stdClass Object
(
[id] => 198431
[title] => Emir Hadžihafizbegović: Mosor i Dino Rađa odredili su me kao čovjeka
[alias] => emir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka
[catid] => 295
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Ognjen Sviličić i
Emir Hadžihafizbegović radili su 2007. film “Armin“. Daroviti hrvatski redatelj i jedan od najboljih glumaca s ovih prostora, slobodno možemo zapisati živuća legenda, kliknuli su na prvu. “Klik“ se nije ugasio ni šest godina kasnije, kad u trenutku dok čitate ove retke u metropoli revno snimaju novi film – dramu “Mirni ljudi“.
- Konfucije kaže: “Dobrom uhu je i komarac muzika“. Kad smo radili “Armina“, ta kemija je već tada radila. Nama ne treba puno da utvrdimo gdje “škripi“. Toliko poznajemo jedan drugog, makar kad je film u pitanju, da se ponekad i cijela ekipa iznenadi načinom na koji komuniciramo na setu. Ognjen zna prekinuti ili zna biti nezadovoljan kadrom, a ja ispred kamere samo kažem: “OK, znam što ne valja, idemo još jednom“. Dakle, on i ne da indikaciju što uraditi, a ja to već popravim. To je posljedica dobro utvrđenog štiva koje se zove scenarij za igrani film – starta Hadžihafizgebović koji nam “Mirne ljude“ opisuje kao psihološku dramu, priču o društvenom kontekstu koji za posljedicu ima destrukciju, ničim izazvano nasilje, ubojstvo nevinog dječaka, roditeljsku nevjericu i šok od gubitka sina na tako bizaran način.
Koliko je maloljetničko nasilje velika društvena boljka na ovim prostorima?
- Jako velika društvena boljka. Čak je sasvim neobjašnjivo godinama skrivana. Institucionalno, medijski, i na svaki drugi način. Mnogo grešaka pravilo se u načinu odgajanja te djece. Ali, svakako to nije alibi za njihovo blesavo i ekstremno nasilničko ponašanje.
Imate li kakvo riješenje za ovaj problem, odnosno mislite li da će ga ponuditi Sviličićev film?
- Rješenje je prije svega unutar porodice i obrazovnog sustava. Dakle, zaista se upalilo crveno svjetlo za veći roditeljski angažman po pitanju nadzora djece i ulaganja više emocija i truda u njihovo odrastanje. A škola bi morala biti još veći promotor senzibiliranosti na probleme i frustracije svojih učenika. Moramo se generalno posvećivati jedni drugima i slušati probleme jedni drugih. Tehnološki prasak, mobiteli, laptopi, portali, profili, Fejs, Internet, otuđili su nas i dobra su polazna osnova za formiranje ZOMBI GENERACIJE. Nije ovo obračun sa “pametnim ekranom“, ali jest upozorenje da samo čovjek čovjeka može oplemeniti i popraviti. Naravno, tu je i glazba, i film, i teatar, književnost i slikarstvo i svi kulturni segmenti, ali razgovor i kvalitetno slušanje prepolovit će problem. Danas nitko nikoga više ne sluša, biti dobar slušač vrhunska je karakterna osobina.
Povjerili ste nam se da snimate i po 12-14 sati dnevno. Kako izdržavate taj tempo? Osjećate li možda godine?
- Mogao bih raditi dodatno. Znate, kada se “kontaminirate“ nečim što je vama, kao i redatelju, bitno i što vas kao čovjeka frustrira i imate potrebu putem umjetnosti ponuditi rješenje, umor se tada pretvara u kreaciju. Ovoga puta imamo sjajnog partnera -
Jasnu Žalicu, vanserijsku glumicu. Ona igra moju ženu i jako dobro smo, još u pripremama, našli točno rješenje njihovog odnosa kao supružnika.
Snimanje se nerijetko protegne i na cijelu noć. Koliko vam to (ne) ide pod ruku s obzirom na vaše probleme s nesanicom?
- Da, ja sam stari insomničar, 18 godina gotovo pa ne spavam. Što se mene tiče, ja bih sve svoje filmove snimao noću. Ha-ha-ha, filmski vampir, šta ćeš.
Ovo vam je jubilarni 40. film, a ispada da je najteži u karijeri, mentalno i fizički.
- Da, četrdeseti jubilarni i dvanaesti igrani film u Hrvatskoj. I jeste najteži. Ni na jednom filmu nisam se toliko asocijalizirao i zatvorio u neku svoju osobnu karantenu, psihološku i društvenu. Nakon završenog snimanja odlazim u svoj stan u Dalmatinskoj, radim na sceni koja me čeka sutra, čujem se ako treba sa Jasnom ili
Ogijem, i onda opet meditacija o danu i scenama koje dolaze. Znaš,
Marko, jako me uzbudio ovaj scenarij. I sam imam djecu i stalno postavljam pitanje tko to može, smije, i zašto, bez ikakvog razloga oduzeti život dječaku koji čeka tramvaj. Identičan slučaj imali smo u Sarajevu. Dječak se zvao
Denis Mrnjavac. Duboko sam uronio u lik oca Ivana i eto nekako, ako hoćeš, strah me, a pomalo i sram u toku ovog umjetničkog procesa kada ne snimamo baviti se nečim drugim osim ovom materijom. Kako poslije, ili prije, snimanja scene na patologiji, gdje identificiramo naše umrlo dijete, ići na neki tulum ili slušati tambure u nekom restoranu.
Rekli ste nam prije intervjua i kako imate osjećaj da radite dobar, važan film. Po čemu se očituje taj osjećaj?
- Prije svega razlog je sjajan scenarij. Reduciran, ogoljen, lišen bilo kakve dodatne lirske ornamentike, što bi mnogi redatelji ili scenaristi s ovakvom temom uradili. Prvi puta ja u scenariju ne dodajem nikakve didaskalije jer su replike beskrajno točne i životne. Dobar izbor glumaca je također nešto što je preduvjet za dobar film i Ogi je to napravio sjajno. Tema koju tretiramo. Skup vrhunskih profesionalaca oko zajedničkog posla. Evo dobrog mjesta da ispričam jedan detalj sa snimanja koji me je potpuno fascinirao. Radili smo u kontinuitetu dvije scene iz filma. Padanje dječaka u komu u našem filmskom stanu i vijest o njegovoj smrti koju majka dobiva telefonom. Ta tišina, ta posvećenost ekipe tim scenama, ta osviještenost svakog čovjeka unutar seta, ta mudrost praćenja onoga što nije bitno samo nama potpuno me oduševila. Zagrlio sam poslije te scene svakog ponaosob čovjeka na setu i našem majstoru svjetla Spini rekao: “Brate, zbog ovakvih stvari život ima smisla“. Da, “Mirni ljudi“ bit će velik i značajan hrvatski film. Osjetim tu dobru auru nad filmom.
Koliko vam je bio bitan “Smrt čoveka na Balkanu“? Kako vam je bilo glumiti u jednom kadru, u “komadu“?
- Pa mislim, bitan je, kako da ne. Još jedna tema koja mene privatno provocira i o kojoj razmišljam. Ljudski život i smrt kao njegov ishod.
Miroslav Momčilović, sjajan čovjek i umjetnik, moj veliki prijatelj. Kada mi je prije tri godine iz Grčke s ljetovanja poslao scenarij, rekao da bi volio da ja igram glavnu ulogu i kada sam ja scenarij pročitao, dileme nije bilo. Bili smo u poslu. Bilo je jako iskustveno raditi s Mončilovićem, kao i sa svim kolegama u filmu. Zaista, vrhunski profesionalci. I također posebna atmosfera na setu. Pripreme 30 dana. Trideset dana smo radili bez kamere i film pripremali kao kazališnu predstavu. Na kraju smo igrani film “Smrt čovjeka na Balkanu“ snimili za dva i pol dana. Sve u jednom kadru. Film je do sada uzeo blizu 20 nagrada na raznim festivalima. Moje su četiri sa četiri festivala za najboljeg glumca na festivalu. Lijepo.
Glumite u hrvatskim, srpskim i bosanskim filmovima i jedno ste od najčešće viđenih lica pred kamerama. Netko vas je čak nazvao Ivom Gregurevićem za čitav ex-YU teritorij... Gdje se najviše osjećate “kao kod kuće“?
- Svakako mi godi da me uspoređuju s
Ivom Gregurevićem, mojim kolegom kojeg neobično cijenim i volim. Imao sam tu čast da surađujem s njim u nekoliko filmova. Istina je da dosta radim u regiji, ali također za vaše čitatelje bit će pikantan podatak da ja imam 11-godišnju pauzu u snimanju filmova. Između 1990. i 2001. nisam snimio ni jedan igrani film. Moram biti iskren pa reći kako ja pozive za filmove sa prostora bivše Jugoslavije ne doživljavam kao pozive iz inozemstva. Jugoslavija se raspala kad sam imao 30 godina. Još u tim godinama imao sam filmove u gotovo svim današnjim suverenim državama. Tako da rad u regiji za mene je kontinuitet onoga što sam radio prije disolucije Jugoslavije. Mi, zapravo, zaboravljamo na jednu stvar, a to je da govorimo istim jezicima, razumijemo svi što je i ozračje i atmosfera i što je radi nečega i glede toga. To je komparativna prednost koja će u kulturološkom smislu, bez obzira na separatne kulturološke ambijente naših sada već suverenih država, vezivati ove prostore na najbolji način. Koprodukcije su u kulturnom smislu budućnost kulturnih odnosa u Europi i, recimo, film “Mirni ljudi“ je isto toliko francuski koliko i hrvatski, kao što se u ZKM-u u Zgrebu priprema predstava u kojoj će se igrati na četiri jezika i premijeru će imati u četiri europska grada.
Kako biste poredali ex-YU kinematografije po trenutnim dosezima?
- Teško je redati na način da se određujemo samo prema nagrađenim filmovima. Gledao sam se dosta osrednjih rumunjskih filmova koji su u valu nagrađivanih filmova iz te države također po automatizmu dobivali nagrade. Ako bi se određivali preema tom kriteriju, Bosna je vodeća kinematografija u regiji. Uzeli smo A festivale. Imamo Oscara, Zlatnu Palmu u Cannnesu, Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnog i Srebrnog medvjeda u Berlinu, Locarno i Grand Prix u Roterdamu. U zadnjih tri do pet godina BiH kinematografija je u stagnaciji, dok je hrvatska i srbijanska u napredovanju. Mislim da je način na koji radi vaš HAVC s
Hribarom na čelu, i s dosta pametnih ljudi i redatelja koji zajedno s njim odlučuju o ulaganju u hrvatski film, opravdao svoje postojanje. Mislim da se unutar filmske produkcije provlači jedna opasna teza, a to je da se igrani film može snimiti mobitelom. To je trivijalna konstatacija, jer film ima svoje kanone, i zna se kako nastaje od braće Lumiere pa do danas. Snimi, ba, buraz film mobitelom, pa idi na festival mobitelskog filma! Taj paradoks i huškanje kako se fotografskim aparatom može uraditi film može pred vrata naših filmskih fondova dovesti stotine netalentiranih koji bi onda napravilo svojevrsnu kakofoniju u odabiru kvalitetnog.
Mislite li da su vas popularnim u očima šireg puka načinili nastupi u TV serijama poput “Lud, zbunjen, normalan“ i reklamama za Tomato u odnosu na filmove ili?
- Pitanje popularnosti, svugdje pa i na ovim našim geografijama, uvijek je vezano za televiziju. Da, ja jesam i televizijsko i filmsko i teatarsko lice. U gradu gdje izlazi ovaj moj intervju dobio sam jednu od najprestižnijih glumačkih nagrada. Bilo je to Marulova nagrada za ulogu Zeke u predstavi “Žaba“. Televizijski format možete samo na trenutak dovesti u žižu pozornosti, ali u ovom poslu treba TRAJATI. Svaki posao koji radim, je li to uloga oca Ivana u “Mirnim ljudima“, ili Ante u reklamama Tomata, pokušavam uraditi najprofesionalnije. To je pitanje odgoja i esnafske kulture da nikada onoga tko te angažirao ne smatraš manje vrijednim od bilo koga tko je tražio tvoje glumačke usluge. Kada je spomenuta reklama u pitanju, mogu kazati da sam na nju jako ponosan. To je projekt višemislećih ljudi i ja ga pred kamerom samo finaliziram. Ne bih se usporedio ni sa kim, ali samo se najbolji najbolji glumci na svijetu angažiraju za reklame.
Leonardo Di Caprio, Robert de Niro, Brad Pitt, George Clooney, Kevin Costner, Meg Ryan i još desetina holivudskih zvijezda angažiraju se za reklame. Jako je teško napraviti kvalitetnu reklamu.
Što mislite kako biste reagirali da, dok gledate neki film na jednoj od hrvatskih dalekovidnica, tijekom reklama u pauzi ugledate jednu svoju?
- Provjerio bih je li mi ostalo još kredita na Tomatu.
Kako danas gledate na glumačko razdoblje prije rata, nastupe u “Audiciji“ i Breninu hit-serijalu “Hajde da se volimo?
- Pristup radu s
Brenom i tadašnjih njenim redateljem
Stankom Crnobrljom nije bio ništa drukčiji nego je to odnos glumac-redatelj kakav imam danas sa Sviličićem. “Audicija“ je bila svojevrstan fenomen koji i danas traje. Imali smo šest jugoslavenskih turneja, odigrali blizu 700 predstava i prodali blizu milijun karata. Takav projekt i teatarski performans neće se više nikad desiti. Na Gripama smo za dvije noći prodali više od 10.000 karata. Te sam noći na Gripama upoznao najboljeg čovjeka na svitu, mog Dina Rađu. Prijateljujem s njim, evo, punih 26 godina. Imam puno prijatelja u Splitu -
Ante Tomić, Boris Dežulović, Snježana Sinovčić, Arijana Čulina, Petar Grašo, Danijela Mrtinović, ekipa iz “Hvaranina“, puno sportaša, glumaca, ugostitelja, ali ne mogu a da sam sebi ne priznam, da su na vrhu te splitske piramide
Dino Rađa i pokojni
Mosor Bibić. Mosora sam upoznao kao košarkaškog suca i energija koju je imao taj čovjek, a koja se uglavnom definirala kao njegova ljubav prema ljudima, jest nešto što me približilo njemu. Taj altruizam koji je imao Mosor i ta dobrota i nikada ne odraslo dijete u njegovom mentalitetu nedostajat će mi do kraja života. Drago mi je što ovaj intervju završavam s Mosorom i Dinom ljudima koji su me determinirali kao čovjeka. Malo ljudi zna i neka to bude zadnji pasus ovog intervjua, da je Dino Rađa u periodu agresije na BiH brinuo o mojoj obitelji u Splitu koju ja nisam vidio skoro pune dvije godine, a da je Mosor Bibić u toku najžešćeg granatiranja Sarajeva kroz tunel ispod sarajevskog aerodroma, ušao na 48 sati u Sarajevo, pronašao svoje prijatelje
Mirzu Delibašića i
Davorina Popovića u kultnoj sarajevskoj kafani “Fis“, ostavio im nekoliko boca viskija i nekoliko šteka “Marlbora“, ispalako se nad srušenim Sarajevom i pod kišom granata se ponovno kroz tunel vratio u Split. To mogu samo veliki ljudi kakvi su Dino i Mosor.
marko njegić
tomislav krišto/cropix
'Ti kao da ne glumiš'
Otac sam, roditelj dvoje djece u dobi našeg filmskog sina. Poistovjetiš se, htio, ne htio s likom i transponiraš ga u nekakav svoj realan život. Film jest iluzija, kao i teatar, ali kad se upali kamera, ili krene teatarska predstava, ja više ne znam igram li lik, ili to Emir, ovaj isti koji ti daje intervju, izgovara svoje osobne replike. Zato me valjda vole i cijene kao glumca u cijeloj regiji. Ima li veće nagrade glumcu nego kada mu kažu: “Ti kao da ne glumiš“? E, to je najteže, a meni ide – rekao nam je Hadžihafizbegović.
|
Dobro pripremljen film
Kad su Johna Hustona pitali što je najvažnije za film, on je rekao “Tri stvari: pripreme, pripreme i pripreme!“. Koliko je ovo dobro pripremljen film?
- Izuzetno. Fenomenalno. Od sjajne produkcije i dvojice njenih najvažnijih eksponenata, Damira Terešaka i Hrvoja Habekovića, preko svakog filmskog tima ponaosob. Kamere, scene, garderobe, šminke, cateringa, voznog parka, iza kamere gafera, i naravno onog najvažnijeg, duboko profesionalno utvrđene redateljske ekspilkacije što se sa ovim filmom želi. Od svake replike, preko slikovne estetike kadra, kojeg sjajno radi francuska snimateljica Christell, do te podtekstualne poruke filma koju šaljemo publici. Sviličić otvara problem i popravlja ljude, što je osnovna zadaća umjetnosti uopće. Sa nama svima gore navedenim naravno.
|
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => intervju
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[extra_fields_search] => *
[created] => 2013-04-10 18:02:21
[created_by] => 22323
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2014-02-14 11:29:15
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2013-04-11 13:00:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 9276
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 295
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Specijalni prilog Slobodne Dalmacije s područja filma i televizije.
[menu-meta_keywords] => specijalni prilog, zanimljivosti, reflektor, film, tv, tv program
[secure] => 0
[page_title] => Reflektor
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 1
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 1
[itemRelatedLimit] => 2
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 1
[itemRelatedImageSize] => Medium
[itemRelatedIntrotext] => 0
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 1
[itemRelatedImageGallery] => 1
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2013/04/11/REF/EMIR 4.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "700x467"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 295
[name] => Reflektor
[alias] => reflektor
[description] =>
[parent] => 260
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 1
[params] => {"inheritFrom":"260","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 38497106 Threads: 3 Questions: 7104511460 Slow queries: 3302472
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 608519074
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 47
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front01
[password] => Y2AfBGoJRKhS9HNdMJ
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /sd-plus/reflektor
)
[additional_categories] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 376
[name] => Arhiva
[alias] => arhiva
[parent] => 240
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /arhiva
)
[1] => stdClass Object
(
[id] => 296
[name] => Stil
[alias] => stil
[parent] => 260
[published] => 1
[trash] => 0
[link] => /sd-plus/stil
)
)
[link] => /sd-plus/reflektor/emir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka-198431
[printLink] => /sd-plus/reflektor/emir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka-198431?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 210616
[name] => emirhadžihafizbegović
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => emirhadzihafizbegovic
[link] => /tag/emirhadzihafizbegovic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[extraFields] => stdClass Object
(
[SuperscriptTitle] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => intervju
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[premium_content] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Emir Hadžihafizbegović: Mosor i Dino Rađa odredili su me kao čovjeka
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-16-01-10-25-22323
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2013/04/11/REF/EMIR 4.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2013/04/11/REF/EMIR 4.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Ognjen Sviličić i
Emir Hadžihafizbegović radili su 2007. film “Armin“. Daroviti hrvatski redatelj i jedan od najboljih glumaca s ovih prostora, slobodno možemo zapisati živuća legenda, kliknuli su na prvu. “Klik“ se nije ugasio ni šest godina kasnije, kad u trenutku dok čitate ove retke u metropoli revno snimaju novi film – dramu “Mirni ljudi“.
- Konfucije kaže: “Dobrom uhu je i komarac muzika“. Kad smo radili “Armina“, ta kemija je već tada radila. Nama ne treba puno da utvrdimo gdje “škripi“. Toliko poznajemo jedan drugog, makar kad je film u pitanju, da se ponekad i cijela ekipa iznenadi načinom na koji komuniciramo na setu. Ognjen zna prekinuti ili zna biti nezadovoljan kadrom, a ja ispred kamere samo kažem: “OK, znam što ne valja, idemo još jednom“. Dakle, on i ne da indikaciju što uraditi, a ja to već popravim. To je posljedica dobro utvrđenog štiva koje se zove scenarij za igrani film – starta Hadžihafizgebović koji nam “Mirne ljude“ opisuje kao psihološku dramu, priču o društvenom kontekstu koji za posljedicu ima destrukciju, ničim izazvano nasilje, ubojstvo nevinog dječaka, roditeljsku nevjericu i šok od gubitka sina na tako bizaran način.
Koliko je maloljetničko nasilje velika društvena boljka na ovim prostorima?
- Jako velika društvena boljka. Čak je sasvim neobjašnjivo godinama skrivana. Institucionalno, medijski, i na svaki drugi način. Mnogo grešaka pravilo se u načinu odgajanja te djece. Ali, svakako to nije alibi za njihovo blesavo i ekstremno nasilničko ponašanje.
Imate li kakvo riješenje za ovaj problem, odnosno mislite li da će ga ponuditi Sviličićev film?
- Rješenje je prije svega unutar porodice i obrazovnog sustava. Dakle, zaista se upalilo crveno svjetlo za veći roditeljski angažman po pitanju nadzora djece i ulaganja više emocija i truda u njihovo odrastanje. A škola bi morala biti još veći promotor senzibiliranosti na probleme i frustracije svojih učenika. Moramo se generalno posvećivati jedni drugima i slušati probleme jedni drugih. Tehnološki prasak, mobiteli, laptopi, portali, profili, Fejs, Internet, otuđili su nas i dobra su polazna osnova za formiranje ZOMBI GENERACIJE. Nije ovo obračun sa “pametnim ekranom“, ali jest upozorenje da samo čovjek čovjeka može oplemeniti i popraviti. Naravno, tu je i glazba, i film, i teatar, književnost i slikarstvo i svi kulturni segmenti, ali razgovor i kvalitetno slušanje prepolovit će problem. Danas nitko nikoga više ne sluša, biti dobar slušač vrhunska je karakterna osobina.
Povjerili ste nam se da snimate i po 12-14 sati dnevno. Kako izdržavate taj tempo? Osjećate li možda godine?
- Mogao bih raditi dodatno. Znate, kada se “kontaminirate“ nečim što je vama, kao i redatelju, bitno i što vas kao čovjeka frustrira i imate potrebu putem umjetnosti ponuditi rješenje, umor se tada pretvara u kreaciju. Ovoga puta imamo sjajnog partnera -
Jasnu Žalicu, vanserijsku glumicu. Ona igra moju ženu i jako dobro smo, još u pripremama, našli točno rješenje njihovog odnosa kao supružnika.
Snimanje se nerijetko protegne i na cijelu noć. Koliko vam to (ne) ide pod ruku s obzirom na vaše probleme s nesanicom?
- Da, ja sam stari insomničar, 18 godina gotovo pa ne spavam. Što se mene tiče, ja bih sve svoje filmove snimao noću. Ha-ha-ha, filmski vampir, šta ćeš.
Ovo vam je jubilarni 40. film, a ispada da je najteži u karijeri, mentalno i fizički.
- Da, četrdeseti jubilarni i dvanaesti igrani film u Hrvatskoj. I jeste najteži. Ni na jednom filmu nisam se toliko asocijalizirao i zatvorio u neku svoju osobnu karantenu, psihološku i društvenu. Nakon završenog snimanja odlazim u svoj stan u Dalmatinskoj, radim na sceni koja me čeka sutra, čujem se ako treba sa Jasnom ili
Ogijem, i onda opet meditacija o danu i scenama koje dolaze. Znaš,
Marko, jako me uzbudio ovaj scenarij. I sam imam djecu i stalno postavljam pitanje tko to može, smije, i zašto, bez ikakvog razloga oduzeti život dječaku koji čeka tramvaj. Identičan slučaj imali smo u Sarajevu. Dječak se zvao
Denis Mrnjavac. Duboko sam uronio u lik oca Ivana i eto nekako, ako hoćeš, strah me, a pomalo i sram u toku ovog umjetničkog procesa kada ne snimamo baviti se nečim drugim osim ovom materijom. Kako poslije, ili prije, snimanja scene na patologiji, gdje identificiramo naše umrlo dijete, ići na neki tulum ili slušati tambure u nekom restoranu.
Rekli ste nam prije intervjua i kako imate osjećaj da radite dobar, važan film. Po čemu se očituje taj osjećaj?
- Prije svega razlog je sjajan scenarij. Reduciran, ogoljen, lišen bilo kakve dodatne lirske ornamentike, što bi mnogi redatelji ili scenaristi s ovakvom temom uradili. Prvi puta ja u scenariju ne dodajem nikakve didaskalije jer su replike beskrajno točne i životne. Dobar izbor glumaca je također nešto što je preduvjet za dobar film i Ogi je to napravio sjajno. Tema koju tretiramo. Skup vrhunskih profesionalaca oko zajedničkog posla. Evo dobrog mjesta da ispričam jedan detalj sa snimanja koji me je potpuno fascinirao. Radili smo u kontinuitetu dvije scene iz filma. Padanje dječaka u komu u našem filmskom stanu i vijest o njegovoj smrti koju majka dobiva telefonom. Ta tišina, ta posvećenost ekipe tim scenama, ta osviještenost svakog čovjeka unutar seta, ta mudrost praćenja onoga što nije bitno samo nama potpuno me oduševila. Zagrlio sam poslije te scene svakog ponaosob čovjeka na setu i našem majstoru svjetla Spini rekao: “Brate, zbog ovakvih stvari život ima smisla“. Da, “Mirni ljudi“ bit će velik i značajan hrvatski film. Osjetim tu dobru auru nad filmom.
Koliko vam je bio bitan “Smrt čoveka na Balkanu“? Kako vam je bilo glumiti u jednom kadru, u “komadu“?
- Pa mislim, bitan je, kako da ne. Još jedna tema koja mene privatno provocira i o kojoj razmišljam. Ljudski život i smrt kao njegov ishod.
Miroslav Momčilović, sjajan čovjek i umjetnik, moj veliki prijatelj. Kada mi je prije tri godine iz Grčke s ljetovanja poslao scenarij, rekao da bi volio da ja igram glavnu ulogu i kada sam ja scenarij pročitao, dileme nije bilo. Bili smo u poslu. Bilo je jako iskustveno raditi s Mončilovićem, kao i sa svim kolegama u filmu. Zaista, vrhunski profesionalci. I također posebna atmosfera na setu. Pripreme 30 dana. Trideset dana smo radili bez kamere i film pripremali kao kazališnu predstavu. Na kraju smo igrani film “Smrt čovjeka na Balkanu“ snimili za dva i pol dana. Sve u jednom kadru. Film je do sada uzeo blizu 20 nagrada na raznim festivalima. Moje su četiri sa četiri festivala za najboljeg glumca na festivalu. Lijepo.
Glumite u hrvatskim, srpskim i bosanskim filmovima i jedno ste od najčešće viđenih lica pred kamerama. Netko vas je čak nazvao Ivom Gregurevićem za čitav ex-YU teritorij... Gdje se najviše osjećate “kao kod kuće“?
- Svakako mi godi da me uspoređuju s
Ivom Gregurevićem, mojim kolegom kojeg neobično cijenim i volim. Imao sam tu čast da surađujem s njim u nekoliko filmova. Istina je da dosta radim u regiji, ali također za vaše čitatelje bit će pikantan podatak da ja imam 11-godišnju pauzu u snimanju filmova. Između 1990. i 2001. nisam snimio ni jedan igrani film. Moram biti iskren pa reći kako ja pozive za filmove sa prostora bivše Jugoslavije ne doživljavam kao pozive iz inozemstva. Jugoslavija se raspala kad sam imao 30 godina. Još u tim godinama imao sam filmove u gotovo svim današnjim suverenim državama. Tako da rad u regiji za mene je kontinuitet onoga što sam radio prije disolucije Jugoslavije. Mi, zapravo, zaboravljamo na jednu stvar, a to je da govorimo istim jezicima, razumijemo svi što je i ozračje i atmosfera i što je radi nečega i glede toga. To je komparativna prednost koja će u kulturološkom smislu, bez obzira na separatne kulturološke ambijente naših sada već suverenih država, vezivati ove prostore na najbolji način. Koprodukcije su u kulturnom smislu budućnost kulturnih odnosa u Europi i, recimo, film “Mirni ljudi“ je isto toliko francuski koliko i hrvatski, kao što se u ZKM-u u Zgrebu priprema predstava u kojoj će se igrati na četiri jezika i premijeru će imati u četiri europska grada.
Kako biste poredali ex-YU kinematografije po trenutnim dosezima?
- Teško je redati na način da se određujemo samo prema nagrađenim filmovima. Gledao sam se dosta osrednjih rumunjskih filmova koji su u valu nagrađivanih filmova iz te države također po automatizmu dobivali nagrade. Ako bi se određivali preema tom kriteriju, Bosna je vodeća kinematografija u regiji. Uzeli smo A festivale. Imamo Oscara, Zlatnu Palmu u Cannnesu, Zlatnog lava u Veneciji, Zlatnog i Srebrnog medvjeda u Berlinu, Locarno i Grand Prix u Roterdamu. U zadnjih tri do pet godina BiH kinematografija je u stagnaciji, dok je hrvatska i srbijanska u napredovanju. Mislim da je način na koji radi vaš HAVC s
Hribarom na čelu, i s dosta pametnih ljudi i redatelja koji zajedno s njim odlučuju o ulaganju u hrvatski film, opravdao svoje postojanje. Mislim da se unutar filmske produkcije provlači jedna opasna teza, a to je da se igrani film može snimiti mobitelom. To je trivijalna konstatacija, jer film ima svoje kanone, i zna se kako nastaje od braće Lumiere pa do danas. Snimi, ba, buraz film mobitelom, pa idi na festival mobitelskog filma! Taj paradoks i huškanje kako se fotografskim aparatom može uraditi film može pred vrata naših filmskih fondova dovesti stotine netalentiranih koji bi onda napravilo svojevrsnu kakofoniju u odabiru kvalitetnog.
Mislite li da su vas popularnim u očima šireg puka načinili nastupi u TV serijama poput “Lud, zbunjen, normalan“ i reklamama za Tomato u odnosu na filmove ili?
- Pitanje popularnosti, svugdje pa i na ovim našim geografijama, uvijek je vezano za televiziju. Da, ja jesam i televizijsko i filmsko i teatarsko lice. U gradu gdje izlazi ovaj moj intervju dobio sam jednu od najprestižnijih glumačkih nagrada. Bilo je to Marulova nagrada za ulogu Zeke u predstavi “Žaba“. Televizijski format možete samo na trenutak dovesti u žižu pozornosti, ali u ovom poslu treba TRAJATI. Svaki posao koji radim, je li to uloga oca Ivana u “Mirnim ljudima“, ili Ante u reklamama Tomata, pokušavam uraditi najprofesionalnije. To je pitanje odgoja i esnafske kulture da nikada onoga tko te angažirao ne smatraš manje vrijednim od bilo koga tko je tražio tvoje glumačke usluge. Kada je spomenuta reklama u pitanju, mogu kazati da sam na nju jako ponosan. To je projekt višemislećih ljudi i ja ga pred kamerom samo finaliziram. Ne bih se usporedio ni sa kim, ali samo se najbolji najbolji glumci na svijetu angažiraju za reklame.
Leonardo Di Caprio, Robert de Niro, Brad Pitt, George Clooney, Kevin Costner, Meg Ryan i još desetina holivudskih zvijezda angažiraju se za reklame. Jako je teško napraviti kvalitetnu reklamu.
Što mislite kako biste reagirali da, dok gledate neki film na jednoj od hrvatskih dalekovidnica, tijekom reklama u pauzi ugledate jednu svoju?
- Provjerio bih je li mi ostalo još kredita na Tomatu.
Kako danas gledate na glumačko razdoblje prije rata, nastupe u “Audiciji“ i Breninu hit-serijalu “Hajde da se volimo?
- Pristup radu s
Brenom i tadašnjih njenim redateljem
Stankom Crnobrljom nije bio ništa drukčiji nego je to odnos glumac-redatelj kakav imam danas sa Sviličićem. “Audicija“ je bila svojevrstan fenomen koji i danas traje. Imali smo šest jugoslavenskih turneja, odigrali blizu 700 predstava i prodali blizu milijun karata. Takav projekt i teatarski performans neće se više nikad desiti. Na Gripama smo za dvije noći prodali više od 10.000 karata. Te sam noći na Gripama upoznao najboljeg čovjeka na svitu, mog Dina Rađu. Prijateljujem s njim, evo, punih 26 godina. Imam puno prijatelja u Splitu -
Ante Tomić, Boris Dežulović, Snježana Sinovčić, Arijana Čulina, Petar Grašo, Danijela Mrtinović, ekipa iz “Hvaranina“, puno sportaša, glumaca, ugostitelja, ali ne mogu a da sam sebi ne priznam, da su na vrhu te splitske piramide
Dino Rađa i pokojni
Mosor Bibić. Mosora sam upoznao kao košarkaškog suca i energija koju je imao taj čovjek, a koja se uglavnom definirala kao njegova ljubav prema ljudima, jest nešto što me približilo njemu. Taj altruizam koji je imao Mosor i ta dobrota i nikada ne odraslo dijete u njegovom mentalitetu nedostajat će mi do kraja života. Drago mi je što ovaj intervju završavam s Mosorom i Dinom ljudima koji su me determinirali kao čovjeka. Malo ljudi zna i neka to bude zadnji pasus ovog intervjua, da je Dino Rađa u periodu agresije na BiH brinuo o mojoj obitelji u Splitu koju ja nisam vidio skoro pune dvije godine, a da je Mosor Bibić u toku najžešćeg granatiranja Sarajeva kroz tunel ispod sarajevskog aerodroma, ušao na 48 sati u Sarajevo, pronašao svoje prijatelje
Mirzu Delibašića i
Davorina Popovića u kultnoj sarajevskoj kafani “Fis“, ostavio im nekoliko boca viskija i nekoliko šteka “Marlbora“, ispalako se nad srušenim Sarajevom i pod kišom granata se ponovno kroz tunel vratio u Split. To mogu samo veliki ljudi kakvi su Dino i Mosor.
marko njegić
tomislav krišto/cropix
'Ti kao da ne glumiš'
Otac sam, roditelj dvoje djece u dobi našeg filmskog sina. Poistovjetiš se, htio, ne htio s likom i transponiraš ga u nekakav svoj realan život. Film jest iluzija, kao i teatar, ali kad se upali kamera, ili krene teatarska predstava, ja više ne znam igram li lik, ili to Emir, ovaj isti koji ti daje intervju, izgovara svoje osobne replike. Zato me valjda vole i cijene kao glumca u cijeloj regiji. Ima li veće nagrade glumcu nego kada mu kažu: “Ti kao da ne glumiš“? E, to je najteže, a meni ide – rekao nam je Hadžihafizbegović.
|
Dobro pripremljen film
Kad su Johna Hustona pitali što je najvažnije za film, on je rekao “Tri stvari: pripreme, pripreme i pripreme!“. Koliko je ovo dobro pripremljen film?
- Izuzetno. Fenomenalno. Od sjajne produkcije i dvojice njenih najvažnijih eksponenata, Damira Terešaka i Hrvoja Habekovića, preko svakog filmskog tima ponaosob. Kamere, scene, garderobe, šminke, cateringa, voznog parka, iza kamere gafera, i naravno onog najvažnijeg, duboko profesionalno utvrđene redateljske ekspilkacije što se sa ovim filmom želi. Od svake replike, preko slikovne estetike kadra, kojeg sjajno radi francuska snimateljica Christell, do te podtekstualne poruke filma koju šaljemo publici. Sviličić otvara problem i popravlja ljude, što je osnovna zadaća umjetnosti uopće. Sa nama svima gore navedenim naravno.
|
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/sd-plus/reflektor/emir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka-198431
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=0d7d748a274f1e6c9fcbdc2da5eb034af2d55451
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Emir+Had%C5%BEihafizbegovi%C4%87%3A+Mosor+i+Dino+Ra%C4%91a+odredili+su+me+kao+%C4%8Dovjeka&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Freflektor%2Femir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka-198431
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fsd-plus%2Freflektor%2Femir-hadzihafizbegovic-mosor-i-dino-rada-odredili-su-me-kao-covjeka-198431
)
Array
(
[1] => stdClass Object
(
[id] => 2
[name] => Superscript Title
[value] => intervju
[type] => textarea
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 2
[alias] => SuperscriptTitle
)
[2] => stdClass Object
(
[id] => 68
[name] => Premium content
[value] => ON
[type] => radio
[group] => 9
[published] => 1
[ordering] => 10
[alias] => premium_content
)
)
16. svibanj 2024 03:10
