Rano nedjeljno jutro na Turskoj kuli, parku tik do stadiona NK Splita i ASK-a, prolazi u uobičajenom ritmu - u krošnjama šuškaju ptice, pjevuši svaka u u svom tonu, dok svrake skakuću, imaju neki svoj ples na poligonu za obuku školaraca-biciklista podno šume.
Priroda buja u ovom dijelu Splita, život je u punom zamahu, te nas samo cesta koja ih dijeli od destinacije ovogodišnjeg 9-tog izdanja festivala elektroničke muzike, već 11 godina prisutne u Splitu svima znane Ultre (dvije godine je bilo pauze zbog korone) uvodi u sasvim drugi svijet.
Na jednoj strani u rano jutro partijaneri napuštaju stadion, polako sumiraju dojmove večeri koju su proveli u pokretima muzike, spremni za spavanje nakon cjelonoćne zabave, hitaju prema smještajima, hotelskim i apartmanskim sobama, dok s druge strane jutro tek starta za brojne Splićane. Domicilno stanovništvo nastavlja svoj uobičajeni životni tijek, donekle prilagođen Ultri, pa smo otišli provjeriti da li ste išta promijenilo za one koji svako jutro i večer u šetnji sa svojim kućnim ljubimcima, provedu u šumi Turske kule, kao najbliži susjedi ultrašima.
- Ove godine nema nikoga u parku. Lani je bilo kampera, dolje na parkiralištu uz zapadni dio stadiona, ali kako su im lijepili kazne, nema ih ove godine. A nema ni u šumi šatora, visećih ležaljki, onih hamoka, nema ljudi - u dvoglasju nam zbore Marija Dadić i Katarina Unušić, koje smo omeli u jutarnjoj "điradi" sa svojih četvero pasa.
Marija koja živi na Brodarici, zbori nam kako joj mladost ne smeta, tri dana muzike podno prozora joj ne otežavaju život, da se to sve izdržati jer svi smo bili mladi te za ovu djecu koja dolaze na Ultru ima samo riječi hvale.
- Pristojni su, pozitivna je to energija. I baš me raduje vidjeti ih iz cijelog svijeta da su u našem Splitu. Kada predvečer prošetaju do Turske kule, jave se, pozdrave naše pse – otkriva nam 66-godišnjakinja, dok na povodcu vozi svoje ljubimce Muna i Linu.
- Ove godine nije veliki pritisak ultraša na Tursku kulu, jer je dolje postavljena ograda, pa je strancima teže pronaći ovaj drugi ulaz, ali ni lani nije bilo problema s njima. Ljudi bi se odmorili podno stabala, očistili smeće, nas bi pozdravili kada bi došli sa psima u šetnju. Sve je bilo uredno – prisnažuje u opisu ovog suživota i Katarina koja je u šetnji također sa dva psa Simbom i Nerom, a naše je prva susjeda, stanuje tik do zgrade "Slobodne Dalmacije".
Dvije dame ne ometa blizina Ultre i cjelonoćne buke "baseva", smatrajući kako smo turistički grad, koji kao i svaki Mediteranski grad jednostavno treba živjeti – ljeti!
A u ovoj našoj ranojutarnjoj "điradi" uz stadion, doznali smo i jednu zanimljivost, barem kada se o životinjskom svijetu radi.
- Tek ove godine su na ulazima na Ultru imali pse za traženje opojnih sredstava – otkriva nam Tomislav Smolčić, koji živi u prvoj zgradi do Turske kule, do poligona, a kojeg smo zatekli u šetnji sa njegovim 15-godišnjim ljubimcem.
- Bio sam i ja jučer na stadionu, na prvoj večeri Ultre, uživao sam, a u 5 sati kada sve završi, samo euforija izduši. Neki idu spavati, a ja prošetati psa – govori nam 23-godišnji Splićanin, zagrebački student koji je prije četiri dana došao u rodni grad, pa i ne zna sve detalje oko događanja u centru grada sa "nestašnim" turistima i percepcijom kako smo – party grad!
- Lani je bilo više posjetitelja ovdje po šumi, ali sve je prošlo bez problema. Tu i tamo nešto smeća, pokupi se i idemo dalje. Nadam se kako ćemo ovim upozorenjima izbaciti iz njihove glave kako smo Afrika sa strujom, da se u Dioklecijanovoj palači ne povraća, ne urinira.
Ovoj želji se i mi pridružujemo, jer Split kao vrhunska turistička destinacija treba imati i goste koji cijene naše povijesno blago.
I dok smo napuštali područje Turske kule, "sinjali" smo i jedno vozilo zadarskih registarskih oznaka, parkirano u sjeni krošnje, u kojem su upravo svoje ranojutarnji buđenje imali dvoje mladih. Nakon naporne plesno-glazbene noći trebalo je na brzinu "ubiti oko" u automobilu, prije odlaska kući.
