Pokopan je Miroslav Bošković Galeb, legendarni nogometaš Hajduka i osvajač trofeja, prvak 1971., Kup je podigao 1967. i 1972. godine, šest puta je bio i reprezentativac Jugoslavije. Pokopan je u svome Danilovgradu, u Crnoj Gori gdje je živio u posljednje vrijeme, još od 1996. kad se vratio na očevinu i bavio uspješno poljoprivrednim biznisom na svojoj farmi, najprije peradarstvom, a potom i proizvodnjom prehrambenih začina.
Umro je u 77. godini poslije kratke i teške bolesti, a sahrana je obavljena na mjesnom groblju Orja Luka, bili su tu i supruga mu Zorica, sinovi Nikola i Kosta.
Od svoga Galeba oprostio se službeno i Hajduk, posebna tročlana delegacija, iz Splita su u Danilovgrad stigli Jurica Gizdić, kroničar i voditelj protokola "bijelih" i Ante Radaić, zamjenik sportskog direktora, te im se pridružio i veteran Momir Bakrač koji ih je dočekao u Crnoj Gori. Bakrač, poznati nogometaš koji je sredinom osamdesetih bio član Hajduka i bio tada velik potez "bijelih" na tržištu nogu u prijelaznom roku. Bakrač, inače Nikšićanin, stigao je u ljeto 1984. u Hajduk iz redova tada titogradske, odnosno podgoričke Budućnosti.
Tužan skup u Danilovgradu, Galeb je na posljednji počinak ispraćen i s Hajdukovim vijencem. "Bijeli" vode računa o svojim veteranima i ne zaboravljaju ih, pri čemu posebna zasluga pripada klupskom kroničaru Jurici Gizdiću koji je na sprovodu održao i kratak govor. Bilo je to prigodno slovo puno toplih riječi, oproštaj od nezaboravnog nogometaša iz doba kad je Hajduk igrao na Starom placu...
Otkud, kako, zašto nadimak Galeb, pitali smo Boškovića za našeg posljednjeg susreta 2017. godine u Splitu.
- Igrali smo trening u majicama dugih rukava, bez brojeva, bez grba. Mahao sam dugim rukama i netko je poviknuo ajde galebe, šta mašeš. I tako je ostalo - pričao nam je.
Za hajdučke anale. Galeb, dovoljno je reći. Galebe, neka ti je laka zemlja.
