SD Dojavi
OSMRTNICE
PRETPLATA
PREMIUM
stdClass Object ( [id] => 39584 [title] => Željko Mimica: Ja sam vuk samotnjak [alias] => zeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak [catid] => 296 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>
...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga...
zabilježio milorad bibić mosor

Vječiti buntovnik s razlogom - prof. dr. Željko Mimica
/Duje Klarić/Cropix
Čim ste me zvali na ovaj razgovor, zapitao sam se: treba li mi uopće izlaziti u novine? Zašto? Zato što sam, nakon intervjua koji je sa mnom prije četiri godine u Slobodnoj Dalmaciji napisao Ćićo Senjanović, shvatio da je u ovoj našoj demokraciji – najpametnije šutjeti!

Tad sam vrlo argumentirano iznio realno stanje na Odjelu kirurgije i u splitskom Kliničkom bolničkom centru, da bih poslije toga doživio žestoke udarce iz Splita i Zagreba. Neki su doslovno išli đonom na mene. Vjerovali ili ne – dobio sam otkaz!

Nakon tužbe našeg sindikata kako je nelogično i izvan svake pameti jednom profesoru dati otkaz zato što je javno iznio svoje poglede na stanje u splitskom KBC-u, uslijedio je novi šok: sud je potvrdio otkaz! Sugerirano mi je da se žalim na viši sud, odbio sam tu mogućnost.

Bio sam pun tuge. Ne zbog otkaza, nego zbog činjenice da me nitko od kolega nije javno podržao. Dolazili su mi kriomice, dobro pazili da ih netko ne vidi, tapšali me po ramenu, stiskali ruku, govoreći: „Mime, svaka ti čast! Hrabar si čovik, car si, legen da si, ima si muda javno reć istinu!“

A kad je taj „car“, ta „legenda“ dobila otkaz, nitko od njih nije javno kazao ni „a“! Priznajem, to je bilo moje najveće razočaranje u više od tri desetljeća dugoj karijeri kirurga... Ipak, ostao u sam u splitskom KBC-u. Došlo je do velikog obrata. Ravnatelj i ja smo se našli, tad je došlo do razgovora dva trezvena čovjeka i doktora, što zasigurno ni jedan ni drugi nismo bili u vrijeme kad smo se svađali, zakopane su ratne sjekire, sve što smo imali rekli smo jedan drugome u lice, svi nesporazumi ostali su stvar prošlosti.

A sad ću kazati nešto što će iznenaditi mnoge, čak i one koji me dobro znaju: da sam ja tad bio Duje Marasović, možda bih bio i žešći prema Željku Mimici! Ne zbog teksta u Slobodnoj Dalmaciji, nego zbog nekih drugih mojih postupaka koji zaista nisu bili primjereni jednom profesoru i doktoru, a jednom sam se ponio čak i kao divljak. To sad javno priznajem. Srećom, to je prošlost...

Mali će bit likar!

Još u osnovnoj školi odlučeno je: mali će bit likar! Tako su htjeli moj otac Jure i majka Anka. Otac je bio stari komunista, direktor Prijevoza, majka domaćica s „medicinskim pedigreom“. Pa su me prijatelji znali zafrkavati na studiju medicine u Zagrebu: „Mime, tebi je medicina u genima, mater ti je bila bolničarka u partizanima!“

Kad sam spomenuo osnovnu školu, pamtim najsretniji dan kad mi je stric Iko donio iz inozemstva – franje staklenke, zeleni pištolj na vodu i mantel buvel! Tad sam bio najsretnije dijete na svijetu, jedva sam čekao trenutak da izletim iz stana u dvor i svima pokažem moje nove franje staklenke. A onda je među djecom bila stvar prestiža imati staklenke... Imao sam stroge, ali pravične roditelje, ni oni me nisu mogli držati pod kontrolom, ulica je činila svoje.

Kao dijete svašta sam radio, poslije svake nepodopštine, od kojih su neke bile i malo žešće, otac bi mi ozbiljno zaprijetio: „Učiniš li nešto slično još samo jednom, odmah te šaljem u popravni dom u Karlovac!“ Odglumio bih da sam to shvatio najozbiljnije, ali čim bih izašao vani, opet bi sve bilo po starom...

Planirano sam išao i u splitsku Klasičnu gimnaziju “Natko Nodilo”, otac mi je govorio: „Ona daje najveće znanje, to ti je najbolja priprema za Medicinski fakultet!“ Bio sam član „lude ekipe“ u razredu, sa mnom su u školskim klupama sjedili Matko Marušić, Josip Bilić Biba, sportski zanesenjak koji mi nikad u životu nije u malom nogometu dao gol, Mario Bakota...

Tko će ih sve nabrojiti! Veliki zafrkant Mario Bakota prozvao me – Kelly! I to kad sam se u razredu pojavio u onim najjepšim i onda najpopularnijim, širokim rebatinkama marke Lee. Kako je tada bio vrlo popularan američki western „Traper Kelly“, dobio sam nadimak Kelly, i to ostao sve do kraja gimnazije.

Otad me, sve dosad, prijatelji zovu – Mime! Došlo je vrijeme prijemnoga ispita. Otac mi je par dana prije kupio kartu za vlak i rezervirao noćenje u zagrebačkom hotelu „Central“, majka mi je na dan putovanja pohovala kokoš, uz objašnjenje: „Sigurno će te vožnja feraton ogladnit!“ Na prijemnome ispitu nije bilo problema, bio sam 4. na listi onih koji su stekli pravo studiranja na Medicinskom fakultetu...

Start uz slijepo crijevo

Diplomirao sam u roku, nije bilo nikakvih problema s ispitima. Zapravo, bile su četiri škakljive situacije kad sam kao vječiti buntovnik, kako su me nazvali, ali nikad buntovnik bez razloga, uputio žalbe nakon što iz prve nisam prošao ispite. Sva četiri puta ispitivala me specijalna profesorska komisija i sva četiri puta položio sam ispite bez problema.

Kao student sam se aktivno uključio u hrvatsko proljeće, to što sam „proljećar“ nije smetalo mojim roditeljima, koji su bili komunisti. Otac mi je rekao: „Sinko, imaš pamet, imaš godine, znaš što radiš!“ Kad sam diplomirao, moji dragi Jure i Anka bili su najsretniji i najponosniji roditelji na svijetu. Njihov san, ali i san cijele šire obitelji je ostvaren: jedan Mimica je postao doktor!

Specijalizirao sam kirurgiju i u svojoj 26. godini dočekao sam godinama sanjani dan: došlo je vrijeme za moju prvu operaciju! Sjećam se, teoretski sam bio stopostotno potkovan, nisam imao tremu, veliki doktor i predivan čovjek, dr. Josip Gotovac, oličenje čestitosti, dobrote i morala, rekao mi je da ću operirati slijepo crijevo. Ušao sam miran u dvoranu, učinio sve potrebne predradnje, kad mi je instrumentarka dala nož, sa zavezanom vrpcom oko njega, u čast moje prve operacije, vidio sam da mi ruka drhti.

Počeo sam se tresti, najednom me obuzeo osjećaj odgovornosti, strah da ću možda nešto pogriješiti. Osjetio je to doktor Gotovac, šapnuo mi je: „Možeš ti to bez problema, sve će biti kako treba!“ Pogledao sam u mršavog muškarca koji je ležao na stolu, zarezao sam ga, operacija je prošla bez ikakvih problema. Sve je bilo po zanatu...

Od tada do danas, u ovih tridesetak godina koliko sam kirurg, operirao sam oko 16.000 ljudi. Jedan cijeli mali grad. Dvije su mi se posebno usjekle u sjećanje: to su bile jedine operacije u kojima su mi pacijenti umrli na stolu! Nažalost, još prije operacije znao sam da nemaju šanse, iskrvarili su od teških ozljeda, bio sam nemoćan. Ali sam se svejedno osjećao jadno. Nije lako vidjeti da čovjek umre dok mu pokušavaš spasiti život.

Znam da nisam nigdje pogriješio, znam da nije bilo nikakvih šansi za spas, ali mi je od spoznaje da su umrli bila muka... Operirao sam dosta prijatelja, čak i članova obitelji – tete, rođake! Prije tih operacija osjećao sam isto kao da ih ne poznajem. U njima sam gledao obične pacijente kojima treba moja pomoć. Jedino ne bih imao snage, ne daj Bože, da mi supruga Lile ili kćerka Željka moraju na operaciju...

Posebna epizoda moga rada je vrijeme Domovinskog rata, moj rad u Ratnoj bolnici koja se nalazila u hotelu “Bon Repos” u Korčuli. Jednako kao što sam se odmah stavio uz hrvatske proljećare, odmah sam se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Vrijeme u ratnoj bolnici pamtit ću dok sam živ. Pamtim te mladiće koji su ranjeni dolazili u Korčulu, nitko od njih nije se odvajao od kalašnjikova, čim bi nakon operacije došli sebi, tražili su pogledom je li njihov kalašnjikov na noćnom ormariću.

A posebna priča je bila darivanje krvi. Imali smo zalihe krvi i više nego što nam je trebalo. Sve mlado i staro bilo je spremno dati krv. To su i činili... Čini me posebno sretnim raditi sa studentima. Predajem kirurgiju i politraumu. Nastojim biti maksimalno pravičan, možda će zazvučati malo prepotentno, ali osjećam da me studenti vole. Volim i ja njih, uvažavam ih, možda mi je malo žao što nisu veći fakini i zafrkanti.

Onakvi kakav sam bio ja, kakvi su bili moji prijatelji dok smo studirali u Zagrebu. Možda nije dobro da ovo napišete, da ne bi postali i veći zafrkanti nego što ja to priželjkujem... Često me pitaju kolika mi je plaća? Osnovna je ispod deset tisuća kuna, a s dodacima za dežurstva i profesorskim dodatkom zaradim oko 18.000 kuna mjesečno. Žao mi je što mladi kolege, s dežurstvima, ne mogu doći do deset tisuća kuna.

Mislim da moraju imati više, ali to zasigurno misle i sve druge profesije... Hrvatsko zdravstvo? Kazat ću samo ovo: nema socijalne medicine s vrhunskim rezultatima! Mislim da sam posve jasan... Osjećam ljudsku potrebu zahvaliti nekim divnim starijim kolegama, koji su nama mladima onda nesebično pomagali, učili nas medicini i životu.

Padaju mi na pamet uvaženi kolege Josip Gotovac, Miro Vulić, Ivan Tomaseo, Ante Dragnić, Ante Rošin, Jure Slapničar, Mirav Ševeljević... Ispričavam se svima onima koje nisam spomenuo. Svima velika hvala. Kao i našem dobrom gimnazijskom profesoru Krešiću koji nam je otvarao prozore života...

Duše od sestara

Posebna priča su medicinske sestre. One su duša svake bolnice, ja sam sretan što su uz mene medicinske sestre koje mi doslovno zlata vrijede. Znam ponekad bit grub, surov, ali to je samo za vrijeme operacije. Jednu sam uvrijedio jer sam, kad je zaplakala zbog moje vike, kazao da bi bila idealna narikača na sprovodima.

Ponekad se tako u najdelikatnijoim situacijama u operacijskoj dvorani praznim. Znam, to nije primjereno, ali ja im se uvijek ispričam. Znaju one da tu nema zla... Poslije svake operacije kirurg ostaje sam. Ja mir i opuštanje nalazim u svojoj obitelji. Imam i hobi. To je crtanje karikatura. I dva velika akvarija u stanu s 1500 litara morske vode.

Opušta me i papiga i pas tibetanski terijer. Oni kažu najdulje žive od svih pasa. Ima tri godine, ako bude živio još 17 godina, a toliki im je životni vijek, onda bismo on i ja mogli skupa otići s ovoga svijeta... E, ne smijem zaboraviti da sam zapravo cijeli život vuk samotnjak. Imam ja prijatelje, društvo, tamo se dobro zabavljam.

Ali, vuk sam samotnjak jer sam često neshvaćen. Ja ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Čisti sam individualac, tako funkcioniram otkad znam za sebe. Svoj sam cijeli život, sretan sam zbog toga... Jedan san nikad neću ostvariti. Počeo sam usitnjavati sedmo desetljeće života i za to više nemam vremena.

Želja se zove: imati privatnu kliniku! Malu, ali svoju. Nema veze. Cijelog sebe dao sam kirurgiji i medicini, dok budem živio bit ću sretan što sam radni vijek proveo na kirurgiji. Osjećaj da si spasio ljudski život ispunjava čovjeka najvećom mogućom srećom!

Stric Iko

Moj stric Ivo Mimica, koga smo u familiji zvali Iko, bio je potpredsjednik Skupštine općine Split, dugogodišnji čelnik Košarkaškog kluba Jugoplastika. Volio me kao da sam mu rođeni sin. Nažalost, više nije među živima, a ja imam potrebu kazati javno: striče Iko, hvala ti za sve što si učinio za mene!

Marijan Ban

Bio sam dežuran, zvali su me da je jedan hitan slučaj, na operacijski stol završio je poznati pjevač Marijan Ban! Operacija je protekla u redu, malo pomalo Ban i ja smo se sprijateljili. Ne samo da je veliki pjevač, nego je i velik čovjek. Ne samo zato što ima dva metra i sto kila, nego zbog svoje velike ljudske plemenitosti i dobrote.

U polje kod Kolje

Već godinama nalazim, jednom tjedno, sate odmora i veselja kad odem u Splitsko polje kod Kolje Krstulovića Staljinka i njegove supruge Luce. Tamo se okupi „ludo društvo“, to je valjda jedan od zadnjih kantuna starog Splita koga više nema.

CCCP na kamencu

Jednom mi je, dok sam bio mladi kirurg, pacijentica pobjegla sa stola jer nije željela, citiram je – da je dite operira! A najviše smijeha doživio sam kad su prijatelji jednom mom pacijentu donijeli, u dogovoru sa mnom, kamen na kojem su bili srp i čekić i ono sovjetsko – CCCP! Kad se pacijent probudio, vidio je taj kamen, upitao me: „Doktore, je li ovo kamenac koji ste izvadili iz mene?“! Odgovorio sam potvrdno, pazeći da ne puknem od smijeha, a on, stari komunista, žalosnim glasom je kazao: „Doktore, koji kurac ste ovo vadili iz mene, bija bi najsritniji da san umra s ovin kamenon u sebi.“

[video] => [gallery] => [extra_fields] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => ...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga... [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => UGLEDNI SPLITSKI LIJEČNIK, sPECIJALIST ABDOMINALNE I DIGESTIVNE KIRURGIJE, REDOVITI ČLAN HRVATSKE AKADEMIJE MEDICINSKIH ZNANOSTI [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [extra_fields_search] => * [created] => 2009-02-07 16:03:39 [created_by] => 38 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2009-02-07 16:23:30 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2009-02-08 11:59:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 4620 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 296 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije o modi i ljepoti. [menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, stil, moda, ljepota [secure] => 0 [page_title] => Stil [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 1 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 1 [itemRelatedLimit] => 2 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 1 [itemRelatedImageSize] => Medium [itemRelatedIntrotext] => 0 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 1 [itemRelatedImageGallery] => 1 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 296 [name] => Stil [alias] => stil [description] => [parent] => 260 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 2 [params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 38389410 Threads: 4 Questions: 7097445117 Slow queries: 3300300 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 608333842 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 34 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front01 [password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /sd-plus/stil ) [additional_categories] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 376 [name] => Arhiva [alias] => arhiva [parent] => 240 [published] => 1 [trash] => 0 [link] => /arhiva ) ) [link] => /sd-plus/stil/zeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak-39584 [printLink] => /sd-plus/stil/zeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak-39584?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 42312 [name] => željkomimica [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => zeljkomimica [link] => /tag/zeljkomimica ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [extraFields] => stdClass Object ( [Subtitle] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => ...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga... [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [SuperscriptTitle] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => UGLEDNI SPLITSKI LIJEČNIK, sPECIJALIST ABDOMINALNE I DIGESTIVNE KIRURGIJE, REDOVITI ČLAN HRVATSKE AKADEMIJE MEDICINSKIH ZNANOSTI [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [premium_content] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) ) [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Željko Mimica: Ja sam vuk samotnjak [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-14-19-15-29-38 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => templates/site/images/no_image.png [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [galleryCount] => 0 [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}
...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga...
zabilježio milorad bibić mosor

Vječiti buntovnik s razlogom - prof. dr. Željko Mimica
/Duje Klarić/Cropix
Čim ste me zvali na ovaj razgovor, zapitao sam se: treba li mi uopće izlaziti u novine? Zašto? Zato što sam, nakon intervjua koji je sa mnom prije četiri godine u Slobodnoj Dalmaciji napisao Ćićo Senjanović, shvatio da je u ovoj našoj demokraciji – najpametnije šutjeti!

Tad sam vrlo argumentirano iznio realno stanje na Odjelu kirurgije i u splitskom Kliničkom bolničkom centru, da bih poslije toga doživio žestoke udarce iz Splita i Zagreba. Neki su doslovno išli đonom na mene. Vjerovali ili ne – dobio sam otkaz!

Nakon tužbe našeg sindikata kako je nelogično i izvan svake pameti jednom profesoru dati otkaz zato što je javno iznio svoje poglede na stanje u splitskom KBC-u, uslijedio je novi šok: sud je potvrdio otkaz! Sugerirano mi je da se žalim na viši sud, odbio sam tu mogućnost.

Bio sam pun tuge. Ne zbog otkaza, nego zbog činjenice da me nitko od kolega nije javno podržao. Dolazili su mi kriomice, dobro pazili da ih netko ne vidi, tapšali me po ramenu, stiskali ruku, govoreći: „Mime, svaka ti čast! Hrabar si čovik, car si, legen da si, ima si muda javno reć istinu!“

A kad je taj „car“, ta „legenda“ dobila otkaz, nitko od njih nije javno kazao ni „a“! Priznajem, to je bilo moje najveće razočaranje u više od tri desetljeća dugoj karijeri kirurga... Ipak, ostao u sam u splitskom KBC-u. Došlo je do velikog obrata. Ravnatelj i ja smo se našli, tad je došlo do razgovora dva trezvena čovjeka i doktora, što zasigurno ni jedan ni drugi nismo bili u vrijeme kad smo se svađali, zakopane su ratne sjekire, sve što smo imali rekli smo jedan drugome u lice, svi nesporazumi ostali su stvar prošlosti.

A sad ću kazati nešto što će iznenaditi mnoge, čak i one koji me dobro znaju: da sam ja tad bio Duje Marasović, možda bih bio i žešći prema Željku Mimici! Ne zbog teksta u Slobodnoj Dalmaciji, nego zbog nekih drugih mojih postupaka koji zaista nisu bili primjereni jednom profesoru i doktoru, a jednom sam se ponio čak i kao divljak. To sad javno priznajem. Srećom, to je prošlost...

Mali će bit likar!

Još u osnovnoj školi odlučeno je: mali će bit likar! Tako su htjeli moj otac Jure i majka Anka. Otac je bio stari komunista, direktor Prijevoza, majka domaćica s „medicinskim pedigreom“. Pa su me prijatelji znali zafrkavati na studiju medicine u Zagrebu: „Mime, tebi je medicina u genima, mater ti je bila bolničarka u partizanima!“

Kad sam spomenuo osnovnu školu, pamtim najsretniji dan kad mi je stric Iko donio iz inozemstva – franje staklenke, zeleni pištolj na vodu i mantel buvel! Tad sam bio najsretnije dijete na svijetu, jedva sam čekao trenutak da izletim iz stana u dvor i svima pokažem moje nove franje staklenke. A onda je među djecom bila stvar prestiža imati staklenke... Imao sam stroge, ali pravične roditelje, ni oni me nisu mogli držati pod kontrolom, ulica je činila svoje.

Kao dijete svašta sam radio, poslije svake nepodopštine, od kojih su neke bile i malo žešće, otac bi mi ozbiljno zaprijetio: „Učiniš li nešto slično još samo jednom, odmah te šaljem u popravni dom u Karlovac!“ Odglumio bih da sam to shvatio najozbiljnije, ali čim bih izašao vani, opet bi sve bilo po starom...

Planirano sam išao i u splitsku Klasičnu gimnaziju “Natko Nodilo”, otac mi je govorio: „Ona daje najveće znanje, to ti je najbolja priprema za Medicinski fakultet!“ Bio sam član „lude ekipe“ u razredu, sa mnom su u školskim klupama sjedili Matko Marušić, Josip Bilić Biba, sportski zanesenjak koji mi nikad u životu nije u malom nogometu dao gol, Mario Bakota...

Tko će ih sve nabrojiti! Veliki zafrkant Mario Bakota prozvao me – Kelly! I to kad sam se u razredu pojavio u onim najjepšim i onda najpopularnijim, širokim rebatinkama marke Lee. Kako je tada bio vrlo popularan američki western „Traper Kelly“, dobio sam nadimak Kelly, i to ostao sve do kraja gimnazije.

Otad me, sve dosad, prijatelji zovu – Mime! Došlo je vrijeme prijemnoga ispita. Otac mi je par dana prije kupio kartu za vlak i rezervirao noćenje u zagrebačkom hotelu „Central“, majka mi je na dan putovanja pohovala kokoš, uz objašnjenje: „Sigurno će te vožnja feraton ogladnit!“ Na prijemnome ispitu nije bilo problema, bio sam 4. na listi onih koji su stekli pravo studiranja na Medicinskom fakultetu...

Start uz slijepo crijevo

Diplomirao sam u roku, nije bilo nikakvih problema s ispitima. Zapravo, bile su četiri škakljive situacije kad sam kao vječiti buntovnik, kako su me nazvali, ali nikad buntovnik bez razloga, uputio žalbe nakon što iz prve nisam prošao ispite. Sva četiri puta ispitivala me specijalna profesorska komisija i sva četiri puta položio sam ispite bez problema.

Kao student sam se aktivno uključio u hrvatsko proljeće, to što sam „proljećar“ nije smetalo mojim roditeljima, koji su bili komunisti. Otac mi je rekao: „Sinko, imaš pamet, imaš godine, znaš što radiš!“ Kad sam diplomirao, moji dragi Jure i Anka bili su najsretniji i najponosniji roditelji na svijetu. Njihov san, ali i san cijele šire obitelji je ostvaren: jedan Mimica je postao doktor!

Specijalizirao sam kirurgiju i u svojoj 26. godini dočekao sam godinama sanjani dan: došlo je vrijeme za moju prvu operaciju! Sjećam se, teoretski sam bio stopostotno potkovan, nisam imao tremu, veliki doktor i predivan čovjek, dr. Josip Gotovac, oličenje čestitosti, dobrote i morala, rekao mi je da ću operirati slijepo crijevo. Ušao sam miran u dvoranu, učinio sve potrebne predradnje, kad mi je instrumentarka dala nož, sa zavezanom vrpcom oko njega, u čast moje prve operacije, vidio sam da mi ruka drhti.

Počeo sam se tresti, najednom me obuzeo osjećaj odgovornosti, strah da ću možda nešto pogriješiti. Osjetio je to doktor Gotovac, šapnuo mi je: „Možeš ti to bez problema, sve će biti kako treba!“ Pogledao sam u mršavog muškarca koji je ležao na stolu, zarezao sam ga, operacija je prošla bez ikakvih problema. Sve je bilo po zanatu...

Od tada do danas, u ovih tridesetak godina koliko sam kirurg, operirao sam oko 16.000 ljudi. Jedan cijeli mali grad. Dvije su mi se posebno usjekle u sjećanje: to su bile jedine operacije u kojima su mi pacijenti umrli na stolu! Nažalost, još prije operacije znao sam da nemaju šanse, iskrvarili su od teških ozljeda, bio sam nemoćan. Ali sam se svejedno osjećao jadno. Nije lako vidjeti da čovjek umre dok mu pokušavaš spasiti život.

Znam da nisam nigdje pogriješio, znam da nije bilo nikakvih šansi za spas, ali mi je od spoznaje da su umrli bila muka... Operirao sam dosta prijatelja, čak i članova obitelji – tete, rođake! Prije tih operacija osjećao sam isto kao da ih ne poznajem. U njima sam gledao obične pacijente kojima treba moja pomoć. Jedino ne bih imao snage, ne daj Bože, da mi supruga Lile ili kćerka Željka moraju na operaciju...

Posebna epizoda moga rada je vrijeme Domovinskog rata, moj rad u Ratnoj bolnici koja se nalazila u hotelu “Bon Repos” u Korčuli. Jednako kao što sam se odmah stavio uz hrvatske proljećare, odmah sam se stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Vrijeme u ratnoj bolnici pamtit ću dok sam živ. Pamtim te mladiće koji su ranjeni dolazili u Korčulu, nitko od njih nije se odvajao od kalašnjikova, čim bi nakon operacije došli sebi, tražili su pogledom je li njihov kalašnjikov na noćnom ormariću.

A posebna priča je bila darivanje krvi. Imali smo zalihe krvi i više nego što nam je trebalo. Sve mlado i staro bilo je spremno dati krv. To su i činili... Čini me posebno sretnim raditi sa studentima. Predajem kirurgiju i politraumu. Nastojim biti maksimalno pravičan, možda će zazvučati malo prepotentno, ali osjećam da me studenti vole. Volim i ja njih, uvažavam ih, možda mi je malo žao što nisu veći fakini i zafrkanti.

Onakvi kakav sam bio ja, kakvi su bili moji prijatelji dok smo studirali u Zagrebu. Možda nije dobro da ovo napišete, da ne bi postali i veći zafrkanti nego što ja to priželjkujem... Često me pitaju kolika mi je plaća? Osnovna je ispod deset tisuća kuna, a s dodacima za dežurstva i profesorskim dodatkom zaradim oko 18.000 kuna mjesečno. Žao mi je što mladi kolege, s dežurstvima, ne mogu doći do deset tisuća kuna.

Mislim da moraju imati više, ali to zasigurno misle i sve druge profesije... Hrvatsko zdravstvo? Kazat ću samo ovo: nema socijalne medicine s vrhunskim rezultatima! Mislim da sam posve jasan... Osjećam ljudsku potrebu zahvaliti nekim divnim starijim kolegama, koji su nama mladima onda nesebično pomagali, učili nas medicini i životu.

Padaju mi na pamet uvaženi kolege Josip Gotovac, Miro Vulić, Ivan Tomaseo, Ante Dragnić, Ante Rošin, Jure Slapničar, Mirav Ševeljević... Ispričavam se svima onima koje nisam spomenuo. Svima velika hvala. Kao i našem dobrom gimnazijskom profesoru Krešiću koji nam je otvarao prozore života...

Duše od sestara

Posebna priča su medicinske sestre. One su duša svake bolnice, ja sam sretan što su uz mene medicinske sestre koje mi doslovno zlata vrijede. Znam ponekad bit grub, surov, ali to je samo za vrijeme operacije. Jednu sam uvrijedio jer sam, kad je zaplakala zbog moje vike, kazao da bi bila idealna narikača na sprovodima.

Ponekad se tako u najdelikatnijoim situacijama u operacijskoj dvorani praznim. Znam, to nije primjereno, ali ja im se uvijek ispričam. Znaju one da tu nema zla... Poslije svake operacije kirurg ostaje sam. Ja mir i opuštanje nalazim u svojoj obitelji. Imam i hobi. To je crtanje karikatura. I dva velika akvarija u stanu s 1500 litara morske vode.

Opušta me i papiga i pas tibetanski terijer. Oni kažu najdulje žive od svih pasa. Ima tri godine, ako bude živio još 17 godina, a toliki im je životni vijek, onda bismo on i ja mogli skupa otići s ovoga svijeta... E, ne smijem zaboraviti da sam zapravo cijeli život vuk samotnjak. Imam ja prijatelje, društvo, tamo se dobro zabavljam.

Ali, vuk sam samotnjak jer sam često neshvaćen. Ja ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Čisti sam individualac, tako funkcioniram otkad znam za sebe. Svoj sam cijeli život, sretan sam zbog toga... Jedan san nikad neću ostvariti. Počeo sam usitnjavati sedmo desetljeće života i za to više nemam vremena.

Želja se zove: imati privatnu kliniku! Malu, ali svoju. Nema veze. Cijelog sebe dao sam kirurgiji i medicini, dok budem živio bit ću sretan što sam radni vijek proveo na kirurgiji. Osjećaj da si spasio ljudski život ispunjava čovjeka najvećom mogućom srećom!

Stric Iko

Moj stric Ivo Mimica, koga smo u familiji zvali Iko, bio je potpredsjednik Skupštine općine Split, dugogodišnji čelnik Košarkaškog kluba Jugoplastika. Volio me kao da sam mu rođeni sin. Nažalost, više nije među živima, a ja imam potrebu kazati javno: striče Iko, hvala ti za sve što si učinio za mene!

Marijan Ban

Bio sam dežuran, zvali su me da je jedan hitan slučaj, na operacijski stol završio je poznati pjevač Marijan Ban! Operacija je protekla u redu, malo pomalo Ban i ja smo se sprijateljili. Ne samo da je veliki pjevač, nego je i velik čovjek. Ne samo zato što ima dva metra i sto kila, nego zbog svoje velike ljudske plemenitosti i dobrote.

U polje kod Kolje

Već godinama nalazim, jednom tjedno, sate odmora i veselja kad odem u Splitsko polje kod Kolje Krstulovića Staljinka i njegove supruge Luce. Tamo se okupi „ludo društvo“, to je valjda jedan od zadnjih kantuna starog Splita koga više nema.

CCCP na kamencu

Jednom mi je, dok sam bio mladi kirurg, pacijentica pobjegla sa stola jer nije željela, citiram je – da je dite operira! A najviše smijeha doživio sam kad su prijatelji jednom mom pacijentu donijeli, u dogovoru sa mnom, kamen na kojem su bili srp i čekić i ono sovjetsko – CCCP! Kad se pacijent probudio, vidio je taj kamen, upitao me: „Doktore, je li ovo kamenac koji ste izvadili iz mene?“! Odgovorio sam potvrdno, pazeći da ne puknem od smijeha, a on, stari komunista, žalosnim glasom je kazao: „Doktore, koji kurac ste ovo vadili iz mene, bija bi najsritniji da san umra s ovin kamenon u sebi.“

[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] => [OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/stil/zeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak-39584 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=e5f85171840336aa6954a81af900235674a6db03 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%C5%BDeljko+Mimica%3A+Ja+sam+vuk+samotnjak&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fzeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak-39584 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fstil%2Fzeljko-mimica-ja-sam-vuk-samotnjak-39584 )
Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 1 [name] => Subtitle [value] => ...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga... [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 1 [alias] => Subtitle ) [1] => stdClass Object ( [id] => 2 [name] => Superscript Title [value] => UGLEDNI SPLITSKI LIJEČNIK, sPECIJALIST ABDOMINALNE I DIGESTIVNE KIRURGIJE, REDOVITI ČLAN HRVATSKE AKADEMIJE MEDICINSKIH ZNANOSTI [type] => textarea [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 2 [alias] => SuperscriptTitle ) [2] => stdClass Object ( [id] => 68 [name] => Premium content [value] => ON [type] => radio [group] => 9 [published] => 1 [ordering] => 10 [alias] => premium_content ) )
StoryEditorOCM
StilUGLEDNI SPLITSKI LIJEČNIK, sPECIJALIST ABDOMINALNE I DIGESTIVNE KIRURGIJE, REDOVITI ČLAN HRVATSKE AKADEMIJE MEDICINSKIH ZNANOSTI

Željko Mimica: Ja sam vuk samotnjak

Piše PSD.
8. veljače 2009. - 12:59
...jer sam često neshvaćen. Ne pripadam ni jednoj stranci, ni jednom klanu, ni jednoj interesnoj grupi. Nigdje nisam umrežen. Svoj sam cijeli život, i sretan sam zbog toga...
zabilježio milorad bibić mosor

Vječiti buntovnik s razlogom - prof. dr. Željko Mimica
/Duje Klarić/Cropix
Čim ste me zvali na ovaj razgovor, zapitao sam se: treba li mi uopće izlaziti u novine? Zašto? Zato što sam, nakon intervjua koji je sa mnom prije četiri godine u Slobodnoj Dalmaciji napisao Ćićo Senjanović, shvatio da je u ovoj našoj demokraciji – najpametnije šutjeti!

Tad sam vrlo argumentirano iznio realno stanje na Odjelu kirurgije i u splitskom Klin...

#ŽELJKOMIMICA
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2024 21:15