Stotine ljudi bile su u četvrtak navečer u Varošu u Splitu, na proslavi uzvišenja svetog Križa, zaštitnika Velog Varoša.
Svečanu svetu misu predvodio je monsinjor Želimir Puljić sa župnikom Svetog Križa don Mihaelom Provićem, don Josipom Dukićem i Varošaninom fra Markom Đerekom.
Poslije svete mise priređeni su domjenak za sve hodočasnike i koncert klape Iskon u čarobnom dvorištu same crkve.
Mnoštvo ljudi bilo je na misi u crkvi svetog Križa, među kojima smo mogli vidjeti i neke poznate Splićane, kao Stipu Pletikosu s obitelji, Zvonimira Mihanovića, Zorana Đogaša, Ivanku Luetić, Feđu Klarića...
Kažimo i da su organizatori ovog događanja bili Damir Karaman i Župa svetog Križa
Podsjetimo, Veli Varoš bio je skromno predgrađe Splita. Dok su gospoda unutar gradskih zidina uživala u sigurnosti, tada izloženo naselje radnika i sirotinje bilo je otkriveno i nebranjeno, otvoreno za upade turske vojske. Tek u 17. i 18. stoljeću Veli Varoš počeo je rasti, lišen straha od provala osvajača. Danas je njegova autentičnost ponegdje narušena invazivnim ljudskim komforom, koji je atavistička potreba da se na svaki objekt utisne vlastiti pečat i da ga se beskompromisno prilagodi vlastitim potrebama, pa ćete osobito u dvorištima naići na uvredljivo sjedinjenje bolje prošlosti i agresivne sadašnjosti. Originalne kuće često su se širile mimo svojih dimenzija i ukusa. Veli Varoš je sad, na sreću, zaštićena cjelina. Za mnoge je objekte prekasno, ali ostalo je dovoljno onih što vizualno ocrtavaju splitske korijene.
Ovo je Split kakav pamtimo iz rukopisa pisca Miljenka Smoje, rođenog u Varošu, ili iz "Splitskog akvarela", mjuzikla Ive Tijardovića. Upravo je on tijekom jedne šetnje sa slikarom Emanuelom Vidovićem naišao na kućicu koja je vila Ridulin i ona ga je toliko očarala da joj je posvetio i riječi: "O, kućo mala, sva moja divna radosti."
Inače, Križevu kalu je davne 1967. godine najljepše opjevao Oliver u čuvenom Runjićevom Picaferaju.
