stdClass Object
(
[id] => 461110
[title] => Splitska dica došla kući na praznike, puna dojmova o životu u Danskoj, Švedskoj i Engleskoj: Razlika je nebo-zemlja!
[alias] => splitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja
[catid] => 253
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Novinari su prošloga ljeta imali dobar razlog doći do Krunoslava Lehmana Pavasovića, maturanta 3. matematičke gimnazije u Splitu, popularnog MIOC-a. Krunoslav je, naime, na državnoj maturi sa stopostotnom točnošću riješio testove iz matematike i informatike, dok je testove hrvatskog i engleskog jezika točno riješio 90 posto.
Na tada postavljano pitanje što će nakon mature, Krunoslav je odgovarao da se dvoumi između zagrebačkog PMF-a i odlaska na studij u Veliku Britaniju.
U međuvremenu, dilema je riješena – na praznike kući u Split brucoš Krunoslav Lehman Pavasović stigao je iz engleskog okruga Somerset gdje je na Sveučilištu Bath upisao matematiku.
Nema tome davno da je Dora Bešić, još jedna odlikašica koja je ovoga ljeta maturirala u MIOC-u, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 'razmontirala' sustav školovanja u Hrvatskoj, detektirajući gdje su problemi i predlažući kako ih riješiti. I njoj je, kao i njezinu kolegi iz matematičke gimnazije, bilo tijesno u Hrvatskoj – za studij dizajna i multimedije izabrala je Dansku.
Još jedna studentica, Katarina Ćelić, došla je božićne i novogodišnje blagdane provesti kući, u Splitu, na svega koji tjedan napuštajući studentski život u Švedskoj. Slobodno se može reći da je i njoj bilo tijesno u Hrvatskoj – završila je jedan studij, ali to joj nije bilo dosta: volja, ambicija i samouvjerenost odveli su je na sjever, u grad za koji donedavno nije ni čula, na studij intervencije u djetinjstvu na kojemu će specijalizrati edukacijsku rehabilitaciju.
Separacijske poteškoće studenata prve godine? Otežano prilagođavanje? Nostalgija? Kod njih ima malo i ništa od svega toga: na praznike kući u Split došlo je troje mladih Europejaca.
1. Dora Bešić (Fakultet za dizajn i tehnologije u Kopenhagenu)
Kako ćeš ti tamo? Smrznit ćeš se, ‘ćerce! A oš morat na engleskom govorit?
Da sam dobila kunu svaki put kad bi me ovo pitali, imala bih stanarinu za prva dva mjeseca, a vjerojatno bi mi i za hranu ostalo.
Dansku sam prvi put posjetila s 12 godina. Ne sjećam se puno, ali znam da sam već tada, čekajući let doma na aerodromu, znala da se želim vratiti.
Šest godina poslije pružila mi se prilika da odem, i nisam se dvoumila. Mislim da ni noć prije odlaska u Kopenhagen nisam shvaćala da idem i da se neću vratiti dobra četiri mjeseca.
Bilo me je strah, iskreno - nisam znala jesam li spremna za život vani. Ali sam htjela u Dansku pod svaku cijenu.
Svi Danci imaju CPR, to je broj socijalnog osiguranja, nešto kao naš OIB. Mislim da svi studenti u početku mrze taj glupi CPR jer si bez njega nitko i ništa, a jednom kad ga dobiješ ostvaruješ manje-više sva prava danskog građanina i besplatno zdravstveno osiguranje.
Međutim, kako bi se uopće mogao prijaviti za CPR, moraš imati smještaj. A smještaj je tako teško naći, da bih svima koji se odluče na Dansku savjetovala da budu strpljivi i uporni te da se što ranije prijave na danske portale za traženje smještaja.
Ja sam imala sreću, dobri obiteljski prijatelji žive u gradiću Hillerødu, četrdesetak kilometara sjeverno od Kopenhagena. Uvelike su mi pomogli i pružili smještaj u početku. Mojih prvih mjesec dana prošlo je munjevito brzo, stalno sam vlakom išla do Kopenhagena kako bih se što više družila s novim kolegama.
Dok je dansko ljeto još trajalo išli smo često na piknike ili na plažu i, iskreno, nisam osjećala nikakvu nostalgiju za domom.
Već je poznato koliko se razlikuje studiranje u skandinavskim zemljama i u Hrvatskoj. Svi članci koje sam o tome pročitala prije odlaska, bili su istiniti.
Ovdje je naglasak na praktičnoj primjeni, a ne na teoriji, profesore se oslovljava imenom, što odnos profesora i studenata čini mnogo boljim i pristupačnijim.
Studiram Multimedia Design na KEA-i, Fakultetu tehnologije i dizajna u Kopenhagenu. Sve što sam naučila tijekom svog prvog semestra proizašlo je iz brojnih zadataka i projekata koje smo imali.
Svaki se semestar sastoji od više 'tema', a svaka tema obrađuje jedno područje, npr. programiranje ili dizajn web-stranica. Tema traje više tjedana, a svaki tjedan pokriva određeni dio područja koje trenutačno radimo. Na kraju tjedna predajemo tjedni zadatak, a zadnji tjedan teme radimo u grupama na velikom projektu koji uključuje sve što smo do tada naučili.
Predavanja započinju u 8:30, a završavaju u 13:15 dok ih srijedom nemamo uopće. Ovisno o projektu, znalo se dogoditi da bih doma bila već u 14, a bilo je i dana kad bih cijeli tjedan provela na faksu i kući se vraćala tek navečer.
Ono što mi se sviđa kod samog faksa činjenica je da je atmosfera tako ležerna, a u učionici možemo boraviti do kasnih sati i možemo raditi što hoćemo.
Znali bi kupiti grickalice i pića, upaliti film i ležati na kauču u učionici.
Kako bi se studenti što bolje upoznali, prvi petak nakon što je počeo faks, organiziran je roštilj i zabavne igre za sve studente, internacionalne i danske.
A kad si okružen ljudima iz cijelog svijeta, učiš stalno. I u tome je bit. Naučila sam puno ne samo o danskoj kulturi, već o običajima iz cijelog svijeta. I svi se trudimo što više postati dio danske kulture i društva.
Kažu da su Danci najsretniji narod, i mislim da jesu. To ne znači da nisu depresivni, vjerujte mi da jesu (provela sam istraživanje za jedan školski projekt), već imaju realna očekivanja i lakše ostvaruju ciljeve. I mogu se činiti hladnima, ali to je samo zato što njihova kultura dosta cijeni privatni prostor i privatnost.
Ali su tako ljubazni i spremni pomoći da me uvijek iznenade. Svi govore engleski, svaku informaciju dobit ćete u rekordno brzom roku. Ne rade im službe dugo svaki dan, ali postoje online chatovi i brojevi telefona koje možete nazvati.
Primjera radi, kada sam išla izvaditi boravišnu dozvolu, ispred mene je bilo 40 studenata, a žurilo mi se na fakultet. Svi pultovi su bili otvoreni, radili su efikasno i brzo tako da sam nakon manje od 10 minuta čekanja već predala molbu, a 40 minuta poslije već sam imala valjani dokument!
Danska vlada potpomaže sve internacionalne studente stipendijom u iznosu od oko 5000 kruna (otprilike 5000 kuna), ali jedino ako negdje rade najmanje 45 sati mjesečno.
Nažalost, posao još nisam našla ali vjerujem da ću ga sad kad znam grad i više ljudi lakše pronaći kada se vratim s praznika u Splitu. Još ne radim, ali zato volontiram. Svake subote dijelim hranu koja bi se inače bacila. Skupina studenata pokrenula je akciju skupljanja hrane od lokalnog marketa i pekara pa je dijeli jednom tjedno.
Svatko može doći i pokupiti koliko hoće, a kao volonter dobivam kutiju punu hrane koja mi uvelike smanjuje mjesečne troškove. Pokret postaje sve veći, a ja se osjećam korisno i nevjerojatno dobro smanjujući nepotrebno bacanje hrane.
Danci drže do izgleda, dosta ih trči, teretane su svugdje, a bicikla je nešto što svatko mora imati. Ne služi za rekreaciju, već za prijevoz. Da mi je netko rekao da ću se po snijegu, kiši i vjetru voziti na bicikli 40 minuta do faksa, ne bih mu vjerovala.
Ali vozimo se svi, nitko se ne tuži, pa tako ni ja. Mislim da sam se izliječila od žuganja, jer ovdje svi prihvaćaju vrijeme kakvo jest i to nimalo ne utječe na njih.
O samoj zemlji i ljudima mogla bi danima pričati - kako ne prelaze cestu dok nije zeleno, kako je promet tako tih jer su svi strpljivi i pristojni, kako skoro nitko ne plaća gotovinom i nitko se ne šverca u vlaku ili busu...
Danska je zemlja u kojoj se cijene rad i trud, ljudi poštuju zakon i vjeruju u službe jer su pouzdane i neće vas prevariti. Ne znam što mi budućnost donosi, ali u Danskoj sigurno želim ostati još neko vrijeme, makar trebala naučiti danski (kažu da je jedan od najtežih jezika na svijetu).
Međutim, ima dana tako mračnih i hladnih kad me uhvati nostalgija, i kada se sjetim Splita i svega što sam ostavila. Svi mi patimo od toga kada dođe danska zima. Poželim se vratiti doma, ali samo na vikend ili dan, da se sjetim kako je to kad ti sunce grije lice.
Ali onda i taj osjećaj prođe i shvatim koliko sam zapravo sretna. Sretna sam jer imam roditelje koji me podržavaju i koji vjeruju u mene. Sretna sam jer sam u četiri mjeseca upoznala nevjerojatne ljude i ostvarila bliska prijateljstva. I kad shvatim da imam 18 godina, a odselila sam se u Dansku, ponosna sam na sebe.
I nije mi teško ići biciklom, ni raditi sve one stvari – kuhati, peglati, prati, plaćati račune… - koje su nekad moji radili za mene. Split će uvijek biti dom, mjesto gdje se vraćam za praznike, no u Kopenhagenu je sada moj život, a što će budućnost donijeti to još ne znam;)
2. Krunoslav Lehman Pavasović (Matematika na University of Bath, Engleska)
Studij u inozemstvu sam odabrao zbog više razloga; oduvijek me zanimalo isprobati nešto novo, iskusiti nove kulture, a i htio sam provesti bar dio svog života izvan Hrvatske. Studij je u potpunosti drugačiji – ne bazira se na 'bolonji'.
Studiram matematiku na University of Bath, u gradiću Bath u Somersetu na jugozapadu Engleske. Matematika mi je oduvijek išla i bila zanimljiva, tako da sam još odmalena znao da ću se najvjerojatnije baviti njom. Tijekom zadnjih par godina predomišljao sam se između matematike, fizike i informatike, no kako mi je matematika najbolje išla, odlučio sam se za nju. Pretpostavio sam da će mi biti najlakše pratiti je, pa ako se u kasnijem životu odlučim za neki od preostala dva predmeta, moći ću se prebaciti ili nadograditi znanje.
Kako matematika ima svoj jezik, nije mi bilo teško pratiti, morao sam naučiti par ključnih pojmova koje sam pohvatao na prvim predavanjima iz konteksta, a već nakon tjedan dana bez ikakvih problema pratio sam, zapisivao bilješke i sporazumijevao se na engleskom.
Na samom sveučilištu nisam upoznao nikoga iz Hrvatske, što me malo iznenadilo. Nisam očekivao puno ljudi, no kako znam dosta njih koji su iz Splita išli su studirati u Veliku Britaniju, očekivao sam da ću upoznati bar par ljudi.
Ova tri mjeseca što sam proveo na fakultetu nisam imao još ni jedan ispit – to me čeka kad se vratim - no nije mi bilo lagano, bilo je puno zadataka koje je trebalo obaviti.
Predavanja nam drže profesori u prostorijama u kojima bude do tristo ljudi, dok vježbe i zadaće koje su nam zadane predaju studenti četvrtih i petih godina fakulteta u grupicama od po 20 ljudi. Ljudi su jako otvoreni i shvaćaju važnost studija – često se izlazi i zabavlja, no uvijek se dolazi na predavanja i predaje zadatke koje smo dužni predati.
Pošto se studij plaća 9000 funti godišnje, ljudima je jasno da su zapravo povlašteni što imaju priliku studirati i studij shvaćaju ozbiljno. Puno se radi, no uvijek se stigne zabaviti. Prvu godinu svi stanuju na kampusu dok se drugu godinu moraju sami snaći i zajedno sa svojim prijateljima iznajmiti kuću za otprilike troje do pet ljudi.
Kampus je ogroman i stalno se nešto događa na njemu; od predavanja do raznih dobrotvornih akcija, koncerata itd. Živimo uglavnom u kućama od po jedanaest ljudi, tako da nikada nismo sami.
Postoje i brojna nacionalna, etnička ili sportska društva; od tenisa i badminton do plivanja, kickboxinga i svega što vam srce poželi; izmislite sport, nađite tridesetak ljudi koji se žele time baviti i osnovali ste sportsko društvo! Kampus je vrhunski opremljen, od najnovijih računala do olimpijskih traka i bazena, a sve vam je dopušteno koristiti. Kako postoje brojna predavanja na kojima ste s malim brojem ljudi, mnoge aktivnosti koje ne možete propustiti (skoro se uvijek dijeli besplatna pizza tako da morate otići na dva-tri) i živite s velikim brojem (različitih) ljudi, skoro je sigurno da ćete naći nekoga s kim ćete se dobro snaći.
No, nostalgija naravno postoji. Počnu nedostajati oni najbliži. No kad shvatite da niste ni prvi ni zadnji koji su se odvojili od svojih najbližih, bit će vam lakše. Nema vam više tko prat' sude, robu, ni donositi topli čaj kad se razbolite. Ipak, rekao bih da je to u jednu ruku dobra stvar jer tek sad shvaćam koliko mi je zapravo stalo do nekih osoba i tek sad počnete cijeniti najbitnije stvari u životu.
Što ću raditi poslije faksa? Nemam pojma. Trenutno sam na najopćenitijem smjeru koji mi ostavlja sve mogućnosti otvorene. Imam dovoljno vremena odlučiti se, što je najvjerojatnije zašto sam i odabrao matematiku. Još uvijek uživam u njoj bez ikakvog presinga da se usmjerim na tržište i da me počnu modelirati da postanem onakva osoba koja treba poslodavcu.
U slobodno vrijeme najčešće idem u teretanu. Teretana je sve popularnija i u Hrvatskoj, a velika većina ljudi se i tamo bavi njome. Osim teretane, s prijateljima igram squash, badminton, tenis ili idem na bazene plivati. Ili sviram klavir u koncertnim prostorijama sveučilišta…
3. Katarina Ćelić (Studij intervencija u djetinjstvu, Sveučilište Jönköping, Švedska)
Kako sam 20. kolovoza završila na letu za Gothenburg? Priča počinje prije tri godine u jednom od splitskih vrtića gdje sam odrađivala stručno osposobljavanje. Naime, nakon završetka preddiplomskog stručnog studija Predškolskog odgoja, za vrijeme staža, imala sam čast raditi s prekrasnom djevojčicom s poteškoćama koja me dovela do spoznaje što ja zapravo želim biti.
Dvije godine borbe s nazivom 'stručni' preddiplomski studij, koji mi je, u 'pohrvaćenoj bologni' zatvarao sva vrata za magistarski studij edukacijske rehabilitacije u Zagrebu, dovele su do toga da svoju sreću okušam u inozemstvu. Paralelno s radom u dječjim vrtićima u Splitu i Zagrebu, istraživala sam opcije koje su morale zadovoljiti dva kriterija: besplatno školovanje i studij na engleskom jeziku.
Uz pomoć Googlea i upornosti, došla sam do informacije o malom gradu Jönköpingu u središnjoj Švedskoj čije je sveučilište zadovoljilo sve moje uvjete: besplatni master studij intervencije u djetinjstvu sa specijalizacijom u edukacijskoj rehabilitaciji, na engleskom jeziku.
Nakon položenog ispita iz akademske razine engleskog jezika i poslane dokumentacije, u svibnju 2016. stiže odgovor da sam primljena. Bez trunke razmišljanja sjedam na avion i dolazim u grad kojemu, u to vrijeme, ni ime nisam znala izgovoriti.
Danas, to je vjerojatno jedna od rijetkih riječi koje pravilno izgovaram, s obzirom na to da za život ovdje, barem kao studenta, švedski jezik nije potreban. Naravno, ako želiš posao, stvari izgledaju drukčije, ali razina engleskog kojim Šveđani barataju, neovisno o dobi i obrazovanju, na zavidnoj je razini. Sveučilište je internacionalno, rekla bih čak da studenata ima više stranih nego domaćih - koji se prema nama drže prilično suzdržano.
No to i nije toliko važno kad imaš nebrojeno prilika upoznati nove ljude od svakud koji tvoju situaciju razumiju bolje jer se u sličnoj takvoj i sami nalaze.
Nikad nisam ni sanjala da ću imati prekrasne prijateljice iz Švicarske, Latvije, Španjolske, Kine, ali zadovoljstvo je moje, garantiram! Dovoljna potvrda o multinacionalnosti je podatak da, iako nas je 28 na programu, potječemo iz 24 zemlje.
Prvi dan smo se svi u čudu pogledavali dok su nam objašnjavali kako je ovo master studij koji zahtijeva višu razinu samostalnosti, što u prijevodu znači da se predavanja održavaju najviše šest puta mjesečno; profesori predstavljaju novi modul, daju literaturu i upućuju na online stream-lekcije te objavljuju rok za ispit, a dalje si prepušten samom sebi.
Ispiti su posebna priča: iako znam da na drugim programima u sklopu sveučilišta postoje klasične forme ispita, kod nas to nije slučaj - nakon iščitavanja mnoštva akademskih članaka i poglavlja/cijelih knjiga, pišeš radove od najviše pet stranica u koje moraš smjestiti sve pročitano na zadanu temu. Za jedan zadatak imaš otprilike mjesec dana, i do zadanog roka, zadatak mora biti upload-an online, gdje prolazi provjeru za plagijarizam i čeka na ocjenjivanje.
Iako se možda čini lako, nije jednostavno toliku količinu pročitanoga smjestiti u zadane okvire, ali u tome i leži kvaka visokih kriterija pri ocjenjivanju jer se ocjenjuju upravo stvarno razumijevanje i implementacija znanja. Stalno se naglašava kako ocjena nije mjerilo znanja i kako se nije potrebno njome zamarati.
Naravno da je jezična barijera još uvijek prisutna kod većine kojima engleski nije materinji jezik, a i sama organizacija i ustroj su nešto na što se treba naviknuti.
Kako vrijeme prolazi, vidim kako se svi sve više privikavamo na zadane uvjete i čak nas ni temperaturni minusi, uglavnom tmurno vrijeme i dan koji počinje nešto prije devet sati, a završava već oko 15:30, ne obeshrabruju više tako lako. Sama sebi se ponekad čudim kako dobro ovdje funkcioniram i uspijevam održavati razinu produktivnosti prilično visoko u odnosu na vremenske (ne)prilike.
Moram naglasiti da se radi mnogo više no što sam prije radila, i naravno da borbe postoje, ali, barem zasada, ni jednom nisam požalila što sam otišla.
Većina dana se svodi na višesatne boravke u knjižnici, ali nađe se vremena i za izlaske i druženja. Čak i u ovako malom gradu, njeguje se noćni život, tako da studentske srijede i vikendi, ili pak studentske zabave po stanovima ili domovima, nikada ne izostaju. U moru visokih cijena, uvijek se može naći pokoja pogodnost za studente iako su u globalu, mjesečni troškovi dva do tri puta veći no u Hrvatskoj.
Sve u svemu, tek je prva etapa moje švedske avanture završila i iako mi nedostaju more, normalna spiza (jer ovdje sve ima drugačiji ukus), prijatelji i obitelj - najviše nećaci - smiješak s lica ne silazi. Kad se jednom riješiš onog osjećaja da si u konstantnoj borbi s vjetrenjačama i svojevrsni Don Quijote, kad pogledam gdje sam sad, a gdje sam bila, i najstresniji dan ponovno dobije smisao.
Uistinu bih mogla pisati do u nedogled o doživljajima i iskustvima, ali iako naravno, život ovdje ima i negativnih strana, pozitivne strane bi vjerojatno ipak nadvladale.
Daljnjim nabrajanjem bih jedino mogla ostaviti dojam da je idealno (što, naravno, nije nigdje) ili da se, uz tolike hvale, branim što sam otišla.
Ne branim se, otišla sam jer sam učena da ne odustajem od onoga što želim (hvala mami i tati!) jer prilika uvijek ima, samo je svijetu potrebno dodati malo boje. Žuta i plava za sada su se pokazale dobrim izborom za mene.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => evo nas doma!
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2017-01-01 18:40:52
[created_by] => 3157
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2017-01-01 22:37:44
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2017-01-01 21:35:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 40064
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 253
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link nav__link--split
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovije vijesti iz Splita.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, dalmacija, split
[secure] => 0
[page_title] => Split
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {"is_import_from_dnn":true,"incptvocmimagegalleryIGParameters":"default","incptvocmimagegalleryocmIGposition":"OcmAfterDisplayContent","incptvocmimagegalleryocmIGtheme":"CameraSlideshow","incptvocmimagegalleryImages":["\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/studenti split.JPG","\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/studenti split 1.JPG","\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/studenti split 3.JPG","\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/studenti split 4.JPG","\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/studenti split 5.JPG","\/Archive\/Images\/2017\/01\/01\/Kate_Celic2 (1).JPG"],"incptvocmimagegalleryImageTitles":["studenti split.JPG","studenti split 1.JPG","studenti split 3.JPG","studenti split 4.JPG","studenti split 5.JPG","Kate_Celic2 (1).JPG"],"incptvocmimagegalleryImageDescriptions":["","","","","",""],"incptvocmimagegalleryImageFocus":["50:50","50:50","50:50","50:50","50:50","50:50"],"incptvocmimagegalleryImageDimensions":[{"size0":"1280x837"},{"size0":"1280x833"},{"size0":"960x720"},{"size0":"1184x787"},{"size0":"960x720"},{"size0":"630x840"}]}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 253
[name] => Split
[alias] => split
[description] =>
[parent] => 240
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 15
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"1","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"1","itemRelatedLimit":"2","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"1","itemRelatedImageSize":"Medium","itemRelatedIntrotext":"0","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"1","itemRelatedImageGallery":"1","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38768444 Threads: 4 Questions: 7123397466 Slow queries: 3309753
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 609010140
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 52
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /split
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 246
[name] => Dalmacija
[alias] => dalmacija
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /dalmacija
)
)
[link] => /split/splitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja-461110
[printLink] => /split/splitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja-461110?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 304986
[name] => studenti
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => studenti
[link] => /tag/studenti
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 278313
[name] => Krunoslav Lehman Pavasović
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => krunoslav-lehman-pavasovic
[link] => /tag/krunoslav-lehman-pavasovic
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 278314
[name] => Dora Bešić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => dora-besic
[link] => /tag/dora-besic
)
[3] => stdClass Object
(
[id] => 278315
[name] => Katarina Ćelić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => katarina-celic
[link] => /tag/katarina-celic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => evo nas doma!
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Splitska dica došla kući na praznike, puna dojmova o životu u Danskoj, Švedskoj i Engleskoj: Razlika je nebo-zemlja!
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] => 3157
[name] => Lidija Gnjidić
[username] => lidija-gnjidi
[email] => lidija-gnjidi@sd.hr
[password] => $2y$10$mtngOqzQV8jneai0Ik7mIexV4pAvDlAqOL0lsOSs2gQuEk7KEba92
[password_clear] =>
[block] => 0
[sendEmail] => 0
[registerDate] => 0000-00-00 00:00:00
[lastvisitDate] => 0000-00-00 00:00:00
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
[2] => 2
)
[guest] => 0
[lastResetTime] => 0000-00-00 00:00:00
[resetCount] => 0
[requireReset] => 0
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[otpKey] =>
[otep] =>
[link] => /autor/lidija-gnjidic-3157
[profile] => stdClass Object
(
[id] => 1675
[gender] => m
[description] =>
[image] =>
[url] =>
[group] => 1
[plugins] =>
)
[avatar] => https://secure.gravatar.com/avatar/30b1a32f8a9df9371676b36d9e6e20f4?s=100&default=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fcomponents%2Fcom_ocm%2Fimages%2Fplaceholder%2Fuser.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split.JPG
[galleryCount] => 6
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] => studenti split.JPG
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split.JPG
[title] =>
studenti split.JPG
)
[1] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split 1.JPG
[title] =>
studenti split 1.JPG
)
[2] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split 3.JPG
[title] =>
studenti split 3.JPG
)
[3] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split 4.JPG
[title] =>
studenti split 4.JPG
)
[4] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/studenti split 5.JPG
[title] =>
studenti split 5.JPG
)
[5] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/Images/2017/01/01/Kate_Celic2 (1).JPG
[title] =>
Kate_Celic2 (1).JPG
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Novinari su prošloga ljeta imali dobar razlog doći do Krunoslava Lehmana Pavasovića, maturanta 3. matematičke gimnazije u Splitu, popularnog MIOC-a. Krunoslav je, naime, na državnoj maturi sa stopostotnom točnošću riješio testove iz matematike i informatike, dok je testove hrvatskog i engleskog jezika točno riješio 90 posto.
Na tada postavljano pitanje što će nakon mature, Krunoslav je odgovarao da se dvoumi između zagrebačkog PMF-a i odlaska na studij u Veliku Britaniju.
U međuvremenu, dilema je riješena – na praznike kući u Split brucoš Krunoslav Lehman Pavasović stigao je iz engleskog okruga Somerset gdje je na Sveučilištu Bath upisao matematiku.
Nema tome davno da je Dora Bešić, još jedna odlikašica koja je ovoga ljeta maturirala u MIOC-u, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 'razmontirala' sustav školovanja u Hrvatskoj, detektirajući gdje su problemi i predlažući kako ih riješiti. I njoj je, kao i njezinu kolegi iz matematičke gimnazije, bilo tijesno u Hrvatskoj – za studij dizajna i multimedije izabrala je Dansku.
Još jedna studentica, Katarina Ćelić, došla je božićne i novogodišnje blagdane provesti kući, u Splitu, na svega koji tjedan napuštajući studentski život u Švedskoj. Slobodno se može reći da je i njoj bilo tijesno u Hrvatskoj – završila je jedan studij, ali to joj nije bilo dosta: volja, ambicija i samouvjerenost odveli su je na sjever, u grad za koji donedavno nije ni čula, na studij intervencije u djetinjstvu na kojemu će specijalizrati edukacijsku rehabilitaciju.
Separacijske poteškoće studenata prve godine? Otežano prilagođavanje? Nostalgija? Kod njih ima malo i ništa od svega toga: na praznike kući u Split došlo je troje mladih Europejaca.
1. Dora Bešić (Fakultet za dizajn i tehnologije u Kopenhagenu)
Kako ćeš ti tamo? Smrznit ćeš se, ‘ćerce! A oš morat na engleskom govorit?
Da sam dobila kunu svaki put kad bi me ovo pitali, imala bih stanarinu za prva dva mjeseca, a vjerojatno bi mi i za hranu ostalo.
Dansku sam prvi put posjetila s 12 godina. Ne sjećam se puno, ali znam da sam već tada, čekajući let doma na aerodromu, znala da se želim vratiti.
Šest godina poslije pružila mi se prilika da odem, i nisam se dvoumila. Mislim da ni noć prije odlaska u Kopenhagen nisam shvaćala da idem i da se neću vratiti dobra četiri mjeseca.
Bilo me je strah, iskreno - nisam znala jesam li spremna za život vani. Ali sam htjela u Dansku pod svaku cijenu.
Svi Danci imaju CPR, to je broj socijalnog osiguranja, nešto kao naš OIB. Mislim da svi studenti u početku mrze taj glupi CPR jer si bez njega nitko i ništa, a jednom kad ga dobiješ ostvaruješ manje-više sva prava danskog građanina i besplatno zdravstveno osiguranje.
Međutim, kako bi se uopće mogao prijaviti za CPR, moraš imati smještaj. A smještaj je tako teško naći, da bih svima koji se odluče na Dansku savjetovala da budu strpljivi i uporni te da se što ranije prijave na danske portale za traženje smještaja.
Ja sam imala sreću, dobri obiteljski prijatelji žive u gradiću Hillerødu, četrdesetak kilometara sjeverno od Kopenhagena. Uvelike su mi pomogli i pružili smještaj u početku. Mojih prvih mjesec dana prošlo je munjevito brzo, stalno sam vlakom išla do Kopenhagena kako bih se što više družila s novim kolegama.
Dok je dansko ljeto još trajalo išli smo često na piknike ili na plažu i, iskreno, nisam osjećala nikakvu nostalgiju za domom.
Već je poznato koliko se razlikuje studiranje u skandinavskim zemljama i u Hrvatskoj. Svi članci koje sam o tome pročitala prije odlaska, bili su istiniti.
Ovdje je naglasak na praktičnoj primjeni, a ne na teoriji, profesore se oslovljava imenom, što odnos profesora i studenata čini mnogo boljim i pristupačnijim.
Studiram Multimedia Design na KEA-i, Fakultetu tehnologije i dizajna u Kopenhagenu. Sve što sam naučila tijekom svog prvog semestra proizašlo je iz brojnih zadataka i projekata koje smo imali.
Svaki se semestar sastoji od više 'tema', a svaka tema obrađuje jedno područje, npr. programiranje ili dizajn web-stranica. Tema traje više tjedana, a svaki tjedan pokriva određeni dio područja koje trenutačno radimo. Na kraju tjedna predajemo tjedni zadatak, a zadnji tjedan teme radimo u grupama na velikom projektu koji uključuje sve što smo do tada naučili.
Predavanja započinju u 8:30, a završavaju u 13:15 dok ih srijedom nemamo uopće. Ovisno o projektu, znalo se dogoditi da bih doma bila već u 14, a bilo je i dana kad bih cijeli tjedan provela na faksu i kući se vraćala tek navečer.
Ono što mi se sviđa kod samog faksa činjenica je da je atmosfera tako ležerna, a u učionici možemo boraviti do kasnih sati i možemo raditi što hoćemo.
Znali bi kupiti grickalice i pića, upaliti film i ležati na kauču u učionici.
Kako bi se studenti što bolje upoznali, prvi petak nakon što je počeo faks, organiziran je roštilj i zabavne igre za sve studente, internacionalne i danske.
A kad si okružen ljudima iz cijelog svijeta, učiš stalno. I u tome je bit. Naučila sam puno ne samo o danskoj kulturi, već o običajima iz cijelog svijeta. I svi se trudimo što više postati dio danske kulture i društva.
Kažu da su Danci najsretniji narod, i mislim da jesu. To ne znači da nisu depresivni, vjerujte mi da jesu (provela sam istraživanje za jedan školski projekt), već imaju realna očekivanja i lakše ostvaruju ciljeve. I mogu se činiti hladnima, ali to je samo zato što njihova kultura dosta cijeni privatni prostor i privatnost.
Ali su tako ljubazni i spremni pomoći da me uvijek iznenade. Svi govore engleski, svaku informaciju dobit ćete u rekordno brzom roku. Ne rade im službe dugo svaki dan, ali postoje online chatovi i brojevi telefona koje možete nazvati.
Primjera radi, kada sam išla izvaditi boravišnu dozvolu, ispred mene je bilo 40 studenata, a žurilo mi se na fakultet. Svi pultovi su bili otvoreni, radili su efikasno i brzo tako da sam nakon manje od 10 minuta čekanja već predala molbu, a 40 minuta poslije već sam imala valjani dokument!
Danska vlada potpomaže sve internacionalne studente stipendijom u iznosu od oko 5000 kruna (otprilike 5000 kuna), ali jedino ako negdje rade najmanje 45 sati mjesečno.
Nažalost, posao još nisam našla ali vjerujem da ću ga sad kad znam grad i više ljudi lakše pronaći kada se vratim s praznika u Splitu. Još ne radim, ali zato volontiram. Svake subote dijelim hranu koja bi se inače bacila. Skupina studenata pokrenula je akciju skupljanja hrane od lokalnog marketa i pekara pa je dijeli jednom tjedno.
Svatko može doći i pokupiti koliko hoće, a kao volonter dobivam kutiju punu hrane koja mi uvelike smanjuje mjesečne troškove. Pokret postaje sve veći, a ja se osjećam korisno i nevjerojatno dobro smanjujući nepotrebno bacanje hrane.
Danci drže do izgleda, dosta ih trči, teretane su svugdje, a bicikla je nešto što svatko mora imati. Ne služi za rekreaciju, već za prijevoz. Da mi je netko rekao da ću se po snijegu, kiši i vjetru voziti na bicikli 40 minuta do faksa, ne bih mu vjerovala.
Ali vozimo se svi, nitko se ne tuži, pa tako ni ja. Mislim da sam se izliječila od žuganja, jer ovdje svi prihvaćaju vrijeme kakvo jest i to nimalo ne utječe na njih.
O samoj zemlji i ljudima mogla bi danima pričati - kako ne prelaze cestu dok nije zeleno, kako je promet tako tih jer su svi strpljivi i pristojni, kako skoro nitko ne plaća gotovinom i nitko se ne šverca u vlaku ili busu...
Danska je zemlja u kojoj se cijene rad i trud, ljudi poštuju zakon i vjeruju u službe jer su pouzdane i neće vas prevariti. Ne znam što mi budućnost donosi, ali u Danskoj sigurno želim ostati još neko vrijeme, makar trebala naučiti danski (kažu da je jedan od najtežih jezika na svijetu).
Međutim, ima dana tako mračnih i hladnih kad me uhvati nostalgija, i kada se sjetim Splita i svega što sam ostavila. Svi mi patimo od toga kada dođe danska zima. Poželim se vratiti doma, ali samo na vikend ili dan, da se sjetim kako je to kad ti sunce grije lice.
Ali onda i taj osjećaj prođe i shvatim koliko sam zapravo sretna. Sretna sam jer imam roditelje koji me podržavaju i koji vjeruju u mene. Sretna sam jer sam u četiri mjeseca upoznala nevjerojatne ljude i ostvarila bliska prijateljstva. I kad shvatim da imam 18 godina, a odselila sam se u Dansku, ponosna sam na sebe.
I nije mi teško ići biciklom, ni raditi sve one stvari – kuhati, peglati, prati, plaćati račune… - koje su nekad moji radili za mene. Split će uvijek biti dom, mjesto gdje se vraćam za praznike, no u Kopenhagenu je sada moj život, a što će budućnost donijeti to još ne znam;)
2. Krunoslav Lehman Pavasović (Matematika na University of Bath, Engleska)
Studij u inozemstvu sam odabrao zbog više razloga; oduvijek me zanimalo isprobati nešto novo, iskusiti nove kulture, a i htio sam provesti bar dio svog života izvan Hrvatske. Studij je u potpunosti drugačiji – ne bazira se na 'bolonji'.
Studiram matematiku na University of Bath, u gradiću Bath u Somersetu na jugozapadu Engleske. Matematika mi je oduvijek išla i bila zanimljiva, tako da sam još odmalena znao da ću se najvjerojatnije baviti njom. Tijekom zadnjih par godina predomišljao sam se između matematike, fizike i informatike, no kako mi je matematika najbolje išla, odlučio sam se za nju. Pretpostavio sam da će mi biti najlakše pratiti je, pa ako se u kasnijem životu odlučim za neki od preostala dva predmeta, moći ću se prebaciti ili nadograditi znanje.
Kako matematika ima svoj jezik, nije mi bilo teško pratiti, morao sam naučiti par ključnih pojmova koje sam pohvatao na prvim predavanjima iz konteksta, a već nakon tjedan dana bez ikakvih problema pratio sam, zapisivao bilješke i sporazumijevao se na engleskom.
Na samom sveučilištu nisam upoznao nikoga iz Hrvatske, što me malo iznenadilo. Nisam očekivao puno ljudi, no kako znam dosta njih koji su iz Splita išli su studirati u Veliku Britaniju, očekivao sam da ću upoznati bar par ljudi.
Ova tri mjeseca što sam proveo na fakultetu nisam imao još ni jedan ispit – to me čeka kad se vratim - no nije mi bilo lagano, bilo je puno zadataka koje je trebalo obaviti.
Predavanja nam drže profesori u prostorijama u kojima bude do tristo ljudi, dok vježbe i zadaće koje su nam zadane predaju studenti četvrtih i petih godina fakulteta u grupicama od po 20 ljudi. Ljudi su jako otvoreni i shvaćaju važnost studija – često se izlazi i zabavlja, no uvijek se dolazi na predavanja i predaje zadatke koje smo dužni predati.
Pošto se studij plaća 9000 funti godišnje, ljudima je jasno da su zapravo povlašteni što imaju priliku studirati i studij shvaćaju ozbiljno. Puno se radi, no uvijek se stigne zabaviti. Prvu godinu svi stanuju na kampusu dok se drugu godinu moraju sami snaći i zajedno sa svojim prijateljima iznajmiti kuću za otprilike troje do pet ljudi.
Kampus je ogroman i stalno se nešto događa na njemu; od predavanja do raznih dobrotvornih akcija, koncerata itd. Živimo uglavnom u kućama od po jedanaest ljudi, tako da nikada nismo sami.
Postoje i brojna nacionalna, etnička ili sportska društva; od tenisa i badminton do plivanja, kickboxinga i svega što vam srce poželi; izmislite sport, nađite tridesetak ljudi koji se žele time baviti i osnovali ste sportsko društvo! Kampus je vrhunski opremljen, od najnovijih računala do olimpijskih traka i bazena, a sve vam je dopušteno koristiti. Kako postoje brojna predavanja na kojima ste s malim brojem ljudi, mnoge aktivnosti koje ne možete propustiti (skoro se uvijek dijeli besplatna pizza tako da morate otići na dva-tri) i živite s velikim brojem (različitih) ljudi, skoro je sigurno da ćete naći nekoga s kim ćete se dobro snaći.
No, nostalgija naravno postoji. Počnu nedostajati oni najbliži. No kad shvatite da niste ni prvi ni zadnji koji su se odvojili od svojih najbližih, bit će vam lakše. Nema vam više tko prat' sude, robu, ni donositi topli čaj kad se razbolite. Ipak, rekao bih da je to u jednu ruku dobra stvar jer tek sad shvaćam koliko mi je zapravo stalo do nekih osoba i tek sad počnete cijeniti najbitnije stvari u životu.
Što ću raditi poslije faksa? Nemam pojma. Trenutno sam na najopćenitijem smjeru koji mi ostavlja sve mogućnosti otvorene. Imam dovoljno vremena odlučiti se, što je najvjerojatnije zašto sam i odabrao matematiku. Još uvijek uživam u njoj bez ikakvog presinga da se usmjerim na tržište i da me počnu modelirati da postanem onakva osoba koja treba poslodavcu.
U slobodno vrijeme najčešće idem u teretanu. Teretana je sve popularnija i u Hrvatskoj, a velika većina ljudi se i tamo bavi njome. Osim teretane, s prijateljima igram squash, badminton, tenis ili idem na bazene plivati. Ili sviram klavir u koncertnim prostorijama sveučilišta…
3. Katarina Ćelić (Studij intervencija u djetinjstvu, Sveučilište Jönköping, Švedska)
Kako sam 20. kolovoza završila na letu za Gothenburg? Priča počinje prije tri godine u jednom od splitskih vrtića gdje sam odrađivala stručno osposobljavanje. Naime, nakon završetka preddiplomskog stručnog studija Predškolskog odgoja, za vrijeme staža, imala sam čast raditi s prekrasnom djevojčicom s poteškoćama koja me dovela do spoznaje što ja zapravo želim biti.
Dvije godine borbe s nazivom 'stručni' preddiplomski studij, koji mi je, u 'pohrvaćenoj bologni' zatvarao sva vrata za magistarski studij edukacijske rehabilitacije u Zagrebu, dovele su do toga da svoju sreću okušam u inozemstvu. Paralelno s radom u dječjim vrtićima u Splitu i Zagrebu, istraživala sam opcije koje su morale zadovoljiti dva kriterija: besplatno školovanje i studij na engleskom jeziku.
Uz pomoć Googlea i upornosti, došla sam do informacije o malom gradu Jönköpingu u središnjoj Švedskoj čije je sveučilište zadovoljilo sve moje uvjete: besplatni master studij intervencije u djetinjstvu sa specijalizacijom u edukacijskoj rehabilitaciji, na engleskom jeziku.
Nakon položenog ispita iz akademske razine engleskog jezika i poslane dokumentacije, u svibnju 2016. stiže odgovor da sam primljena. Bez trunke razmišljanja sjedam na avion i dolazim u grad kojemu, u to vrijeme, ni ime nisam znala izgovoriti.
Danas, to je vjerojatno jedna od rijetkih riječi koje pravilno izgovaram, s obzirom na to da za život ovdje, barem kao studenta, švedski jezik nije potreban. Naravno, ako želiš posao, stvari izgledaju drukčije, ali razina engleskog kojim Šveđani barataju, neovisno o dobi i obrazovanju, na zavidnoj je razini. Sveučilište je internacionalno, rekla bih čak da studenata ima više stranih nego domaćih - koji se prema nama drže prilično suzdržano.
No to i nije toliko važno kad imaš nebrojeno prilika upoznati nove ljude od svakud koji tvoju situaciju razumiju bolje jer se u sličnoj takvoj i sami nalaze.
Nikad nisam ni sanjala da ću imati prekrasne prijateljice iz Švicarske, Latvije, Španjolske, Kine, ali zadovoljstvo je moje, garantiram! Dovoljna potvrda o multinacionalnosti je podatak da, iako nas je 28 na programu, potječemo iz 24 zemlje.
Prvi dan smo se svi u čudu pogledavali dok su nam objašnjavali kako je ovo master studij koji zahtijeva višu razinu samostalnosti, što u prijevodu znači da se predavanja održavaju najviše šest puta mjesečno; profesori predstavljaju novi modul, daju literaturu i upućuju na online stream-lekcije te objavljuju rok za ispit, a dalje si prepušten samom sebi.
Ispiti su posebna priča: iako znam da na drugim programima u sklopu sveučilišta postoje klasične forme ispita, kod nas to nije slučaj - nakon iščitavanja mnoštva akademskih članaka i poglavlja/cijelih knjiga, pišeš radove od najviše pet stranica u koje moraš smjestiti sve pročitano na zadanu temu. Za jedan zadatak imaš otprilike mjesec dana, i do zadanog roka, zadatak mora biti upload-an online, gdje prolazi provjeru za plagijarizam i čeka na ocjenjivanje.
Iako se možda čini lako, nije jednostavno toliku količinu pročitanoga smjestiti u zadane okvire, ali u tome i leži kvaka visokih kriterija pri ocjenjivanju jer se ocjenjuju upravo stvarno razumijevanje i implementacija znanja. Stalno se naglašava kako ocjena nije mjerilo znanja i kako se nije potrebno njome zamarati.
Naravno da je jezična barijera još uvijek prisutna kod većine kojima engleski nije materinji jezik, a i sama organizacija i ustroj su nešto na što se treba naviknuti.
Kako vrijeme prolazi, vidim kako se svi sve više privikavamo na zadane uvjete i čak nas ni temperaturni minusi, uglavnom tmurno vrijeme i dan koji počinje nešto prije devet sati, a završava već oko 15:30, ne obeshrabruju više tako lako. Sama sebi se ponekad čudim kako dobro ovdje funkcioniram i uspijevam održavati razinu produktivnosti prilično visoko u odnosu na vremenske (ne)prilike.
Moram naglasiti da se radi mnogo više no što sam prije radila, i naravno da borbe postoje, ali, barem zasada, ni jednom nisam požalila što sam otišla.
Većina dana se svodi na višesatne boravke u knjižnici, ali nađe se vremena i za izlaske i druženja. Čak i u ovako malom gradu, njeguje se noćni život, tako da studentske srijede i vikendi, ili pak studentske zabave po stanovima ili domovima, nikada ne izostaju. U moru visokih cijena, uvijek se može naći pokoja pogodnost za studente iako su u globalu, mjesečni troškovi dva do tri puta veći no u Hrvatskoj.
Sve u svemu, tek je prva etapa moje švedske avanture završila i iako mi nedostaju more, normalna spiza (jer ovdje sve ima drugačiji ukus), prijatelji i obitelj - najviše nećaci - smiješak s lica ne silazi. Kad se jednom riješiš onog osjećaja da si u konstantnoj borbi s vjetrenjačama i svojevrsni Don Quijote, kad pogledam gdje sam sad, a gdje sam bila, i najstresniji dan ponovno dobije smisao.
Uistinu bih mogla pisati do u nedogled o doživljajima i iskustvima, ali iako naravno, život ovdje ima i negativnih strana, pozitivne strane bi vjerojatno ipak nadvladale.
Daljnjim nabrajanjem bih jedino mogla ostaviti dojam da je idealno (što, naravno, nije nigdje) ili da se, uz tolike hvale, branim što sam otišla.
Ne branim se, otišla sam jer sam učena da ne odustajem od onoga što želim (hvala mami i tati!) jer prilika uvijek ima, samo je svijetu potrebno dodati malo boje. Žuta i plava za sada su se pokazale dobrim izborom za mene.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/split/splitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja-461110
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=e918c5ac84973c7156a1903774892e73e470145a
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Splitska+dica+do%C5%A1la+ku%C4%87i+na+praznike%2C+puna+dojmova+o+%C5%BEivotu+u+Danskoj%2C+%C5%A0vedskoj+i+Engleskoj%3A+Razlika+je+nebo-zemlja%21&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fsplitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja-461110
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsplit%2Fsplitska-dica-dosla-kuci-na-praznike-puna-dojmova-o-zivotu-u-danskoj-svedskoj-i-engleskoj-razlika-je-nebo-zemlja-461110
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => evo nas doma!
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
19. svibanj 2024 06:32
.JPG "#htmlcaption_5")
