stdClass Object
(
[id] => 279654
[title] => Tonči Huljić: Dosta je bilo, odlazim iz Hrvatske
[alias] => tonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Dok su se nekoć na domaćem terenu lomila koplja oko njegova autorskog rada, izvan granica Hrvatske uspješni i ambiciozni splitski skladatelj Tonči Huljić dežurnim je kritičarima žestoko uzvraćao lansiranjem novih hitova u eter, osvajanjem festivala, katkada i oštrim tonovima u medijskim istupima. Njegova moć i utjecaj na domaćoj glazbenoj sceni, ali i samouvjerena pojavnost čovjeka čiji mozak nikada ne spava, nakon niza desetljeća pala je u drugi plan.
Neki poslovni podvizi izvan svijeta glazbe gotovo su ga odveli u katastrofu, no Tonči je izmislio Madre Badessu, svoju novu osobnu glazbenu iskaznicu i sebe isturio naprijed. I napokon zavrijedio pohvale kritičara za sasvim osobit i zanimljiv glazbeni projekt koji mu je donio “bokun sriće, bokun smija” i s kojim, odavno to ne krije, želi iskoračiti izvan granica Hrvatske.
U svijetu, navodi, egzistira 30.000 etno festivala i ne sumnja kako će na njihovim pozornicama biti mjesta i za Madre Badessu. Osim toga, s rođakom Antom Tonijem Huljićem iz Jelse, junakom njegova glazbeno-dokumentarnog filma “Tonetov život ili Bog, lavur, iće i piće”, planira snimiti dugometražni film “Tone u Eu”, a s dugogodišnjim prijateljem Petrom Grašom krenuti na veliku turneju radnog naziva “Autentica Dalmatica” po svim velikim dvoranama i Arenama i zemljama bivše Jugoslavije. Pala mu je na pamet i ideja o snimanju svojevrsnog realityja tijekom te turneje. U svakom slučaju, misli mu ne miruju, Tonči stalno traži nove izazove i promišlja kako “zavezati” priču.
Jedan od članova žirija nedavno okončanog X Factor Adrije s Massimom Savićem je na koncu showa predstavio duet “Fuman” (spremaju se snimiti i spot, ali i nastaviti obojici zabavnu i ugodnu suradnju, možda i na Massimu domaćem, talijanskom jeziku), a s Grašom proteklog vikenda trijumfirao na Splitskom festivalu jednoglasnim ocjenama publike i žirija za pjesmu “Moje zlato”. Njihova pobjeda na Prokurativama već se uoči festivala činila neupitnom...
- Možda je bila i najteža do sada, jer nikada ne znate kakva će publika doći na festival. Tako je i 1993. bilo s “Cesaricom” na Melodijama hrvatskog Jadrana, radilo se o izvanserijskoj pjesmi, a pobijedila je “Govore mi mnogi ljudi” Dražena Zečića. No, ja sam se već navikao na takve situacije jer sam srećom iskusan. Prije ovog festivala Grašo i ja imali smo turbo-hit 365 dana, jer je već cijelu godinu pjesma “Uvik isti” na listi TOP 40. Bio je problem što napraviti poslije nje...
Postojala je opasnost da se skrene u radikalnije, zabavnije vode, jer je “Uvik isti” taman negdje na granici, može prebaciti i lijevo i desno. Mogli smo ići u bilo kojem smjeru. U ovom trenutku, moram to priznati, nisam lud od sreće što se trenutačno nudi kao javni ukus, diktiran ponajviše s nekih tzv. urbanih strana i HRT-a, a s druge strane, s onim što pokazuje realan život, što je također jedna ogromna kontradiktornost. Imamo jedan sudar svjetova, duboko smo politički, ali i glazbeno podijeljeno društvo. I tražila se ta jedna pjesma...
Moja je ideja bila da se u toj poplavi poplavi svega i svačega pojavi pjesma koja će prelomiti stvar, da se oko nje dogodi plebiscit onih koji vole gledati i slušati tu vrstu glazbe i onih koji od nje zaziru. I dogodilo se “Moje zlato” i Grašo kao izvođač. I bez obzira što drugi govore njemu ne treba ploča, premda ćemo je napraviti. Ali nećemo s njom žuriti, jer se nije žurilo ni do sada, nego da sve bude lagano, nježno...
Pa tako godinama bez albuma.
 |
| Tonči Huljić, s tetom Nelicom Huljić |
- Njemu je najlakše pisati pjesme za druge, a najteže za sebe. To je svakome od nas problem, doduše meni nije. Danas mi je veći problem pisati pjesme za druge. Ono što sam radio za sebe, što danas postoji kao Tonči Huljić&Madre Badessa, a moglo se slobodno zvati Tonči Huljić&Orkestar, bukvalno sam radio kao jednu malu art formu bez ikakvih većih pretenzija da to uđe među širu publiku.
Međutim, to mi je bila dobra škola, jer sam vidio kako publika i ovdje i u regiji jednostavno želi nešto potpuno drugačije. Ono što ja radim vrlo je hermetično, čudne su fraze, čudna je melodija, tekst ne razumiju ni Splićani ni Hrvati ni drugi..., ali u pitanju je nešto što ima emociju. Znači, prvi put se u prvi plan počela probijati emocija.
Kroz razgovore s Grašom došao sam do zaključka kako se nešto počelo događati u ovom općem kaosu kojim smo okruženi. I kao društvo u Hrvatskoj, koje je duboko podijeljeno, ali i u svijetu u kojemu je u tijeku Treći svjetski rat, samo ga još nismo proglasili. U svom tom ludilu pojavila se emocija koja se izgubila kroz socijalizaciju svega i svačega, okrupnjavanje kapitala i sl.
Počela je izbijati na površinu, ljudi su se počeli zatvarati u manje krugove i počeli suosjećati, jer su uplašeni što im donosi sutra. I postoji šutljiva većina koja će u datom momentu eksplodirati. U svemu tome, ne možete na stranu maknuti glazbu koja je društvena nadgradnja. Morate znati kakvo je društvo za koje pišete glazbu, ako želite od toga živjeti. Ili ćete biti sami sebi dovoljni i pisati pjesme za svoj gušt, pa nećete imati od čega živjeti. A pod uvjetom da to netko možda i voli, moći ćete i životariti.
Zato ste u drugoj polovici 90-ih, tijekom poslijeratne euforije, ciljano pisali zabavnu glazbu, koja vam je donijela uspjeh i novac?!- Ljudi su tada vjerovali u bolje sutra, moje je bilo samo da im glazbom tu želju dodatno razjarim. Sada je to jedna utopistička varijanta i to puno gora. Ljudi ne vjeruju u sutra, žive za danas i sada, ne razmišljaju ništa o tome što im donosi sutra, jer smatraju kako će im biti samo još gore.
Jeste li i sami takvi?- Ne, nisam. Ja sam samo svjestan toga, ali ne podliježem toj histeriji. Isto tako, život nije lak. To što proživljam na dnevnoj bazi, od obožavanja, izraza ljubavi i divljenja do prijetnji, traženja para... Ljudi mi dolaze doma, pa mi šalju povijesti bolesti itd. Pa se sažalim... I učini mi se kako je toj osobi stvarno potrebna pomoć. I počnem pomagati... Nakon nekog vremena ustanovimo, kako svi mi, iz istog kruga ljudi, pomažemo jednu te istu osobu. Doslovno shvatimo kako imamo posla s profesionalnim varalicom. I takvih je nekoliko, a udruženi su u, ne znam...
Zločinačku organizaciju?- Tako je. Pošalju mi na kućni adresu dijete koje izgleda bolesno, čini se sve kako je. A onda smo na kraju, preko par jednostavnih trikova, potvrdili sumnje. Otkrili smo kako su imali telefonske brojeve koji nisu baš tako javni – mene, Jole, Graše, Štimca (op. a. Igora)... I svi smo mi tu nešto pomagali, tu istu osobu, a da to nismo znali. Slučajno smo počeli provjeravati imena, a kad smo prestali pomagati, počele su prijetnje. Onda smo to riješili s policijom. Jednostavno, vrijeme je varalica. To je društveni milje u kojemu živimo. Morate paziti tko vam prilazi, s kim ste sjeli, s kim pričate...
Ljudi nas vide svakodnevno na televiziji i misle tko zna što. Ne znaju kako mi imamo iste takve probleme koji i njih muče. Borimo se od danas do sutra. To je milje u kojemu se krećemo. I to je milje u kojemu trebaju nastajati moje pjesme. Mislim... Dok varaju, to je O.K., ali onda se pretvore u terorističke organizacije, pa pucaju...
Možda biste se trebali pretvoriti u socijalno angažiranog autora i ne pisati više o ljubavi?- Među pjesmama koje radim za sebe, osim “Providence”, ne postoji nijedna ljubavna pjesma. Sve su pjesme socijalno angažirane, na jedan, ne defetistički, ali recimo humorističan način. Kao što je pokojni Miljenko Smoje nekada radio.
Gdje i kada vam se dogodio taj “klik”? Što vas je presjeklo i zarotiralo u drugom autorskom smjeru nakon 30-ak godina pisanja zabavnih hitova o kojima su mišljenja bila vrlo oprečna?- Madre Badessu radim iz gušta. Ulažem u nju iz gušta, nisam to radio u stilu “idemo sada nekom uvaliti muda pod bubrege i zarađivati pare”. Volio bih do kraja života živjeti u Splitu, ali se polako spremam na odlazak...
???- U inozemstvo.
Raditi ili se doslovno preseliti? Možda u London? S cijelom obitelji?- Da, preseliti se. To je put Madre Badesse, okrenutost prema world etno festivalima. Ali London nije prava adresa za to. Oni nemaju ukus za takvu vrstu glazbu. Gledajte, vi kad svirate po svijetu, možete živjeti gdje hoćete... Malo me muči ova cijela situacija u svijetu. Čovjek danas baš u ovoj Europi nije najsigurniji. Novi Zeland je, recimo, fina opcija. Malo je kao daleko, ali je fina opcija.
Želite reći kako ćete preseliti na Novi Zeland?- Vidjet ćemo. Život u Splitu mi strašno odgovara, jako volim živjeti ovdje, ali taman kad sam mislio ići u penziju štošta me, spletom okolnosti, uhvatilo. Toliko sam sada na putu, više nego ikada. Neprirodna je to, s obzirom na godine i na sve ostalo, situacija. Nekako je blesavo što sam u ovim godinama popularniji negoli sam ikada bio. A tako to jest u ovom trenutku. To me malo čudi, zbunjuje, drago mi je, ali...
Nije lako biti frontmen?- Uh, svaki koncert mi je stres. Recimo da sada bolje razumijem izvođače nego ranije i sve njihove mušice koje su me prije živcirale. Vjerojatno ih imam tri puta više nego oni, a valjda je to i zbog godina. Vrlo teško se odlučujem na koncerte i nastupe, treba stvarno postojati jaki razlog. Zapravo tri ili četiri zbog kojih ću odlučiti otići na neki nastup. Nijedan koncert mi nije isti, svaki put dovodim neke druge ljude, svaki put mijenjam set listu. Svojedobno sam prestao svirati u Magazinu jer više nisam, kao papiga, mogao izdržati jedno te isto, sviranje istih setova poput 5000-te izvedbe “Sve bi seke ljubile mornare”. A tek kad se počelo svirati u dva ujutro pa do pet! Ja sam do tada s bendom navikao ići na koncerte u 20 i završiti do 22 ili 22.30 sati. I imali bi po dva koncerta dnevno. Jedini su izuzetak bile novogodišnje zabave kad je to bilo do jutra.
Nekoć je i honorar za novogodišnju gažu bio tri puta veći od uobičajenog.- A sad je dobro da uopće ima svirke za Novu godinu... Eto, onda me to poremetilo, rekao sam samom sebi: “Ne mogu više to”, sjeo sam i počeo pisati pjesme. Ja sam radoholik, jako brzo radim pjesme. U tim smo se situacijama odlično nadopunjavali Goran (op.a. Bregović) i ja, jer je on taktičar. On to sve polako, bosanski, u stilu: “Čekaj da razmislimo”, a ja bih u jednom danu izbacivao po tri pjesme. Onda bi on kazao: “Čekaj, bogati, mi ovo nešto radimo za unuke, to treba da bude remek djelo. Kako to tako brzo? Al’ meni se ovo dopada? Uh, kako je ovo dobro, nisam nikog takvog sreo u životu.” Ali, polako smo, baš polako bistrili i došli do toga da s njegovom ekipom danas radim sam. I brzo radim, pa bih godišnje mogao izdavati jedan CD Madre Badesse, ali to opet... Pretvorio bih se u industriju, a ne želim da moja solo karijera, onako kako sam je zamislio, ima industrijski prizvuk.
Tjera li vas na odlazak situacija u ovdašnjoj glazbenoj industriji? Aktualan je sukob oko digitalnih prava, koji se događa na relaciji Hrvatska diskografska udruga-Hrvatska glazbena unija-Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava. Vi ste u toj priči u poziciji i autora i izvođača i diskografa.- Ljudima treba pojasniti kako postoje intelektualna prava za svakoga tko radi neki intelektualni posao. Postoje tri udruge koje ih štite, jedna je koja štiti kapital, a to je HDU. Druga preko Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a štiti autorsko, ujedno najjače pravo i treća štiti izvođače. Svugdje u svijetu gdje se ne radi o izvođačima koji su nositelji, znači nije riječ o solistima, nego o gomili izvođača poput glazbenika kojega gledamo evo sada, dok razgovaramo na ovoj terasi, kako svira klavir. Ovaj čovjek je isto izvođač i isto je član te udruge, a nema neku svoju snimku. Između ove tri udruge, a neću imenovati nijednu, jedna stalno pravi nered i to posljednjih deset godina. Ta udruga ne bi pravila nered da osoba koja je stalno vodi, ili u prvom planu ili iz pozadine, glumi proletarijat i malo pokušava biti Syriza. I pri tom ima nazajažljive apetite, koji nisu kompatibilni s društvom koje zastupa. A njegovi članovi uopće ne znaju o čemu se tu radi. Ne znaju koliki je promet novca i ne znaju kako njihov najveći postotak ide upravo toj organizaciji na čijem je čelu uvijek ista osoba, pa onda gura u prvi plan treće osobe.
Mislite li na Paola Sfecija, bivšeg predsjednika, a današnjeg dopredsjednika HGU-a?- Ne bih o imenima. Ali mi ćemo to riješiti unutar sebe, jer ako ovo eskalira Hrvatska bi mogla biti presedan u svijetu. iTunesi već ne žele ući na ovo tržište, a Deezer će se povući. U tom trenutku dvije udruge tražit će obeštećenje od treće, pravno se to već počelo raditi. Jednom treba kazati dosta. Neću sada o tome tko će što i kome, vi prevodite ovo kako hoćete, ali jednom uistinu treba kazati dosta. Ili će se sve ovo svesti u normalne okvire kakvi vladaju u svijetu, jer po čemu bi sad to Hrvatska trebala biti anomalija u odnosu na bilo koga drugoga, ili...
Sve što se trenutačno traži je potpuno iracionalno, a još pojedinci služe ljudima, članovima cijele jedne udruge koji nemaju pojma o čemu se tu radi. Tim ljudima iz te udruge izvođača je samo bitno članstvo u udruzi zbog plaćanja manjeg poreza i prireza. I ne čitaju što u tim ugovorima piše i za što su sve dali punomoć. Može se dogoditi da slomom te udruge ostanu bez tih prava koja sada imaju, a ne znaju da od novca koji njima pripada najveći trošak ima upravo organizacija koja zastupa izvođače. Gotovo 35 ili 36 posto od ukupnog iznosa!!! Kod skladatelja su ti postoci manji, oko 25 posto. Sve je jasno o čemu se radi. O tim stvarima može govoriti i Zrinko Tutić, mogu govoriti ja, jer mi znamo kakvo je stanje u diskografskoj, autorskoj udruzi i vidimo kakvo je stanje u HGU-u.
Znamo gdje stanuje problem. Međutim, zašto se to do sada puštalo?! Uvijek je to bila jedna varijanta kao kad, ne znam, pustite pijanicu u lokal i on krene razbijati. Pa ga najprije molite i kažete mu: “Nemoj, nemoj”, umjesto batinom po glavi. Sada je došao trenutak kada treba kazati dosta takvom obliku ponašanja. Ne možete se u životu ponašati kao siledžija, pa se tako ne može ponašati ni jedna udruga u odnosu na druge dvije.
A u ovom trenutku sa svime što se traži, s javnim istupima na konvencijama itd., bukvalno tako stoje stvari. Cijelo vrijeme je u prvom planu nasilje u stilu “ako ne prihvatite naše uvjete, nas 6000 će izaći na ulicu”. I što će sljedeće? Dignut će šator? Što sada trebamo očekivati? Da i HGU digne svoj šator? Sigurno je jedno, sada se jasno trebaju zauzeti sva stajališta prema organizaciji koja svojim ponašanjem postaje vrlo upitna i tjera, hajdemo to tako kazati, Europu odavde.
Hoćete li sjediti u žiriju i u novoj sezoni X Factora?- Imamo ugovore na tri godine, no pustimo da vrijeme pokaže svoje. Ipak, svi mi imamo i nekih drugih planova, a X Factor oduzima dosta vremena i propadaju vikendi kada možemo raditi. Vidjete ćemo kako će se stvari odvijati, pitanje je i licencija, broadcastera... Jako mi je drago što se žiri izbrendirao, bili smo vrlo argumentirani, nije bilo sukoba. Svatko je uvažavao ono što se kaže i svatko od nas je bio svoj čovjek.
Kakva je budućnost, primjerice, momaka iz 9Controla kojima ste u showu bili i mentor?- Mali Adnan i Tarik gostovat će na mom skorašnjem koncertu u Opatiji, doći će i mali Antonio Krištofić. Nekidan sam pričao s Amelom (op.a. Ćurićem), koji bi, po mom mišljenju, trebao izdati ploču vrlo brzo i to isključivo obrada na svoj način. To su ljudi sada navikli čuti od njega. U ovom trenutku mu ne treba nova pjesma, jer ga ljudi vole čuti u nekim standardima koje već znaju, pa polako onda... Postoji, naime, velika opasnost da im se Amel sviđa, ali da im se ne dopadne pjesma, jer je on u ovom trenutku jači od pjesme. Veliki je hendikep imati tako preeksponiranog pjevača koji je u roku dva mjeseca postao slavan. Vrlo je teško napisati pjesmu za takvog izvođača.
Jeste li možda čuli prvi singl Nine Kraljić, pobjednice HTV-ovog “The Voice-a”?- Jesam, mislim da je krenula putem kojim treba ići, ali to nije ta pjesma. To u svakom slučaju nije ta pjesma. No, njezin put je svakako world etno.
Nije lako pronaći takvog autora kod nas?- Ne znam ih puno, ali poznajem jednog ujutro dok perem zube. Upoznajem se s njim svako jutro i vidim da je sve stariji i stariji (smijeh).
Jeste li se odlučili potpuno izmaći iz svijeta TV produkcije s obizirom da ste prilično fokusirani na Madre Badessu? Nekako vas više nema u tom miljeu...- Nisam, radim, ali nemam potrebu o tome govoriti. Od “Larinog izbora”, pa do danas sve sapunice imaju moje pjesme. Razmišljam o nekim drugim formatima, ali samo onima koji su kompatibilni s glazbom.
Hoćete li možda pisati glazbu za novu RTL-ovu humorističnu seriju “Horvatovi”?- Ne, ne, imam vrlo jasne odnose s ljudima s kojima radim. Inače “Horvatove” radi moj izuzetno dobar prijatelj, Goran Stamenković (op. a. vlasnik beogradske producentske kuće “Emotion”), koji često ljetuje kod mene. Dakle, ne bi bio problem... Ali imamo jasno određene ugovore i dogovore, a ja sam po tom pitanju dosta korektan čovjek. Ma ja sam skladatelj i pjevač u falsetu (smijeh).
Uz to ste ponovno poprilično autorski angažirani i na nekoliko frontova – pišete za Grašu, Jelenu Rozgu, Jolu, Magazin..., nakon dugog niza godina opet i za Danijelu. Kako danas funkcionira priča vašeg glazbenog ishodišta - Magazina s Andreom Šušnjarom?- Magazin ima jedan problem, biološke prirode. Našeg bubnjara Antu Miletića je, na žalost, zadesilo to što je zadesilo, ali ne mislim pri tom na muške članove benda. I prokletstvo i blagoslov grupe takvog tipa sa ženskim izvođačem jest činjenica da pjevačice treba mijenjati svakih nekoliko godina. I onda dođu godine kada im je zadnji čas da krenu u solo karijeru. Srećom, danas se ta dobna granica pomakla naviše, pa mogu duže raditi, ali pjevačice biološki, u nekom trenutku moraju postati majke. U tom periodu bend ne može stajati sa strane i čekati.
Jelena Rozga je već dugi niz godina solistica. Bi li se majčinstvo i eventualna udaja odrazila na njezinu karijeru? Mislite li da bi joj pala popularnost?- Mislim da ne bi, jer je ljudi vole. Pretpostavljam kako bi otišla u neki malo mirniji stil života, a onda i neki mirniji stil pjesama. Zaista ne vjerujem da bi joj udaja smetala, pa nije smetala ni Shakiri, koja je neki tip izvođača poput Jelene. To je upravo taj tip karijere, ne previše ekscesan, gdje zapravo nije potrebno biti stalno prisutan, pokazivati sise i guzice, nego jednostavno biti simpatična, dobra djevojka iz susjedstva, koja pjeva pjesme uz koje se ljudi zabavljaju. Nove pjevačice koje dolaze sve su beskrupuloznije i beskrupuloznije, estetika se mijenja. Objektivno, Madonni skidam kapu za sve što je učinila u životu, ali nije mi to nešto. Shakira mi je to nešto slatko i simpatično,
ujedno i seksi. Dvoje djece, muž nogometaš... Izgleda kao neka hrvatska karijera. Ja tu negdje vidim Jelenu.
Kao suprugu nogometaša?  |
| Huljić s rođacima u Jelsi |
- Štogod joj život donese. Shakirina karijera nije ekscesna, drago vam je vidjeti u spotu i nije neukusno kad se pojavi s jednom
Rihannom, koja je mi najdraža kao izvođač. Ona mi je ludilo. Puknuta, otvorena, pozitivno luda žena. I obje su jednako seksipilne, jedna je majka i ne zamjera joj se, a bogami ne zamjera se ni ovoj, jer je opaljena. Zato tu negdje vidim Jelenu, ali ona je puno introvertniji tip od njih i to što je ona napravila u karijeri... Ona je jednostavno nadišla samu sebe. To joj zaista treba priznati. Jelena puno toga drži u sebi, ali je visoko estetizirana i visoko emotivna. I ljudi osjećaju te emocije. Ona se čak previše daje na bini. Stalno joj govorim kako previše radi. Na njezinu bih mjestu smanjio broj nastupa, rjeđe bih se pojavljivao i bio još ekskluzivniji.
I postigao višu cijenu?- Kad se napravi takva karijera cijena više nije bitna. Ne radi se to zbog novca. Jelena, vjerujte mi, ne radi ovo zbog para. Pjeva iz vlastitog zadovoljstva, a kad se se pjeva iz vlastitog zadovoljstva onda se malo i uživa u životu. Jelena je u Magazinu pjevala deset godina i da se nju pitalo vjerojatno bi još i dan danas tako bilo, da ja nisam, u njezinoj 28. godini, napravio taj vrlo nježan prijelaz kad je krenula u solo karijeru, a još je pjevala u grupi. I onda je u bend došla nova djevojka, koja “hop”...
Ima 20 godina. Muškarci, međutim, nisu vratili taj biološki sat osam godina unatrag nego su tu gdje jesu. A i žena od 20 godina ne može pjevati pjesmu glazbene i tekstualne težine kao ona od 30 ili 35. Znači, opet se treba repertoar pomladiti, a imamo situaciju da one stalno dolaze sve mlađe i mlađe, a vrijeme bendu ide. Tu možda postoji jedan disbalans, jer se ljudi pitaju gdje su pjesme poput “Ti si želja mog života”, “Put putujem”... Da se danas napišu, one ne bi funkcinirale. Svaka pjesma ima svoj prostor i vrijeme. Kad u bend stigne djevojka od 20 godina valja stati i promisliti “aha, da vidimo što sluša ta raja od 20 godina”. I etablira se neki novi zvuk, premda iza nje stoje ljudi koji su 40 godina stariji. Tu je mali taj problem vjerodostojnosti, hajdemo ga tako nazvati.
Magazinu je svojedobno dozu mladosti ubrizgao i vaš sin Ivan, koji se brzo sklonio s bine i povukao u autorske vode. No, vrlo je samozatajan...- Ivan je sebi napravio ploču, koja je odlična. Možda ovo sada što se događa s Grašom i s onom emocijom o kojoj sam pričao na početku našeg razgovora otvara prostor i za takav tip kantautora ili benda s pjevačem. To su odlične pjesme, ali jako naslonjene na brit pop. A taj brit pop je, kad god sam pokušao s njim u Hrvatskoj, bio totalni debakl. I onda ja to sve nekako zaustavljam. No, Ivanu nije bitno da sad ide na pozornicu svirati, ali želi to napraviti, ići vani...
Namjerava objaviti vlastiti album?- Nema razloga da to uskoro ne učini. Ali to ipak ovisi o njemu. On je jedna samostalna, vrlo draga osoba, pristojna... Teško mi je pričati o svojoj djeci. On baš voli glazbu kao glazbu, ne voli sve ono ostalo kroz što se mora prolaziti u svijetu glazbe. Kći Hana je nešto drukčija, ona ima taj “killer” instinkt, ambiciju za dokazivanjem, ona je u potpuno drugoj glazbi. Za koji mjesec će na turneju u Kinu i Japan s Maksimom Mrvicom. Na nekolicini pjesama koje sam pisao za Maksima snimala je vokale, pa će ih tamo prvi put javno izvoditi. Hana je u Zagrebu na petoj godini Akademije, smjer kompozicija, teoriju je upravo završila.
Ima prekrasnog profesora koji joj je “legao”, fascinantno je koliko je napredovala. Mi se doma začudimo, budemo ganuti do suza kad vidimo što je postigla i što radi. Nekad čovjek ne može vjerovati što njegovo dijete može napraviti. Činjenica je da je morala otići iz Splita, jer ovdje nije bilo kvalitetnog kadra koji bi je mogao usmjeriti. Nisam htio da se netko na njoj iživljava zbog prezimena, a tih je intencija bilo.
Djeca su odrasla, samostalna... Onda, supruga Vjekoslava će s vama, na drugu adresu?- Vidjet ćemo što život donosi. Čovjek u nekim godinama postane duhovniji, malo se više počne okretati u tom smjeru, a prirodna posljedica toga je ne planirati previše. Funkcija života je zapravo da teče, bez previše dugoročnih planova. Lijepo je imati neke ambicije, one vas drže u životu, a jedna od njih je i taj iskorak i micanje adrese.
Mirela Goreta
SnimA Ante Čizmić / CROPIX
Naporno skladanje Nakon desetak godina ponovno surađujete s Danijelom?
- Pa i s Mineom... Sve su to ljudi s kojima sam radio. Mi smo stalno bili zajedno. Evo, Danijelinu sam karijeru stvarno lansirao i došli smo do tog nekog vrha. I onda sam počeo raditi Jelenu. Došla je nova pjevačica u Magazin i morao sam ukompinirati sva tri slična stila, koja će gdje, u kojemu smjeru. A imajući pri tom u vidu kako su u pitanju slični glasovi, sličan background imaju, istog autora. O.K. je kad jedan autor ima pet, šest različitih izvođača. A zamislite da imate tri, koja su gotovo pa identična. Uz to je i Grašo sjajan autor... U to vrijeme, kad je Danijela bila u topu, počeo sam raditi vani. Bond, Maksim Mrvica..., potpuno sam zapostavio hrvatsko tržište. Patila je tada i karijera Magazina, počeo je blagi pad, još je Jelena bila u njemu. Nekako mi je to prestalo biti interesantno, u neko doba mi je postalo jako naporno. |
Glazba nam umire - Sada sam našao taj neki novi elan, nove ljude s kojima radim, u produkcijskom smislu. Kalibre i talente s kojima do sada nikada nisam radio. I onda to povuče čovjeka, pa je nastala ta neka moja glazbena priča... Stalno tražim nove ljude, no ono što je problem hrvatske glazbe jest činjenica da nema novih, mladih ljudi. Mislim da će hrvatska glazba jako nazadovati. Kad se samo sjetim da sam počeo svirati sa 17 godina kako bih jurio ženske (smijeh). A danas u tome mladi ne vide neki prosperitet, potrebu za glazbom zadovoljavaju preko YouTubea. Stave slušalice i idu DJ-irati. I što?! Imate jednog DJ-a, jedan pult, iza je led ekran, vrte se kompjutorske animacije, laseri... I doviđenja.
Oni se načvakaju tableta i super im je. Trepću na ono što se iza njih na ekranu projicira. I odmah uzimaju engleska imena. Da se mene pita, odmah bih 50 posto hrvatske glazbe snimao na engleskom ili francuskom ili, još bolje, španjolskom jeziku, jer je u pitanju najveće govorno područje. Stvarno nisam pretjerano optimističan po pitanju budućnosti hrvatske glazbe. I ti novi mladi koji dolaze su dosta hermetični, imaju neki agramerski kompleks. Mi južnjaci još imamo neke mlade glazbenike zahvaljujući utjecajima hip-hopa. Imamo TBF i Dječake, imamo neki bunt. A sjevernije vlada neki čudan izričaj, koji je čudan i Hrvatima, vani to ne može proći. Sve u stilu “urbano je i nama je super da nas ne razumijete”. To nije put. |
Engleski spot - Uskoro ću za englesku verziju pjesme "Nisam papak" ovdje snimati prvi hrvatski 360 spot. You Tube je otvorio tu opciju koja trenutačno broji svega par tisuća video brojeva, a korisniku daje mogućnost izbor kuta gledanja spota. Nešto poput Googleova Street Viewa. Pjesma se zove "Lonely" i objavljena je kao bonus track na "The Best of" izdanju Madre Badesse. |
[video] =>
[gallery] =>
[extra_fields] => [{"id":"2","value":"opro\u0161tajni intervju"},{"id":"1","value":""},{"id":"68","value":"2"}]
[extra_fields_search] => *
[created] => 2015-07-11 17:59:50
[created_by] => 38
[created_by_alias] =>
[checked_out] => 0
[checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00
[modified] => 2015-07-13 09:51:06
[modified_by] => 0
[publish_up] => 2015-07-12 21:33:00
[publish_down] => 0000-00-00 00:00:00
[trash] => 0
[access] => 1
[ordering] => 0
[featured] => 0
[featured_ordering] => 0
[image_caption] =>
[image_credits] =>
[video_caption] =>
[video_credits] =>
[hits] => 26152
[params] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
[enable_css] => 1
[jQueryHandling] => 1.8remote
[backendJQueryHandling] => remote
[userName] => 1
[userImage] => 1
[userDescription] => 1
[userURL] => 1
[userEmail] => 0
[userFeedLink] => 1
[userFeedIcon] => 1
[userItemCount] => 30
[userItemTitle] => 1
[userItemTitleLinked] => 1
[userItemDateCreated] => 1
[userItemImage] => 1
[userItemIntroText] => 1
[userItemCategory] => 1
[userItemTags] => 1
[userItemCommentsAnchor] => 1
[userItemReadMore] => 1
[userItemOCMPlugins] => 1
[authorsListLimit] => 61
[tagItemCount] => 61
[tagItemTitle] => 1
[tagItemTitleLinked] => 1
[tagItemDateCreated] => 1
[tagItemImage] => 1
[tagItemIntroText] => 1
[tagItemCategory] => 1
[tagItemReadMore] => 1
[tagItemExtraFields] => 1
[tagOrdering] =>
[tagFeedLink] => 1
[tagFeedIcon] => 1
[genericItemCount] => 61
[genericItemTitle] => 1
[genericItemTitleLinked] => 1
[genericItemDateCreated] => 1
[genericItemImage] => 1
[genericItemIntroText] => 1
[genericItemCategory] => 1
[genericItemReadMore] => 1
[genericItemExtraFields] => 1
[genericFeedLink] => 1
[genericFeedIcon] => 1
[instantArticlesLimit] => 100
[instantArticlesExtraField] => 87
[instantArticlesExtraFieldON] => 2
[instantArticlesCategoriesChildren] => 0
[instantArticlesTitle] =>
[instantArticlesDescription] =>
[mainTagCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 396
[2] => 383
[3] => 424
[4] => 250
[5] => 251
[6] => 452
[7] => 252
[8] => 477
[9] => 253
[10] => 254
[11] => 255
[12] => 483
[13] => 256
[14] => 300
[15] => 257
[16] => 258
[17] => 260
)
[relatedItemsCategoriesChildren] => 1
[mobileJsonCustomHomepage] => 0
[mobileJsonQuoteModule] => 0
[mobileJsonWeatherModule] => 0
[mobileJsonLimit] =>
[mobileJsonObituary] => 0
[mobileApi2Enabled] => 1
[mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles
[mobileApi2ImagePrefix] => h
[mobileApi2ImageSuffix] => 1280
[mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg
[mobileApi2TagLimit] => 50
[mobileApi2TagOrdering] => publishUp
[mobileApi2TagCategories] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101
[mobileApi2TagExcludeCategories] => Array
(
[0] => 318
[1] => 323
[2] => 301
[3] => 406
[4] => 417
)
)
[mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328
)
[mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329
)
[mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327
)
[mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478
)
[mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object
(
[mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494
)
)
[mobileApi2TagsSearchLimit] => 200
[mainFeedCategories] => Array
(
[0] => 240
)
[feedLimit] => 50
[mostPopularFeedLimit] => 20
[feedItemImage] => 0
[feedImgSize] => S
[feedItemIntroText] => 0
[feedTextWordLimit] =>
[feedItemFullText] => 1
[feedTextCharacterLimit] => 300
[feedItemSubtitle] => 1
[feedItemAuthor] => 0
[feedTtl] => 60
[feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija
[feedItemTags] => 0
[feedItemVideo] => 0
[feedItemGallery] => 0
[feedItemAttachments] => 0
[feedBogusEmail] =>
[feedTopModules] => Array
(
[0] => 105
)
[feedTopFbExcludeCategories] => Array
(
[0] => 243
[1] => 353
[2] => 333
)
[introTextCleanup] => 0
[introTextCleanupExcludeTags] =>
[introTextCleanupTagAttr] =>
[fullTextCleanup] => 0
[fullTextCleanupExcludeTags] =>
[fullTextCleanupTagAttr] =>
[xssFiltering] => 0
[linkPopupWidth] => 900
[linkPopupHeight] => 600
[imagesQuality] => 100
[itemImageXS] => 100
[itemImageS] => 200
[itemImageM] => 400
[itemImageL] => 600
[itemImageXL] => 900
[itemImageGeneric] => 300
[catImageWidth] => 100
[catImageDefault] => 1
[userImageWidth] => 100
[userImageDefault] => 1
[commenterImgWidth] => 48
[onlineImageEditor] => sumopaint
[imageTimestamp] => 0
[imageMemoryLimit] =>
[socialButtonCode] =>
[twitterUsername] =>
[facebookMetatags] => 1
[facebookImage] => Medium
[comments] => 1
[commentsOrdering] => DESC
[commentsLimit] => 10
[commentsFormPosition] => below
[commentsPublishing] => 0
[commentsReporting] => 2
[commentsReportRecipient] =>
[inlineCommentsModeration] => 0
[gravatar] => 1
[antispam] => 0
[recaptchaForRegistered] => 1
[akismetForRegistered] => 1
[commentsFormNotes] => 1
[commentsFormNotesText] =>
[frontendEditing] => 1
[showImageTab] => 1
[showImageGalleryTab] => 1
[showVideoTab] => 1
[showExtraFieldsTab] => 1
[showAttachmentsTab] => 1
[showOCMPlugins] => 1
[sideBarDisplayFrontend] => 0
[staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr
[siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr
[sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr
[lockingArticlesCategories] => Array
(
[0] => 119
[1] => 424
[2] => 250
[3] => 251
[4] => 452
[5] => 252
[6] => 477
[7] => 253
[8] => 254
[9] => 255
[10] => 483
[11] => 256
[12] => 257
[13] => 258
[14] => 260
)
[lockingArticlesUnit] => YEAR
[lockingArticlesQuantity] => 1
[photoGalleryExtraField] => 63
[photoGalleryExtraFieldON] => 2
[videoGalleryExtraField] => 67
[videoGalleryExtraFieldON] => 2
[tickerModules] => Array
(
[0] => 408
[1] => 409
)
[gaEmail] =>
[mergeEditors] => 1
[sideBarDisplay] => 1
[attachmentsFolder] =>
[hideImportButton] => 0
[googleSearch] => 0
[googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer
[OCMUserProfile] => 1
[OCMUserGroup] => 4
[redirect] => 101
[adminSearch] => simple
[cookieDomain] =>
[gatherStatistics] => 1
[article_preview_ocm_category_id] =>
[taggingSystem] => 1
[lockTags] => 0
[showTagFilter] => 0
[ocmTagNorm] => 0
[ocmTagNormCase] => lower
[ocmTagNormAdditionalReplacements] =>
[recaptcha_public_key] => marko_margeta
[recaptcha_private_key] => zoey2013
[recaptcha_theme] => clean
[recaptchaV2] => 1
[recaptchaOnRegistration] => 0
[akismetApiKey] =>
[stopForumSpam] => 0
[stopForumSpamApiKey] =>
[showItemsCounterAdmin] => 1
[showChildCatItems] => 1
[disableCompactOrdering] => 0
[metaDescLimit] => 150
[enforceSEFReplacements] => 0
[SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya
[ocmSef] => 0
[ocmSefLabelCat] => content
[ocmSefLabelTag] => tag
[ocmSefLabelUser] => author
[ocmSefLabelSearch] => search
[ocmSefLabelDate] => date
[ocmSefLabelItem] => 0
[ocmSefLabelItemCustomPrefix] =>
[ocmSefInsertItemId] => 1
[ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseItemTitleAlias] => 1
[ocmSefInsertCatId] => 1
[ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash
[ocmSefUseCatTitleAlias] => 1
[show_page_heading] => 0
[categories] => Array
(
[0] => 262
)
[exclude_from_group_by_subcategories] => 0
[menu-anchor_css] => nav__link
[menu_text] => 1
[menu_show] => 1
[menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti iz svijeta showbiznisa.
[menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral
[secure] => 0
[obituaries_portal] => 0
[page_title] => Showbiz
[page_description] => SiteMeta Description
[page_rights] =>
[robots] =>
[inheritFrom] => 0
[num_leading_items] => 2
[num_leading_columns] => 1
[leadingImgSize] => Large
[num_primary_items] => 4
[num_primary_columns] => 2
[primaryImgSize] => Medium
[num_secondary_items] => 4
[num_secondary_columns] => 1
[secondaryImgSize] => Small
[num_links] => 4
[num_links_columns] => 1
[linksImgSize] => XSmall
[catCatalogMode] => 0
[catFeaturedItems] => 1
[catOrdering] => publishUp
[catPagination] => 2
[catPaginationResults] => 1
[catTitle] => 1
[catTitleItemCounter] => 1
[catDescription] => 1
[catImage] => 1
[catFeedLink] => 0
[catFeedIcon] => 0
[subCategories] => 1
[subCatColumns] => 2
[subCatTitle] => 1
[subCatTitleItemCounter] => 1
[subCatDescription] => 1
[subCatImage] => 1
[catItemTitle] => 1
[catItemTitleLinked] => 1
[catItemFeaturedNotice] => 0
[catItemAuthor] => 1
[catItemDateCreated] => 1
[catItemRating] => 0
[catItemImage] => 1
[catItemIntroText] => 1
[catItemExtraFields] => 0
[catItemHits] => 0
[catItemCategory] => 1
[catItemTags] => 1
[catItemAttachments] => 0
[catItemAttachmentsCounter] => 0
[catItemVideo] => 0
[catItemVideoAutoPlay] => 0
[catItemImageGallery] => 0
[catItemDateModified] => 0
[catItemReadMore] => 1
[catItemCommentsAnchor] => 1
[catItemOCMPlugins] => 1
[itemDateCreated] => 1
[itemTitle] => 1
[itemFeaturedNotice] => 1
[itemAuthor] => 1
[itemFontResizer] => 1
[itemPrintButton] => 0
[itemEmailButton] => 1
[itemSocialButton] => 1
[itemVideoAnchor] => 1
[itemImageGalleryAnchor] => 1
[itemCommentsAnchor] => 1
[itemRating] => 0
[itemImage] => 1
[itemImgSize] => Large
[itemImageMainCaption] => 1
[itemImageMainCredits] => 1
[itemIntroText] => 0
[itemFullText] => 1
[itemExtraFields] => 0
[itemDateModified] => 1
[itemHits] => 0
[itemCategory] => 0
[itemTags] => 1
[itemAttachments] => 1
[itemAttachmentsCounter] => 1
[itemVideo] => 1
[itemVideoAutoPlay] => 0
[itemVideoCaption] => 1
[itemVideoCredits] => 1
[itemImageGallery] => 0
[itemNavigation] => 0
[itemComments] => 1
[itemTwitterButton] => 1
[itemFacebookButton] => 1
[itemGooglePlusOneButton] => 1
[itemAuthorBlock] => 0
[itemAuthorImage] => 0
[itemAuthorDescription] => 0
[itemAuthorURL] => 0
[itemAuthorEmail] => 0
[itemAuthorLatest] => 0
[itemAuthorLatestLimit] => 5
[itemRelated] => 0
[itemRelatedLimit] => 5
[itemRelatedTitle] => 1
[itemRelatedCategory] => 0
[itemRelatedImageSize] => 0
[itemRelatedIntrotext] => 1
[itemRelatedFulltext] => 0
[itemRelatedAuthor] => 0
[itemRelatedMedia] => 0
[itemRelatedImageGallery] => 0
[itemOCMPlugins] => 1
[recaptcha] =>
)
[initialized:protected] => 1
[separator] => .
)
[metadesc] =>
[metadata] => robots=
author=
[metakey] =>
[plugins] => {
"is_import_from_dnn": true,
"incptvocmimagegalleryIGParameters": "default",
"incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent",
"incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow",
"incptvocmimagegalleryImages": [
"/Archive/images/2015/07/11/Spektar/tonci_huljic9-100715.jpg"
],
"incptvocmimagegalleryImageTitles": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [
""
],
"incptvocmimagegalleryImageFocus": [
"50:50"
],
"incptvocmimagegalleryImageDimensions": [
{
"size0": "800x502"
}
]
}
[language] => *
[multi_author] => 0
[type_id] => 0
[category] => TableOCMCategory Object
(
[id] => 262
[name] => Showbiz
[alias] => showbiz
[description] =>
[parent] => 477
[extraFieldsGroup] => 9
[published] => 1
[image] =>
[access] => 1
[ordering] => 1
[params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"}
[trash] => 0
[plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""}
[language] => *
[container] => 0
[container_name] =>
[_tbl:protected] => #__ocm_categories
[_tbl_key:protected] => id
[_tbl_keys:protected] => Array
(
[0] => id
)
[_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object
(
[name] => mysqli
[serverType] => mysql
[connection:protected] => mysqli Object
(
[affected_rows] => 38
[client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $
[client_version] => 50012
[connect_errno] => 0
[connect_error] =>
[errno] => 0
[error] =>
[error_list] => Array
(
)
[field_count] => 3
[host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP
[info] =>
[insert_id] => 0
[server_info] => 5.5.30
[server_version] => 50530
[stat] => Uptime: 7554562 Threads: 6 Questions: 1544090357 Slow queries: 4700091
[sqlstate] => 00000
[protocol_version] => 10
[thread_id] => 111028354
[warning_count] => 0
)
[nameQuote:protected] => `
[nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00
[_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb
[count:protected] => 31
[cursor:protected] =>
[debug:protected] =>
[limit:protected] => 0
[log:protected] => Array
(
)
[timings:protected] => Array
(
)
[callStacks:protected] => Array
(
)
[offset:protected] => 0
[options:protected] => Array
(
[driver] => mysqli_exabyte
[host] => 127.0.0.1
[user] => proxy_user_front03
[password] => b3hX5DrKwjx6
[database] => sdproductiondb
[prefix] => sk_
[select] => 1
[port] => 6033
[socket] =>
)
[sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1
[tablePrefix:protected] => sk_
[utf:protected] => 1
[utf8mb4:protected] => 1
[errorNum:protected] => 0
[errorMsg:protected] =>
[transactionDepth:protected] => 0
[disconnectHandlers:protected] => Array
(
)
[ocmConfig] => Array
(
)
)
[_trackAssets:protected] =>
[_rules:protected] =>
[_locked:protected] =>
[_autoincrement:protected] => 1
[_observers:protected] => JObserverUpdater Object
(
[aliases:protected] => Array
(
)
[observers:protected] => Array
(
)
[doCallObservers:protected] => 1
)
[_columnAlias:protected] => Array
(
)
[_jsonEncode:protected] => Array
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[year_lookup] => 0
[link] => /scena/showbiz
)
[additional_categories] => Array
(
)
[link] => /scena/showbiz/tonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske-279654
[printLink] => /scena/showbiz/tonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske-279654?tmpl=component&print=1
[tags] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[id] => 221513
[name] => TončiHuljić
[published] => 1
[section] =>
[subsection] =>
[weight] =>
[created] => 0000-00-00 00:00:00
[main_article_id] => 0
[alias] => toncihuljic
[link] => /tag/toncihuljic
)
)
[imageXSmall] =>
[imageSmall] =>
[imageMedium] =>
[imageLarge] =>
[imageXLarge] =>
[attachments] => Array
(
)
[cleanTitle] => Tonči Huljić: Dosta je bilo, odlazim iz Hrvatske
[num_of_authors] => 0
[author] => Joomla\CMS\User\User Object
(
[isRoot:protected] =>
[id] =>
[name] =>
[username] =>
[email] =>
[password] =>
[password_clear] =>
[block] =>
[sendEmail] =>
[registerDate] =>
[lastvisitDate] =>
[activation] =>
[params] =>
[groups] => Array
(
)
[guest] => 1
[lastResetTime] =>
[resetCount] =>
[requireReset] =>
[_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object
(
[data:protected] => stdClass Object
(
)
[initialized:protected] =>
[separator] => .
)
[_authGroups:protected] =>
[_authLevels:protected] =>
[_authActions:protected] =>
[_errorMsg:protected] =>
[userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object
(
)
[_errors:protected] => Array
(
)
[link] => /autor/2024-05-13-17-44-56-38
[profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object
(
[_errors:protected] => Array
(
)
[gender] =>
)
[avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png
)
[numOfComments] => 0
[mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/07/11/Spektar/tonci_huljic9-100715.jpg
[galleryCount] => 1
[hasImage] => 1
[mainImageAuthor] =>
[mainImageDesc] =>
[popup_gallery] => Array
(
[0] => stdClass Object
(
[src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2015/07/11/Spektar/tonci_huljic9-100715.jpg
[title] =>
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
Dok su se nekoć na domaćem terenu lomila koplja oko njegova autorskog rada, izvan granica Hrvatske uspješni i ambiciozni splitski skladatelj Tonči Huljić dežurnim je kritičarima žestoko uzvraćao lansiranjem novih hitova u eter, osvajanjem festivala, katkada i oštrim tonovima u medijskim istupima. Njegova moć i utjecaj na domaćoj glazbenoj sceni, ali i samouvjerena pojavnost čovjeka čiji mozak nikada ne spava, nakon niza desetljeća pala je u drugi plan.
Neki poslovni podvizi izvan svijeta glazbe gotovo su ga odveli u katastrofu, no Tonči je izmislio Madre Badessu, svoju novu osobnu glazbenu iskaznicu i sebe isturio naprijed. I napokon zavrijedio pohvale kritičara za sasvim osobit i zanimljiv glazbeni projekt koji mu je donio “bokun sriće, bokun smija” i s kojim, odavno to ne krije, želi iskoračiti izvan granica Hrvatske.
U svijetu, navodi, egzistira 30.000 etno festivala i ne sumnja kako će na njihovim pozornicama biti mjesta i za Madre Badessu. Osim toga, s rođakom Antom Tonijem Huljićem iz Jelse, junakom njegova glazbeno-dokumentarnog filma “Tonetov život ili Bog, lavur, iće i piće”, planira snimiti dugometražni film “Tone u Eu”, a s dugogodišnjim prijateljem Petrom Grašom krenuti na veliku turneju radnog naziva “Autentica Dalmatica” po svim velikim dvoranama i Arenama i zemljama bivše Jugoslavije. Pala mu je na pamet i ideja o snimanju svojevrsnog realityja tijekom te turneje. U svakom slučaju, misli mu ne miruju, Tonči stalno traži nove izazove i promišlja kako “zavezati” priču.
Jedan od članova žirija nedavno okončanog X Factor Adrije s Massimom Savićem je na koncu showa predstavio duet “Fuman” (spremaju se snimiti i spot, ali i nastaviti obojici zabavnu i ugodnu suradnju, možda i na Massimu domaćem, talijanskom jeziku), a s Grašom proteklog vikenda trijumfirao na Splitskom festivalu jednoglasnim ocjenama publike i žirija za pjesmu “Moje zlato”. Njihova pobjeda na Prokurativama već se uoči festivala činila neupitnom...
- Možda je bila i najteža do sada, jer nikada ne znate kakva će publika doći na festival. Tako je i 1993. bilo s “Cesaricom” na Melodijama hrvatskog Jadrana, radilo se o izvanserijskoj pjesmi, a pobijedila je “Govore mi mnogi ljudi” Dražena Zečića. No, ja sam se već navikao na takve situacije jer sam srećom iskusan. Prije ovog festivala Grašo i ja imali smo turbo-hit 365 dana, jer je već cijelu godinu pjesma “Uvik isti” na listi TOP 40. Bio je problem što napraviti poslije nje...
Postojala je opasnost da se skrene u radikalnije, zabavnije vode, jer je “Uvik isti” taman negdje na granici, može prebaciti i lijevo i desno. Mogli smo ići u bilo kojem smjeru. U ovom trenutku, moram to priznati, nisam lud od sreće što se trenutačno nudi kao javni ukus, diktiran ponajviše s nekih tzv. urbanih strana i HRT-a, a s druge strane, s onim što pokazuje realan život, što je također jedna ogromna kontradiktornost. Imamo jedan sudar svjetova, duboko smo politički, ali i glazbeno podijeljeno društvo. I tražila se ta jedna pjesma...
Moja je ideja bila da se u toj poplavi poplavi svega i svačega pojavi pjesma koja će prelomiti stvar, da se oko nje dogodi plebiscit onih koji vole gledati i slušati tu vrstu glazbe i onih koji od nje zaziru. I dogodilo se “Moje zlato” i Grašo kao izvođač. I bez obzira što drugi govore njemu ne treba ploča, premda ćemo je napraviti. Ali nećemo s njom žuriti, jer se nije žurilo ni do sada, nego da sve bude lagano, nježno...
Pa tako godinama bez albuma.
|
| Tonči Huljić, s tetom Nelicom Huljić |
- Njemu je najlakše pisati pjesme za druge, a najteže za sebe. To je svakome od nas problem, doduše meni nije. Danas mi je veći problem pisati pjesme za druge. Ono što sam radio za sebe, što danas postoji kao Tonči Huljić&Madre Badessa, a moglo se slobodno zvati Tonči Huljić&Orkestar, bukvalno sam radio kao jednu malu art formu bez ikakvih većih pretenzija da to uđe među širu publiku.
Međutim, to mi je bila dobra škola, jer sam vidio kako publika i ovdje i u regiji jednostavno želi nešto potpuno drugačije. Ono što ja radim vrlo je hermetično, čudne su fraze, čudna je melodija, tekst ne razumiju ni Splićani ni Hrvati ni drugi..., ali u pitanju je nešto što ima emociju. Znači, prvi put se u prvi plan počela probijati emocija.
Kroz razgovore s Grašom došao sam do zaključka kako se nešto počelo događati u ovom općem kaosu kojim smo okruženi. I kao društvo u Hrvatskoj, koje je duboko podijeljeno, ali i u svijetu u kojemu je u tijeku Treći svjetski rat, samo ga još nismo proglasili. U svom tom ludilu pojavila se emocija koja se izgubila kroz socijalizaciju svega i svačega, okrupnjavanje kapitala i sl.
Počela je izbijati na površinu, ljudi su se počeli zatvarati u manje krugove i počeli suosjećati, jer su uplašeni što im donosi sutra. I postoji šutljiva većina koja će u datom momentu eksplodirati. U svemu tome, ne možete na stranu maknuti glazbu koja je društvena nadgradnja. Morate znati kakvo je društvo za koje pišete glazbu, ako želite od toga živjeti. Ili ćete biti sami sebi dovoljni i pisati pjesme za svoj gušt, pa nećete imati od čega živjeti. A pod uvjetom da to netko možda i voli, moći ćete i životariti.
Zato ste u drugoj polovici 90-ih, tijekom poslijeratne euforije, ciljano pisali zabavnu glazbu, koja vam je donijela uspjeh i novac?!- Ljudi su tada vjerovali u bolje sutra, moje je bilo samo da im glazbom tu želju dodatno razjarim. Sada je to jedna utopistička varijanta i to puno gora. Ljudi ne vjeruju u sutra, žive za danas i sada, ne razmišljaju ništa o tome što im donosi sutra, jer smatraju kako će im biti samo još gore.
Jeste li i sami takvi?- Ne, nisam. Ja sam samo svjestan toga, ali ne podliježem toj histeriji. Isto tako, život nije lak. To što proživljam na dnevnoj bazi, od obožavanja, izraza ljubavi i divljenja do prijetnji, traženja para... Ljudi mi dolaze doma, pa mi šalju povijesti bolesti itd. Pa se sažalim... I učini mi se kako je toj osobi stvarno potrebna pomoć. I počnem pomagati... Nakon nekog vremena ustanovimo, kako svi mi, iz istog kruga ljudi, pomažemo jednu te istu osobu. Doslovno shvatimo kako imamo posla s profesionalnim varalicom. I takvih je nekoliko, a udruženi su u, ne znam...
Zločinačku organizaciju?- Tako je. Pošalju mi na kućni adresu dijete koje izgleda bolesno, čini se sve kako je. A onda smo na kraju, preko par jednostavnih trikova, potvrdili sumnje. Otkrili smo kako su imali telefonske brojeve koji nisu baš tako javni – mene, Jole, Graše, Štimca (op. a. Igora)... I svi smo mi tu nešto pomagali, tu istu osobu, a da to nismo znali. Slučajno smo počeli provjeravati imena, a kad smo prestali pomagati, počele su prijetnje. Onda smo to riješili s policijom. Jednostavno, vrijeme je varalica. To je društveni milje u kojemu živimo. Morate paziti tko vam prilazi, s kim ste sjeli, s kim pričate...
Ljudi nas vide svakodnevno na televiziji i misle tko zna što. Ne znaju kako mi imamo iste takve probleme koji i njih muče. Borimo se od danas do sutra. To je milje u kojemu se krećemo. I to je milje u kojemu trebaju nastajati moje pjesme. Mislim... Dok varaju, to je O.K., ali onda se pretvore u terorističke organizacije, pa pucaju...
Možda biste se trebali pretvoriti u socijalno angažiranog autora i ne pisati više o ljubavi?- Među pjesmama koje radim za sebe, osim “Providence”, ne postoji nijedna ljubavna pjesma. Sve su pjesme socijalno angažirane, na jedan, ne defetistički, ali recimo humorističan način. Kao što je pokojni Miljenko Smoje nekada radio.
Gdje i kada vam se dogodio taj “klik”? Što vas je presjeklo i zarotiralo u drugom autorskom smjeru nakon 30-ak godina pisanja zabavnih hitova o kojima su mišljenja bila vrlo oprečna?- Madre Badessu radim iz gušta. Ulažem u nju iz gušta, nisam to radio u stilu “idemo sada nekom uvaliti muda pod bubrege i zarađivati pare”. Volio bih do kraja života živjeti u Splitu, ali se polako spremam na odlazak...
???- U inozemstvo.
Raditi ili se doslovno preseliti? Možda u London? S cijelom obitelji?- Da, preseliti se. To je put Madre Badesse, okrenutost prema world etno festivalima. Ali London nije prava adresa za to. Oni nemaju ukus za takvu vrstu glazbu. Gledajte, vi kad svirate po svijetu, možete živjeti gdje hoćete... Malo me muči ova cijela situacija u svijetu. Čovjek danas baš u ovoj Europi nije najsigurniji. Novi Zeland je, recimo, fina opcija. Malo je kao daleko, ali je fina opcija.
Želite reći kako ćete preseliti na Novi Zeland?- Vidjet ćemo. Život u Splitu mi strašno odgovara, jako volim živjeti ovdje, ali taman kad sam mislio ići u penziju štošta me, spletom okolnosti, uhvatilo. Toliko sam sada na putu, više nego ikada. Neprirodna je to, s obzirom na godine i na sve ostalo, situacija. Nekako je blesavo što sam u ovim godinama popularniji negoli sam ikada bio. A tako to jest u ovom trenutku. To me malo čudi, zbunjuje, drago mi je, ali...
Nije lako biti frontmen?- Uh, svaki koncert mi je stres. Recimo da sada bolje razumijem izvođače nego ranije i sve njihove mušice koje su me prije živcirale. Vjerojatno ih imam tri puta više nego oni, a valjda je to i zbog godina. Vrlo teško se odlučujem na koncerte i nastupe, treba stvarno postojati jaki razlog. Zapravo tri ili četiri zbog kojih ću odlučiti otići na neki nastup. Nijedan koncert mi nije isti, svaki put dovodim neke druge ljude, svaki put mijenjam set listu. Svojedobno sam prestao svirati u Magazinu jer više nisam, kao papiga, mogao izdržati jedno te isto, sviranje istih setova poput 5000-te izvedbe “Sve bi seke ljubile mornare”. A tek kad se počelo svirati u dva ujutro pa do pet! Ja sam do tada s bendom navikao ići na koncerte u 20 i završiti do 22 ili 22.30 sati. I imali bi po dva koncerta dnevno. Jedini su izuzetak bile novogodišnje zabave kad je to bilo do jutra.
Nekoć je i honorar za novogodišnju gažu bio tri puta veći od uobičajenog.- A sad je dobro da uopće ima svirke za Novu godinu... Eto, onda me to poremetilo, rekao sam samom sebi: “Ne mogu više to”, sjeo sam i počeo pisati pjesme. Ja sam radoholik, jako brzo radim pjesme. U tim smo se situacijama odlično nadopunjavali Goran (op.a. Bregović) i ja, jer je on taktičar. On to sve polako, bosanski, u stilu: “Čekaj da razmislimo”, a ja bih u jednom danu izbacivao po tri pjesme. Onda bi on kazao: “Čekaj, bogati, mi ovo nešto radimo za unuke, to treba da bude remek djelo. Kako to tako brzo? Al’ meni se ovo dopada? Uh, kako je ovo dobro, nisam nikog takvog sreo u životu.” Ali, polako smo, baš polako bistrili i došli do toga da s njegovom ekipom danas radim sam. I brzo radim, pa bih godišnje mogao izdavati jedan CD Madre Badesse, ali to opet... Pretvorio bih se u industriju, a ne želim da moja solo karijera, onako kako sam je zamislio, ima industrijski prizvuk.
Tjera li vas na odlazak situacija u ovdašnjoj glazbenoj industriji? Aktualan je sukob oko digitalnih prava, koji se događa na relaciji Hrvatska diskografska udruga-Hrvatska glazbena unija-Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava. Vi ste u toj priči u poziciji i autora i izvođača i diskografa.- Ljudima treba pojasniti kako postoje intelektualna prava za svakoga tko radi neki intelektualni posao. Postoje tri udruge koje ih štite, jedna je koja štiti kapital, a to je HDU. Druga preko Hrvatskog društva skladatelja i ZAMP-a štiti autorsko, ujedno najjače pravo i treća štiti izvođače. Svugdje u svijetu gdje se ne radi o izvođačima koji su nositelji, znači nije riječ o solistima, nego o gomili izvođača poput glazbenika kojega gledamo evo sada, dok razgovaramo na ovoj terasi, kako svira klavir. Ovaj čovjek je isto izvođač i isto je član te udruge, a nema neku svoju snimku. Između ove tri udruge, a neću imenovati nijednu, jedna stalno pravi nered i to posljednjih deset godina. Ta udruga ne bi pravila nered da osoba koja je stalno vodi, ili u prvom planu ili iz pozadine, glumi proletarijat i malo pokušava biti Syriza. I pri tom ima nazajažljive apetite, koji nisu kompatibilni s društvom koje zastupa. A njegovi članovi uopće ne znaju o čemu se tu radi. Ne znaju koliki je promet novca i ne znaju kako njihov najveći postotak ide upravo toj organizaciji na čijem je čelu uvijek ista osoba, pa onda gura u prvi plan treće osobe.
Mislite li na Paola Sfecija, bivšeg predsjednika, a današnjeg dopredsjednika HGU-a?- Ne bih o imenima. Ali mi ćemo to riješiti unutar sebe, jer ako ovo eskalira Hrvatska bi mogla biti presedan u svijetu. iTunesi već ne žele ući na ovo tržište, a Deezer će se povući. U tom trenutku dvije udruge tražit će obeštećenje od treće, pravno se to već počelo raditi. Jednom treba kazati dosta. Neću sada o tome tko će što i kome, vi prevodite ovo kako hoćete, ali jednom uistinu treba kazati dosta. Ili će se sve ovo svesti u normalne okvire kakvi vladaju u svijetu, jer po čemu bi sad to Hrvatska trebala biti anomalija u odnosu na bilo koga drugoga, ili...
Sve što se trenutačno traži je potpuno iracionalno, a još pojedinci služe ljudima, članovima cijele jedne udruge koji nemaju pojma o čemu se tu radi. Tim ljudima iz te udruge izvođača je samo bitno članstvo u udruzi zbog plaćanja manjeg poreza i prireza. I ne čitaju što u tim ugovorima piše i za što su sve dali punomoć. Može se dogoditi da slomom te udruge ostanu bez tih prava koja sada imaju, a ne znaju da od novca koji njima pripada najveći trošak ima upravo organizacija koja zastupa izvođače. Gotovo 35 ili 36 posto od ukupnog iznosa!!! Kod skladatelja su ti postoci manji, oko 25 posto. Sve je jasno o čemu se radi. O tim stvarima može govoriti i Zrinko Tutić, mogu govoriti ja, jer mi znamo kakvo je stanje u diskografskoj, autorskoj udruzi i vidimo kakvo je stanje u HGU-u.
Znamo gdje stanuje problem. Međutim, zašto se to do sada puštalo?! Uvijek je to bila jedna varijanta kao kad, ne znam, pustite pijanicu u lokal i on krene razbijati. Pa ga najprije molite i kažete mu: “Nemoj, nemoj”, umjesto batinom po glavi. Sada je došao trenutak kada treba kazati dosta takvom obliku ponašanja. Ne možete se u životu ponašati kao siledžija, pa se tako ne može ponašati ni jedna udruga u odnosu na druge dvije.
A u ovom trenutku sa svime što se traži, s javnim istupima na konvencijama itd., bukvalno tako stoje stvari. Cijelo vrijeme je u prvom planu nasilje u stilu “ako ne prihvatite naše uvjete, nas 6000 će izaći na ulicu”. I što će sljedeće? Dignut će šator? Što sada trebamo očekivati? Da i HGU digne svoj šator? Sigurno je jedno, sada se jasno trebaju zauzeti sva stajališta prema organizaciji koja svojim ponašanjem postaje vrlo upitna i tjera, hajdemo to tako kazati, Europu odavde.
Hoćete li sjediti u žiriju i u novoj sezoni X Factora?- Imamo ugovore na tri godine, no pustimo da vrijeme pokaže svoje. Ipak, svi mi imamo i nekih drugih planova, a X Factor oduzima dosta vremena i propadaju vikendi kada možemo raditi. Vidjete ćemo kako će se stvari odvijati, pitanje je i licencija, broadcastera... Jako mi je drago što se žiri izbrendirao, bili smo vrlo argumentirani, nije bilo sukoba. Svatko je uvažavao ono što se kaže i svatko od nas je bio svoj čovjek.
Kakva je budućnost, primjerice, momaka iz 9Controla kojima ste u showu bili i mentor?- Mali Adnan i Tarik gostovat će na mom skorašnjem koncertu u Opatiji, doći će i mali Antonio Krištofić. Nekidan sam pričao s Amelom (op.a. Ćurićem), koji bi, po mom mišljenju, trebao izdati ploču vrlo brzo i to isključivo obrada na svoj način. To su ljudi sada navikli čuti od njega. U ovom trenutku mu ne treba nova pjesma, jer ga ljudi vole čuti u nekim standardima koje već znaju, pa polako onda... Postoji, naime, velika opasnost da im se Amel sviđa, ali da im se ne dopadne pjesma, jer je on u ovom trenutku jači od pjesme. Veliki je hendikep imati tako preeksponiranog pjevača koji je u roku dva mjeseca postao slavan. Vrlo je teško napisati pjesmu za takvog izvođača.
Jeste li možda čuli prvi singl Nine Kraljić, pobjednice HTV-ovog “The Voice-a”?- Jesam, mislim da je krenula putem kojim treba ići, ali to nije ta pjesma. To u svakom slučaju nije ta pjesma. No, njezin put je svakako world etno.
Nije lako pronaći takvog autora kod nas?- Ne znam ih puno, ali poznajem jednog ujutro dok perem zube. Upoznajem se s njim svako jutro i vidim da je sve stariji i stariji (smijeh).
Jeste li se odlučili potpuno izmaći iz svijeta TV produkcije s obizirom da ste prilično fokusirani na Madre Badessu? Nekako vas više nema u tom miljeu...- Nisam, radim, ali nemam potrebu o tome govoriti. Od “Larinog izbora”, pa do danas sve sapunice imaju moje pjesme. Razmišljam o nekim drugim formatima, ali samo onima koji su kompatibilni s glazbom.
Hoćete li možda pisati glazbu za novu RTL-ovu humorističnu seriju “Horvatovi”?- Ne, ne, imam vrlo jasne odnose s ljudima s kojima radim. Inače “Horvatove” radi moj izuzetno dobar prijatelj, Goran Stamenković (op. a. vlasnik beogradske producentske kuće “Emotion”), koji često ljetuje kod mene. Dakle, ne bi bio problem... Ali imamo jasno određene ugovore i dogovore, a ja sam po tom pitanju dosta korektan čovjek. Ma ja sam skladatelj i pjevač u falsetu (smijeh).
Uz to ste ponovno poprilično autorski angažirani i na nekoliko frontova – pišete za Grašu, Jelenu Rozgu, Jolu, Magazin..., nakon dugog niza godina opet i za Danijelu. Kako danas funkcionira priča vašeg glazbenog ishodišta - Magazina s Andreom Šušnjarom?- Magazin ima jedan problem, biološke prirode. Našeg bubnjara Antu Miletića je, na žalost, zadesilo to što je zadesilo, ali ne mislim pri tom na muške članove benda. I prokletstvo i blagoslov grupe takvog tipa sa ženskim izvođačem jest činjenica da pjevačice treba mijenjati svakih nekoliko godina. I onda dođu godine kada im je zadnji čas da krenu u solo karijeru. Srećom, danas se ta dobna granica pomakla naviše, pa mogu duže raditi, ali pjevačice biološki, u nekom trenutku moraju postati majke. U tom periodu bend ne može stajati sa strane i čekati.
Jelena Rozga je već dugi niz godina solistica. Bi li se majčinstvo i eventualna udaja odrazila na njezinu karijeru? Mislite li da bi joj pala popularnost?- Mislim da ne bi, jer je ljudi vole. Pretpostavljam kako bi otišla u neki malo mirniji stil života, a onda i neki mirniji stil pjesama. Zaista ne vjerujem da bi joj udaja smetala, pa nije smetala ni Shakiri, koja je neki tip izvođača poput Jelene. To je upravo taj tip karijere, ne previše ekscesan, gdje zapravo nije potrebno biti stalno prisutan, pokazivati sise i guzice, nego jednostavno biti simpatična, dobra djevojka iz susjedstva, koja pjeva pjesme uz koje se ljudi zabavljaju. Nove pjevačice koje dolaze sve su beskrupuloznije i beskrupuloznije, estetika se mijenja. Objektivno, Madonni skidam kapu za sve što je učinila u životu, ali nije mi to nešto. Shakira mi je to nešto slatko i simpatično,
ujedno i seksi. Dvoje djece, muž nogometaš... Izgleda kao neka hrvatska karijera. Ja tu negdje vidim Jelenu.
Kao suprugu nogometaša? |
| Huljić s rođacima u Jelsi |
- Štogod joj život donese. Shakirina karijera nije ekscesna, drago vam je vidjeti u spotu i nije neukusno kad se pojavi s jednom
Rihannom, koja je mi najdraža kao izvođač. Ona mi je ludilo. Puknuta, otvorena, pozitivno luda žena. I obje su jednako seksipilne, jedna je majka i ne zamjera joj se, a bogami ne zamjera se ni ovoj, jer je opaljena. Zato tu negdje vidim Jelenu, ali ona je puno introvertniji tip od njih i to što je ona napravila u karijeri... Ona je jednostavno nadišla samu sebe. To joj zaista treba priznati. Jelena puno toga drži u sebi, ali je visoko estetizirana i visoko emotivna. I ljudi osjećaju te emocije. Ona se čak previše daje na bini. Stalno joj govorim kako previše radi. Na njezinu bih mjestu smanjio broj nastupa, rjeđe bih se pojavljivao i bio još ekskluzivniji.
I postigao višu cijenu?- Kad se napravi takva karijera cijena više nije bitna. Ne radi se to zbog novca. Jelena, vjerujte mi, ne radi ovo zbog para. Pjeva iz vlastitog zadovoljstva, a kad se se pjeva iz vlastitog zadovoljstva onda se malo i uživa u životu. Jelena je u Magazinu pjevala deset godina i da se nju pitalo vjerojatno bi još i dan danas tako bilo, da ja nisam, u njezinoj 28. godini, napravio taj vrlo nježan prijelaz kad je krenula u solo karijeru, a još je pjevala u grupi. I onda je u bend došla nova djevojka, koja “hop”...
Ima 20 godina. Muškarci, međutim, nisu vratili taj biološki sat osam godina unatrag nego su tu gdje jesu. A i žena od 20 godina ne može pjevati pjesmu glazbene i tekstualne težine kao ona od 30 ili 35. Znači, opet se treba repertoar pomladiti, a imamo situaciju da one stalno dolaze sve mlađe i mlađe, a vrijeme bendu ide. Tu možda postoji jedan disbalans, jer se ljudi pitaju gdje su pjesme poput “Ti si želja mog života”, “Put putujem”... Da se danas napišu, one ne bi funkcinirale. Svaka pjesma ima svoj prostor i vrijeme. Kad u bend stigne djevojka od 20 godina valja stati i promisliti “aha, da vidimo što sluša ta raja od 20 godina”. I etablira se neki novi zvuk, premda iza nje stoje ljudi koji su 40 godina stariji. Tu je mali taj problem vjerodostojnosti, hajdemo ga tako nazvati.
Magazinu je svojedobno dozu mladosti ubrizgao i vaš sin Ivan, koji se brzo sklonio s bine i povukao u autorske vode. No, vrlo je samozatajan...- Ivan je sebi napravio ploču, koja je odlična. Možda ovo sada što se događa s Grašom i s onom emocijom o kojoj sam pričao na početku našeg razgovora otvara prostor i za takav tip kantautora ili benda s pjevačem. To su odlične pjesme, ali jako naslonjene na brit pop. A taj brit pop je, kad god sam pokušao s njim u Hrvatskoj, bio totalni debakl. I onda ja to sve nekako zaustavljam. No, Ivanu nije bitno da sad ide na pozornicu svirati, ali želi to napraviti, ići vani...
Namjerava objaviti vlastiti album?- Nema razloga da to uskoro ne učini. Ali to ipak ovisi o njemu. On je jedna samostalna, vrlo draga osoba, pristojna... Teško mi je pričati o svojoj djeci. On baš voli glazbu kao glazbu, ne voli sve ono ostalo kroz što se mora prolaziti u svijetu glazbe. Kći Hana je nešto drukčija, ona ima taj “killer” instinkt, ambiciju za dokazivanjem, ona je u potpuno drugoj glazbi. Za koji mjesec će na turneju u Kinu i Japan s Maksimom Mrvicom. Na nekolicini pjesama koje sam pisao za Maksima snimala je vokale, pa će ih tamo prvi put javno izvoditi. Hana je u Zagrebu na petoj godini Akademije, smjer kompozicija, teoriju je upravo završila.
Ima prekrasnog profesora koji joj je “legao”, fascinantno je koliko je napredovala. Mi se doma začudimo, budemo ganuti do suza kad vidimo što je postigla i što radi. Nekad čovjek ne može vjerovati što njegovo dijete može napraviti. Činjenica je da je morala otići iz Splita, jer ovdje nije bilo kvalitetnog kadra koji bi je mogao usmjeriti. Nisam htio da se netko na njoj iživljava zbog prezimena, a tih je intencija bilo.
Djeca su odrasla, samostalna... Onda, supruga Vjekoslava će s vama, na drugu adresu?- Vidjet ćemo što život donosi. Čovjek u nekim godinama postane duhovniji, malo se više počne okretati u tom smjeru, a prirodna posljedica toga je ne planirati previše. Funkcija života je zapravo da teče, bez previše dugoročnih planova. Lijepo je imati neke ambicije, one vas drže u životu, a jedna od njih je i taj iskorak i micanje adrese.
Mirela Goreta
SnimA Ante Čizmić / CROPIX
Naporno skladanje Nakon desetak godina ponovno surađujete s Danijelom?
- Pa i s Mineom... Sve su to ljudi s kojima sam radio. Mi smo stalno bili zajedno. Evo, Danijelinu sam karijeru stvarno lansirao i došli smo do tog nekog vrha. I onda sam počeo raditi Jelenu. Došla je nova pjevačica u Magazin i morao sam ukompinirati sva tri slična stila, koja će gdje, u kojemu smjeru. A imajući pri tom u vidu kako su u pitanju slični glasovi, sličan background imaju, istog autora. O.K. je kad jedan autor ima pet, šest različitih izvođača. A zamislite da imate tri, koja su gotovo pa identična. Uz to je i Grašo sjajan autor... U to vrijeme, kad je Danijela bila u topu, počeo sam raditi vani. Bond, Maksim Mrvica..., potpuno sam zapostavio hrvatsko tržište. Patila je tada i karijera Magazina, počeo je blagi pad, još je Jelena bila u njemu. Nekako mi je to prestalo biti interesantno, u neko doba mi je postalo jako naporno. |
Glazba nam umire - Sada sam našao taj neki novi elan, nove ljude s kojima radim, u produkcijskom smislu. Kalibre i talente s kojima do sada nikada nisam radio. I onda to povuče čovjeka, pa je nastala ta neka moja glazbena priča... Stalno tražim nove ljude, no ono što je problem hrvatske glazbe jest činjenica da nema novih, mladih ljudi. Mislim da će hrvatska glazba jako nazadovati. Kad se samo sjetim da sam počeo svirati sa 17 godina kako bih jurio ženske (smijeh). A danas u tome mladi ne vide neki prosperitet, potrebu za glazbom zadovoljavaju preko YouTubea. Stave slušalice i idu DJ-irati. I što?! Imate jednog DJ-a, jedan pult, iza je led ekran, vrte se kompjutorske animacije, laseri... I doviđenja.
Oni se načvakaju tableta i super im je. Trepću na ono što se iza njih na ekranu projicira. I odmah uzimaju engleska imena. Da se mene pita, odmah bih 50 posto hrvatske glazbe snimao na engleskom ili francuskom ili, još bolje, španjolskom jeziku, jer je u pitanju najveće govorno područje. Stvarno nisam pretjerano optimističan po pitanju budućnosti hrvatske glazbe. I ti novi mladi koji dolaze su dosta hermetični, imaju neki agramerski kompleks. Mi južnjaci još imamo neke mlade glazbenike zahvaljujući utjecajima hip-hopa. Imamo TBF i Dječake, imamo neki bunt. A sjevernije vlada neki čudan izričaj, koji je čudan i Hrvatima, vani to ne može proći. Sve u stilu “urbano je i nama je super da nas ne razumijete”. To nije put. |
Engleski spot - Uskoro ću za englesku verziju pjesme "Nisam papak" ovdje snimati prvi hrvatski 360 spot. You Tube je otvorio tu opciju koja trenutačno broji svega par tisuća video brojeva, a korisniku daje mogućnost izbor kuta gledanja spota. Nešto poput Googleova Street Viewa. Pjesma se zove "Lonely" i objavljena je kao bonus track na "The Best of" izdanju Madre Badesse. |
[event] => stdClass Object
(
[BeforeDisplay] =>
[AfterDisplay] =>
[AfterDisplayTitle] =>
[BeforeDisplayContent] =>
[AfterDisplayContent] =>
[OCMBeforeDisplay] =>
[OCMAfterDisplay] =>
[OCMAfterDisplayTitle] =>
[OCMBeforeDisplayContent] =>
[OCMAfterDisplayContent] =>
[OCMUserDisplay] =>
[OCMCommentsCounter] =>
[OCMCommentsBlock] =>
)
[jcfields] => Array
(
)
[image] =>
[imageWidth] => 600
[comments] => Array
(
)
[absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/scena/showbiz/tonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske-279654
[emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=9396c77433b7e1fa41012e802bf0520cf58ef592
[twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Ton%C4%8Di+Hulji%C4%87%3A+Dosta+je+bilo%2C+odlazim+iz+Hrvatske&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fscena%2Fshowbiz%2Ftonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske-279654
[socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fscena%2Fshowbiz%2Ftonci-huljic-dosta-je-bilo-odlazim-iz-hrvatske-279654
)
[{"id":"2","value":"opro\u0161tajni intervju"},{"id":"1","value":""},{"id":"68","value":"2"}]
13. svibanj 2024 19:44
