stdClass Object
(
[id] => 228144
[title] => Šta je sa ženama iz ‘Uzora’? Neke skupljaju boce, neke rade na crno...
[alias] => sta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno
[catid] => 297
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => Upoznala sam Ljiljanu Šućur prije tri godine dok se još činilo da “Uzor”, zadnja “ženska” firma u Splitu, možda ipak neće biti zbrisana s lica zemlje, kao tolike prije nje. Tada, u proljeće 2011. godine, i osobno sam pokušala podržati slabašnu nadu da 105 žena i dva muškarca možda ipak neće rasuti, što po Zavodu za zapošljavanje, što po jedva skucanim prijevremenim umirovljenjima.
Premda, iskreno govoreći, nisam se previše nadala no organizirajući malu gestu podrške ženama “Uzora”, poslije su to nazvali “društveno angažiranim performansom”, nisam se pokajala radeći uzaludan posao. “Vrag nosi Pradu, mi nosimo Uzor” bio je naziv te inicijative kojoj se odazvao neočekivano veliki broj Splićanki svih društvenih fela. Vrag i dalje nosi Pradu no nitko više ne nosi Uzor jer - Uzor je otišao k vragu.
Ljiljana Šućur, sindikalna povjerenica “Uzora”, tvrtke koja se tek u sudskim dokumentima danas još pojavljuje kao “subjekt”, ne radi više tamo. Tamo više ne radi nitko. Danas, na Međunarodni dan žena 8. ožujka, Ljiljana će se naći sa svojim nekadašnjim kolegicama, sjesti, pročavrljati, možda zapjevati, možda zaplakati... Za suze, čini se, razloga je puno više.
- Ma, pustite - kaže Ljiljana Šućur koja je nakon “Uzora” napravila krug, tipičan za ženu od 50 godina koliko je ona upravo napunila, promijenivši nekoliko privremenih i povremenih radnih mjesta - Naći ćemo se kao što se ponekad nađemo. Zapjevat ćemo. Ne vrijedi plakati.
Ostavljate dojam jake žene, hrabre.
- Da mi nije doma muža i sina i neviste i unuka, ne bi od te moje tobožnje snage bilo velike koristi nikome. Nema je ni ovako, ali eto, barem sam izdržala sve što sam morala izdržati.
Od otkaza nadalje...
- Bio je 25. svibanj 2011. kad su me nazvali iz firme i rekli neka dođem i donesem ključeve butige, one u kojoj sam radila. Bila sam upravo na groblju kad su zvali, tog dana je rođendan mojoj pokojnoj mami pa sam odnijela cvijeće na grob. Taj poziv valjda i nije mogao doći u gori čas premda sam znala da će otkaz doći, nisam malo dijete... Isto bi mi bilo lakše da su nazvali dan poslije, a ne da na materinu grobu plačem i za njom i za sobom...
Nije vam ništa pomoglo što ste bili šefica sindikata?
- A šta će mi pomoći? Nema tu pomoći. Kako svima, tako i meni, to je normalno, drukčije ne bi ni valjalo. Samo znate, poslije, kad sam krenula tražiti posao, neki ljudi su se čudili. Kao, zar ja nisam profesionalna sindikalka? Ono, kao Ozren Matijašević i ovi, kako mu je ime, Ribič... Vilim! Ljudi su mislili da sam ja na plaći tako u nekom Sindikatu, a da u “Uzoru” valjda volontiram, šta li...
Odmah ste krenuli tražiti posao?
- A šta ću drugo? Pozvali me bili u Zavod za zapošljavanje na neku edukaciju. Znate ono, oni će nas učiti kako se predstaviti poslodavcu, kako napisati molbu, životopis i tako... Došla ja kao štreberica, ponijela bilježnicu, dvije olovke, kao, ako jedna crkne... Ma šta ću govoriti. Neki dečko tamo, taj savjetnik, prepoznao me pa pita - zar vi niste zaposleni u sindikatu? Sine mili, mislim ja, kojem crnom sindikatu?
Ali, šta ćete. Svak radi što može. Imam 31 godinu radnog staža i 50 godina života, a ispada da ne znam ništa raditi niti kome trebam. Srećom, nakon nekoliko mučnih iskustava, zaposlila sam se u jednoj trafici... Dobro je. Plaća nije velika, ali stiže redovito. Staž mi je uplaćen, nisam na crno... Moram nazvati šeficu, podsjetite me poslije, molim vas, izgleda da se prevarila u računu, uplatila mi je više...
Možda ste dobili povišicu?
- Ih, Eda, samo vi mene podsjetite da je nazovem poslije. Zabunila se žena i uplatila više, moram joj se javiti da to izravna.
U redu. A kakva su bila prethodna iskustva?
- Ja mislim da su bila tipična. Vidite, neće svatko zaposliti sindikalnu aktivisticu. Valjda ljudi misle da sam loša radnica kad sam bila u stanju organizirati javne prosvjede. A ja sam, vi to znate, samo htjela pravdu, ništa više. Ovako, radila sam dva dana u jednom butiku...
Dva dana?
- Je. Dva dana. Onda mi je šefica poručila da moram promijeniti frizuru i opiturati se u plavušu! Ja da se opituram u plavušu?! Ma da sam ikad bila plavuša, možda bih se i opiturala, vrlo važno, ali... Pa ja sam crnka bila i crnka ostala. Kako mogu sad biti plavuša? Da i obrve opituram? Da posvijetlim i facu? Ništa, eto, dva dana sam tu radila. Onda, prala sam skale, čistila po kućama... Nemamo mi dovoljno u gradu ni dobrostojećih familija kojima treba sluškinja svaki dan. Jedino oni šta imaju malu djecu, ajde, njima treba dadilja, ostalo... Slabo.
Ipak ste našli posla?
- Jesam. Kod jedne krasne bakice sam prala i čistila. Toliko je bila mila da je, vidjela sam, naprosto izmišljala posla, samo da ja zaradim. Jako draga ženica. Htjela mi je pokloniti jednu svoju pepeljaru za rođendan, lijepo smo se bile nekako družile, ali - nisam htjela uzeti dar. Šta ja znam, može doći netko njezin pa misliti da sam uzela... Znate kako je. Nije prošlo nedjelju dana, baka je, jadna, umrla. Šta ćete...
Bili ste i konobarica?
- Jesam. Nisam baš za konobarenje, shvaćate, ja sam pola života radila s odjećom, ali, ajde... Sila Boga ne moli. Taman sam se bila nekako privikla na konobarenje kad sam morala u Zagreb na sud. Tužio me Bruno Orešar za uvredu, klevetu, nešto tako...
Zbog čega?
- A na televiziji sam bila izjavila da je on gori od robovlasnika jer da su robovlasnici svojim robovima makar osiguravali hranu. A on ni toliko. Tužio me. Tužio me je tri, četiri puta, ali, nije ni jednu tužbu dobio... E, išla sam u Zagreb na ročište i pala sam u nesvijest i razbila bradu i nos i šta ja znam, polomila se... Nisam ništa jela, to me je sve bilo previše taklo. A je, izgledam ono, hrabra, borac, ovo, ono... A nisam. I tako sam se onesvijestila i razbila i otvorila bolovanje, šta ću, nisam mogla razbijene čeljusti posluživati goste. I tako sam dobila otkaz. I eto, sad radim u trafici već godinu i pol dana.
A ostale žene iz ‘Uzora’? Šta je s njima?
- A šta je... Par njih je nešto svoje pokrenulo, neki mali šnajderaj. Neke skupljaju boce. Neke gledaju u bocu. Neke ništa, neke rade na crno. Neke rade ovako kao i ja, muče se... Nema tu sreće.
Pa dobro, zgrada ‘Uzora’ je tamo, strojevi su još tamo...
- Jesu. Neke žene bi radile za bagatelu, samo da mogu iz kuće izaći. Ali ne, ova država spašava Bruna Orešara, a ne njegove radnice i radnike. Eno, čitam u novinama, i ova Vlada mu pomaže produljujući predstečajnu nagodbu za njegove hotele u Novom Vinodolskom. A te hotele je i stekao prelijevajući novce iz “Uzora” i “Jadrankamena” i pitaj boga otkud još... Radnicama “Uzora” još se duguje osam plaća i otpremnine, ali njihov dug valjda može čekati, važnije je pomoći gazdi Orešaru. Pa da čovjek ne bi presvisnuo od muke!
Kad biste sad birali, biste li opet sve isto napravili? Vi ste zbilja pokušali sve da ukažete na položaj radnica ‘Uzora’.
- Učinila bih sve isto, ali puno žešće. Bila sam naivna utoliko što sam vjerovala u sudove. Mislila sam - bitno je sudovima pribaviti svu dokumentaciju, pribaviti dokaze, pa će sudovi provesti pravdu. Naivna sam bila, priznajem. Danas, danas mislim da smo se trebale utaboriti u zgradi “Uzora” i ne predati im je. Trebale smo se u onu zgradu useliti, majkemi, i ne puštati je. Ili se utaboriti ispred zgrade suda! Radnici, svi odreda, na krivom mjestu preosvjeduju, idu pred Sabor. Treba ići pred sudove! Jest, reći će da je to pritisak na sudove.
I jest, treba upravo njih pritisnuti. Otežu stečajeve preko svake mjere, otežu suđenja preko svake mjere, i posljedice su kao kad bi liječnik otezao operaciju srca. Pacijenti bi umirali, baš kao što firme umiru zbog te sporosti i nebrige sudova. Bila sam previše pristojna, eto. Sad Trgovački sud moli boga ne bi li našli kupca za “Uzorove” strojeve jer, čim nađu kupca za strojeve, oni će “Uzor” zaboraviti’, neće od “Uzora” ostati ništa. Imenuju jednog po jednog stečajnog upravitelja, a kakvi su, gdje li ih samo nađu... Ja sam vjerovala da “Uzor” može opstati, ja u to vjerujem i sada...
Kako sada?
- Pa lijepo. Da je ikoga u ovome gradu briga za nas, “Uzor” bi radio, bez obzira što je u stečaju. Neka je u stečaju, stečajni postupak neka ide svojim tokom, a proizvodnja neka ide svojim. Ali ne, proizvodnju treba uništiti, proizvodnju svega, ne samo tekstila, modne odjeće, nego svega. U Splitu više nitko ništa ne proizvodi! A ni u ostatku Hrvatske nije ništa bolje. Najgore je u granama koje su držale žene, ženska radna snaga. Ove “muške” firme, još kako-tako, ali ženske... Satralo do temelja! Valjda smo za Hrvatsku bolje kao nezaposlene, šta li...
Hm, ajte vi nazovite šeficu, možda ste ipak dobili povišicu. I sretan nam Dan žena!
- Je. Sretno nam.
Eda Vujević
Radnice iz tekstilne industrije, one koje su prije više od 150 godina i započele marširati za bolje radne uvjete, prošle su najgore
Žene su marširale ulicama prvi put u povijesti kad su radnice u industriji odjeće i tekstila u New Yorku 8. ožujka 1857. protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija, a te žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. No 8. ožujka 1908. godine 15 tisuća žena u New Yorku prosvjedovalo je opet...
Prvi je put Dan žena obilježen 1911. u Austriji, Njemačkoj, Danskoj i Švicarskoj. Ideja je bila da se na taj dan žene svijeta ujedine u svojim zahtjevima za ravnopravnošću, posebice u svijetu rada. Zato se taj dan i slavio kao Dan zaposlenih žena. Danas je to ‘samo’ Dan žena. Zaposlenih je i tako, osobito u Hrvatskoj, sve manje.
U proteklih stotinjak godina žene su se izborile da njihova prava budu zapisana u stotinama zakona, konvencija, strategija... Više od stoljeća nakon marša u New Yorku tekstilne su radnice u Hrvatskoj vjerojatno najzapostavljenija skupina radnih ljudi.
U posljednjih dvadeset godina koliko u nas traje tranzicijska i privatizacijska saga ukupno je oko sto tisuća ljudi - najviše žena - izgubilo posao u nekoć jakoj domaćoj tekstilnoj industriji, a da se nitko nije posebno zabrinuo. Tu i tamo, kao u slučaju tvornice ‘Kamensko’, javnost bi sažalno klimnula glavom jednom, dvaput, i nastao bi muk.
Najmanje 35 tisuća žena dolazi svakoga dana na posao i za svoj rad ne dobiva plaću. Najmanje 80 tisuća žena radi na crno, a 90 posto svih novozaposlenih žena na godišnjoj razini radi na određeno vrijeme, što je najnesigurniji i najnezaštićeniji oblik rada, no koji će - po svemu sudeći - izmjenama Zakona o radu postati dominantan oblik zapošljavanja. Žene zaposlene u tzv. ženskim industrijama većinom primaju minimalnu plaću.
Plaće i mirovine žena su u prosjeku deset do dvadeset posto manje od plaća i mirovina muškaraca. Uza sve to, žene obavljaju i 90 posto svih kućanskih poslova te brige oko djece. Žene zauzimaju manje od trećine medijskog prostora i to uglavnom u području zabave i ‘stajlinga’, osim ako nisu, dakako, našle mjesto u crnim kronikama kao žrtve obiteljskog nasilja. Svaka četvrta žena je barem jednom, naime, bila žrtva nasilja.
Radnice iz tekstilne industrije, one koje su prije više od 150 godina i započele marširati za bolje radne uvjete, one su prošle najgore. Trimot, Uzor, Sloga, Kamensko, Dalmatinka, Emka, Varteks, Cetinka... Skoro 55 posto svih nezaposlenih u Hrvatskoj su žene. To je, dakle, nama naša borba dala?
No, nažalost, ni na međunarodnom planu tekstilnim radnicama ne cvjetaju ruže. Tekstilna i odjevna industrija se premjestila daleko od asfalta New Yorka, ali i Beča, Milana ili Zagreba i Splita, u zemlje koje su toliko nerazvijene da ih se naziva - zemlje u razvoju. Oko 80 posto svih odjevnih predmeta koji se prodaju u Njemačkoj danas se proizvodi u tim zemljama, uglavnom na Dalekom istoku. Na sjeveru pak gotovo da više i nema proizvodnje odjeće.
Najvažniji kriteriji za premještanje proizvodnje na Daleki istok su niske nadnice žena, no tu su, uzgred, i kvaliteta i pouzdanost u isporukama, čak i kod kratkoročnih narudžbi. Upravo na području mode ti dodatni elementi igraju važnu ulogu. Konkretno, ono što se u Parizu ili Rimu danas predstavlja kao modni trend, može se već 14 dana kasnije kupiti u prodajnim lancima H&M ili C&A. Potrošna modna roba u međuvremenu je dostigla ‘rok trajanja’ donedavno prisutan samo kod hrane. Modni trend zastarijeva brže od mesnog doručka!
U tekstilnoj i odjevnoj industriji širom svijeta, baš kao i u Hrvatskoj, 80 posto radne snage čine žene. One su izložene maltretiranju i šikaniranju, fizičkom i seksualnom, no to nije stanje stvari samo u nižerazrednim pogonima, nego i u tvornicama ‘fensi-šmensi’ marki. Analize pokazuju da najveći broj firmi s brendom proizvodi svoju robu u slobodnim zonama zemalja na Dalekom istoku, što im donosi ogromne zarade. Ono što u Beču kupite za 70 eura, proizvedeno je za samo 35 centa, a prosječno govoreći - proizvodni troškovi ne prelaze jedan posto.
Samo u Bangladešu danas radi oko pet tisuća tvornica odjeće s više od dva milijuna zaposlenih, a izvoz odjeće čini 77 posto ukupnoga izvoza te zemlje. Sve to počiva na niskim troškovima rada i očajnom standardu zaposlenica. Poseban status u izvozu u EU i SAD Bangladeš je zahvaljivao činjenici da je kao jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta imala slobodan pristup zapadnim tržištima. To je potrajalo do 2004. kad je istekao Svjetski sporazum o tekstilu, kad je od novih pogodnosti profitirala Kina, koja se ubrzo prometnula u prvog svjetskog proizvođača odjeće.
Kina je, zahvaljujući i velikim ulaganjima u tehniku i tehnologiju, mogla proizvoditi još više i - još jeftinije. Tome je pridonijela i igra s niskim tečajem juana. Portugal, Italija ili Grčka - najveći gubitnici u borbi s kineskim uzletom - nisu mogle držati korak s takvim kretanjima.
Njemačka tekstilna i odjevna industrija u posljednjih je 40 godina premjestila tri četvrtine svoje proizvodnje izvan svojih granica i izgubila 80 posto radnih mjesta u ovoj branši, ali to je kod njih dovelo do strukturalnih promjena u djelatnosti.
Proizvođači su se koncentrirali na tehnički zahtjevnije tekstile, inovativne proizvode i snažne robne marke, s povećanim izlazom na svjetska tržišta. Brza preorijentacija na tehnički tekstil i njezino restrukturiranje pomogli su održavanju snažne tekstilne industrije, dok je odjevna industrija oslabjela. Druge zemlje EU-a nisu uspjele u toj mjeri prilagoditi svoju tekstilnu i odjevnu industriju, pa proživljavaju ozbiljne teškoće. Pitanje je u kojoj će mjeri uopće opstati…
U modnoj industriji, koja je tek podvrsta osnovne branše, 80 posto troškova rada odnosi se i dalje na šivanje i ručno sastavljanje dijelova, pri čemu nema automatizacije ili robota koji bi osjetno pridonijeli povećanju produktivnosti. I zato kineska roba danas dominira svjetskim tržištima.
Proizvodnja tekstila, međutim, u Kini je posljednjih godina poskupjela. Godišnja zarada tekstilnog radnika u 2005. iznosila je 2600 dolara, a već 2011. godine - 6000 dolara. Istodobno raste domaća potražnja odjeće i obuće, prije svega zbog brzoga rasta srednjeg staleža. Takva kretanja opet otvaraju vrata Bangladešu, Vijetnamu i Indoneziji. Bangladeš je tako između deset najvećih svjetskih izvoznika u 2011. zauzeo treće mjesto, nakon Kine i Turske.
Zanimljivo je da glavnina narudžbi u bangladeške tvornice dolazi iz - Kine koja također koristi prednosti jeftinije radne snage u Bangladešu. Dodamo li tome da su mnogobrojne tvornice u Bangladešu, Vijetnamu i Indoneziji u rukama kineskih vlasnika, stanje je još mutnije i ukazuje na dominaciju kineskih tvrtki koja će zacijelo potrajati...
Najnoviji podaci govore da jedna šalturica u Bangladešu stoji otprilike 60 dolara na mjesec, dok u Vijetnamu prosječna plaća u odjevnoj industriji iznosi 180 dolara, a u Indoneziji samo 113 dolara... A gdje smo tu mi?
Osim neusporedivih plaća - kod nas minimalac iznosi nešto manje od 550 dolara bruto - radni dan u Hrvatskoj traje osam sati, u što je uračunat i polusatni predah. U spomenutim zemljama radni dan traje deset sati bez plaćenog odmora. Godišnji odmor je u nas 21-26 dana; kod njih 16-18 dana. Bolovanje na teret poslodavca kod nas je 40, a kod njih samo 7-14 dana, sindikalno organiziranje u tim zemljama svedeno je na minimum, odnosno - nema ga...
Ukratko, nema šanse da tekstilna, posebno odjevna industrija u Hrvatskoj prati radne i socijalne uvjete koje nude zemlje Dalekog istoka bez obzira na sve zakone koje će Vlada Republike Hrvatske uvesti, uz privolu sindikata ili bez nje. Hrvatska, naime, oduvijek i zauvijek pripada krugu europskih zemalja u kojima radnicima - pa ni ženama - šaka riže dnevno nikad neće biti dovoljna za život. Drugim riječima, unatoč naporima nemaštovite Vlade, Hrvatska nikad neće i ne može postati - Bangladeš. |
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ljiljana Šućur: ‘Bila sam naivna utoliko što sam vjerovala u sudove’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => zadnja ‘ženska’ firma u Splitu
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2014-03-07 09:08:10
[created_by] => 39
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2014-03-07 09:18:03
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2014-03-08 14:07:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 6733
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 297
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije s područja politike, društva i kulture.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, spektar, društvo, politika, kultura
[secure] => 0
[page_title] => Spektar
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] =>
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 297
[name] => Spektar
[alias] => spektar
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38735223 Threads: 5 Questions: 7121087097 Slow queries: 3308599
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 608953638
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 54
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/spektar
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[parent] => 260
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
)
[link] => /sd-plus/spektar/sta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno-228144
[printLink] => /sd-plus/spektar/sta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno-228144?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 192560
[name] => uzor
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => uzor
[link] => /tag/uzor
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 191019
[name] => ljiljanašućur
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => ljiljanasucur
[link] => /tag/ljiljanasucur
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ljiljana Šućur: ‘Bila sam naivna utoliko što sam vjerovala u sudove’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => zadnja ‘ženska’ firma u Splitu
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Šta je sa ženama iz ‘Uzora’? Neke skupljaju boce, neke rade na crno...
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-18-19-19-02-39
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => templates/site/images/no_image.png
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[galleryCount] => 0
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}Upoznala sam Ljiljanu Šućur prije tri godine dok se još činilo da “Uzor”, zadnja “ženska” firma u Splitu, možda ipak neće biti zbrisana s lica zemlje, kao tolike prije nje. Tada, u proljeće 2011. godine, i osobno sam pokušala podržati slabašnu nadu da 105 žena i dva muškarca možda ipak neće rasuti, što po Zavodu za zapošljavanje, što po jedva skucanim prijevremenim umirovljenjima.
Premda, iskreno govoreći, nisam se previše nadala no organizirajući malu gestu podrške ženama “Uzora”, poslije su to nazvali “društveno angažiranim performansom”, nisam se pokajala radeći uzaludan posao. “Vrag nosi Pradu, mi nosimo Uzor” bio je naziv te inicijative kojoj se odazvao neočekivano veliki broj Splićanki svih društvenih fela. Vrag i dalje nosi Pradu no nitko više ne nosi Uzor jer - Uzor je otišao k vragu.
Ljiljana Šućur, sindikalna povjerenica “Uzora”, tvrtke koja se tek u sudskim dokumentima danas još pojavljuje kao “subjekt”, ne radi više tamo. Tamo više ne radi nitko. Danas, na Međunarodni dan žena 8. ožujka, Ljiljana će se naći sa svojim nekadašnjim kolegicama, sjesti, pročavrljati, možda zapjevati, možda zaplakati... Za suze, čini se, razloga je puno više.
- Ma, pustite - kaže Ljiljana Šućur koja je nakon “Uzora” napravila krug, tipičan za ženu od 50 godina koliko je ona upravo napunila, promijenivši nekoliko privremenih i povremenih radnih mjesta - Naći ćemo se kao što se ponekad nađemo. Zapjevat ćemo. Ne vrijedi plakati.
Ostavljate dojam jake žene, hrabre.
- Da mi nije doma muža i sina i neviste i unuka, ne bi od te moje tobožnje snage bilo velike koristi nikome. Nema je ni ovako, ali eto, barem sam izdržala sve što sam morala izdržati.
Od otkaza nadalje...
- Bio je 25. svibanj 2011. kad su me nazvali iz firme i rekli neka dođem i donesem ključeve butige, one u kojoj sam radila. Bila sam upravo na groblju kad su zvali, tog dana je rođendan mojoj pokojnoj mami pa sam odnijela cvijeće na grob. Taj poziv valjda i nije mogao doći u gori čas premda sam znala da će otkaz doći, nisam malo dijete... Isto bi mi bilo lakše da su nazvali dan poslije, a ne da na materinu grobu plačem i za njom i za sobom...
Nije vam ništa pomoglo što ste bili šefica sindikata?
- A šta će mi pomoći? Nema tu pomoći. Kako svima, tako i meni, to je normalno, drukčije ne bi ni valjalo. Samo znate, poslije, kad sam krenula tražiti posao, neki ljudi su se čudili. Kao, zar ja nisam profesionalna sindikalka? Ono, kao Ozren Matijašević i ovi, kako mu je ime, Ribič... Vilim! Ljudi su mislili da sam ja na plaći tako u nekom Sindikatu, a da u “Uzoru” valjda volontiram, šta li...
Odmah ste krenuli tražiti posao?
- A šta ću drugo? Pozvali me bili u Zavod za zapošljavanje na neku edukaciju. Znate ono, oni će nas učiti kako se predstaviti poslodavcu, kako napisati molbu, životopis i tako... Došla ja kao štreberica, ponijela bilježnicu, dvije olovke, kao, ako jedna crkne... Ma šta ću govoriti. Neki dečko tamo, taj savjetnik, prepoznao me pa pita - zar vi niste zaposleni u sindikatu? Sine mili, mislim ja, kojem crnom sindikatu?
Ali, šta ćete. Svak radi što može. Imam 31 godinu radnog staža i 50 godina života, a ispada da ne znam ništa raditi niti kome trebam. Srećom, nakon nekoliko mučnih iskustava, zaposlila sam se u jednoj trafici... Dobro je. Plaća nije velika, ali stiže redovito. Staž mi je uplaćen, nisam na crno... Moram nazvati šeficu, podsjetite me poslije, molim vas, izgleda da se prevarila u računu, uplatila mi je više...
Možda ste dobili povišicu?
- Ih, Eda, samo vi mene podsjetite da je nazovem poslije. Zabunila se žena i uplatila više, moram joj se javiti da to izravna.
U redu. A kakva su bila prethodna iskustva?
- Ja mislim da su bila tipična. Vidite, neće svatko zaposliti sindikalnu aktivisticu. Valjda ljudi misle da sam loša radnica kad sam bila u stanju organizirati javne prosvjede. A ja sam, vi to znate, samo htjela pravdu, ništa više. Ovako, radila sam dva dana u jednom butiku...
Dva dana?
- Je. Dva dana. Onda mi je šefica poručila da moram promijeniti frizuru i opiturati se u plavušu! Ja da se opituram u plavušu?! Ma da sam ikad bila plavuša, možda bih se i opiturala, vrlo važno, ali... Pa ja sam crnka bila i crnka ostala. Kako mogu sad biti plavuša? Da i obrve opituram? Da posvijetlim i facu? Ništa, eto, dva dana sam tu radila. Onda, prala sam skale, čistila po kućama... Nemamo mi dovoljno u gradu ni dobrostojećih familija kojima treba sluškinja svaki dan. Jedino oni šta imaju malu djecu, ajde, njima treba dadilja, ostalo... Slabo.
Ipak ste našli posla?
- Jesam. Kod jedne krasne bakice sam prala i čistila. Toliko je bila mila da je, vidjela sam, naprosto izmišljala posla, samo da ja zaradim. Jako draga ženica. Htjela mi je pokloniti jednu svoju pepeljaru za rođendan, lijepo smo se bile nekako družile, ali - nisam htjela uzeti dar. Šta ja znam, može doći netko njezin pa misliti da sam uzela... Znate kako je. Nije prošlo nedjelju dana, baka je, jadna, umrla. Šta ćete...
Bili ste i konobarica?
- Jesam. Nisam baš za konobarenje, shvaćate, ja sam pola života radila s odjećom, ali, ajde... Sila Boga ne moli. Taman sam se bila nekako privikla na konobarenje kad sam morala u Zagreb na sud. Tužio me Bruno Orešar za uvredu, klevetu, nešto tako...
Zbog čega?
- A na televiziji sam bila izjavila da je on gori od robovlasnika jer da su robovlasnici svojim robovima makar osiguravali hranu. A on ni toliko. Tužio me. Tužio me je tri, četiri puta, ali, nije ni jednu tužbu dobio... E, išla sam u Zagreb na ročište i pala sam u nesvijest i razbila bradu i nos i šta ja znam, polomila se... Nisam ništa jela, to me je sve bilo previše taklo. A je, izgledam ono, hrabra, borac, ovo, ono... A nisam. I tako sam se onesvijestila i razbila i otvorila bolovanje, šta ću, nisam mogla razbijene čeljusti posluživati goste. I tako sam dobila otkaz. I eto, sad radim u trafici već godinu i pol dana.
A ostale žene iz ‘Uzora’? Šta je s njima?
- A šta je... Par njih je nešto svoje pokrenulo, neki mali šnajderaj. Neke skupljaju boce. Neke gledaju u bocu. Neke ništa, neke rade na crno. Neke rade ovako kao i ja, muče se... Nema tu sreće.
Pa dobro, zgrada ‘Uzora’ je tamo, strojevi su još tamo...
- Jesu. Neke žene bi radile za bagatelu, samo da mogu iz kuće izaći. Ali ne, ova država spašava Bruna Orešara, a ne njegove radnice i radnike. Eno, čitam u novinama, i ova Vlada mu pomaže produljujući predstečajnu nagodbu za njegove hotele u Novom Vinodolskom. A te hotele je i stekao prelijevajući novce iz “Uzora” i “Jadrankamena” i pitaj boga otkud još... Radnicama “Uzora” još se duguje osam plaća i otpremnine, ali njihov dug valjda može čekati, važnije je pomoći gazdi Orešaru. Pa da čovjek ne bi presvisnuo od muke!
Kad biste sad birali, biste li opet sve isto napravili? Vi ste zbilja pokušali sve da ukažete na položaj radnica ‘Uzora’.
- Učinila bih sve isto, ali puno žešće. Bila sam naivna utoliko što sam vjerovala u sudove. Mislila sam - bitno je sudovima pribaviti svu dokumentaciju, pribaviti dokaze, pa će sudovi provesti pravdu. Naivna sam bila, priznajem. Danas, danas mislim da smo se trebale utaboriti u zgradi “Uzora” i ne predati im je. Trebale smo se u onu zgradu useliti, majkemi, i ne puštati je. Ili se utaboriti ispred zgrade suda! Radnici, svi odreda, na krivom mjestu preosvjeduju, idu pred Sabor. Treba ići pred sudove! Jest, reći će da je to pritisak na sudove.
I jest, treba upravo njih pritisnuti. Otežu stečajeve preko svake mjere, otežu suđenja preko svake mjere, i posljedice su kao kad bi liječnik otezao operaciju srca. Pacijenti bi umirali, baš kao što firme umiru zbog te sporosti i nebrige sudova. Bila sam previše pristojna, eto. Sad Trgovački sud moli boga ne bi li našli kupca za “Uzorove” strojeve jer, čim nađu kupca za strojeve, oni će “Uzor” zaboraviti’, neće od “Uzora” ostati ništa. Imenuju jednog po jednog stečajnog upravitelja, a kakvi su, gdje li ih samo nađu... Ja sam vjerovala da “Uzor” može opstati, ja u to vjerujem i sada...
Kako sada?
- Pa lijepo. Da je ikoga u ovome gradu briga za nas, “Uzor” bi radio, bez obzira što je u stečaju. Neka je u stečaju, stečajni postupak neka ide svojim tokom, a proizvodnja neka ide svojim. Ali ne, proizvodnju treba uništiti, proizvodnju svega, ne samo tekstila, modne odjeće, nego svega. U Splitu više nitko ništa ne proizvodi! A ni u ostatku Hrvatske nije ništa bolje. Najgore je u granama koje su držale žene, ženska radna snaga. Ove “muške” firme, još kako-tako, ali ženske... Satralo do temelja! Valjda smo za Hrvatsku bolje kao nezaposlene, šta li...
Hm, ajte vi nazovite šeficu, možda ste ipak dobili povišicu. I sretan nam Dan žena!
- Je. Sretno nam.
Eda Vujević
Radnice iz tekstilne industrije, one koje su prije više od 150 godina i započele marširati za bolje radne uvjete, prošle su najgore
Žene su marširale ulicama prvi put u povijesti kad su radnice u industriji odjeće i tekstila u New Yorku 8. ožujka 1857. protestirale zbog loših radnih uvjeta i niskih plaća. Demonstracije je rastjerala policija, a te žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije. No 8. ožujka 1908. godine 15 tisuća žena u New Yorku prosvjedovalo je opet...
Prvi je put Dan žena obilježen 1911. u Austriji, Njemačkoj, Danskoj i Švicarskoj. Ideja je bila da se na taj dan žene svijeta ujedine u svojim zahtjevima za ravnopravnošću, posebice u svijetu rada. Zato se taj dan i slavio kao Dan zaposlenih žena. Danas je to ‘samo’ Dan žena. Zaposlenih je i tako, osobito u Hrvatskoj, sve manje.
U proteklih stotinjak godina žene su se izborile da njihova prava budu zapisana u stotinama zakona, konvencija, strategija... Više od stoljeća nakon marša u New Yorku tekstilne su radnice u Hrvatskoj vjerojatno najzapostavljenija skupina radnih ljudi.
U posljednjih dvadeset godina koliko u nas traje tranzicijska i privatizacijska saga ukupno je oko sto tisuća ljudi - najviše žena - izgubilo posao u nekoć jakoj domaćoj tekstilnoj industriji, a da se nitko nije posebno zabrinuo. Tu i tamo, kao u slučaju tvornice ‘Kamensko’, javnost bi sažalno klimnula glavom jednom, dvaput, i nastao bi muk.
Najmanje 35 tisuća žena dolazi svakoga dana na posao i za svoj rad ne dobiva plaću. Najmanje 80 tisuća žena radi na crno, a 90 posto svih novozaposlenih žena na godišnjoj razini radi na određeno vrijeme, što je najnesigurniji i najnezaštićeniji oblik rada, no koji će - po svemu sudeći - izmjenama Zakona o radu postati dominantan oblik zapošljavanja. Žene zaposlene u tzv. ženskim industrijama većinom primaju minimalnu plaću.
Plaće i mirovine žena su u prosjeku deset do dvadeset posto manje od plaća i mirovina muškaraca. Uza sve to, žene obavljaju i 90 posto svih kućanskih poslova te brige oko djece. Žene zauzimaju manje od trećine medijskog prostora i to uglavnom u području zabave i ‘stajlinga’, osim ako nisu, dakako, našle mjesto u crnim kronikama kao žrtve obiteljskog nasilja. Svaka četvrta žena je barem jednom, naime, bila žrtva nasilja.
Radnice iz tekstilne industrije, one koje su prije više od 150 godina i započele marširati za bolje radne uvjete, one su prošle najgore. Trimot, Uzor, Sloga, Kamensko, Dalmatinka, Emka, Varteks, Cetinka... Skoro 55 posto svih nezaposlenih u Hrvatskoj su žene. To je, dakle, nama naša borba dala?
No, nažalost, ni na međunarodnom planu tekstilnim radnicama ne cvjetaju ruže. Tekstilna i odjevna industrija se premjestila daleko od asfalta New Yorka, ali i Beča, Milana ili Zagreba i Splita, u zemlje koje su toliko nerazvijene da ih se naziva - zemlje u razvoju. Oko 80 posto svih odjevnih predmeta koji se prodaju u Njemačkoj danas se proizvodi u tim zemljama, uglavnom na Dalekom istoku. Na sjeveru pak gotovo da više i nema proizvodnje odjeće.
Najvažniji kriteriji za premještanje proizvodnje na Daleki istok su niske nadnice žena, no tu su, uzgred, i kvaliteta i pouzdanost u isporukama, čak i kod kratkoročnih narudžbi. Upravo na području mode ti dodatni elementi igraju važnu ulogu. Konkretno, ono što se u Parizu ili Rimu danas predstavlja kao modni trend, može se već 14 dana kasnije kupiti u prodajnim lancima H&M ili C&A. Potrošna modna roba u međuvremenu je dostigla ‘rok trajanja’ donedavno prisutan samo kod hrane. Modni trend zastarijeva brže od mesnog doručka!
U tekstilnoj i odjevnoj industriji širom svijeta, baš kao i u Hrvatskoj, 80 posto radne snage čine žene. One su izložene maltretiranju i šikaniranju, fizičkom i seksualnom, no to nije stanje stvari samo u nižerazrednim pogonima, nego i u tvornicama ‘fensi-šmensi’ marki. Analize pokazuju da najveći broj firmi s brendom proizvodi svoju robu u slobodnim zonama zemalja na Dalekom istoku, što im donosi ogromne zarade. Ono što u Beču kupite za 70 eura, proizvedeno je za samo 35 centa, a prosječno govoreći - proizvodni troškovi ne prelaze jedan posto.
Samo u Bangladešu danas radi oko pet tisuća tvornica odjeće s više od dva milijuna zaposlenih, a izvoz odjeće čini 77 posto ukupnoga izvoza te zemlje. Sve to počiva na niskim troškovima rada i očajnom standardu zaposlenica. Poseban status u izvozu u EU i SAD Bangladeš je zahvaljivao činjenici da je kao jedna od najsiromašnijih zemalja svijeta imala slobodan pristup zapadnim tržištima. To je potrajalo do 2004. kad je istekao Svjetski sporazum o tekstilu, kad je od novih pogodnosti profitirala Kina, koja se ubrzo prometnula u prvog svjetskog proizvođača odjeće.
Kina je, zahvaljujući i velikim ulaganjima u tehniku i tehnologiju, mogla proizvoditi još više i - još jeftinije. Tome je pridonijela i igra s niskim tečajem juana. Portugal, Italija ili Grčka - najveći gubitnici u borbi s kineskim uzletom - nisu mogle držati korak s takvim kretanjima.
Njemačka tekstilna i odjevna industrija u posljednjih je 40 godina premjestila tri četvrtine svoje proizvodnje izvan svojih granica i izgubila 80 posto radnih mjesta u ovoj branši, ali to je kod njih dovelo do strukturalnih promjena u djelatnosti.
Proizvođači su se koncentrirali na tehnički zahtjevnije tekstile, inovativne proizvode i snažne robne marke, s povećanim izlazom na svjetska tržišta. Brza preorijentacija na tehnički tekstil i njezino restrukturiranje pomogli su održavanju snažne tekstilne industrije, dok je odjevna industrija oslabjela. Druge zemlje EU-a nisu uspjele u toj mjeri prilagoditi svoju tekstilnu i odjevnu industriju, pa proživljavaju ozbiljne teškoće. Pitanje je u kojoj će mjeri uopće opstati…
U modnoj industriji, koja je tek podvrsta osnovne branše, 80 posto troškova rada odnosi se i dalje na šivanje i ručno sastavljanje dijelova, pri čemu nema automatizacije ili robota koji bi osjetno pridonijeli povećanju produktivnosti. I zato kineska roba danas dominira svjetskim tržištima.
Proizvodnja tekstila, međutim, u Kini je posljednjih godina poskupjela. Godišnja zarada tekstilnog radnika u 2005. iznosila je 2600 dolara, a već 2011. godine - 6000 dolara. Istodobno raste domaća potražnja odjeće i obuće, prije svega zbog brzoga rasta srednjeg staleža. Takva kretanja opet otvaraju vrata Bangladešu, Vijetnamu i Indoneziji. Bangladeš je tako između deset najvećih svjetskih izvoznika u 2011. zauzeo treće mjesto, nakon Kine i Turske.
Zanimljivo je da glavnina narudžbi u bangladeške tvornice dolazi iz - Kine koja također koristi prednosti jeftinije radne snage u Bangladešu. Dodamo li tome da su mnogobrojne tvornice u Bangladešu, Vijetnamu i Indoneziji u rukama kineskih vlasnika, stanje je još mutnije i ukazuje na dominaciju kineskih tvrtki koja će zacijelo potrajati...
Najnoviji podaci govore da jedna šalturica u Bangladešu stoji otprilike 60 dolara na mjesec, dok u Vijetnamu prosječna plaća u odjevnoj industriji iznosi 180 dolara, a u Indoneziji samo 113 dolara... A gdje smo tu mi?
Osim neusporedivih plaća - kod nas minimalac iznosi nešto manje od 550 dolara bruto - radni dan u Hrvatskoj traje osam sati, u što je uračunat i polusatni predah. U spomenutim zemljama radni dan traje deset sati bez plaćenog odmora. Godišnji odmor je u nas 21-26 dana; kod njih 16-18 dana. Bolovanje na teret poslodavca kod nas je 40, a kod njih samo 7-14 dana, sindikalno organiziranje u tim zemljama svedeno je na minimum, odnosno - nema ga...
Ukratko, nema šanse da tekstilna, posebno odjevna industrija u Hrvatskoj prati radne i socijalne uvjete koje nude zemlje Dalekog istoka bez obzira na sve zakone koje će Vlada Republike Hrvatske uvesti, uz privolu sindikata ili bez nje. Hrvatska, naime, oduvijek i zauvijek pripada krugu europskih zemalja u kojima radnicima - pa ni ženama - šaka riže dnevno nikad neće biti dovoljna za život. Drugim riječima, unatoč naporima nemaštovite Vlade, Hrvatska nikad neće i ne može postati - Bangladeš. |
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/spektar/sta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno-228144
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=83506978bc1b081feafc1a92b47aa9a083202a46
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=%C5%A0ta+je+sa+%C5%BEenama+iz+%E2%80%98Uzora%E2%80%99%3F+Neke+skupljaju+boce%2C+neke+rade+na+crno...&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fsta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno-228144
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fsta-je-sa-zenama-iz-uzora-neke-skupljaju-boce-neke-rade-na-crno-228144
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Ljiljana Šućur: ‘Bila sam naivna utoliko što sam vjerovala u sudove’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => zadnja ‘ženska’ firma u Splitu
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
18. svibanj 2024 21:19
