stdClass Object
(
[id] => 155094
[title] => NEPOZNATO LICE UBOJICE Zaklana, pokopana, ‘neriješena’
[alias] => nepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena
[catid] => 297
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
 |
| Marijana Jerković |
Toga ponedjeljka popodne, 21. siječnja 2002. godine,
Marijana Jerković, tajnica agencije za promet nekretninama “M-Kontakt trade”, ubijena je na svome radnome mjestu u Splitu, na Mažuranićevu šetalištu 7.
Imala je nepune 24 godine. Danas, deset godina kasnije, istinu znade samo onaj koji je, sam ili uz pomoć još nekoga, Marijanu prvo onesvijestio, a zatim joj prerezao vrat od uha do uha i ostavio je ležati na podu agencije sve do sutradan. Dok je mrtva djevojka ležala u lokvi krvi, ubojica je imao dovoljno vremena i hladnokrvnosti da tijekom popodneva i večeri počisti tragove i da nakon toga za sobom zatvori vrata i nestane.
Sutradan ujutro, kad je mrtvo tijelo Marijane Jerković pronađeno, možda je i ubojica – ili ubojice – bio na mjestu strašnog otkrića i gledao nemoć, neznanje i nekompetenciju policijskih i istražnih službenika tijekom očevida. Upravo zbog toga, zbog nevjerojatne količine počinjenih propusta, to se ubojstvo razlikuje od ostalih koja čekaju svoje rasvjetljavanje.
U slučaju Marijane Jerković, baš kao i kasnije u sličnim slučajevima
Anđele Bešlić, Kristine Šušnjare ili Antonije Bilić, riječ je o zločinu nad djevojkom koja nikome ništa nikada nije skrivila i o kojoj nitko, u svih ovih deset godina, nije imao reći ništa što bi dovelo u pitanje njezinu potpunu nedužnost.
Za razliku od spomenutih djevojaka, međutim, Marijana Jerković nije bila “u krivo vrijeme na krivom mjestu”, nego upravo suprotno – bila je na poslu koji je, svi se oko toga slažu, radila marljivo i savjesno, onako kako to i inače rade djevojke iz siromašnih kuća. Za razliku od ubojica spomenutih djevojaka, ubojica Marijane Jerković je nepoznat i deset godina nakon zločina.
‘Šetnja’ po prizorištu
Policija je sutradan ujutro, 22. siječnja, od
Mirjane Matacin, vlasnice agencije za promet nekretninama “M-Kontakt trade”, dobila dojavu da je u agenciji našla mrtvu svoju tajnicu. Osim policijskih djelatnika, na mjesto zločina izišao je i istražni sudac
Ivan Bartulović koji je konstatirao da je nesretna djevojka ubijena.
Osim Mirjane Matacin, toga dana je policija zatekla u agenciji i djelatnike agencije
Zvonimira Brzicu i Antu Radića, te Sinišu Reljića, sina vlasnice agencije, a novinari su vidjeli i
Mariju Matić, Marijaninu prijateljicu i bivšu djelatnicu iste agencije koja je otkaz na poslu dala samo tjedan dana ranije. No policija nije poduzela propisane mjere osiguranja prizorišta, niti su vrata agencije nakon očevida bila zapečaćena prema pravilima struke, te su i eventualni osumnjičenici, ali i novinari, ulazili i izlazili iz ureda.
Na taj način, kontaminirani su tragovi što ih je ubojica ostavio iza sebe. Od svih tragova koji su se poslije spominjali, a doista ih je bilo malo, osobitu je pozornost javnosti bila pobudila kapljica krvi pronađena na hlačama Marijane Jerković. Ta je kapljica pripadala ženskoj osobi, pa se jedno vrijeme mogla čuti teza kako je Marijanu usmrtila žena. No i taj trag, neslužbeno smo to doznali nekoliko godina nakon ubojstva, bio je krivi trag.
Dapače, taj trag još je jedan dokaz “traljavosti” koju je sustav tada pokazao. Rečeno nam je svojedobno “u povjerenju” da je ta kap krvi na odjeću nesretne djevojke navodno dospjela tijekom dopremanja mrtvog tijela u obdukcijsku dvoranu i da pripada posve drugom “slučaju”. Pojednostavljeno rečeno, obdukcijski stol ili kovčeg kojim je tijelo dopremljeno na Firule nisu bili besprijekorno čisti, pa je krv žrtve iz neke druge nesreće dospjela na hlače Marijane Jerković.
Danima nakon ubojstva policija je iz agencije izuzimala stvari – među njima i neke poslovne knjige i računala – da bi tek nakon desetak dana u čajnoj kuhinji bio pronađen skalpel za rezanje linoleuma. Iako je izgledao čist i opran, policija ga je izuzela i poslala na vještačenje koje je navodno nepobitno pokazalo da se na njemu nalaze mikrotragovi krvi Marijane Jerković. Kada je skalpel donesen, je li tamo bio sve vrijeme, kako ga policajci nisu prije uočili – ostaje zagonetka.
To, nažalost, nisu bili svi policijski propusti. Jednoj od osoba, za koju policija i danas drži da je bila upletena u ubojstvo, ni sedam dana od zločina nije bila uzeta odjeća u kojoj je ta osoba bila 21. siječnja. Štoviše, ni službena zabilješka policijskog razgovora s tom osobom nije napravljena, kamoli da je od nje uzeta službena izjava.
Toj osobi nije ni pretražen stan, a kada se nakon tjedan dana netko u policiji “sjetio” da bi to ipak trebalo učiniti, sva je odjeća već bila oprana, a s njom i mogući dokazi. U prvim danima nakon ubojstva policija je razgovarala s desetak ljudi, među kojima su bili svi djelatnici agencije “M-Kontakt trade”, članovi obitelji pokojne Marijane Jerković, njezin zaručnik
Doris Periš, njegov brat i prijatelji. Na temelju indicija i pokušaja rekonstrukcije događaja toga kobnog ponedjeljka, policija je stekla određene sumnje, ali ne i dovoljnu količinu dokaza da bi protiv nekog određenog podigla kaznenu prijavu.
No, za nedostatak dokaza policija je sama kriva. Obrada je provedena krajnje nestručno, a brojni kasniji propusti dodatno su pridonijeli činjenici da ubojica Marijane Jerković i danas slobodno živi.
Jezovit prizor
Kronološki, stvari su tekle ovako: u utorak 22. siječnja 2002. Zvonimir Brzica krenuo je vespom na posao u agenciju “M-Kontakt trade” na Mažuranićevu šetalištu broj 7. Stigavši ispred ulaza u zgradu nešto iza devet sati, primijetio je da su rolete na prozorima agencije još uvijek spuštene te da klima-uređaj radi.
To mu se učinilo neobičnim jer on je toga jutra kasnio na posao, a Marijana je u pravilu prva dolazila u ured i podigla bi rolete. Zvonimir je krenuo prema ulazu u zgradu kada je shvatio da je zaboravio ključeve agencije. Nazvao je Marijanu na mobitel ne bi li mu ona vrata otvorila iznutra računajući da je već na poslu. Vrata agencije, naime, čim bi se zatvorila, istodobno bi se automatski i zaključala.
Kasnijim očevidom policija je utvrdila da vrata nisu bila ni razbijena ni obijena.
Marijana nije odgovarala na poziv, pa je Brzica nazvao vlasnicu agencije, koja je bila na putu za posao. Ona je stigla za nekoliko minuta i dala Zvonimiru ključ da otvori vrata dok ona još jednom, kako mu je rekla, nazove Marijanu. Brzica je otključao vrata i ušao u zamračenu prostoriju. Upalivši svjetlo, krenuo je prema uredu gdje je bio Marijanin stol.
Tu je ugledao strašan prizor – nesretna djevojka je ležala u lokvi krvi licem okrenuta prema podu. Brzica je kriknuo: “Marijana je na podu!”, za njim je utrčala Mirjana Matacin vičući Zvonimiru: “Ništa ne diraj! Zovi policiju i hitnu pomoć.” Dojavu o smrti Marijane Jerković policija je zaprimila u 9.51. Novinari su za ubojstvo doznali nešto poslije 10 sati. Na mjesto događaja došli su gotovo istodobno s policijom i liječnicima.
Prizor u agenciji izazvao je jezu čak i kod patologinje dr. sc.
Marije Definis-Gojanović, koja je, posvjedočili su novinari poslije, s očevida izišla blijeda. Marijana je nađena u velikoj lokvi krvi, glave nedaleko od noge radnog stola. Pokraj nje bila je izvrnuta sjedalica, na Marijaninu licu ispod oka nazirala se modrica, a modrica je bilo i na prerezanom vratu.
U torbici joj je nedostajao novčanik, vjerojatno maknut s namjerom da se policiju pokuša zavesti na krivi trag da je riječ o zločinu iz koristoljublja. No, među ostalim predmetima na Marijaninu stolu navodno je nađena i netaknuta kuverta s povećom svotom novca, koju je na dan svoje smrti oko podne predigla na ZAP-u. Na stolu je navodno bio i paketić higijenskih uložaka. Ta je činjenica za policiju bila posebno znakovita. Žene općenito takve potrepštine ne pokazuju nikome, osobito ne muškarcima...
Sve indicije sugeriraju da je Marijana najvjerojatnije poznavala jednu ili više osoba koje su sudjelovale u izvršenju okrutnog ubojstva. Mjesto i položaj u kojem je žrtva nađena kazuju da je najvjerojatnije sjedila za stolom kad je dobila udarac u lice od kojeg je zaradila modricu. Udarac je bio dovoljno snažan da mlada djevojka padne na pod. Modrice na vratu nastale su vjerojatno nakon toga u pokušaju davljenja. Ubojica joj je potom prišao s leđa, desnom rukom je uhvatio za kosu i zabacio joj glavu, a lijevom rukom skalpelom joj prerezao vrat.
Na ljevaka kao izvršitelja ubojstva upućuje smjer nastanka reza zdesna nalijevo. Rez od uha do uha završava u obliku “lastavičjeg repa”, što odbacuje neka nagađanja da je Marijani vrat presječen dok je bila na nogama. Jedino zato, osim ispod tijela žrtve, nigdje drugdje u prostoriji nije bilo krvi. Pri svakom drugom načinu zadobivanja takve ozljede, krv bi, naime, prskala svuda uokolo, a to se nije dogodilo. U širem krugu osoba koje je policija dovodila u vezu sa zločinom, najmanje je jedna ljevoruka osoba.
Ubojica je, s mogućim sudionikom, nakon obavljenog posla izišao iz agencije i zatvorio vrata koja su se iza njega automatski zaključala. Marijanu je zadnji put živu vidjela vlasnica agencije Mirjana Matacin na odlasku s posla iza 16 sati, dok je Marijana ostala dovršiti uobičajene poslove i očistiti agenciju na kraju radnog dana. U agenciji se inače radilo do 15 sati, a samo je Marijana radila do 17.
Ispitivanje, čak i poligrafsko, velikog broja ljudi koji su poznavali Marijanu Jerković nije dalo nikakve rezultate, a bioloških tragova koji bi policiju uputili prema bilo komu gotovo da i nije bilo. Svega mjesec i pol dana nakon ovog ubojstva, 3. ožujka, nestala je Anđela Bešlić te se gotovo sav policijski kriminalistički kadar, kao i fokus javnosti, premjestio u Sinj, što je u konačnici rezultiralo prvo pronalaskom tijela mlade Sinjanke, a zatim i otkrivanjem
Ivana Bulja koji je osuđen za njezino ubojstvo. Marijana Jerković ostala je po strani.
Jedan od pokušaja da se kriminalistička obrada pokrene s mrtve točke bio je zahtjev policije da im se dopusti poduzimanje mjera praćenja i prisluškivanja osumnjičenih. Zahtjev je sastavljen i upućen nadležnima. Nakon poduljeg čekanja u policiji su dobili odgovor da se zahtjev odbacuje zbog formalnih propusta pri njegovu podnošenju. Nakon toga, mnogima je postalo jasno da će se istraga o ubojstvu Marijane Jerković preseliti među “nerješive” slučajeve.
 |
| Grobnica obitelji Jerković u koju je Marijana položena već treći dan nakon ubojstva |
Formalni propusti
U međuvremenu, policija je navodno vlasnici agencije, a ne majci ubijene djevojke, vratila osobni dnevnik i mobitel kojim se koristila Marijana Jerković, premda Mirjana Matacin ni po kojoj osnovi ne spada u nasljednike nesretne djevojke. I godinu dana nakon ubojstva istraga je još uvijek tapkala na mjestu, kad je na čelo istražiteljskog tima došao novi čovjek koji je ponovno pokušavao pokrenuti slučaj.
Čim je došao, zahtijevao je uvid u spis o ubojstvu Marijane Jerković i navodno odmah uočio propuste u istrazi, te zatražio Marijanin osobni dnevnik. Kad su mu ga donijeli, a navodno ga policajci nisu našli “iz prve”, premda je izuzet zajedno sa svim ostalim Marijaninim osobnim stvarima, u dnevniku je nedostajalo nekoliko stranica koje su očito bile istrgnute.
U to vrijeme je i inspektor
Ranko Grković, premda to formalno nije bio “njegov slučaj”, nekim poznanicima Marijane Jerković navodno pokazao fotografiju mladog muškarca za kojeg je pretpostavljao da bi mogao biti povezan s ubojstvom ili barem znati više o njezinu kretanju posljednjeg dana života. Navodno, svjedoci nisu toga mladića mogli identificirati. Bizarno je da je i inspektor Grković postao žrtva ubojstva – početkom 2005. godine ubio ga je diler
Stanko Bubić koji je, kad se naknadno našao u policijskom obruču, izvršio samoubojstvo.
Bizarno je još nešto – Općinski sud u Trogiru je 2. siječnja 2003. godine od Hrvatskog telekoma zaprimio prijedlog za ovrhu u visini od 1712,23 kune zbog duga i 146,24 kune kamata na ime Marijane Jerković zbog neplaćenih računa za mobitel u razdoblju od 31. siječnja 2002. do 20. rujna te godine. Zadnji dug, prema ovršnome prijedlogu, napravljen je u kolovozu 2002., dakle sedam mjeseci nakon Marijanine smrti. Budući da je mobitel, kao i dnevnik nesretne djevojke, na dan ubojstva trebao biti izuzet s mjesta zločina, za objašnjenje ovog “fenomena” još prije sedam godina smo zamolili Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku i Županijski sud u Splitu. Odgovor nismo nikad dobili...
Neki policajci su u tolikoj mjeri bili frustrirani neriješenim ubojstvom Marijane Jerković da su, navodno, zatražili pomoć i od jednog zadarskog vidovnjaka, kojim se i inače policija koristi kad se nađe u slijepoj ulici. Njemu su, navodno, dali da pogleda fotografije svih ljudi koje je policija dovodila u vezu sa zločinom. Vidovnjak je iz niza fotografija izdvojio samo dvije i kazao da one znaju najviše, što se poklapa i s današnjim sumnjama policajaca.
No, dokaza nema, odnosno uništeni su, zagubljeni, oštećeni...
eda vujević
Gdje je tko sada?
U vrijeme kad je ubijena Marijana Jerković, ravnatelj MUP-a bio je Ranko Ostojić. On je sada ministar unutarnjih poslova. Na toj funkciji 2002. godine je bio Šime Lučin. Načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske bio je Serđan Guštin. On se, nakon što je smijenjen 2003. godine, zaposlio u “Koteksu” kao direktor.
U MUP se nikad više nije vratio. Načelnik Odjela krim-policije u policijskoj upravi u Splitu bio je Ante Belak. On je sada u mirovini, kao i istražni sudac Ivan Bartulović koji je bio na očevidu na Mažuranićevu šetalištu 7. Vlasnica agencije “M-Kontakt trade” Mirjana Matacin još se kratko nakon ubojstva svoje tajnice na drugoj adresi bavila prometom nekretnina, a poslovni prostor u kojem se dogodio zločin prodan je jednom bračnom paru.
Oni su taj prostor pretvorili u stan u kojem i sada žive sa svojim malodobnim sinom. Marijanina majka Ivanka, kao i njezin brat Ivica, danas 27-godišnji mladić, žive u Gustirni, mjestu u trogirskom zaleđu gdje je Marijana i pokopana. Marijanin je otac umro od karcinoma kad je Marijana imala svega 17 godina.
|
Naivno pokazala da zna previše?
 |
Marijanina majka Ivanka Jerković i dandanas je uvjerena
kako razlog ubojstva njezine kćeri leži u nečemu što je
Marijana saznala radeći svoj posao |
Ostavljajući po strani sve propuste koji su se tijekom očevida ubojstva dogodili, sve pogreške koje su napravljene neposredno nakon ubojstva, ignorirajući čak i neshvatljive detalje kao što su pogubljeni Marijanini predmeti, njezin mobitel i “skraćeni” dnevnik, ne ulazeći čak ni u to jesu li ti propusti rezultat nebrige, neznanja, neprofesionalnosti ili nečeg drugoga - motiv ubojstva ostaje predmet spekulacija.
Identitet i karakter žrtve ne daju previše mogućnosti za nagađanje. Marijana Jerković, prema svjedočenju svih koji su je poznavali, bila je solidna, vrijedna, pedantna i pouzdana osoba na koju se moglo osloniti. Bila je bistra, ambiciozna, lojalna i vodila je život bez ijedne mrlje. Oni koji su bili s njom u kontaktu potvrđuju da je bila izravna i hrabra, donekle naivna u svojoj potrebi da ljudima kaže upravo ono što ih spada. Kao tajnica nije imala ovlasti za sklapanje ugovora, ali su joj bez ikakve sumnje ugovori agencije “M-Kontakt trade”, ali i nekih drugih agencija, bili poznati.
Što je uopće Marijana Jerković mogla saznati, a što je moglo stajati života? Ubojstvo kakvo je izvedeno na Mažuranićevu šetalištu 7, prema mnogima, upućuje na predumišljaj. To potkrepljuju činjenicom što na mjestu zločina nije uočeno ništa što bi upućivalo na paniku ubojice, toliko tipičnu za ubojstva na mah.
Sumnjivi poslovi
Marijanina majka Ivanka Jerković i dandanas je uvjerena kako razlog ubojstva njezine kćeri leži u nečemu što je Marijana saznala radeći svoj posao. Sa zaručnikom Dorisom Perišem ponekad je dolazilo do nesporazuma, ali nitko njihove svađe nije ocijenio ni dramatičnima ni nasilnima. Mladić je nakon ubojstva podvrgnut poligrafu i poslije 48 sati pušten na slobodu.
Je li ubojstvo naručeno? Gradom je u prvih nekoliko mjeseci nakon zločina kolala priča o profesionalnom ubojici, no tadašnji načelnik Policijske uprave Serđan Guštin odlučno je opovrgavao takvu mogućnost iako ni tada, kao ni sad, policija službeno nije htjela izustiti ni glasa o “slučaju Marijane Jerković”.
O motivima ubojstva čuli smo, međutim, nekoliko različitih verzija, neke od njih i na granici znanstvene fantastike.
Pretpostavka je nekih da je Marijana saznala fatalnu tajnu te nagovijestila nekome da je znade ili da barem kopa po njoj i da je spremna o njoj progovoriti. Prema toj verziji, Marijana je saznala za posao u kojem je jedan ugledni Splićanin došao do kuće i zemljišta na vrlo atraktivnoj lokaciji, a ugovoru o kupoprodaji je posredovao netko kome je Marijana naivno pokazala da zna za cijeli aranžman.
Navodno, jedna je starija osoba bila naumila prodati kuću i okućnicu te jednoj agenciji potpisala punomoć za posredovanje. No, starci koji nemaju nikoga uza se predstavljaju idealnu žrtvu. Toj staroj osobi “prišije” se skrbnik, odnosno fiktivni uzdržavatelj. Nakon toga nekretnina se prodaje za milijunski iznos, ugovor potpisuje ugledni Splićanin i “uzdržavatelj”, a staru osobu više nitko, pa ni najbliži susjedi, niti čuju niti vide.
Oni koji su poznavali Marijanu Jerković tvrde kako je ona, premda tek na prvoj godini Pravnog fakulteta, shvatila tu “igru” i bila dovoljno naivna da pokaže kako je njome zgrožena. Po ovoj verziji, to ju je koštalo života.
Druga verzija slična je prvoj utoliko što pretpostavlja da je Marijana saznala za nezakonite poslove, ali ovaj put one sa stanovima splitskih Srba koji su tijekom prve polovice 90-ih misteriozno “nestali”, a iza sebe ostavili neobične “punomoćnike” koji su njihovim nekretninama raspolagali temeljem krivotvorenih ugovora.
U toj verziji, nesretna tajnica zasmetala je poslovima nekoliko agencija, te su one zajedno angažirale profesionalca. Obje ove verzije za temelj imaju priču o golemim novcima i obje pretpostavljaju jednog ubojicu - bilo profesionalca, bilo “amatera” dobrih živaca. Naime, mjesto zločina jest očišćeno tijekom noći s 21. na 22. siječnja 2002. godine, što od počinitelja traži visok stupanj hladnokrvnosti i(li) profesionalizma.
Ipak na mah?
No, čuli smo i treću verziju. Ona upućuje na jednog ubojicu i još jednog “čistača”, a ne odbacuje ni mogućnost još jednog čovjeka koji je prvoj dvojici “čuvao stražu”. Naime, moguće je da je Marijana Jerković ubijena u trenutku nečijeg pomračenja uma, na mah, iz strasti. Šaka u glavu, ruke na vrat, djevojka pada onesviještena, ubojica uzima skalpel, hvata je za kosu i jednim gnjevnim potezom okončava joj život. Tada u pomoć poziva osobu u koju ima apsolutno povjerenje, osobu dobrih živaca koja ubojicu otprema na mjesto gdje će sigurno biti primijećena i tako steći alibi dok pomagač čisti mjesto ubojstva. Je li ta druga osoba osigurala i sebe i ubojicu još nekim suučesnikom, nekim stražarom koji je ostao vani, manje je bitno za priču.
Ova teorija pretpostavlja ubojstvo na mah, čemu donekle odgovara sam način izvršenja. Teško, naime, da bi hladnokrvni ubojica, pogotovo “profesionalac”, žrtvu prvo davio, a onda je usmrtio skalpelom koji je našao u agenciji. Navodno je desetak dana prije ubojstva u agenciji postavljen novi tepison koji se “krojilo” upravo tim skalpelom. Hladnokrvni ubojica zacijelo bi pucao iz pištolja ili bi ubojstvo izveo svojim nožem.
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Brojni su propusti u vrlo aljkavoj istrazi ovog ubojstva, počevši od toga da policija nije poduzela propisane mjere osiguranja prizorišta, niti su vrata agencije nakon očevida bila zapečaćena prema pravilima struke te su i eventualni osumnjičenic
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Ni danas, točno deset godina nakon okrutnog ubojstva Marijane Jerković, tajnice splitske agencije ‘M-Kontakt trade’, njezina obitelj ne zna tko ju je i zašto ubio
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2012-01-20 09:56:54
[created_by] => 38
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2012-01-20 13:51:38
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2012-01-21 13:18:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 22220
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 297
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije s područja politike, društva i kulture.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, spektar, društvo, politika, kultura
[secure] => 0
[page_title] => Spektar
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2012/01/21/spektar/JERKOVICUBIJENA00.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "350x260"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 297
[name] => Spektar
[alias] => spektar
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7753024 Threads: 2 Questions: 1632239339 Slow queries: 4850419
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 111300246
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 34
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front02
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/spektar
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[parent] => 260
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
)
[link] => /sd-plus/spektar/nepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena-155094
[printLink] => /sd-plus/spektar/nepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena-155094?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 142826
[name] => MARIJANAJERKOVIĆ
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => marijanajerkovic
[link] => /tag/marijanajerkovic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Brojni su propusti u vrlo aljkavoj istrazi ovog ubojstva, počevši od toga da policija nije poduzela propisane mjere osiguranja prizorišta, niti su vrata agencije nakon očevida bila zapečaćena prema pravilima struke te su i eventualni osumnjičenic
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Ni danas, točno deset godina nakon okrutnog ubojstva Marijane Jerković, tajnice splitske agencije ‘M-Kontakt trade’, njezina obitelj ne zna tko ju je i zašto ubio
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => NEPOZNATO LICE UBOJICE Zaklana, pokopana, ‘neriješena’
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-15-01-27-41-38
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/01/21/spektar/JERKOVICUBIJENA00.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2012/01/21/spektar/JERKOVICUBIJENA00.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
|
| Marijana Jerković |
Toga ponedjeljka popodne, 21. siječnja 2002. godine,
Marijana Jerković, tajnica agencije za promet nekretninama “M-Kontakt trade”, ubijena je na svome radnome mjestu u Splitu, na Mažuranićevu šetalištu 7.
Imala je nepune 24 godine. Danas, deset godina kasnije, istinu znade samo onaj koji je, sam ili uz pomoć još nekoga, Marijanu prvo onesvijestio, a zatim joj prerezao vrat od uha do uha i ostavio je ležati na podu agencije sve do sutradan. Dok je mrtva djevojka ležala u lokvi krvi, ubojica je imao dovoljno vremena i hladnokrvnosti da tijekom popodneva i večeri počisti tragove i da nakon toga za sobom zatvori vrata i nestane.
Sutradan ujutro, kad je mrtvo tijelo Marijane Jerković pronađeno, možda je i ubojica – ili ubojice – bio na mjestu strašnog otkrića i gledao nemoć, neznanje i nekompetenciju policijskih i istražnih službenika tijekom očevida. Upravo zbog toga, zbog nevjerojatne količine počinjenih propusta, to se ubojstvo razlikuje od ostalih koja čekaju svoje rasvjetljavanje.
U slučaju Marijane Jerković, baš kao i kasnije u sličnim slučajevima
Anđele Bešlić, Kristine Šušnjare ili Antonije Bilić, riječ je o zločinu nad djevojkom koja nikome ništa nikada nije skrivila i o kojoj nitko, u svih ovih deset godina, nije imao reći ništa što bi dovelo u pitanje njezinu potpunu nedužnost.
Za razliku od spomenutih djevojaka, međutim, Marijana Jerković nije bila “u krivo vrijeme na krivom mjestu”, nego upravo suprotno – bila je na poslu koji je, svi se oko toga slažu, radila marljivo i savjesno, onako kako to i inače rade djevojke iz siromašnih kuća. Za razliku od ubojica spomenutih djevojaka, ubojica Marijane Jerković je nepoznat i deset godina nakon zločina.
‘Šetnja’ po prizorištu
Policija je sutradan ujutro, 22. siječnja, od
Mirjane Matacin, vlasnice agencije za promet nekretninama “M-Kontakt trade”, dobila dojavu da je u agenciji našla mrtvu svoju tajnicu. Osim policijskih djelatnika, na mjesto zločina izišao je i istražni sudac
Ivan Bartulović koji je konstatirao da je nesretna djevojka ubijena.
Osim Mirjane Matacin, toga dana je policija zatekla u agenciji i djelatnike agencije
Zvonimira Brzicu i Antu Radića, te Sinišu Reljića, sina vlasnice agencije, a novinari su vidjeli i
Mariju Matić, Marijaninu prijateljicu i bivšu djelatnicu iste agencije koja je otkaz na poslu dala samo tjedan dana ranije. No policija nije poduzela propisane mjere osiguranja prizorišta, niti su vrata agencije nakon očevida bila zapečaćena prema pravilima struke, te su i eventualni osumnjičenici, ali i novinari, ulazili i izlazili iz ureda.
Na taj način, kontaminirani su tragovi što ih je ubojica ostavio iza sebe. Od svih tragova koji su se poslije spominjali, a doista ih je bilo malo, osobitu je pozornost javnosti bila pobudila kapljica krvi pronađena na hlačama Marijane Jerković. Ta je kapljica pripadala ženskoj osobi, pa se jedno vrijeme mogla čuti teza kako je Marijanu usmrtila žena. No i taj trag, neslužbeno smo to doznali nekoliko godina nakon ubojstva, bio je krivi trag.
Dapače, taj trag još je jedan dokaz “traljavosti” koju je sustav tada pokazao. Rečeno nam je svojedobno “u povjerenju” da je ta kap krvi na odjeću nesretne djevojke navodno dospjela tijekom dopremanja mrtvog tijela u obdukcijsku dvoranu i da pripada posve drugom “slučaju”. Pojednostavljeno rečeno, obdukcijski stol ili kovčeg kojim je tijelo dopremljeno na Firule nisu bili besprijekorno čisti, pa je krv žrtve iz neke druge nesreće dospjela na hlače Marijane Jerković.
Danima nakon ubojstva policija je iz agencije izuzimala stvari – među njima i neke poslovne knjige i računala – da bi tek nakon desetak dana u čajnoj kuhinji bio pronađen skalpel za rezanje linoleuma. Iako je izgledao čist i opran, policija ga je izuzela i poslala na vještačenje koje je navodno nepobitno pokazalo da se na njemu nalaze mikrotragovi krvi Marijane Jerković. Kada je skalpel donesen, je li tamo bio sve vrijeme, kako ga policajci nisu prije uočili – ostaje zagonetka.
To, nažalost, nisu bili svi policijski propusti. Jednoj od osoba, za koju policija i danas drži da je bila upletena u ubojstvo, ni sedam dana od zločina nije bila uzeta odjeća u kojoj je ta osoba bila 21. siječnja. Štoviše, ni službena zabilješka policijskog razgovora s tom osobom nije napravljena, kamoli da je od nje uzeta službena izjava.
Toj osobi nije ni pretražen stan, a kada se nakon tjedan dana netko u policiji “sjetio” da bi to ipak trebalo učiniti, sva je odjeća već bila oprana, a s njom i mogući dokazi. U prvim danima nakon ubojstva policija je razgovarala s desetak ljudi, među kojima su bili svi djelatnici agencije “M-Kontakt trade”, članovi obitelji pokojne Marijane Jerković, njezin zaručnik
Doris Periš, njegov brat i prijatelji. Na temelju indicija i pokušaja rekonstrukcije događaja toga kobnog ponedjeljka, policija je stekla određene sumnje, ali ne i dovoljnu količinu dokaza da bi protiv nekog određenog podigla kaznenu prijavu.
No, za nedostatak dokaza policija je sama kriva. Obrada je provedena krajnje nestručno, a brojni kasniji propusti dodatno su pridonijeli činjenici da ubojica Marijane Jerković i danas slobodno živi.
Jezovit prizor
Kronološki, stvari su tekle ovako: u utorak 22. siječnja 2002. Zvonimir Brzica krenuo je vespom na posao u agenciju “M-Kontakt trade” na Mažuranićevu šetalištu broj 7. Stigavši ispred ulaza u zgradu nešto iza devet sati, primijetio je da su rolete na prozorima agencije još uvijek spuštene te da klima-uređaj radi.
To mu se učinilo neobičnim jer on je toga jutra kasnio na posao, a Marijana je u pravilu prva dolazila u ured i podigla bi rolete. Zvonimir je krenuo prema ulazu u zgradu kada je shvatio da je zaboravio ključeve agencije. Nazvao je Marijanu na mobitel ne bi li mu ona vrata otvorila iznutra računajući da je već na poslu. Vrata agencije, naime, čim bi se zatvorila, istodobno bi se automatski i zaključala.
Kasnijim očevidom policija je utvrdila da vrata nisu bila ni razbijena ni obijena.
Marijana nije odgovarala na poziv, pa je Brzica nazvao vlasnicu agencije, koja je bila na putu za posao. Ona je stigla za nekoliko minuta i dala Zvonimiru ključ da otvori vrata dok ona još jednom, kako mu je rekla, nazove Marijanu. Brzica je otključao vrata i ušao u zamračenu prostoriju. Upalivši svjetlo, krenuo je prema uredu gdje je bio Marijanin stol.
Tu je ugledao strašan prizor – nesretna djevojka je ležala u lokvi krvi licem okrenuta prema podu. Brzica je kriknuo: “Marijana je na podu!”, za njim je utrčala Mirjana Matacin vičući Zvonimiru: “Ništa ne diraj! Zovi policiju i hitnu pomoć.” Dojavu o smrti Marijane Jerković policija je zaprimila u 9.51. Novinari su za ubojstvo doznali nešto poslije 10 sati. Na mjesto događaja došli su gotovo istodobno s policijom i liječnicima.
Prizor u agenciji izazvao je jezu čak i kod patologinje dr. sc.
Marije Definis-Gojanović, koja je, posvjedočili su novinari poslije, s očevida izišla blijeda. Marijana je nađena u velikoj lokvi krvi, glave nedaleko od noge radnog stola. Pokraj nje bila je izvrnuta sjedalica, na Marijaninu licu ispod oka nazirala se modrica, a modrica je bilo i na prerezanom vratu.
U torbici joj je nedostajao novčanik, vjerojatno maknut s namjerom da se policiju pokuša zavesti na krivi trag da je riječ o zločinu iz koristoljublja. No, među ostalim predmetima na Marijaninu stolu navodno je nađena i netaknuta kuverta s povećom svotom novca, koju je na dan svoje smrti oko podne predigla na ZAP-u. Na stolu je navodno bio i paketić higijenskih uložaka. Ta je činjenica za policiju bila posebno znakovita. Žene općenito takve potrepštine ne pokazuju nikome, osobito ne muškarcima...
Sve indicije sugeriraju da je Marijana najvjerojatnije poznavala jednu ili više osoba koje su sudjelovale u izvršenju okrutnog ubojstva. Mjesto i položaj u kojem je žrtva nađena kazuju da je najvjerojatnije sjedila za stolom kad je dobila udarac u lice od kojeg je zaradila modricu. Udarac je bio dovoljno snažan da mlada djevojka padne na pod. Modrice na vratu nastale su vjerojatno nakon toga u pokušaju davljenja. Ubojica joj je potom prišao s leđa, desnom rukom je uhvatio za kosu i zabacio joj glavu, a lijevom rukom skalpelom joj prerezao vrat.
Na ljevaka kao izvršitelja ubojstva upućuje smjer nastanka reza zdesna nalijevo. Rez od uha do uha završava u obliku “lastavičjeg repa”, što odbacuje neka nagađanja da je Marijani vrat presječen dok je bila na nogama. Jedino zato, osim ispod tijela žrtve, nigdje drugdje u prostoriji nije bilo krvi. Pri svakom drugom načinu zadobivanja takve ozljede, krv bi, naime, prskala svuda uokolo, a to se nije dogodilo. U širem krugu osoba koje je policija dovodila u vezu sa zločinom, najmanje je jedna ljevoruka osoba.
Ubojica je, s mogućim sudionikom, nakon obavljenog posla izišao iz agencije i zatvorio vrata koja su se iza njega automatski zaključala. Marijanu je zadnji put živu vidjela vlasnica agencije Mirjana Matacin na odlasku s posla iza 16 sati, dok je Marijana ostala dovršiti uobičajene poslove i očistiti agenciju na kraju radnog dana. U agenciji se inače radilo do 15 sati, a samo je Marijana radila do 17.
Ispitivanje, čak i poligrafsko, velikog broja ljudi koji su poznavali Marijanu Jerković nije dalo nikakve rezultate, a bioloških tragova koji bi policiju uputili prema bilo komu gotovo da i nije bilo. Svega mjesec i pol dana nakon ovog ubojstva, 3. ožujka, nestala je Anđela Bešlić te se gotovo sav policijski kriminalistički kadar, kao i fokus javnosti, premjestio u Sinj, što je u konačnici rezultiralo prvo pronalaskom tijela mlade Sinjanke, a zatim i otkrivanjem
Ivana Bulja koji je osuđen za njezino ubojstvo. Marijana Jerković ostala je po strani.
Jedan od pokušaja da se kriminalistička obrada pokrene s mrtve točke bio je zahtjev policije da im se dopusti poduzimanje mjera praćenja i prisluškivanja osumnjičenih. Zahtjev je sastavljen i upućen nadležnima. Nakon poduljeg čekanja u policiji su dobili odgovor da se zahtjev odbacuje zbog formalnih propusta pri njegovu podnošenju. Nakon toga, mnogima je postalo jasno da će se istraga o ubojstvu Marijane Jerković preseliti među “nerješive” slučajeve.
|
| Grobnica obitelji Jerković u koju je Marijana položena već treći dan nakon ubojstva |
Formalni propusti
U međuvremenu, policija je navodno vlasnici agencije, a ne majci ubijene djevojke, vratila osobni dnevnik i mobitel kojim se koristila Marijana Jerković, premda Mirjana Matacin ni po kojoj osnovi ne spada u nasljednike nesretne djevojke. I godinu dana nakon ubojstva istraga je još uvijek tapkala na mjestu, kad je na čelo istražiteljskog tima došao novi čovjek koji je ponovno pokušavao pokrenuti slučaj.
Čim je došao, zahtijevao je uvid u spis o ubojstvu Marijane Jerković i navodno odmah uočio propuste u istrazi, te zatražio Marijanin osobni dnevnik. Kad su mu ga donijeli, a navodno ga policajci nisu našli “iz prve”, premda je izuzet zajedno sa svim ostalim Marijaninim osobnim stvarima, u dnevniku je nedostajalo nekoliko stranica koje su očito bile istrgnute.
U to vrijeme je i inspektor
Ranko Grković, premda to formalno nije bio “njegov slučaj”, nekim poznanicima Marijane Jerković navodno pokazao fotografiju mladog muškarca za kojeg je pretpostavljao da bi mogao biti povezan s ubojstvom ili barem znati više o njezinu kretanju posljednjeg dana života. Navodno, svjedoci nisu toga mladića mogli identificirati. Bizarno je da je i inspektor Grković postao žrtva ubojstva – početkom 2005. godine ubio ga je diler
Stanko Bubić koji je, kad se naknadno našao u policijskom obruču, izvršio samoubojstvo.
Bizarno je još nešto – Općinski sud u Trogiru je 2. siječnja 2003. godine od Hrvatskog telekoma zaprimio prijedlog za ovrhu u visini od 1712,23 kune zbog duga i 146,24 kune kamata na ime Marijane Jerković zbog neplaćenih računa za mobitel u razdoblju od 31. siječnja 2002. do 20. rujna te godine. Zadnji dug, prema ovršnome prijedlogu, napravljen je u kolovozu 2002., dakle sedam mjeseci nakon Marijanine smrti. Budući da je mobitel, kao i dnevnik nesretne djevojke, na dan ubojstva trebao biti izuzet s mjesta zločina, za objašnjenje ovog “fenomena” još prije sedam godina smo zamolili Policijsku upravu splitsko-dalmatinsku i Županijski sud u Splitu. Odgovor nismo nikad dobili...
Neki policajci su u tolikoj mjeri bili frustrirani neriješenim ubojstvom Marijane Jerković da su, navodno, zatražili pomoć i od jednog zadarskog vidovnjaka, kojim se i inače policija koristi kad se nađe u slijepoj ulici. Njemu su, navodno, dali da pogleda fotografije svih ljudi koje je policija dovodila u vezu sa zločinom. Vidovnjak je iz niza fotografija izdvojio samo dvije i kazao da one znaju najviše, što se poklapa i s današnjim sumnjama policajaca.
No, dokaza nema, odnosno uništeni su, zagubljeni, oštećeni...
eda vujević
Gdje je tko sada?
U vrijeme kad je ubijena Marijana Jerković, ravnatelj MUP-a bio je Ranko Ostojić. On je sada ministar unutarnjih poslova. Na toj funkciji 2002. godine je bio Šime Lučin. Načelnik Policijske uprave splitsko-dalmatinske bio je Serđan Guštin. On se, nakon što je smijenjen 2003. godine, zaposlio u “Koteksu” kao direktor.
U MUP se nikad više nije vratio. Načelnik Odjela krim-policije u policijskoj upravi u Splitu bio je Ante Belak. On je sada u mirovini, kao i istražni sudac Ivan Bartulović koji je bio na očevidu na Mažuranićevu šetalištu 7. Vlasnica agencije “M-Kontakt trade” Mirjana Matacin još se kratko nakon ubojstva svoje tajnice na drugoj adresi bavila prometom nekretnina, a poslovni prostor u kojem se dogodio zločin prodan je jednom bračnom paru.
Oni su taj prostor pretvorili u stan u kojem i sada žive sa svojim malodobnim sinom. Marijanina majka Ivanka, kao i njezin brat Ivica, danas 27-godišnji mladić, žive u Gustirni, mjestu u trogirskom zaleđu gdje je Marijana i pokopana. Marijanin je otac umro od karcinoma kad je Marijana imala svega 17 godina.
|
Naivno pokazala da zna previše?
|
Marijanina majka Ivanka Jerković i dandanas je uvjerena
kako razlog ubojstva njezine kćeri leži u nečemu što je
Marijana saznala radeći svoj posao |
Ostavljajući po strani sve propuste koji su se tijekom očevida ubojstva dogodili, sve pogreške koje su napravljene neposredno nakon ubojstva, ignorirajući čak i neshvatljive detalje kao što su pogubljeni Marijanini predmeti, njezin mobitel i “skraćeni” dnevnik, ne ulazeći čak ni u to jesu li ti propusti rezultat nebrige, neznanja, neprofesionalnosti ili nečeg drugoga - motiv ubojstva ostaje predmet spekulacija.
Identitet i karakter žrtve ne daju previše mogućnosti za nagađanje. Marijana Jerković, prema svjedočenju svih koji su je poznavali, bila je solidna, vrijedna, pedantna i pouzdana osoba na koju se moglo osloniti. Bila je bistra, ambiciozna, lojalna i vodila je život bez ijedne mrlje. Oni koji su bili s njom u kontaktu potvrđuju da je bila izravna i hrabra, donekle naivna u svojoj potrebi da ljudima kaže upravo ono što ih spada. Kao tajnica nije imala ovlasti za sklapanje ugovora, ali su joj bez ikakve sumnje ugovori agencije “M-Kontakt trade”, ali i nekih drugih agencija, bili poznati.
Što je uopće Marijana Jerković mogla saznati, a što je moglo stajati života? Ubojstvo kakvo je izvedeno na Mažuranićevu šetalištu 7, prema mnogima, upućuje na predumišljaj. To potkrepljuju činjenicom što na mjestu zločina nije uočeno ništa što bi upućivalo na paniku ubojice, toliko tipičnu za ubojstva na mah.
Sumnjivi poslovi
Marijanina majka Ivanka Jerković i dandanas je uvjerena kako razlog ubojstva njezine kćeri leži u nečemu što je Marijana saznala radeći svoj posao. Sa zaručnikom Dorisom Perišem ponekad je dolazilo do nesporazuma, ali nitko njihove svađe nije ocijenio ni dramatičnima ni nasilnima. Mladić je nakon ubojstva podvrgnut poligrafu i poslije 48 sati pušten na slobodu.
Je li ubojstvo naručeno? Gradom je u prvih nekoliko mjeseci nakon zločina kolala priča o profesionalnom ubojici, no tadašnji načelnik Policijske uprave Serđan Guštin odlučno je opovrgavao takvu mogućnost iako ni tada, kao ni sad, policija službeno nije htjela izustiti ni glasa o “slučaju Marijane Jerković”.
O motivima ubojstva čuli smo, međutim, nekoliko različitih verzija, neke od njih i na granici znanstvene fantastike.
Pretpostavka je nekih da je Marijana saznala fatalnu tajnu te nagovijestila nekome da je znade ili da barem kopa po njoj i da je spremna o njoj progovoriti. Prema toj verziji, Marijana je saznala za posao u kojem je jedan ugledni Splićanin došao do kuće i zemljišta na vrlo atraktivnoj lokaciji, a ugovoru o kupoprodaji je posredovao netko kome je Marijana naivno pokazala da zna za cijeli aranžman.
Navodno, jedna je starija osoba bila naumila prodati kuću i okućnicu te jednoj agenciji potpisala punomoć za posredovanje. No, starci koji nemaju nikoga uza se predstavljaju idealnu žrtvu. Toj staroj osobi “prišije” se skrbnik, odnosno fiktivni uzdržavatelj. Nakon toga nekretnina se prodaje za milijunski iznos, ugovor potpisuje ugledni Splićanin i “uzdržavatelj”, a staru osobu više nitko, pa ni najbliži susjedi, niti čuju niti vide.
Oni koji su poznavali Marijanu Jerković tvrde kako je ona, premda tek na prvoj godini Pravnog fakulteta, shvatila tu “igru” i bila dovoljno naivna da pokaže kako je njome zgrožena. Po ovoj verziji, to ju je koštalo života.
Druga verzija slična je prvoj utoliko što pretpostavlja da je Marijana saznala za nezakonite poslove, ali ovaj put one sa stanovima splitskih Srba koji su tijekom prve polovice 90-ih misteriozno “nestali”, a iza sebe ostavili neobične “punomoćnike” koji su njihovim nekretninama raspolagali temeljem krivotvorenih ugovora.
U toj verziji, nesretna tajnica zasmetala je poslovima nekoliko agencija, te su one zajedno angažirale profesionalca. Obje ove verzije za temelj imaju priču o golemim novcima i obje pretpostavljaju jednog ubojicu - bilo profesionalca, bilo “amatera” dobrih živaca. Naime, mjesto zločina jest očišćeno tijekom noći s 21. na 22. siječnja 2002. godine, što od počinitelja traži visok stupanj hladnokrvnosti i(li) profesionalizma.
Ipak na mah?
No, čuli smo i treću verziju. Ona upućuje na jednog ubojicu i još jednog “čistača”, a ne odbacuje ni mogućnost još jednog čovjeka koji je prvoj dvojici “čuvao stražu”. Naime, moguće je da je Marijana Jerković ubijena u trenutku nečijeg pomračenja uma, na mah, iz strasti. Šaka u glavu, ruke na vrat, djevojka pada onesviještena, ubojica uzima skalpel, hvata je za kosu i jednim gnjevnim potezom okončava joj život. Tada u pomoć poziva osobu u koju ima apsolutno povjerenje, osobu dobrih živaca koja ubojicu otprema na mjesto gdje će sigurno biti primijećena i tako steći alibi dok pomagač čisti mjesto ubojstva. Je li ta druga osoba osigurala i sebe i ubojicu još nekim suučesnikom, nekim stražarom koji je ostao vani, manje je bitno za priču.
Ova teorija pretpostavlja ubojstvo na mah, čemu donekle odgovara sam način izvršenja. Teško, naime, da bi hladnokrvni ubojica, pogotovo “profesionalac”, žrtvu prvo davio, a onda je usmrtio skalpelom koji je našao u agenciji. Navodno je desetak dana prije ubojstva u agenciji postavljen novi tepison koji se “krojilo” upravo tim skalpelom. Hladnokrvni ubojica zacijelo bi pucao iz pištolja ili bi ubojstvo izveo svojim nožem.
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/spektar/nepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena-155094
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=6f1e3379d294e58cda49b0021b4e3b3a69c646fb
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=NEPOZNATO+LICE+UBOJICE+Zaklana%2C+pokopana%2C+%E2%80%98nerije%C5%A1ena%E2%80%99++&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fnepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena-155094
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fnepoznato-lice-ubojice-zaklana-pokopana-nerijesena-155094
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => Brojni su propusti u vrlo aljkavoj istrazi ovog ubojstva, počevši od toga da policija nije poduzela propisane mjere osiguranja prizorišta, niti su vrata agencije nakon očevida bila zapečaćena prema pravilima struke te su i eventualni osumnjičenic
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => Ni danas, točno deset godina nakon okrutnog ubojstva Marijane Jerković, tajnice splitske agencije ‘M-Kontakt trade’, njezina obitelj ne zna tko ju je i zašto ubio
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
15. svibanj 2024 03:27
