stdClass Object
(
[id] => 241655
[title] => Jo Nesbo: Sve su moje knjige o usamljenosti
[alias] => jo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti
[catid] => 297
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] => Jo Nesbo stigao je u naše krajeve prije samo pet godina, bez prevelike pompe, s džepnom knjigom u mekom uvezu, čiji naslov – “Crvendać” – nije obećavao osobito mnogo osim ako baš niste ornitološki zanesenjak. Na naslovnici je, doduše, bila otisnuta marketinška navlakuša koja ga je predstavljala kao novog Stiega Larssona, ali malo tko je vjerovao da uistinu svjedočimo promociji još jednog kapitalca krimića.
Što su propustili mediji, učinila je usmena predaja, pa se roman s osebujnim glavnim junakom, policajcem iz Osla koji se, osim s negativcima, hrva i s vlastitim demonima, izvrgnuo u pravi hit. Jedan prijevod počeo je sustizati drugi, a fenomen Nesbove popularnosti konačno su opazile i novine.
Tko uđe malo dublje u lik i djelo norveškoga pisca, shvatit će kako je njegova biografija jedva nešto manje uzbudljiva od njegovih knjiga. Kao tinejdžer nastupao je za nogometni klub “Molde” i prognozirali su mu lijepu karijeru dok na jednoj utakmici nije strgao ligamente. Potom je studirao ekonomiju, kraće vrijeme bio slobodni novinar, da bi konačno dobio zaposlenje kao burzovni mešetar.
Otprilike u to doba osnovao je i bend, pa je danju trgovao dionicama, a noću svirao i pjevao. Za divno čudo, u oba se zanimanja pokazao iznimno uspješnim. Kao broker zarađivao je lijepe novce, a kao glazbenik uspeo se do časti najveće norveške rock zvijezde. Onda mu je sve dozlogrdilo, pa se uputio na dugi prekooceanski odmor. Na letu nije ćorio nego je slagao siže romana, prvog iz serije o Harryju Holeu. Dopust je proveo zaključan u hotelskoj sobi, a kući se nije vratio s torbom punom suvenira, nego s dovršenim rukopisom knjige.
Tako je počelo. Do danas je Nesbo naštancao cijeli regal knjiga: deset naslova iz serije o Harryju Holeu, četiri “samostojeća” djela i jednako toliko romana za djecu iz serije o Doktoru Proktoru. Nesbov rad ovjeren je cijelim nizom uglednih priznanja i nagrada, no još i više činjenicom da su mu djela širom svijeta prodana u više od dvadeset milijuna primjeraka.
U travnju 2013., kao gost zagrebačkog Noir festivala, prvi se put i osobno predstavio našim čitateljima. Očito je sa sobom ponio lijepe uspomene jer je prije nekoliko dana do nas dopro glas da se iznova “ukazao” u Hrvatskoj. I fakat, zatekli smo ga u hotelu “Niko”, što ga vodi kultna figura zadarskog ugostiteljstva Erik Pavin. Cijeli jedan zid njegova restorana “tapeciran” je slikama gazde u društvu što globalnih, a što lokalnih celebrityja, od Michaela Schumachera naniže. Priznajem, bilo je malo neobično čavrljati s Joom (čije se ime zapravo čita: Ju) dok nas je sa zida gledao Mladen Grdović.
Nesbo je susretljiv, strpljiv i velikodušan sugovornik koji će s jednakom otvorenošću govoriti i o stvarima sasvim načelne prirode, ali i o bolnim epizodama iz obiteljske povijesti. Kad mi je srdačno pružio ruku, malo sam se lecnuo vidjevši da mu je desnica prošarana krvavim krastama.
Pa da, čovjeku koji piše o tako brutalnim zločinima, ruke moraju biti barem malo krvave.
– Ha, ha, ha… Ne brinite se, ovo mi nisu ožiljci ni od nasilja ni od pisanja, nego od penjanja, to je moja strast. Nas nekoliko zaljubljenika svake godine doputujemo u neku drugu europsku zemlju i onda se pentramo po stijenama. Jučer smo uživali na Paklenici, a ja sam otamo ponio, eto, i ovu “uspomenu”. Ništa strašno.
S kime ste u društvu?
– Ruku na srce, nije nas baš nekoliko, doputovalo nas je ravno 59-ero, ali samo nas dvanaest smo penjači. No, tu su i naše obitelji, djeca, prijatelji…
Vaš avanturistički hobi sjajno se uklapa u sliku o vama kao nekoj vrsti modernoga supermana.
– Kako to mislite?
Naprosto, ide vam u životu. Prvo ste bili daroviti nogometaš, potom uspješan broker, zatim najveća norveška rock zvijezda, da biste konačno postali jedan od najtiražnijih pisaca današnjice. S druge strane, proslavio vas je junak koji je potpuni gubitnik. Niste baš milosrdni prema njemu, zar ne?
– Ne vjerujem da ikoga od nas posao određuje kao osobu i da su profesionalna postignuća jedina mjera naše uspješnosti. Uostalom, Harry Hole je dobar istražitelj. On je, međutim, socijalni gubitnik, neuklopljen u vlastitu sredinu, s očitim problemima u stvaranju i održavanju veza svake vrste, intimnih, kolegijalnih, čak i susjedskih.
Ali takav lik nije puki konstrukt, pa svi smo se mi barem jedno kraće vrijeme u životu doživljavali kao gubitnici. To je i moje osobno iskustvo, osobito bolno iz tinejdžerskih godina kada mi se činilo da nikamo ne pripadam.
Hoću li pogriješiti ako kažem da vi, osim o zločinima, stalno zapravo pišete o usamljenosti?
– U pravu ste, sve su moje knjige o tome, čak i dječje. Biti isključen, jedno je od najgorih iskustava kroz koje čovjek može proći. Svi mi želimo biti dio neke šire “priče”, i to ne bilo kakav, nego važan i vrijedan dio. Znate, u kršćanstvu se uvriježilo smisao života tražiti kroz osobni spas. Za moj ukus, to je previše egocentrično.
Meni se čini da svi mi imamo potrebu biti dijelom neke zajednice ili, ako baš hoćete, čopora. Čak i oni koji svjesno biraju izdvojenu poziciju, koji pristaju na ulogu autsajdera, negdje u dubini svoje duše imaju istu potrebu. Zašto Harry Hole čini to što čini? Jer želi pridonijeti društvu.
Kritičari su vam znali prigovarati kako nije uvjerljivo situirati tako strašne zločine u grad koji je dosta miran i pitom. Mene je, s druge strane, lako uvjeriti da je Oslo opasan grad, ali mi ne ide u glavu kako netko može biti alkoholičar poput Harryja Holea u društvu s tako paprenim cijenama pića.
– Ha, ha, ha… Je, zbilja, negdje sam pročitao da je Oslo najskuplji grad u Europi. Naše su cijene, ne samo alkohola, vrlo visoke. Ali kao što postoje otmjeni i mondeni lokali, postoje i špelunke u kojima se razmjerno jeftin alkohol toči već od sedam ujutro. Da i ne spominjem notornu činjenicu kako Norvežani imaju bogatu tradiciju proizvodnje žestica u vlastitoj režiji.
Svaki je dobar suvremeni krimić istodobno i društveni roman vrlo kritičke inspiracije. Može li se reći da je noir neka vrsta žanrovske niše za pisce ljevičarske inspiracije?
– Nisam siguran. Jamesa Ellroya vrlo je teško nazvati ljevičarem, premda, priznajem, teško je naći baš puno sličnih primjera pisaca vrlo tvrdih, konzervativnih uvjerenja, koji su istodobno i sjajni autori krimića. Meni je, sasvim načelno, teško govoriti o tome jer ne dolazim iz ideološki polariziranog društva, nego iz društva konsenzusa.
U Norveškoj sve stranke imaju zapravo iste ciljeve. Koji put mi se čini da su kod nas svi socijaldemokrati čak i kad su nominalno konzervativci. Taj lijevo-desni razdor kojemu svjedočimo u drugim zemljama, mi, vjerujem, kompenziramo solidarnošću koja je neupitna vrijednost za zagovornike svih političkih opcija.
 |
Jo Nesbo u društvu našeg novinara
|
Kako biste ideološki pozicionirali Harryja Holea?
– Uh, teško pitanje. Što se vama čini?
Ja ga vidim kao ljevičara.
– Hm, zanimljivo, nikad mi nitko to nije rekao, ali možda ste u pravu. U svakom slučaju, mislim da je Harry tip kojemu je gnjavaža izlaziti na izbore.
Što je to s Nordijcima da pišu romane tako natopljene svim zamislivim okrutnostima?
– Ha, baš mi se Hrvat našao govoriti o tome!
Pardon, mi smo kroz povijest okrutnost možda prakticirali, ali nam ona zato nije literarna strast.
– Ali ima i pisaca koji stvaraju sjajne krimiće bez previše nasilja, eto, recimo, Karen Fossum.
Okej, imate jednu, a ja ih imam koliko hoću: Nesbo, Larsson, Mankell, Indriđasson, Lackberg, Adler-Olsun…
– U redu, ne trebate dalje, shvatio sam poruku. Pa… možda su za sve krive sage uz koje smo odrasli. I vi ste za njih, vjerojatno, čuli, ali mi smo ih u školi sve morali pročitati. A ti su tekstovi prekrcani vrlo iscrpnim opisima brutalnih zvjerstava. Znam, zvučat će možda iščašeno, ali ja vjerujem kako svi imamo negdje duboko u sebi zatomljenu znatiželju prema fizičkoj boli. Držim kako je agresivnost ono s čime se rađamo, ona se ne da naučiti.
Kroz odgoj i socijalizaciju čistimo se od toga poriva i postajemo civilizirana bića. A putem knjiga se, barem na neko vrijeme, vraćamo u to stanje. Kad pišem, klonim se natrpavanja teksta brutalnim pasažima, pokušavam naći mjeru, ali, priznajem, u jednoj je knjizi nisam baš najbolje pronašao.
U kojoj?
– U “Leopardu”. Tamo ima dijelova koji su čisti višak, koji sadizmom opterećuju tekst. Ne radi se o većim dionicama, čak ni o ulomcima, nego o rečenicama, ali one su, sada mi se čini, nepotrebno usmjerile tekst na neki drugi kolosijek.
Hrvatska čitalačka publika upoznala vas je preko “Crvendaća”, romana koji se bavi i traumatičnim povijesnim iskustvom Norveške u Drugom svjetskom ratu. Koliko su podjele iz toga doba prisutne i danas, udaraju li one ritam političkog života u zemlji kao što je kod nas slučaj?
– Ne, nimalo. Kod nas je zapravo teško govoriti o podjelama, jer je naš pokret otpora bio malobrojan i slab. Potom, ratne godine za nas nisu bile posebno teške, na našem se teritoriju nisu vodile bitke. Zemlja je naprosto jednoga dana kapitulirala, da bi joj nekoliko godina kasnije suverenitet bio vraćen. Većina Norvežana čekala je da sve to prođe.
S ove distance teško je razumjeti što su ljudi onda proživljavali. Moj djed i baka bili su emigrirali u Sjedinjene Američke Države, a moj tata se vratio u domovinu s devetnaest godina da bi je kao njemački vojnik branio od Staljina kojeg je držao najvećom prijetnjom. Puno smo razgovarali o tome jer sam pokušavao shvatiti njegov izbor. On je mislio da se mora opredijeliti između Njemačke i Rusije, a kako je bio antikomunist, a Nijemci su nam kulturom i poviješću vrlo bliski, nije se puno premišljao.
Naravno, pitao sam ga i je li tada znao za istrebljivanje Židova, za koncentracijske logore… Otvoreno mi je priznao da je čuo za sve to, da su do njega dopirale priče i o tome, ali devedeset posto onoga što u ratu čujete obične su glasine, pa nikada nije ozbiljno povjerovao u sve što je imao prilike čuti. Zvučalo mu je suludo. Tek naknadno shvatio je o kakvoj se skali užasa radilo.
Poslije rata on je normalno nastavio živjeti i raditi?
– Ne, svi Norvežani koji su na bilo koji način bili obilježeni kao kolaboracionisti, osuđeni su na zatvorske kazne. Moj otac odrobijao je dvije godine. Društvo se tako očistilo od trauma i osujetilo svaki pokušaj individualne osvete. Konačno, tako se Norveška oprala od srama.
Je li i vašeg oca mučio sram?
– Ne. On je bio savršeno svjestan kakvu je pogrešku napravio, ali se nije sramio. Bilo mu je jasno da je takvu odluku donio kao nezreli klinac. Ali da se vratim na “Crvendaća”, očekivao sam da će knjiga pobuditi kontroverze u norveškome društvu, ali izostala je bilo kakva polemička reakcija. Očito je taj povijesni podtekst knjige bio zanimljiviji stranoj publici negoli samim Norvežanima.
Kako izgleda vaš prosječni dan kada radite na knjizi?
– Uh, teško mi je to reći. Znate, ja uvijek radim na nekoj knjizi.
Čak i na odmoru?
– Da. Moje je društvo otišlo na plažu, a ja ću, kada završimo ovaj razgovor, pokušati nešto napisati. Neću se dugo baviti tekstom, tek pola sata ili sat, ali mi se čini važnim ne prekidati rad na nekom rukopisu, plašim se da mi se priča ne ohladi.
Smije li se znati na čemu trenutačno radite?
– Naravno. Zaokupljen sam trilogijom koju ću potpisati pseudonimom Tom Johansen, a čiji bi prvi naslov trebao izići vani ove jeseni.
Prilično ste zaposleni, imao sam prilike pročitati da pišete i vlastitu verziju “Macbetha”.
– Taj je projekt malo dugoročniji i stigao je kao narudžba izdavačke kuće Hogarth koja je nekolicini suvremenih pisaca, među kojima su Margaret Atwood, Jeanette Winterson, Howard Jacobson i ja, ponudila da “revidiramo” Shakespeareove klasike.
Pišete, dakle, dramski tekst?
– Ne, nego roman, i to, naravno, kriminalistički. Priča će biti smještena u sedamdesete godine prošloga stoljeća, u vrijeme koje je istobno bilo i optimistično, zbog materijalnog napretka kojemu smo svjedočili, i sumorno, zbog brojnih političkih problema i sukobljavanja. Moj će glavni junak biti korumpirani šef policije u nekom europskom gradu. Još nisam odlučio hoću li radnju smjestiti u Škotsku, Norvešku ili na neko treće mjesto.
Vi ste jedan od najtiražnijih autora na svijetu uopće, pa je razumljivo da ste pisac s punim radnim vremenom. Jeste li u tom smislu iznimka među svojim kolegama u domovini, pogotovo ako znamo da dolazite iz male zemlje i malog jezika?
– Znam, ni vi mi nećete vjerovati. Kada sam pitao svoga talijanskog nakladnika, a riječ je o velikoj izdavačkoj kući, koliko imaju domaćih autora koji se ne bave ničim drugim nego pisanjem proze, pogledao me blijedo i procijedio: “Nijednog.”
Jednom drugom prilikom, u Francuskoj, pitao sam svoje domaćine koliko u cijeloj državi postoji književnika koji su samo to i ništa drugo, pa su mi odgovorili: “Možda pedeset.” Netko je tada dobacio da je procjena malčice konzervativna i da ih vjerojatno ima oko šezdeset. I što biste vi, poslije svega, rekli, koliko onda u Norveškoj, zemlji s pet milijuna stanovnika, ima profi-pisaca?
Dobro, vaša je zemlja mala, ali bogata, pretpostavljam da imate i visoko razvijenu kulturu čitanja, pa bih rekao da je književnih profija možda pet ili šest.
– He, he, ima nas 150!
 |
| Piscu krvavih krimića ruke moraju biti barem malo krvave |
Zezate?
– Nikada nisam bio ozbiljniji. A ima nas toliko jer država na više načina stimulira literarnu produkciju. Za početak, ako ste napisali i objavili knjigu, i ako ona baš nije sasvim grozna, država će je otkupiti za mrežu javnih knjižnica, a to vam već jamči prodanu nakladu od 1500 primjeraka.
Pritom, valja voditi računa da su knjige u Norveškoj vrlo skupe. Postoje i mnogi stipendijski programi te različiti drugi oblici poticanja stvaranja, koji zainteresiranima omogućuju da budu književni profesionalci. Kao norveški pisac nećete se obogatiti, ali ćete sebi moći priuštiti skroman građanski život.
Iz naše perspektive, Norveška se doima kao književni raj.
– Ona to i jest. Zato me strašno nervira kada čujem mlađe kolege koji se znaju požaliti kako im nije lako. Oni žive u budalastom uvjerenju kako je pravo na komforan život od književnog stvaranja temeljno ljudsko pravo. Uporno im ponavljam neka se obavijeste kako stvari stoje drugdje, čak i u velikim nacijama i velikim kulturama.
Frustrira li vas činjenica da do mnogih tržišta dopirete iz druge ili treće ruke? Mi vas, recimo, ne prevodimo s norveškog izvornika nego s engleske varijante teksta.
– Ne bih rekao da se radi o frustraciji. Naravno, žao mi je što je tako, jer u svakom se prijevodu, čak i najboljem, izgubi ponešto od izvornika, a ti su gubici mnogo veći kada između jezika pisanja i jezika vaše ciljne publike stoji neki treći jezik.
No dovoljno sam realističan da shvaćam kako dolazim iz male kulture i kako za mene nema druge opcije. Prevoditelj, da bi bio dobar, i sam mora imati vještinu i talent rasnoga pisca. Moj engleski prevoditelj Don Bartlett je upravo to, sjajan pisac, pa mogu reći kako sam imao – i imam – sreće.
Za kraj, što je s vašom glazbenom karijerom?
– Još uvijek je nekako održavam, moj će bend Di Derre ovoga ljeta dosta svirati, ugovorili smo turneju premda nemamo novih pjesama, u zadnjih deset godina napisao sam samo dvije. Usput, jeste li nas ikada slušali?
Jesam, hvala Googleu.
– I što vam se čini?
Jako mi se svidjelo.
– To govorite iz kurtoazije ili...?
Ne, zbilja, najiskrenije.
– I kako biste nas predstavili nekome tko za nas nikada nije čuo?
Pa… rekao bih da je ono što vi nudite neka vrsta norveškog čitanja americane.
– Sviđa mi se ta definicija, iako kod nas ima još mnogočega, zydeca, norveškoga folka… Žao mi je što ne znate jezik, jer moje pjesme nisu baš tipične pop skladbe. Ja sam pripovjedač i kad pišem za bend, riječi su mi vrlo važne.
Ivica Ivanišević
foto: duje klarić / cropix
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => ‘Uvijek radim na novoj knjizi, čak i kada sam na odmoru’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => velemajstor krimića, rock zvijezda i zaneseni penjač
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2014-07-25 09:04:40
[created_by] => 39
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2014-07-25 09:17:50
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2014-07-26 14:03:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 4713
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 297
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije s područja politike, društva i kulture.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, spektar, društvo, politika, kultura
[secure] => 0
[page_title] => Spektar
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2014/07/25/PSD/nes00.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "680x400"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 297
[name] => Spektar
[alias] => spektar
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 3
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7974677 Threads: 8 Questions: 1592436475 Slow queries: 4866103
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 112340602
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 34
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front03
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/spektar
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[parent] => 260
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
)
[link] => /sd-plus/spektar/jo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti-241655
[printLink] => /sd-plus/spektar/jo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti-241655?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 199261
[name] => JoNesbo
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => jonesbo
[link] => /tag/jonesbo
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[Subtitle] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => ‘Uvijek radim na novoj knjizi, čak i kada sam na odmoru’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => velemajstor krimića, rock zvijezda i zaneseni penjač
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Jo Nesbo: Sve su moje knjige o usamljenosti
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-18-14-26-51-39
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/07/25/PSD/nes00.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/07/25/PSD/nes00.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}Jo Nesbo stigao je u naše krajeve prije samo pet godina, bez prevelike pompe, s džepnom knjigom u mekom uvezu, čiji naslov – “Crvendać” – nije obećavao osobito mnogo osim ako baš niste ornitološki zanesenjak. Na naslovnici je, doduše, bila otisnuta marketinška navlakuša koja ga je predstavljala kao novog Stiega Larssona, ali malo tko je vjerovao da uistinu svjedočimo promociji još jednog kapitalca krimića.
Što su propustili mediji, učinila je usmena predaja, pa se roman s osebujnim glavnim junakom, policajcem iz Osla koji se, osim s negativcima, hrva i s vlastitim demonima, izvrgnuo u pravi hit. Jedan prijevod počeo je sustizati drugi, a fenomen Nesbove popularnosti konačno su opazile i novine.
Tko uđe malo dublje u lik i djelo norveškoga pisca, shvatit će kako je njegova biografija jedva nešto manje uzbudljiva od njegovih knjiga. Kao tinejdžer nastupao je za nogometni klub “Molde” i prognozirali su mu lijepu karijeru dok na jednoj utakmici nije strgao ligamente. Potom je studirao ekonomiju, kraće vrijeme bio slobodni novinar, da bi konačno dobio zaposlenje kao burzovni mešetar.
Otprilike u to doba osnovao je i bend, pa je danju trgovao dionicama, a noću svirao i pjevao. Za divno čudo, u oba se zanimanja pokazao iznimno uspješnim. Kao broker zarađivao je lijepe novce, a kao glazbenik uspeo se do časti najveće norveške rock zvijezde. Onda mu je sve dozlogrdilo, pa se uputio na dugi prekooceanski odmor. Na letu nije ćorio nego je slagao siže romana, prvog iz serije o Harryju Holeu. Dopust je proveo zaključan u hotelskoj sobi, a kući se nije vratio s torbom punom suvenira, nego s dovršenim rukopisom knjige.
Tako je počelo. Do danas je Nesbo naštancao cijeli regal knjiga: deset naslova iz serije o Harryju Holeu, četiri “samostojeća” djela i jednako toliko romana za djecu iz serije o Doktoru Proktoru. Nesbov rad ovjeren je cijelim nizom uglednih priznanja i nagrada, no još i više činjenicom da su mu djela širom svijeta prodana u više od dvadeset milijuna primjeraka.
U travnju 2013., kao gost zagrebačkog Noir festivala, prvi se put i osobno predstavio našim čitateljima. Očito je sa sobom ponio lijepe uspomene jer je prije nekoliko dana do nas dopro glas da se iznova “ukazao” u Hrvatskoj. I fakat, zatekli smo ga u hotelu “Niko”, što ga vodi kultna figura zadarskog ugostiteljstva Erik Pavin. Cijeli jedan zid njegova restorana “tapeciran” je slikama gazde u društvu što globalnih, a što lokalnih celebrityja, od Michaela Schumachera naniže. Priznajem, bilo je malo neobično čavrljati s Joom (čije se ime zapravo čita: Ju) dok nas je sa zida gledao Mladen Grdović.
Nesbo je susretljiv, strpljiv i velikodušan sugovornik koji će s jednakom otvorenošću govoriti i o stvarima sasvim načelne prirode, ali i o bolnim epizodama iz obiteljske povijesti. Kad mi je srdačno pružio ruku, malo sam se lecnuo vidjevši da mu je desnica prošarana krvavim krastama.
Pa da, čovjeku koji piše o tako brutalnim zločinima, ruke moraju biti barem malo krvave.
– Ha, ha, ha… Ne brinite se, ovo mi nisu ožiljci ni od nasilja ni od pisanja, nego od penjanja, to je moja strast. Nas nekoliko zaljubljenika svake godine doputujemo u neku drugu europsku zemlju i onda se pentramo po stijenama. Jučer smo uživali na Paklenici, a ja sam otamo ponio, eto, i ovu “uspomenu”. Ništa strašno.
S kime ste u društvu?
– Ruku na srce, nije nas baš nekoliko, doputovalo nas je ravno 59-ero, ali samo nas dvanaest smo penjači. No, tu su i naše obitelji, djeca, prijatelji…
Vaš avanturistički hobi sjajno se uklapa u sliku o vama kao nekoj vrsti modernoga supermana.
– Kako to mislite?
Naprosto, ide vam u životu. Prvo ste bili daroviti nogometaš, potom uspješan broker, zatim najveća norveška rock zvijezda, da biste konačno postali jedan od najtiražnijih pisaca današnjice. S druge strane, proslavio vas je junak koji je potpuni gubitnik. Niste baš milosrdni prema njemu, zar ne?
– Ne vjerujem da ikoga od nas posao određuje kao osobu i da su profesionalna postignuća jedina mjera naše uspješnosti. Uostalom, Harry Hole je dobar istražitelj. On je, međutim, socijalni gubitnik, neuklopljen u vlastitu sredinu, s očitim problemima u stvaranju i održavanju veza svake vrste, intimnih, kolegijalnih, čak i susjedskih.
Ali takav lik nije puki konstrukt, pa svi smo se mi barem jedno kraće vrijeme u životu doživljavali kao gubitnici. To je i moje osobno iskustvo, osobito bolno iz tinejdžerskih godina kada mi se činilo da nikamo ne pripadam.
Hoću li pogriješiti ako kažem da vi, osim o zločinima, stalno zapravo pišete o usamljenosti?
– U pravu ste, sve su moje knjige o tome, čak i dječje. Biti isključen, jedno je od najgorih iskustava kroz koje čovjek može proći. Svi mi želimo biti dio neke šire “priče”, i to ne bilo kakav, nego važan i vrijedan dio. Znate, u kršćanstvu se uvriježilo smisao života tražiti kroz osobni spas. Za moj ukus, to je previše egocentrično.
Meni se čini da svi mi imamo potrebu biti dijelom neke zajednice ili, ako baš hoćete, čopora. Čak i oni koji svjesno biraju izdvojenu poziciju, koji pristaju na ulogu autsajdera, negdje u dubini svoje duše imaju istu potrebu. Zašto Harry Hole čini to što čini? Jer želi pridonijeti društvu.
Kritičari su vam znali prigovarati kako nije uvjerljivo situirati tako strašne zločine u grad koji je dosta miran i pitom. Mene je, s druge strane, lako uvjeriti da je Oslo opasan grad, ali mi ne ide u glavu kako netko može biti alkoholičar poput Harryja Holea u društvu s tako paprenim cijenama pića.
– Ha, ha, ha… Je, zbilja, negdje sam pročitao da je Oslo najskuplji grad u Europi. Naše su cijene, ne samo alkohola, vrlo visoke. Ali kao što postoje otmjeni i mondeni lokali, postoje i špelunke u kojima se razmjerno jeftin alkohol toči već od sedam ujutro. Da i ne spominjem notornu činjenicu kako Norvežani imaju bogatu tradiciju proizvodnje žestica u vlastitoj režiji.
Svaki je dobar suvremeni krimić istodobno i društveni roman vrlo kritičke inspiracije. Može li se reći da je noir neka vrsta žanrovske niše za pisce ljevičarske inspiracije?
– Nisam siguran. Jamesa Ellroya vrlo je teško nazvati ljevičarem, premda, priznajem, teško je naći baš puno sličnih primjera pisaca vrlo tvrdih, konzervativnih uvjerenja, koji su istodobno i sjajni autori krimića. Meni je, sasvim načelno, teško govoriti o tome jer ne dolazim iz ideološki polariziranog društva, nego iz društva konsenzusa.
U Norveškoj sve stranke imaju zapravo iste ciljeve. Koji put mi se čini da su kod nas svi socijaldemokrati čak i kad su nominalno konzervativci. Taj lijevo-desni razdor kojemu svjedočimo u drugim zemljama, mi, vjerujem, kompenziramo solidarnošću koja je neupitna vrijednost za zagovornike svih političkih opcija.
|
Jo Nesbo u društvu našeg novinara
|
Kako biste ideološki pozicionirali Harryja Holea?
– Uh, teško pitanje. Što se vama čini?
Ja ga vidim kao ljevičara.
– Hm, zanimljivo, nikad mi nitko to nije rekao, ali možda ste u pravu. U svakom slučaju, mislim da je Harry tip kojemu je gnjavaža izlaziti na izbore.
Što je to s Nordijcima da pišu romane tako natopljene svim zamislivim okrutnostima?
– Ha, baš mi se Hrvat našao govoriti o tome!
Pardon, mi smo kroz povijest okrutnost možda prakticirali, ali nam ona zato nije literarna strast.
– Ali ima i pisaca koji stvaraju sjajne krimiće bez previše nasilja, eto, recimo, Karen Fossum.
Okej, imate jednu, a ja ih imam koliko hoću: Nesbo, Larsson, Mankell, Indriđasson, Lackberg, Adler-Olsun…
– U redu, ne trebate dalje, shvatio sam poruku. Pa… možda su za sve krive sage uz koje smo odrasli. I vi ste za njih, vjerojatno, čuli, ali mi smo ih u školi sve morali pročitati. A ti su tekstovi prekrcani vrlo iscrpnim opisima brutalnih zvjerstava. Znam, zvučat će možda iščašeno, ali ja vjerujem kako svi imamo negdje duboko u sebi zatomljenu znatiželju prema fizičkoj boli. Držim kako je agresivnost ono s čime se rađamo, ona se ne da naučiti.
Kroz odgoj i socijalizaciju čistimo se od toga poriva i postajemo civilizirana bića. A putem knjiga se, barem na neko vrijeme, vraćamo u to stanje. Kad pišem, klonim se natrpavanja teksta brutalnim pasažima, pokušavam naći mjeru, ali, priznajem, u jednoj je knjizi nisam baš najbolje pronašao.
U kojoj?
– U “Leopardu”. Tamo ima dijelova koji su čisti višak, koji sadizmom opterećuju tekst. Ne radi se o većim dionicama, čak ni o ulomcima, nego o rečenicama, ali one su, sada mi se čini, nepotrebno usmjerile tekst na neki drugi kolosijek.
Hrvatska čitalačka publika upoznala vas je preko “Crvendaća”, romana koji se bavi i traumatičnim povijesnim iskustvom Norveške u Drugom svjetskom ratu. Koliko su podjele iz toga doba prisutne i danas, udaraju li one ritam političkog života u zemlji kao što je kod nas slučaj?
– Ne, nimalo. Kod nas je zapravo teško govoriti o podjelama, jer je naš pokret otpora bio malobrojan i slab. Potom, ratne godine za nas nisu bile posebno teške, na našem se teritoriju nisu vodile bitke. Zemlja je naprosto jednoga dana kapitulirala, da bi joj nekoliko godina kasnije suverenitet bio vraćen. Većina Norvežana čekala je da sve to prođe.
S ove distance teško je razumjeti što su ljudi onda proživljavali. Moj djed i baka bili su emigrirali u Sjedinjene Američke Države, a moj tata se vratio u domovinu s devetnaest godina da bi je kao njemački vojnik branio od Staljina kojeg je držao najvećom prijetnjom. Puno smo razgovarali o tome jer sam pokušavao shvatiti njegov izbor. On je mislio da se mora opredijeliti između Njemačke i Rusije, a kako je bio antikomunist, a Nijemci su nam kulturom i poviješću vrlo bliski, nije se puno premišljao.
Naravno, pitao sam ga i je li tada znao za istrebljivanje Židova, za koncentracijske logore… Otvoreno mi je priznao da je čuo za sve to, da su do njega dopirale priče i o tome, ali devedeset posto onoga što u ratu čujete obične su glasine, pa nikada nije ozbiljno povjerovao u sve što je imao prilike čuti. Zvučalo mu je suludo. Tek naknadno shvatio je o kakvoj se skali užasa radilo.
Poslije rata on je normalno nastavio živjeti i raditi?
– Ne, svi Norvežani koji su na bilo koji način bili obilježeni kao kolaboracionisti, osuđeni su na zatvorske kazne. Moj otac odrobijao je dvije godine. Društvo se tako očistilo od trauma i osujetilo svaki pokušaj individualne osvete. Konačno, tako se Norveška oprala od srama.
Je li i vašeg oca mučio sram?
– Ne. On je bio savršeno svjestan kakvu je pogrešku napravio, ali se nije sramio. Bilo mu je jasno da je takvu odluku donio kao nezreli klinac. Ali da se vratim na “Crvendaća”, očekivao sam da će knjiga pobuditi kontroverze u norveškome društvu, ali izostala je bilo kakva polemička reakcija. Očito je taj povijesni podtekst knjige bio zanimljiviji stranoj publici negoli samim Norvežanima.
Kako izgleda vaš prosječni dan kada radite na knjizi?
– Uh, teško mi je to reći. Znate, ja uvijek radim na nekoj knjizi.
Čak i na odmoru?
– Da. Moje je društvo otišlo na plažu, a ja ću, kada završimo ovaj razgovor, pokušati nešto napisati. Neću se dugo baviti tekstom, tek pola sata ili sat, ali mi se čini važnim ne prekidati rad na nekom rukopisu, plašim se da mi se priča ne ohladi.
Smije li se znati na čemu trenutačno radite?
– Naravno. Zaokupljen sam trilogijom koju ću potpisati pseudonimom Tom Johansen, a čiji bi prvi naslov trebao izići vani ove jeseni.
Prilično ste zaposleni, imao sam prilike pročitati da pišete i vlastitu verziju “Macbetha”.
– Taj je projekt malo dugoročniji i stigao je kao narudžba izdavačke kuće Hogarth koja je nekolicini suvremenih pisaca, među kojima su Margaret Atwood, Jeanette Winterson, Howard Jacobson i ja, ponudila da “revidiramo” Shakespeareove klasike.
Pišete, dakle, dramski tekst?
– Ne, nego roman, i to, naravno, kriminalistički. Priča će biti smještena u sedamdesete godine prošloga stoljeća, u vrijeme koje je istobno bilo i optimistično, zbog materijalnog napretka kojemu smo svjedočili, i sumorno, zbog brojnih političkih problema i sukobljavanja. Moj će glavni junak biti korumpirani šef policije u nekom europskom gradu. Još nisam odlučio hoću li radnju smjestiti u Škotsku, Norvešku ili na neko treće mjesto.
Vi ste jedan od najtiražnijih autora na svijetu uopće, pa je razumljivo da ste pisac s punim radnim vremenom. Jeste li u tom smislu iznimka među svojim kolegama u domovini, pogotovo ako znamo da dolazite iz male zemlje i malog jezika?
– Znam, ni vi mi nećete vjerovati. Kada sam pitao svoga talijanskog nakladnika, a riječ je o velikoj izdavačkoj kući, koliko imaju domaćih autora koji se ne bave ničim drugim nego pisanjem proze, pogledao me blijedo i procijedio: “Nijednog.”
Jednom drugom prilikom, u Francuskoj, pitao sam svoje domaćine koliko u cijeloj državi postoji književnika koji su samo to i ništa drugo, pa su mi odgovorili: “Možda pedeset.” Netko je tada dobacio da je procjena malčice konzervativna i da ih vjerojatno ima oko šezdeset. I što biste vi, poslije svega, rekli, koliko onda u Norveškoj, zemlji s pet milijuna stanovnika, ima profi-pisaca?
Dobro, vaša je zemlja mala, ali bogata, pretpostavljam da imate i visoko razvijenu kulturu čitanja, pa bih rekao da je književnih profija možda pet ili šest.
– He, he, ima nas 150!
|
| Piscu krvavih krimića ruke moraju biti barem malo krvave |
Zezate?
– Nikada nisam bio ozbiljniji. A ima nas toliko jer država na više načina stimulira literarnu produkciju. Za početak, ako ste napisali i objavili knjigu, i ako ona baš nije sasvim grozna, država će je otkupiti za mrežu javnih knjižnica, a to vam već jamči prodanu nakladu od 1500 primjeraka.
Pritom, valja voditi računa da su knjige u Norveškoj vrlo skupe. Postoje i mnogi stipendijski programi te različiti drugi oblici poticanja stvaranja, koji zainteresiranima omogućuju da budu književni profesionalci. Kao norveški pisac nećete se obogatiti, ali ćete sebi moći priuštiti skroman građanski život.
Iz naše perspektive, Norveška se doima kao književni raj.
– Ona to i jest. Zato me strašno nervira kada čujem mlađe kolege koji se znaju požaliti kako im nije lako. Oni žive u budalastom uvjerenju kako je pravo na komforan život od književnog stvaranja temeljno ljudsko pravo. Uporno im ponavljam neka se obavijeste kako stvari stoje drugdje, čak i u velikim nacijama i velikim kulturama.
Frustrira li vas činjenica da do mnogih tržišta dopirete iz druge ili treće ruke? Mi vas, recimo, ne prevodimo s norveškog izvornika nego s engleske varijante teksta.
– Ne bih rekao da se radi o frustraciji. Naravno, žao mi je što je tako, jer u svakom se prijevodu, čak i najboljem, izgubi ponešto od izvornika, a ti su gubici mnogo veći kada između jezika pisanja i jezika vaše ciljne publike stoji neki treći jezik.
No dovoljno sam realističan da shvaćam kako dolazim iz male kulture i kako za mene nema druge opcije. Prevoditelj, da bi bio dobar, i sam mora imati vještinu i talent rasnoga pisca. Moj engleski prevoditelj Don Bartlett je upravo to, sjajan pisac, pa mogu reći kako sam imao – i imam – sreće.
Za kraj, što je s vašom glazbenom karijerom?
– Još uvijek je nekako održavam, moj će bend Di Derre ovoga ljeta dosta svirati, ugovorili smo turneju premda nemamo novih pjesama, u zadnjih deset godina napisao sam samo dvije. Usput, jeste li nas ikada slušali?
Jesam, hvala Googleu.
– I što vam se čini?
Jako mi se svidjelo.
– To govorite iz kurtoazije ili...?
Ne, zbilja, najiskrenije.
– I kako biste nas predstavili nekome tko za nas nikada nije čuo?
Pa… rekao bih da je ono što vi nudite neka vrsta norveškog čitanja americane.
– Sviđa mi se ta definicija, iako kod nas ima još mnogočega, zydeca, norveškoga folka… Žao mi je što ne znate jezik, jer moje pjesme nisu baš tipične pop skladbe. Ja sam pripovjedač i kad pišem za bend, riječi su mi vrlo važne.
Ivica Ivanišević
foto: duje klarić / cropix
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/spektar/jo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti-241655
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=fe1978df80d745f273c6028c511396f341289648
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Jo+Nesbo%3A+Sve+su+moje+knjige+o+usamljenosti&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fjo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti-241655
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Fspektar%2Fjo-nesbo-sve-su-moje-knjige-o-usamljenosti-241655
)
Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 1
[name] => Subtitle
[value] => ‘Uvijek radim na novoj knjizi, čak i kada sam na odmoru’
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 1
[alias] => Subtitle
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => velemajstor krimića, rock zvijezda i zaneseni penjač
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
18. svibanj 2024 16:26
