političara.
U srpnju 2016. dogodio se neuspjeli državni udar na Erdoğana, a Şükür koji je već bio na crnoj listi predsjednika jer ga uvrijedio na Twitteru postaje persona non grata u državi kojoj je donio toliko veselja. U kolovozu je izdan nalog za njegovo uhićenje, a on nakon toga bježi u Sjedinjene Američke Države u kojima je i sada.
U međuvremenu u zatvoru mu završava otac pod istom optužbom kao i Hakan: član je naoružane terorističke grupe.
I kao da nije dovoljno suludo da se političke protivnike zatvara, turske su vlasti otišle još korak dalje. Ministar sporta Akif Çağatay Kılıç javno je prozvao bivši klub Hakana Şüküra, Galatasaray, da bi ga trebali izbaciti iz kluba zbog njegove povezanosti s terorizmom. Rečeno - učinjeno! Şükür i još jedna legenda najtrofejnijeg turskog klubaArif Erdem izbrisani su kao članovi Galatasarayja i izbačeni iz skupštine kluba. Jednaka sudbina snašla je još 2700 članova turskog velikana.
Ovaj potez, razumljivo, naišao je na neodobravanje među navijačima kluba kojeg danas, uzgred budi rečeno, vodi bivši igrač i trener Hajduka Igor Tudor. Ipak, vlastima i upravi istanbulskog kluba to nezadovoljstvo malo znači i ostaju pri odluci da se najveći turski nogometaš briše iz kluba.
Potez kao što je ovaj može se dogoditi, čini se, samo u Turskoj i Sjevernoj Koreji. Još nije došlo tako daleko da Erdoğan zatvara aktivne igrače u radne logore, ali kako je krenulo sportašima, a i običnom puku - valja biti na oprezu.
Žalosno je što se zbog političkog neslaganja pokušava zatrti sve ono lijepo što je jedna nogometna veličina donijela Turskoj. Turske na nogometnoj karti Europe do njegova dolaska praktički nije ni bilo. Reprezentacija se samo jednom plasirala na Svjetsko prvenstvo (i to ždrijebom), samo par godina prije njegova dolaska u reprezentaciju dva puta su gubili od Engleza rezultatom 8:0, a klubovi su u kontinentalnim natjecanjima ostvarivali mizerne rezultate. Şükür je kao igrač postigao najbrži gol u povijesti Svjetskih prvenstava, vodio je svoju reprezentaciju do trećeg mjesta na istom natjecanju, a kao član Galatasarayja osvojio je Kup UEFA-e 2000. godine pobjedom nad Arsenalom, a nedugo zatim i trofej pobjednika UEFA-inog Superkupa.
Danas, 17 godina poslije, isti taj Galatasaray odriče ga se pod pritiskom politike. Odriču ga se i svi oni koji šute na očiglednu nepravdu koja se njemu, Erdemu i mnogim drugim članovima nanosi izbacivajući ih iz kluba samo zato što se usude razmišljati drugačije nego predsjednik države.
I dok je proces izbacivanja završen, obračun Erdogana s neistomišljenicima još nije. Uhidbeni nalog za dva velikana turskog nogometa i dalje je aktivan, baš kao i za mnoge druge nesretnike prisiljene živjeti pod Erdoğanovom čizmom. A međunarodna zajednica šuti i pušta da se provodi totalitaristički režim i diktatura duboko u 21. stoljeću.
Politika i sport, svjedoci smo tome, nažalost, vrlo često idu ruku pod ruku. Mnogi se navijači, među njima i Hajdukovi, bore da bi eliminirali utjecaj političkih elita iz svojih klubova. Nekima to polazi za rukom, neki borbu vode tako da umjesto političara pišu zakone, a valja napomenuti da su svi ti pokušaji borbe isprovocirani lošim radom političara.
No, ono što se nedavno dogodilo u Turskoj, prelazi u sferu nevjerojatnog, pomalo i suludog.
Većina nogometnih zaljubljenika čula je za Hakana Şüküra. Ovaj turski nogometaš bez premca je najbolji igrač kojeg je ta zemlja dala. U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri zabio je preko 300 golova u klubovima za koje je igrao, a za nacionalnu reprezentaciju postigao je 51 zgoditak u 112 utakmica, čime je apsolutni rekorder Turske.
Nakon nogometne karijere počeo se baviti politikom. Čak i za vrijeme igračke karijere Şükür je bio povezan s političarima, a zanimljivo je da je ceremoniju njegova prvog vjenčanja predvodio aktualni predsjednik Recep Tayyip Erdoğan. Upravo pod njegovim vodstvom Şükür je postao zastupnik u parlametnu u srpnju 2011. godine. Sve to vrijeme Şükür je bio blizak s Fethullahom Gülenom, karizmatičnim bivšim imamom s prebivalištem u Sjedinjenim Američkim Državama, a zbog progona nekih Gülenovih sljedbenika 2013. napustio je vladajuću stranku.
Za priču je bitno spomenuti da su Gülen i Erdoğan do 2013. bili saveznici. Životni problemi za najboljeg turskog nogometaša počinju tek nakon razlaza dvojice kontroverznih političara.
U srpnju 2016. dogodio se neuspjeli državni udar na Erdoğana, a Şükür koji je već bio na crnoj listi predsjednika jer ga uvrijedio na Twitteru postaje persona non grata u državi kojoj je donio toliko veselja. U kolovozu je izdan nalog za njegovo uhićenje, a on nakon toga bježi u Sjedinjene Američke Države u kojima je i sada.
U međuvremenu u zatvoru mu završava otac pod istom optužbom kao i Hakan: član je naoružane terorističke grupe.
I kao da nije dovoljno suludo da se političke protivnike zatvara, turske su vlasti otišle još korak dalje. Ministar sporta Akif Çağatay Kılıç javno je prozvao bivši klub Hakana Şüküra, Galatasaray, da bi ga trebali izbaciti iz kluba zbog njegove povezanosti s terorizmom. Rečeno - učinjeno! Şükür i još jedna legenda najtrofejnijeg turskog klubaArif Erdem izbrisani su kao članovi Galatasarayja i izbačeni iz skupštine kluba. Jednaka sudbina snašla je još 2700 članova turskog velikana.
Ovaj potez, razumljivo, naišao je na neodobravanje među navijačima kluba kojeg danas, uzgred budi rečeno, vodi bivši igrač i trener Hajduka Igor Tudor. Ipak, vlastima i upravi istanbulskog kluba to nezadovoljstvo malo znači i ostaju pri odluci da se najveći turski nogometaš briše iz kluba.
Potez kao što je ovaj može se dogoditi, čini se, samo u Turskoj i Sjevernoj Koreji. Još nije došlo tako daleko da Erdoğan zatvara aktivne igrače u radne logore, ali kako je krenulo sportašima, a i običnom puku - valja biti na oprezu.
Žalosno je što se zbog političkog neslaganja pokušava zatrti sve ono lijepo što je jedna nogometna veličina donijela Turskoj. Turske na nogometnoj karti Europe do njegova dolaska praktički nije ni bilo. Reprezentacija se samo jednom plasirala na Svjetsko prvenstvo (i to ždrijebom), samo par godina prije njegova dolaska u reprezentaciju dva puta su gubili od Engleza rezultatom 8:0, a klubovi su u kontinentalnim natjecanjima ostvarivali mizerne rezultate. Şükür je kao igrač postigao najbrži gol u povijesti Svjetskih prvenstava, vodio je svoju reprezentaciju do trećeg mjesta na istom natjecanju, a kao član Galatasarayja osvojio je Kup UEFA-e 2000. godine pobjedom nad Arsenalom, a nedugo zatim i trofej pobjednika UEFA-inog Superkupa.
Danas, 17 godina poslije, isti taj Galatasaray odriče ga se pod pritiskom politike. Odriču ga se i svi oni koji šute na očiglednu nepravdu koja se njemu, Erdemu i mnogim drugim članovima nanosi izbacivajući ih iz kluba samo zato što se usude razmišljati drugačije nego predsjednik države.
I dok je proces izbacivanja završen, obračun Erdogana s neistomišljenicima još nije. Uhidbeni nalog za dva velikana turskog nogometa i dalje je aktivan, baš kao i za mnoge druge nesretnike prisiljene živjeti pod Erdoğanovom čizmom. A međunarodna zajednica šuti i pušta da se provodi totalitaristički režim i diktatura duboko u 21. stoljeću.
Politika i sport, svjedoci smo tome, nažalost, vrlo često idu ruku pod ruku. Mnogi se navijači, među njima i Hajdukovi, bore da bi eliminirali utjecaj političkih elita iz svojih klubova. Nekima to polazi za rukom, neki borbu vode tako da umjesto političara pišu zakone, a valja napomenuti da su svi ti pokušaji borbe isprovocirani lošim radom političara. No, ono što se nedavno dogodilo u Turskoj, prelazi u sferu nevjerojatnog, pomalo i suludog.
Većina nogometnih zaljubljenika čula je za Hakana Şüküra. Ovaj turski nogometaš bez premca je najbolji igrač kojeg je ta zemlja dala. U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri zabio je preko 300 golova u klubovima za koje je igrao, a za nacionalnu reprezentaciju postigao je 51 zgoditak u 112 utakmica, čime je apsolutni rekorder Turske....
