stdClass Object
(
[id] => 1260374
[title] => Tedi Spalato otvorio dušu našoj novinarki: ‘Branka i ja živimo zajedno, ali ne cijeli dan!‘ Otkrio i hoće li je ženiti
[alias] => tedi-spalato-otvorio-dusu-nasoj-novinarki-branka-i-ja-zivimo-zajedno-ali-ne-cijeli-dan-otkrio-i-hoce-li-je-zeniti
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Tedi Spalato ili od milja Salona kako ga sugrađani zovu jer zadnjih godina živi u Solinu, nedavno je izdao je novi album imena “Ime mi je nevažno”. Tim povodom posjetili smo ga u stanu u kojem živi s mačkom Chicom koju je udomio prije dvije godine, a blizu mu je i djevojka Branka koja živi 300 metara od njega i s kojom je u vezi tri godine. U Solinu mu je lijepo, otkrio nam je da se, osim glazbe, bavi i restauracijom oldtimera i starih gitara, kuha, vježba pilates, čita… Malo nam je i zasvirao i zapjevao, ali i otkrio da njegov mali susjed nije zadovoljan s tim kako pjeva.
---
---
Malo drukčiji rukopis
Što nam možete reći o novom albumu?
- Novi album “Ime mi je nevažno” nosi ime po toj pjesmi. Malo je drukčiji rukopis, ali dolazi mi da napravim mali odmak, da sve skupa ima više ritmičkog fluida u sebi. Veliki koncert pod imenom “Ime mi je nevažno” održat će se u Zagrebu u Lisinskom 15. travnja. Bit će to promocija albuma s velikim orkestrom, bit će dio slovenske filharmonije, s mojim bendom, svirat će 30-ak ljudi. Gosti će biti Pavel s pjesmom “Ne daj na nas” koja je dobila Porin za volkalnu suradnju, bit će i Ante Gelo, i klapa Berulija s kojom imam zajedničku skladbu.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Znači li vam nešto posebno stih “Ime mi je nevažno”?
- Znači… jer s godinama je valjda puno važnije stvaranje i imat pjesmu nego ime. U nekim godinama ljudi gube kontakt. Nekad su bili prijatelji pa se rijetko čuju pa se taj krug ljudi sužava. Što je prirodno i normalno. Svi imaju svoje mušice u glavi i navike. Ta pjesma govori o tome u širem kontekstu, da se ljudi zapravo često zaborave. “Aha, sjetio sam se svog prijatelja s kojim se nisam čuo dvije-tri godine.”
Govori i o ljubavi koja je bila pa je ona otišla i naravno on sada konstatira da je njegovo ime njoj nevažno. Na albumu ima dosta lijepih suradnji. Karan, Pavel, klapa Berulija… svi suradnici… Tomo Mrduljaš je izuzetno dobro producirao prošli “live Lisinski” album. I on je uvijek u našoj priči. On je jedan vrlo bitan suradnik. Ma sve suradnje na albumu su jako lijepe i zahvalan sam svima i svi koji su radili na albumu su neizostavni dio priče.
---
---
Planirate li neki veći koncert u Splitu?
- U Splitu ne planiram imati veći koncert jer ne znam gdje. Pa nemam gdje. Gdje? Veći koncerti su u prostorima koje ja ne bih ni mogao napuniti, niti mene ti prostori previše ljube. Ja sam za intimnije koncerte. Lisinski je jedan od rijetkih većih prostora gdje sviram, vjerojatno zato što je koncertna dvorana, ali inače ne znam baš prikladan prostor za nekih 500 ljudi gdje bih svirao u Splitu i imao kvalitetan koncert.
Žao mi je da to nema drugi najveći grad u Hrvatskoj jer ima muzičara kojima bi takav prostor dobro došao. Godinama ja to govorim. Koncertna dvorana za 500-600 ljudi u Splitu za sve vrste glazbe. Nadam se da će se jednom dogoditi. Meni su dragi manji prostori, intimniji, ja sam takav izvođač. Tihi dalmatinski, “priučeni” šansonjer.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Slobodnog vremena imam jako malo jer ne želim imati slobodno vrijeme. Ako ne stvaram glazbeno ili nemam koncerte, onda koristim vrijeme da obnovim neka svoja znanja. Elektronika, stari aparati, obnova gitara, popravljanje starih auta, restauracija. Sad se ponosim s tim Mercedesom koji mi je ustupio moj prijatelj Neno Franić. Lagano sam ga obnovio, licako, i registrirao. Guštam kad čujem klapanje oldtimera. Radio sam ga skoro dvije godine. Guštam to restaurirat i vraćat stare stvari u život.
Takav auto sam gledao kad sam bio dijete i razmišljao “Joj, da mi je imat takav auto”. Imam tri stara auta i 16 gitara. Većina gitara mi služi. Svaka ima svoju priču. Svaka ima i svoj zvuk i svoj ton i nijedna nije odbačena. To sam vidio od Ante Gele. On ih biće ima 30 i svaka ima svoj prostor i mjesto da se nešto odsvira na njoj. Meni je restauracija toga meditativnog karaktera. Volim i čitati i učiti. Uvijek nešto učim o glazbi, restauraciji gitara, auta, tehnike.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Čitam estetiku, poeziju, svašta. Sad ću čitat od jedne danske spisateljice jednu trilogiju o djetinjstvu, mladosti i odraslom čovjeku. Trebam završiti i od Bob Dylana knjigu. Ima tu svega. U isto vrijeme su mi otvorene tri-četiri knjige. Rastao sam na Matošu, Cesariću, Ujeviću, Jesenjinu, Lorci… Volim čitati. Čitanje je prekrasna stvar jer je vrlo intiman čin. Sam si s tom knjigom i sam doživljavaš to. Slušam i 3. program radija. Rezbarim, lickam, radim, obnavljam i uživam.
Prijatelj Igor Šerić mi je pomogao puno oko instrumenata, obnavljali smo ih i sad su spremni za album koji sad snimam samo gitaru i vokal. Ako sve bude ok zapisat ćemo to na vinil jer volim slušati vinile na gramofonu. Podijelit ću i prijateljima koji slušaju vinile kad to napravimo. Volim kuhat i kuham. S Brankom povremeno vježbam. Ona me protegne, istegne, malo pilatesa. Već su to godine kad triba obratit pozornost na tilo, triba to razgibat svaki dan. Šetam isto puno. Moram malo pojačat gimnastiku. To je moja solinska priča. Tu mi je mirno i lijepo.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Jesensko-zimski tip
Dođete li u Split?
- U Split dođem uistinu s radošću. Dođem u svoj rodni grad i onda se nađem ili s bratom ili sestrom ili nekim prijateljem i onda se divim tom gradu, rano ujutro npr. kada nema nikoga. U sezoni me tamo nema. Više sam jesensko-zimski tip. Kad idem Rivom, Pjacom il Peristilom guštam u tom gradu i prisjećam se svojih trenutaka iz mladosti, druženja i svirki na Pjaci, klape na Rivi, gitare i pivanja. To je prekrasan grad, ali sada diktira neke druge načine življenja. Meni su sad draže masline, šuma, rijeka, potok, brda, priroda, mir.
Planirate li vjenčanje s Brankom? Hoćete li je odvesti pred oltar?
- S Brankom sam tri godine. Ništa o tom ne mislim, u ovim godinama… Mislim, to je čin koji treba respektirati. Ženidba i obitelj i sve ono što ide s tim. Ja sam već u godinama kad mi je važnije da imam dobar odnos i razumijevanje. Nisam se nikad ženio, djece nemam…
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Je li vam žao sada zbog toga?
- Valjda je u ljudskoj prirodi da im je uvijek žao radi onog što nemaju. No mislim da se treba postaviti da cijeniš i voliš ono što imaš. Moj konačni odgovor je da sam zahvalan Bogu i roditeljima, bratu, sestri, prijateljima, kolegama, sredini u kojoj sam rođen. Zahvalan sam što sam rođen u ovo vrijeme Olivera, Arsena, Josipe, Gibe, Ljube Stipišića, Runjića, i drugih, što sam puno naučio i obogatio život bavljenjem glazbom. Puno sam se družio i svirao s Oliverom. Ne gledam više što nemam. Postoji puno toga što imam. Nije mi žao što se nisam ženio i nemam djece jer nemamo vremena da živimo u prošlosti. Treba živjeti u sadašnjem trenutku. Živimo sada.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Planirate li zajednički život s Brankom?
- Živimo Branka i ja zajedno, ali ne cijeli dan. Tu je blizu mene. Ja imam ovdje svoj prostor, svoj svijet, ona ima svoj posao, treninge, druženja, poduke… ali uvijek nađemo vremena za sebe. Dobro je da čovjek ima svoj prostor. Treba postojati povjerenje i poštovanje. Nema tu muljanja. Ja sam kućni čovjek.
Imate li neki porok?
- Sigurno. Pušenje. Možda sam nekim svojim karakterom i naravni svojeglav i tvrdoglav nekad. No nemam nešto s čim sam imao velikih problema u životu. Ja sam nekako oprezan i suzdržan u životu. Teško mi je o ičemu donijeti konačnu odluku jer sve možeš gledati s dvije strane. Dobro ja odvagnem. Da se ovim ne bavim, vjerojatno bih bio dobar odvjetnik.
Emocija teksta i glazbe
Živite s macom Chicom. Koja je njena priča?
- Chica je ostvarila materinstvo nekoliko puta. Bila je nezbrinuta na ulici. Imala je neke poteškoće i lijevo oko joj je oštećeno. Pokušat ću u dogovoru s veterinarom da joj vratimo vid na lijevo oko. Dolazila mi je ovdje neko vrijeme, i shvatio sam da mi je očito namijenjena i onda sam je udomio. Tu je već jedno dvije godine, a ima vjerojatno šest.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Možemo li čuti anegdotu s četverogodišnjim susidom Stipom?
- A to je lipo. Moj mali susid ima četiri godine. Izuzetno je pametan. Ima biće IQ 900. Ide on jedno jutro u vrtić i nešto objašnjava majci. I to jedno jutro izlazimo zajedno u 8, mi smo vrata do vrata. I kaže on meni: “Barba Tedi, ja sam vas gleda sinoć na televiziji i vi nemate pojma pivat!” Kažem ja: “Aha.” I ode on ća.
Čekam ja njega da on sutra ujutro ide opet u vrtić, i izađem ja iz stana kad i on. Moram ga pitat šta je on to gleda i šta to ne valja. I zašto. Izađem ja isprid vrata kad čujem da on izlazi i kažem “Stjepane”, a kaže on meni: “Neman vrimena!” i ode ća! Mali je u pravu, šta ti je.
Dite je iskreno. Njemu to ne valja i šta će on muljat. Mi odrasli muljamo. Nije lako bit do kraja iskren jer ćeš stvorit jako puno neprijatelja.
---
---
Mnogi bi se uvridili. Dica su drugačija. Prija mi ode drži vrtić pa ja odem kod njih, ponesem gitaru. Ti svi klinci su iskreni i čisti. Do nekih godina. Mislim i iz tog razloga da je glazba jedan dobar medij jer je iskrena. Omogućava glazbenicima da budu iskreni.
Jednom ste rekli da morate svaku pismu isplakat. Je li i dalje tako?
- Mora me dirnit. Mora me taknit. Prožet. Možda ne moran baš suzu pustit, al mora mi taknit emocije. Ili je npr. ne pripoznaš. Ima san slučaj kad sam dobio tekst “Samo moru virujen”, Krste Juras mi je ponudio da napravim glazbu za tekst. Ja ga nisam prepoznao. To je prekrasan tekst, onda ga je uzeo Runjić i napravio predivnu pjesmu za Karana. A ja ga tad nisam prepoznao. Nije mi tada sjeo. Trebaju te proći neki trnci, mora te emocija teksta i glazbe povuć.
Tedi Spalato ili od milja Salona kako ga sugrađani zovu jer zadnjih godina živi u Solinu, nedavno je izdao je novi album imena “Ime mi je nevažno”. Tim povodom posjetili smo ga u stanu u kojem živi s mačkom Chicom koju je udomio prije dvije godine, a blizu mu je i djevojka Branka koja živi 300 metara od njega i s kojom je u vezi tri godine. U Solinu mu je lijepo, otkrio nam je da se, osim glazbe, bavi i restauracijom oldtimera i starih gitara, kuha, vježba pilates, čita… Malo nam je i zasvirao i zapjevao, ali i otkrio da njegov mali susjed nije zadovoljan s tim kako pjeva.
---
---
Malo drukčiji rukopis
Što nam možete reći o novom albumu?
- Novi album “Ime mi je nevažno” nosi ime po toj pjesmi. Malo je drukčiji rukopis, ali dolazi mi da napravim mali odmak, da sve skupa ima više ritmičkog fluida u sebi. Veliki koncert pod imenom “Ime mi je nevažno” održat će se u Zagrebu u Lisinskom 15. travnja. Bit će to promocija albuma s velikim orkestrom, bit će dio slovenske filharmonije, s mojim bendom, svirat će 30-ak ljudi. Gosti će biti Pavel s pjesmom “Ne daj na nas” koja je dobila Porin za volkalnu suradnju, bit će i Ante Gelo, i klapa Berulija s kojom imam zajedničku skladbu.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Znači li vam nešto posebno stih “Ime mi je nevažno”?
- Znači… jer s godinama je valjda puno važnije stvaranje i imat pjesmu nego ime. U nekim godinama ljudi gube kontakt. Nekad su bili prijatelji pa se rijetko čuju pa se taj krug ljudi sužava. Što je prirodno i normalno. Svi imaju svoje mušice u glavi i navike. Ta pjesma govori o tome u širem kontekstu, da se ljudi zapravo često zaborave. “Aha, sjetio sam se svog prijatelja s kojim se nisam čuo dvije-tri godine.”
Govori i o ljubavi koja je bila pa je ona otišla i naravno on sada konstatira da je njegovo ime njoj nevažno. Na albumu ima dosta lijepih suradnji. Karan, Pavel, klapa Berulija… svi suradnici… Tomo Mrduljaš je izuzetno dobro producirao prošli “live Lisinski” album. I on je uvijek u našoj priči. On je jedan vrlo bitan suradnik. Ma sve suradnje na albumu su jako lijepe i zahvalan sam svima i svi koji su radili na albumu su neizostavni dio priče.
---
---
Planirate li neki veći koncert u Splitu?
- U Splitu ne planiram imati veći koncert jer ne znam gdje. Pa nemam gdje. Gdje? Veći koncerti su u prostorima koje ja ne bih ni mogao napuniti, niti mene ti prostori previše ljube. Ja sam za intimnije koncerte. Lisinski je jedan od rijetkih većih prostora gdje sviram, vjerojatno zato što je koncertna dvorana, ali inače ne znam baš prikladan prostor za nekih 500 ljudi gdje bih svirao u Splitu i imao kvalitetan koncert.
Žao mi je da to nema drugi najveći grad u Hrvatskoj jer ima muzičara kojima bi takav prostor dobro došao. Godinama ja to govorim. Koncertna dvorana za 500-600 ljudi u Splitu za sve vrste glazbe. Nadam se da će se jednom dogoditi. Meni su dragi manji prostori, intimniji, ja sam takav izvođač. Tihi dalmatinski, “priučeni” šansonjer.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Slobodnog vremena imam jako malo jer ne želim imati slobodno vrijeme. Ako ne stvaram glazbeno ili nemam koncerte, onda koristim vrijeme da obnovim neka svoja znanja. Elektronika, stari aparati, obnova gitara, popravljanje starih auta, restauracija. Sad se ponosim s tim Mercedesom koji mi je ustupio moj prijatelj Neno Franić. Lagano sam ga obnovio, licako, i registrirao. Guštam kad čujem klapanje oldtimera. Radio sam ga skoro dvije godine. Guštam to restaurirat i vraćat stare stvari u život.
Takav auto sam gledao kad sam bio dijete i razmišljao “Joj, da mi je imat takav auto”. Imam tri stara auta i 16 gitara. Većina gitara mi služi. Svaka ima svoju priču. Svaka ima i svoj zvuk i svoj ton i nijedna nije odbačena. To sam vidio od Ante Gele. On ih biće ima 30 i svaka ima svoj prostor i mjesto da se nešto odsvira na njoj. Meni je restauracija toga meditativnog karaktera. Volim i čitati i učiti. Uvijek nešto učim o glazbi, restauraciji gitara, auta, tehnike.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Čitam estetiku, poeziju, svašta. Sad ću čitat od jedne danske spisateljice jednu trilogiju o djetinjstvu, mladosti i odraslom čovjeku. Trebam završiti i od Bob Dylana knjigu. Ima tu svega. U isto vrijeme su mi otvorene tri-četiri knjige. Rastao sam na Matošu, Cesariću, Ujeviću, Jesenjinu, Lorci… Volim čitati. Čitanje je prekrasna stvar jer je vrlo intiman čin. Sam si s tom knjigom i sam doživljavaš to. Slušam i 3. program radija. Rezbarim, lickam, radim, obnavljam i uživam.
Prijatelj Igor Šerić mi je pomogao puno oko instrumenata, obnavljali smo ih i sad su spremni za album koji sad snimam samo gitaru i vokal. Ako sve bude ok zapisat ćemo to na vinil jer volim slušati vinile na gramofonu. Podijelit ću i prijateljima koji slušaju vinile kad to napravimo. Volim kuhat i kuham. S Brankom povremeno vježbam. Ona me protegne, istegne, malo pilatesa. Već su to godine kad triba obratit pozornost na tilo, triba to razgibat svaki dan. Šetam isto puno. Moram malo pojačat gimnastiku. To je moja solinska priča. Tu mi je mirno i lijepo.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Jesensko-zimski tip
Dođete li u Split?
- U Split dođem uistinu s radošću. Dođem u svoj rodni grad i onda se nađem ili s bratom ili sestrom ili nekim prijateljem i onda se divim tom gradu, rano ujutro npr. kada nema nikoga. U sezoni me tamo nema. Više sam jesensko-zimski tip. Kad idem Rivom, Pjacom il Peristilom guštam u tom gradu i prisjećam se svojih trenutaka iz mladosti, druženja i svirki na Pjaci, klape na Rivi, gitare i pivanja. To je prekrasan grad, ali sada diktira neke druge načine življenja. Meni su sad draže masline, šuma, rijeka, potok, brda, priroda, mir.
Planirate li vjenčanje s Brankom? Hoćete li je odvesti pred oltar?
- S Brankom sam tri godine. Ništa o tom ne mislim, u ovim godinama… Mislim, to je čin koji treba respektirati. Ženidba i obitelj i sve ono što ide s tim. Ja sam već u godinama kad mi je važnije da imam dobar odnos i razumijevanje. Nisam se nikad ženio, djece nemam…
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Je li vam žao sada zbog toga?
- Valjda je u ljudskoj prirodi da im je uvijek žao radi onog što nemaju. No mislim da se treba postaviti da cijeniš i voliš ono što imaš. Moj konačni odgovor je da sam zahvalan Bogu i roditeljima, bratu, sestri, prijateljima, kolegama, sredini u kojoj sam rođen. Zahvalan sam što sam rođen u ovo vrijeme Olivera, Arsena, Josipe, Gibe, Ljube Stipišića, Runjića, i drugih, što sam puno naučio i obogatio život bavljenjem glazbom. Puno sam se družio i svirao s Oliverom. Ne gledam više što nemam. Postoji puno toga što imam. Nije mi žao što se nisam ženio i nemam djece jer nemamo vremena da živimo u prošlosti. Treba živjeti u sadašnjem trenutku. Živimo sada.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Planirate li zajednički život s Brankom?
- Živimo Branka i ja zajedno, ali ne cijeli dan. Tu je blizu mene. Ja imam ovdje svoj prostor, svoj svijet, ona ima svoj posao, treninge, druženja, poduke… ali uvijek nađemo vremena za sebe. Dobro je da čovjek ima svoj prostor. Treba postojati povjerenje i poštovanje. Nema tu muljanja. Ja sam kućni čovjek.
Imate li neki porok?
- Sigurno. Pušenje. Možda sam nekim svojim karakterom i naravni svojeglav i tvrdoglav nekad. No nemam nešto s čim sam imao velikih problema u životu. Ja sam nekako oprezan i suzdržan u životu. Teško mi je o ičemu donijeti konačnu odluku jer sve možeš gledati s dvije strane. Dobro ja odvagnem. Da se ovim ne bavim, vjerojatno bih bio dobar odvjetnik.
Emocija teksta i glazbe
Živite s macom Chicom. Koja je njena priča?
- Chica je ostvarila materinstvo nekoliko puta. Bila je nezbrinuta na ulici. Imala je neke poteškoće i lijevo oko joj je oštećeno. Pokušat ću u dogovoru s veterinarom da joj vratimo vid na lijevo oko. Dolazila mi je ovdje neko vrijeme, i shvatio sam da mi je očito namijenjena i onda sam je udomio. Tu je već jedno dvije godine, a ima vjerojatno šest.
---
Tom Dubravec/Cropix
---
Možemo li čuti anegdotu s četverogodišnjim susidom Stipom?
- A to je lipo. Moj mali susid ima četiri godine. Izuzetno je pametan. Ima biće IQ 900. Ide on jedno jutro u vrtić i nešto objašnjava majci. I to jedno jutro izlazimo zajedno u 8, mi smo vrata do vrata. I kaže on meni: “Barba Tedi, ja sam vas gleda sinoć na televiziji i vi nemate pojma pivat!” Kažem ja: “Aha.” I ode on ća.
Čekam ja njega da on sutra ujutro ide opet u vrtić, i izađem ja iz stana kad i on. Moram ga pitat šta je on to gleda i šta to ne valja. I zašto. Izađem ja isprid vrata kad čujem da on izlazi i kažem “Stjepane”, a kaže on meni: “Neman vrimena!” i ode ća! Mali je u pravu, šta ti je.
Dite je iskreno. Njemu to ne valja i šta će on muljat. Mi odrasli muljamo. Nije lako bit do kraja iskren jer ćeš stvorit jako puno neprijatelja.
---
---
Mnogi bi se uvridili. Dica su drugačija. Prija mi ode drži vrtić pa ja odem kod njih, ponesem gitaru. Ti svi klinci su iskreni i čisti. Do nekih godina. Mislim i iz tog razloga da je glazba jedan dobar medij jer je iskrena. Omogućava glazbenicima da budu iskreni.
Jednom ste rekli da morate svaku pismu isplakat. Je li i dalje tako?
- Mora me dirnit. Mora me taknit. Prožet. Možda ne moran baš suzu pustit, al mora mi taknit emocije. Ili je npr. ne pripoznaš. Ima san slučaj kad sam dobio tekst “Samo moru virujen”, Krste Juras mi je ponudio da napravim glazbu za tekst. Ja ga nisam prepoznao. To je prekrasan tekst, onda ga je uzeo Runjić i napravio predivnu pjesmu za Karana. A ja ga tad nisam prepoznao. Nije mi tada sjeo. Trebaju te proći neki trnci, mora te emocija teksta i glazbe povuć.
Tedi Spalato ili od milja Salona kako ga sugrađani zovu jer zadnjih godina živi u Solinu, nedavno je izdao je novi album imena “Ime mi je nevažno”. Tim povodom posjetili smo ga u stanu u kojem živi s mačkom Chicom koju je udomio prije dvije godine, a blizu mu je i djevojka Branka koja živi 300 metara od njega i s kojom je u vezi tri godine. U Solinu mu je lijepo, otkrio nam je da se, osim glazbe, bavi i restauracijom oldtimera i starih gitara, kuha, vježba pilates, čita… Malo nam je i zasvirao i zapjevao, ali i otkrio da njegov mali susjed nije zadovoljan s tim kako pjeva.
Malo drukčiji rukopis
Što nam možete reći o novom albumu?
- Novi album “Ime mi je nevažno” nosi ime po toj pjesmi. Malo je drukčiji rukopis, ali dolazi mi da napravim mali odmak, da sve skupa ima više r...
