stdClass Object
(
[id] => 1385009
[title] => Emilija Kokić: ‘Nisam pojmila što će se dogoditi nakon pobjede na Eurosongu. A uspjeh je poslije svega ostati normalan‘
[alias] => emilija-kokic-nisam-pojmila-sto-se-se-dogoditi-nakon-pobjede-na-eurosongu-a-uspjeh-je-nakon-svega-ostati-normalan
[catid] => 262
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
– Mislim da bih lakše pratila godine da imam dijete. Kad imaš dijete, imaš čovjeka ispred sebe. Ovako nemam nikakav osjećaj za vrijeme. Kako sam vrlo aktivna i imam takav duh da non-stop učim i istražujem, nemam osjećaj ni da ja imam toliko godina, ni da je toliko godina prošlo od Eurosonga.
Puno toga mi se događalo. Sve što mi se dogodilo je dobro i kvalitetno i sviđa mi se, tako da nisam nezadovoljna, nego upravo suprotno. Imam osjećaj da mi se u tih 35 godina dogodilo puno kreativno dobrog, inspirirajućeg i izvrsnog za mene u mom životu – kaže nam Emilija Kokić.
Prije 35 godina pobijedila je na Eurosongu u Švicarskoj, u Lausannei, s grupom Riva i pjesmom “Rock Me Baby”. Nakon toga Eurosong se održao u Zagrebu, u kojem nas je predstavljala Tajči s pjesmom “Hajde da ludujemo”, a pobijedio je Toto Cutugno s pjesmom “Insieme: 1992”.
Kao svoj najveći uspjeh u posljednjih 35 godina Emilija bi izdvojila to što je, kako nam kaže, ostala normalna.
– To je uspjeh u današnje vrijeme. Jako puno sam napravila u radu s ljudima, otvorila sam već prije 15-ak godina školu pjevanja u Zagrebu pa je to iz godine u godinu raslo. Sve veći broj ljudi, sve više i mog učenja i njihova učenja. Naravno, prepuštanja meni kao mentorici.
---
Sa suprugom Miljenkom nešto više od godinu dana živi u zadru, gdje su pobjegli od zagrebačke gužve i vreve
Luka Gerlanc/Cropix
---
---
---
Interes za psihoterapiju
U međuvremenu sam završila tjelesno orijentiranu psihoterapiju, tako da upravo ovih dana pišem diplomski rad i završavam i taj dio. Riječ je o psihoterapiji koja iščitava iz tijela. Nije sve kognitivno-bihevioralno, da pričate što vam se događalo, nego sve je povezano s tijelom. “Bodymind” je jedna riječ. Svi znamo da imamo leptiriće u trbuhu kad se zaljubimo, da osjećamo nešto u trbuhu kad nas je strah. Svi znamo, kad se prepadnemo, da se nekom “odrežu koljena”, da se nekom skrati dah. Itekako su emocije povezane s tijelom – objašnjava nam Emilija.
S pobjednicom Eurosonga našli smo se u Zadru, gdje ona i suprug, televizijski voditelj Miljenko Kokot,žive nešto manje od godinu dana. U Zadar su pobjegli od zagrebačke gradske vreve.
---
Emilija Kokić u braku je s televizijskim voditeljem Miljenkom Kokotom
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
---
– Svašta je kumovalo toj odluci o preseljenju. Među ostalim i neke privatne stvari, ali najveću vatru zapravo je potpalio moj suprug, kojem se navrh glave popela zagrebačka gužva i promet. Jednostavno taj užurban način života koji stvarno više nije human. Tako da je jednostavna bila odluka u tom smjeru – govori nam Emilija.
Prošle jeseni natjecala se u HTV-ovu showu “Ples sa zvijezdama”, no u posljednje vrijeme ne eksponira se pretjerano u javnosti.
– Stalno nešto radim. Posvetila sam se pisanju diplomskoga, imala sam dosta toga za obaviti. Zatvoriti školu pjevanja u Zagrebu prije nego što smo se preselili. Prije toga škola mi je oduzimala dosta vremena. Ne u smislu da mi je oduzimala, nego sam ja uživala dajući se u takvu interakciju s ljudima. To volim, to mi se sviđa. Odjednom – zapravo nije odjednom, to već traje dosta vremena – imam osjećaj da mi je dovoljno bilo medijske eksponiranosti i karijere javne osobe. Pritisak je to. Svatko od mojih kolega sigurno će reći da ima jako puno lijepog u tome, i ima, ali ima i pritiska – govori nam Emilija.
Naopak stil života
Svojedobno je rekla da su joj nudili da glumi zaljubljeni par s jednim kolegom kako bi se tako eksponirala jače u javnosti.
– To je normalna stvar. Nije to ništa neuobičajeno. U tom svijetu ima svega i svačega. Samo je pitanje koliko čovjeka to veseli, koliko može to tolerirati i kolika je cijena koju čovjek plati svojim zdravljem i životom za jednu takvu karijeru. Nije jednostavno, stvarno. Visoka je razina stresa. Poprilično naopak stil života. Znala bih s nastupa doći kući u 5, 6 ujutro, pa buđenje i prva kava u 13, 14 sati. Nije to baš normalno – kaže nam Emilija.
Rođena je u Zadru, u vrtić i školu išla je u Švicarskoj, u Zürichu. Njezina pjevačka karijera krenula je sasvim neplanirano.
---
Vrtić i školu pohađala je u Švicarskoj
Privatni Album
---
– Bila sam na jednom vjenčanju i u nekom trenutku mi je nešto zavrtjelo u glavi, da idem pitati bend mogu li nešto otpjevati s njima. Zašto, kako, s kojim ciljem, pojma nemam. Više se ni ne sjećam koja je pjesma bila.
Nakon toga pozvali su me da s njima odradim ljetnu gažu. Mislila sam da se šale. Ipak su bili najpopularniji bend u gradu, a ja sam se samo malo kao zezala, kao idem pjevati. I otišla sam na probu. Oni su zaključili da nemam pojma i rekli su “ne”. Onda je gitarist inzistirao i rekao “ima nešto u toj maloj”. Dali su mi ponovno priliku i propjevala sam na drugoj probi.
Nema te škole...
Nakon toga su me poslali na festival mladih pjevača amatera, to je nešto kao sad talent showovi. Tu sam pobijedila tri puta zaredom. Onda je to čuo Rajko Dujmić, da neka cura iz Zadra pobjeđuje na festivalima, i rekao da on ima neku pjesmu za mene. Nije znao da sam dio benda. On je rekao: “Ok, idem ja vas čuti.” Rajko se samo pojavio na jednom našem nastupu i rekao: “To je to.” Odmah je znao da je ta pjesma za nas. Poslao nam je “Rock Me Baby” i ostatak priče znate – smije se Emilija.
Imala je 20 godina kad je nastupila i pobijedila na eurovizijskoj pozornici u Švicarskoj.
– Nema te škole, nema tog tečaja koji te uči kako biti javna osoba, kako se nositi sa svim tim izazovima. Nisam pojmila da će se takvo što dogoditi. U godinu i pol dana, užasno brzo. Nešto što ljudi sanjaju cijeli život nama se preko noći dogodilo. Ta pobjeda i popularnost. Zato kažem da je uspjeh ostati normalan. Prenagle su to promjene. To je nepojmljivo ljudima, da odjednom preko noći izgubite svu privatnost. Odjednom postanete medijski jako traženi i atraktivni. Naravno da to uopće nije bilo jednostavno. Satima sam znala – ne pretjerujem – stajati i slikati se s ljudima.
---
---
Naravno, sve to skupa ima svoju ljepotu i drago ti je da možeš biti tu za ljude i razveseliti ih. Do jučer sam ja tako gledala velikim očima neku svoju zvijezdu. Bila sam gimnastičarka koja je taman upisala Filozofski fakultet u Zadru, engleski i njemački jezik i književnost. I dogodi se to. Morala sam odustati od fakulteta. Uvjet su nam bile jezične vježbe. Morala sam dolaziti na predavanja što, naravno, nisam mogla. Živjela sam s koferima u ruci. Iz aviona u avion, iz hotela u hotel. Tako smo živjeli prvih godinu i pol dana nakon Eurosonga. Gostovali smo po televizijskim centrima, non-stop smo putovali – kazuje nam Emilija.
Pitamo je bi li danas, s odmakom vremena, promijenila nešto.
– Bih, da se nakon toga nije rat dogodio. Nakon jednog takvog uzleta, godinu dana nakon toga završiš u podrumu bez struje i vode, pod granatama. To su takvi usponi i padovi. Zato kažem da je uspjeh što sam ostala normalna. Vjerojatno odatle i taj moj interes za psihoterapiju, da uopće pokušam razumjeti kroz što prolazi čovjek tijekom svog odrastanja, sa svojim ranama, sa svojim uvjerenjima, iskustvima. U što ga to formira, u kakvog čovjeka ga to pretvori. To je sve povezano – govori Emilija.
Gašenje Rive
Bend Riva trajao je četiri godine. Kad je počeo rat, svi koncerti koje su radili bili su humanitarni.
– Kao i svi, radili smo i doprinosili na svoj način u toj ratnoj situaciji. Međutim bili smo preveliki, imali smo prevelike troškove. Nas sedmero, tehničari, razglas, rasvjeta. Da su to samo putni troškovi, hrana i hoteli... Plaćali smo iz svog džepa. Sve što smo zaradili davali smo za pomoć djeci, stradalima, bolnicama. Onda smo se dogovorili da ne možemo više tako, da ćemo se ugasiti na određeno vrijeme. Dogovorili smo se da ćemo jedno vrijeme stati i da ćemo nastaviti. Međutim, nitko nije znao da će to toliko dugo trajati. U međuvremenu sam razmišljala da odem nastaviti fakultet u Zadru ili da pjevam solo.
---
Nakon razlaza grupe Riva krenula je u solo karijeru
Božo Vukičević/Cropix
---
Tako sam krenula raditi s Mirom Buljanom. Prva pjesma koja sam snimila bila je “Javi se” i dogodio se megahit. Nakon toga, druga pjesma bila je “Ja sam vlak”, koju sam otpjevala s Ninom Badrić. Dogodio se opet megahit. Kad smo “Vlak” snimili, nastupali smo četvrtak, petak, subotu, nedjelju i tako non-stop. Nizali su se dance hitovi i započela sam svoju solo karijeru, izdala maksi singl, album jedan, drugi, treći. I tako sam se zapravo bavila solo pjevanjem dok je to meni bilo zabavno. Nakon toga sam osjetila da mi je malo dosta, da ima mene još. Da postoji još nešto u životu što bih htjela osim biti pjevačica. Baš sam snažno osjetila da to nije sve. I tako se dogodila škola pjevanja i psihoterapijski dio mog života – govori nam Emilija.
Prati eurovizijska događanja, a Baby Lasagna, koji će nas u utorak predstavljati na Eurosongu u Švedskoj, u Malmöu, s pjesmom “Rim Tim Tagi Dim”, oduševio ju je.
– Kad sam na prvoj polufinalnoj večeri na Dori vidjela njegov nastup, odmah mi je bilo jasno da je to netko tko zna što radi. Nikad prije nisam čula za njega, čovjek je bio anoniman, isto kao i mi, nitko nije čuo za nas prije. Način na koji je posložen njegov scenski nastup, način na koji je inteligentno posložena pjesma, sve je fenomenalno. Ta njegova karizma, ljudskost i jednostavnost su mi fascinantni. Jednostavan, normalan dečko koji je talentiran. Skroman, a kad iziđe na pozornicu, zvijer. Od mene ima poštovanje i podršku – zaključila je Emilija.
Sa suprugom Miljenkom nešto više od godinu dana živi u zadru, gdje su pobjegli od zagrebačke gužve i vreve
Luka Gerlanc/Cropix
)
)
[bgPosition] =>
[text] => {OCMSplitter}
– Mislim da bih lakše pratila godine da imam dijete. Kad imaš dijete, imaš čovjeka ispred sebe. Ovako nemam nikakav osjećaj za vrijeme. Kako sam vrlo aktivna i imam takav duh da non-stop učim i istražujem, nemam osjećaj ni da ja imam toliko godina, ni da je toliko godina prošlo od Eurosonga.
Puno toga mi se događalo. Sve što mi se dogodilo je dobro i kvalitetno i sviđa mi se, tako da nisam nezadovoljna, nego upravo suprotno. Imam osjećaj da mi se u tih 35 godina dogodilo puno kreativno dobrog, inspirirajućeg i izvrsnog za mene u mom životu – kaže nam Emilija Kokić.
Prije 35 godina pobijedila je na Eurosongu u Švicarskoj, u Lausannei, s grupom Riva i pjesmom “Rock Me Baby”. Nakon toga Eurosong se održao u Zagrebu, u kojem nas je predstavljala Tajči s pjesmom “Hajde da ludujemo”, a pobijedio je Toto Cutugno s pjesmom “Insieme: 1992”.
Kao svoj najveći uspjeh u posljednjih 35 godina Emilija bi izdvojila to što je, kako nam kaže, ostala normalna.
– To je uspjeh u današnje vrijeme. Jako puno sam napravila u radu s ljudima, otvorila sam već prije 15-ak godina školu pjevanja u Zagrebu pa je to iz godine u godinu raslo. Sve veći broj ljudi, sve više i mog učenja i njihova učenja. Naravno, prepuštanja meni kao mentorici.
---
Sa suprugom Miljenkom nešto više od godinu dana živi u zadru, gdje su pobjegli od zagrebačke gužve i vreve
Luka Gerlanc/Cropix
---
---
---
Interes za psihoterapiju
U međuvremenu sam završila tjelesno orijentiranu psihoterapiju, tako da upravo ovih dana pišem diplomski rad i završavam i taj dio. Riječ je o psihoterapiji koja iščitava iz tijela. Nije sve kognitivno-bihevioralno, da pričate što vam se događalo, nego sve je povezano s tijelom. “Bodymind” je jedna riječ. Svi znamo da imamo leptiriće u trbuhu kad se zaljubimo, da osjećamo nešto u trbuhu kad nas je strah. Svi znamo, kad se prepadnemo, da se nekom “odrežu koljena”, da se nekom skrati dah. Itekako su emocije povezane s tijelom – objašnjava nam Emilija.
S pobjednicom Eurosonga našli smo se u Zadru, gdje ona i suprug, televizijski voditelj Miljenko Kokot,žive nešto manje od godinu dana. U Zadar su pobjegli od zagrebačke gradske vreve.
---
Emilija Kokić u braku je s televizijskim voditeljem Miljenkom Kokotom
Nikolina Vuković Stipaničev/Cropix
---
– Svašta je kumovalo toj odluci o preseljenju. Među ostalim i neke privatne stvari, ali najveću vatru zapravo je potpalio moj suprug, kojem se navrh glave popela zagrebačka gužva i promet. Jednostavno taj užurban način života koji stvarno više nije human. Tako da je jednostavna bila odluka u tom smjeru – govori nam Emilija.
Prošle jeseni natjecala se u HTV-ovu showu “Ples sa zvijezdama”, no u posljednje vrijeme ne eksponira se pretjerano u javnosti.
– Stalno nešto radim. Posvetila sam se pisanju diplomskoga, imala sam dosta toga za obaviti. Zatvoriti školu pjevanja u Zagrebu prije nego što smo se preselili. Prije toga škola mi je oduzimala dosta vremena. Ne u smislu da mi je oduzimala, nego sam ja uživala dajući se u takvu interakciju s ljudima. To volim, to mi se sviđa. Odjednom – zapravo nije odjednom, to već traje dosta vremena – imam osjećaj da mi je dovoljno bilo medijske eksponiranosti i karijere javne osobe. Pritisak je to. Svatko od mojih kolega sigurno će reći da ima jako puno lijepog u tome, i ima, ali ima i pritiska – govori nam Emilija.
Naopak stil života
Svojedobno je rekla da su joj nudili da glumi zaljubljeni par s jednim kolegom kako bi se tako eksponirala jače u javnosti.
– To je normalna stvar. Nije to ništa neuobičajeno. U tom svijetu ima svega i svačega. Samo je pitanje koliko čovjeka to veseli, koliko može to tolerirati i kolika je cijena koju čovjek plati svojim zdravljem i životom za jednu takvu karijeru. Nije jednostavno, stvarno. Visoka je razina stresa. Poprilično naopak stil života. Znala bih s nastupa doći kući u 5, 6 ujutro, pa buđenje i prva kava u 13, 14 sati. Nije to baš normalno – kaže nam Emilija.
Rođena je u Zadru, u vrtić i školu išla je u Švicarskoj, u Zürichu. Njezina pjevačka karijera krenula je sasvim neplanirano.
---
Vrtić i školu pohađala je u Švicarskoj
Privatni Album
---
– Bila sam na jednom vjenčanju i u nekom trenutku mi je nešto zavrtjelo u glavi, da idem pitati bend mogu li nešto otpjevati s njima. Zašto, kako, s kojim ciljem, pojma nemam. Više se ni ne sjećam koja je pjesma bila.
Nakon toga pozvali su me da s njima odradim ljetnu gažu. Mislila sam da se šale. Ipak su bili najpopularniji bend u gradu, a ja sam se samo malo kao zezala, kao idem pjevati. I otišla sam na probu. Oni su zaključili da nemam pojma i rekli su “ne”. Onda je gitarist inzistirao i rekao “ima nešto u toj maloj”. Dali su mi ponovno priliku i propjevala sam na drugoj probi.
Nema te škole...
Nakon toga su me poslali na festival mladih pjevača amatera, to je nešto kao sad talent showovi. Tu sam pobijedila tri puta zaredom. Onda je to čuo Rajko Dujmić, da neka cura iz Zadra pobjeđuje na festivalima, i rekao da on ima neku pjesmu za mene. Nije znao da sam dio benda. On je rekao: “Ok, idem ja vas čuti.” Rajko se samo pojavio na jednom našem nastupu i rekao: “To je to.” Odmah je znao da je ta pjesma za nas. Poslao nam je “Rock Me Baby” i ostatak priče znate – smije se Emilija.
Imala je 20 godina kad je nastupila i pobijedila na eurovizijskoj pozornici u Švicarskoj.
– Nema te škole, nema tog tečaja koji te uči kako biti javna osoba, kako se nositi sa svim tim izazovima. Nisam pojmila da će se takvo što dogoditi. U godinu i pol dana, užasno brzo. Nešto što ljudi sanjaju cijeli život nama se preko noći dogodilo. Ta pobjeda i popularnost. Zato kažem da je uspjeh ostati normalan. Prenagle su to promjene. To je nepojmljivo ljudima, da odjednom preko noći izgubite svu privatnost. Odjednom postanete medijski jako traženi i atraktivni. Naravno da to uopće nije bilo jednostavno. Satima sam znala – ne pretjerujem – stajati i slikati se s ljudima.
---
---
Naravno, sve to skupa ima svoju ljepotu i drago ti je da možeš biti tu za ljude i razveseliti ih. Do jučer sam ja tako gledala velikim očima neku svoju zvijezdu. Bila sam gimnastičarka koja je taman upisala Filozofski fakultet u Zadru, engleski i njemački jezik i književnost. I dogodi se to. Morala sam odustati od fakulteta. Uvjet su nam bile jezične vježbe. Morala sam dolaziti na predavanja što, naravno, nisam mogla. Živjela sam s koferima u ruci. Iz aviona u avion, iz hotela u hotel. Tako smo živjeli prvih godinu i pol dana nakon Eurosonga. Gostovali smo po televizijskim centrima, non-stop smo putovali – kazuje nam Emilija.
Pitamo je bi li danas, s odmakom vremena, promijenila nešto.
– Bih, da se nakon toga nije rat dogodio. Nakon jednog takvog uzleta, godinu dana nakon toga završiš u podrumu bez struje i vode, pod granatama. To su takvi usponi i padovi. Zato kažem da je uspjeh što sam ostala normalna. Vjerojatno odatle i taj moj interes za psihoterapiju, da uopće pokušam razumjeti kroz što prolazi čovjek tijekom svog odrastanja, sa svojim ranama, sa svojim uvjerenjima, iskustvima. U što ga to formira, u kakvog čovjeka ga to pretvori. To je sve povezano – govori Emilija.
Gašenje Rive
Bend Riva trajao je četiri godine. Kad je počeo rat, svi koncerti koje su radili bili su humanitarni.
– Kao i svi, radili smo i doprinosili na svoj način u toj ratnoj situaciji. Međutim bili smo preveliki, imali smo prevelike troškove. Nas sedmero, tehničari, razglas, rasvjeta. Da su to samo putni troškovi, hrana i hoteli... Plaćali smo iz svog džepa. Sve što smo zaradili davali smo za pomoć djeci, stradalima, bolnicama. Onda smo se dogovorili da ne možemo više tako, da ćemo se ugasiti na određeno vrijeme. Dogovorili smo se da ćemo jedno vrijeme stati i da ćemo nastaviti. Međutim, nitko nije znao da će to toliko dugo trajati. U međuvremenu sam razmišljala da odem nastaviti fakultet u Zadru ili da pjevam solo.
---
Nakon razlaza grupe Riva krenula je u solo karijeru
Božo Vukičević/Cropix
---
Tako sam krenula raditi s Mirom Buljanom. Prva pjesma koja sam snimila bila je “Javi se” i dogodio se megahit. Nakon toga, druga pjesma bila je “Ja sam vlak”, koju sam otpjevala s Ninom Badrić. Dogodio se opet megahit. Kad smo “Vlak” snimili, nastupali smo četvrtak, petak, subotu, nedjelju i tako non-stop. Nizali su se dance hitovi i započela sam svoju solo karijeru, izdala maksi singl, album jedan, drugi, treći. I tako sam se zapravo bavila solo pjevanjem dok je to meni bilo zabavno. Nakon toga sam osjetila da mi je malo dosta, da ima mene još. Da postoji još nešto u životu što bih htjela osim biti pjevačica. Baš sam snažno osjetila da to nije sve. I tako se dogodila škola pjevanja i psihoterapijski dio mog života – govori nam Emilija.
Prati eurovizijska događanja, a Baby Lasagna, koji će nas u utorak predstavljati na Eurosongu u Švedskoj, u Malmöu, s pjesmom “Rim Tim Tagi Dim”, oduševio ju je.
– Kad sam na prvoj polufinalnoj večeri na Dori vidjela njegov nastup, odmah mi je bilo jasno da je to netko tko zna što radi. Nikad prije nisam čula za njega, čovjek je bio anoniman, isto kao i mi, nitko nije čuo za nas prije. Način na koji je posložen njegov scenski nastup, način na koji je inteligentno posložena pjesma, sve je fenomenalno. Ta njegova karizma, ljudskost i jednostavnost su mi fascinantni. Jednostavan, normalan dečko koji je talentiran. Skroman, a kad iziđe na pozornicu, zvijer. Od mene ima poštovanje i podršku – zaključila je Emilija.
[{"id":"1","value":""},{"id":"2","value":"ćakula u zadru"},{"id":"10","value":""},{"id":"97","value":""},{"id":"65","value":""},{"id":"63","value":"2"},{"id":"80","value":""},{"id":"81","value":""},{"id":"82","value":""},{"id":"83","value":""},{"id":"84","value":""},{"id":"85","value":""},{"id":"86","value":""},{"id":"88","value":""},{"id":"95","value":"0"},{"id":"105","value":""},{"id":"106","value":""},{"id":"107","value":""},{"id":"112","value":"9100"},{"id":"68","value":"2"},{"id":"67","value":"2"},{"id":"78","value":"2"},{"id":"61","value":"1"},{"id":"62","value":"1"},{"id":"64","value":"1"},{"id":"69","value":"1"},{"id":"70","value":"1"},{"id":"71","value":"1"},{"id":"73","value":"1"},{"id":"74","value":"1"},{"id":"77","value":"1"},{"id":"79","value":"1"},{"id":"87","value":"1"},{"id":"91","value":"1"},{"id":"92","value":"1"},{"id":"93","value":"1"},{"id":"94","value":"1"},{"id":"96","value":"1"},{"id":"98","value":"1"},{"id":"99","value":"1"},{"id":"100","value":"1"}]
Emilija Kokić rođena je i odrasla u Zadru Luka Gerlanc/CropixLuka Gerlanc/Cropix
– Mislim da bih lakše pratila godine da imam dijete. Kad imaš dijete, imaš čovjeka ispred sebe. Ovako nemam nikakav osjećaj za vrijeme. Kako sam vrlo aktivna i imam takav duh da non-stop učim i istražujem, nemam osjećaj ni da ja imam toliko godina, ni da je toliko godina prošlo od Eurosonga.
Puno toga mi se događalo. Sve što mi se dogodilo je dobro i kvalitetno i sviđa mi se, tako da nisam nezadovoljna, nego upravo suprotno. Imam osjećaj da mi se u tih 35 godina dogodilo puno kreativno dobrog, inspirirajućeg i izvrsnog za mene u mom životu – kaže nam Emilija Kokić.
Prije 35 godina pobijedila je na Eurosongu u Švicarskoj, u Lausannei, s grupom Riva i pjesmom “Rock Me Baby”. Nakon toga Eurosong se održao u Zagrebu, u kojem nas je predstavljala Tajči s pjesmom “Hajde da ludujemo”, a pobijedio je Toto Cutugno s pjesmom “Insieme: 1992”.
Kao svoj najveći uspjeh u posljednjih 35 godina Emilija bi izdvojila to što je, kako nam kaže, ostala normalna.
– To je uspjeh u današnje vrijeme. Jako puno sam napravila u radu s ljudima, otvorila sam već prije 15-ak godina školu pjevanja u Zagrebu pa je to iz godine u godinu raslo. Sve veći broj ljudi, sve više i mog učenja i njihova učenja. Naravno, prepuštanja meni kao mentorici.
Sa suprugom Miljenkom nešto više od godinu dana živi u zadru, gdje su pobjegli od zagrebačke gužve i vreve
