stdClass Object ( [id] => 225521 [title] => Dubioza Kolektiv: Parole izgovorene na sceni više ne prolaze [alias] => dubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze [catid] => 262 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

O fenomenu uspjeha “međukantonalne rock atrakcije“, kako se samoironično predstavlja Dubioza kolektiv, baš kao i o sjajnom “Apsurdistanu“ i fascinantnim koncertima u Zagrebu, Rijeci ali i drugamo u regiji/regionu, napisana je već hrpetina tekstova. Ne bez razloga, jer riječ je o vraški dobrom, inteligentnom i urnebesno zabavnom bendu s izvrsnim skladbama, ali i energičnim, plesno raspojasanim pa i mahnitim koncertnim izvedbama. U ovo potonje (opet) će se moći uvjeriti i splitska publika na njihovu sljedećem koncertru u Spaladium Areni gdje sviraju 1. ožujka.

No, tko i što su zapravo Dubioza kolektiv: je li to družina jezičavih punkera s nagnućem prema freak folku, glazbenika u kojima su se “zbratimili“ i Clash i Manu Chao, i Asian Dub Foundation, i Rage Against The Machine, i duh Bosne, i globalne vizure... Evo što o tome, najavljujući splitski koncert, vele “glasnogovornici“ banda sempl-majstor Branko Jakubović i basist Vedran Mujagić.

Branko:
Kad bi oni što slažu albume u prodavaonici morali Dubiozu staviti u neku žanrovsku pregradu mislim da bi nas stavili megdje u najšire shvaćeni “world music“. Baš sam neki dan razmišljao o tome dok sam listao portale s kojih se može skidati glazba i koji, naravno, imaju skladbe i albume složene po žanrovima. Neki bendovi koji po meni pripadaju istom žanru nalaze se i u jazzu, i u punku, i u world musicu, i u rocku... a sve je to ista mješavina stilova. Zapravo mnogi izvođači poput nas prije ulaze u neke, nazovimo ih, žanrovske pregrade ovisno o tome kako ih doživljava publika ili kako ih doživljavaju oni koji slažu izvođače po žanrovima negoli po onome što o sebi misle sami glazbenici.

» Možda je ponovno uputno posegnuti za onom starom odrednicom “rock“ koja je zapravo generički pojam. Jer, ako su rock u šezdesetima i sedamdesetima bili i Stonesi i Black Sabbath, ali i James Brown, Stevie Wonder, Clash i Ramones, ne bi li to danas mogli biti i Foo Fighters i Manu Chao i Roots?
Branko: Da, sve može biti rock ako ga shvaćamo kao, kako mi volimo reći, muziku koja trpi sve...
Vedran: Zadnji put kad smo razmišljali kakvu bi sebi žanrovsku odrednicu zakačili, bilo je dok smo radili plakat za naše svirke po inozemnim klubovima, dakle na mjestima gdje nas ljudi ne poznaju i gdje im moraš nešto unaprijed objasniti i ponuditi kao osnovnu informaciju. Tada smo bili u dilemi da li na plakat staviti “sve“: i balkansku muziku i punk, rock, hip-hop... Ali i to nije uvijek najbolje rješenje jer kad staviš “sve“ nisi stavio baš ništa.

» Pa možda su zato i skovane neke nove odrednice kao “freak folk“...?

Vedran: Pročitao sam u jednoj stranoj recenziji za band s ovih naših prostora odrednicu “perverted folk punk“. I to je doista blizu: neka “perverzna“ kombinacija punka i folka.
Branko: Ljepota današnje muzike i današnjeg vemena je demokratizacija jer sve je ponuđeno i prepušteno izboru i volji onoga tko muziku stvara, i kojem se nudi da za sebe izabere odgovarajuću mješavinu. A baudući da je tako i sami bendovi su se oslobodili i postali neopterećeni žanrovskim diktatima. Za to je naravno zaslužna i tehnologija koja je omogućila i muzičarima i publici da u sekundi raspolažu sa stotinama dostupnih i potpuno različitih glazbenih fajlova.


» Sintesajzeri, sekvenceri i semplovi svih vrsta širom su otvorili vrata najsmionijim kombinacijama no ta silna sloboda može dovesti i do gubljenja identiteta. Vaša je vrijednost što ste, kako bi se reklo, ostali svoji, što imate svoj sadržaj bez obzira koju glazbenu formu ili žanr posvajali. Kod vas je to prisutno i na lingvističkoj razini jer ste krenuli najprije s engleskim izdanjima, a onda uvodili i svoj jezik uz kasnije čudesne lingvističke kombinacije. Je li engleski jezik bio hendikep za doskok do domaće publike?

Branko: Engleski je bio naš izbor jer smo se najprije željeli okušati izvan regije. Htjeli smo početi vani pa okolokole doći kući. Na početku nismo ni imali ideju što bi to ovdje točno radili, a onda nam se nakon albuma na engleskom igrom slučaja dogodilo nekoliko pjesama na našem jeziku. Jedna je bila za potrebe pokreta “Dosta“, a druga pak pjesma “Zatvor“ koja je korištena kao televizijska špica. Puno naših ljudi nam je reklo – ljudi, to je to, to nam više paše. Tako smo u pola snimanja albuma koji smo planirali raditi na engleskome učinili zaokret dobivši poticaj za pjevanje i na svom jeziku. Ako ste okrenuti na vlastite prostore i domaćoj publici, engleski je i hendikep i besmisao jer čemu se na tuđem jeziku obraćati ljudima koji njime ne govore. Recimo, sada pokušavamo na koncertu s publikom komunicirati na raznim jezicima jer, ako Španjolcima govoriš na engleskom to je kao da im govoriš i na bosanskom jer te uglavnom podjednako ne razumiju. Uveli smo stoga “intro“ u kojem se obraćamo publici na njihovu jeziku. Nije to neki savršen jezik, ali vidimo da to ljudi cijene, da poštuju trud, da im je to simpatično...
Vedran: Ma koliko da djeluje glupo da neki izvođač s papirića loše čita neko svoje obraćanje publici, ona to uvijek prihvati sa zahvalnošću. Uostalom, naš “intro“ je ionako jedan duhoviti pa i samoironičan tekst... Zanimljivo je vidjeti kako humor različito funkcionira kod različite publike jer jedna te ista fora ili priča drugačije se prima u Francuskoj na francuskom ili ovdje na hrvatskom jeziku.

» Pa i Gogol Bordello ili Manu Chao ne govore engleski savršeno, ali nikome to ne smeta. Dapače, čini mi se da je to postao jedan tip novog standarda koji dodatno daje autentičnost izvođaču...
Branko: Najgore zapravo zvuči kad se netko nastoji riješiti svog akcenta i kad glumata da je Englez ili Francuz. Nama je strani akcent simpatičan i nekako baš dobro ide uz tu muziku koju sviramo.

» U tekstovima ste, reklo bi se frazom, kritični prema onome što se događa u vašem okruženju, no kod vas nema izravnih parola kakve su nekad prevladavale kod “glazbenika savjesti“; od nedavno preminulog Petea Seegera do recimo punkera iz “Red Wedge“ pokreta osamdesetih. Je li to stoga što su vremena ipak drukčija?
Vedran: Doista se trudimo izbjeći parole i da popujemo ljudima što da rade i kako da se ponašaju. Jer, tada ispada da podcijenjuješ njihovu inteligenciju, a sebe stavljaš na pijedestal zvijezde koja sve zna. To čak proizvodi i kontraefekt...
Branko: Možda je prije trideset godina parola izgovorena sa scene i funkcionirala mobilizatorski. Politička situacija je bila jasna: bili su tu neki lijevi i neki desni, i znalo se s kojih tko pozicija i kako nastupa. Danas je drugačije jer lijevi pričaju desničarske priče, a baš sve je profanirano pa bi, čak i da to hoćeš, bilo teško izmisliti neku parolu koja ne bi bila otrcana i zvučala šuplje. Na kraju krajeva, toliko smo svakodevno izloženi raznim političkim parolama i porukama da one gube svaki smisao. Danas i jedna prosječna reklama ima više parola nego što ih je Clash imao u cijeloj karijeri.

» Pobrali ste sjajne kritike za albume a posebice za “Apsurdistan“, ali i za vaše koncerte koji su apsolutno popraćeni panegiricima. Preteže li jezičac danas na stranu studijskog rada ili pak na koncertnu aktivnost iako, naravno, bez dobre pjesme nema ni jednog ni drugog?
Branko: I dalje se najviše koncentriramo na komunikaciju s publikom bez obzira je li to studijski rad ili koncerti. Zato, recimo, albume nudimo besplatno za skidanje, a internet nam pruža mogućnost i neposredne komunikacije. Nemamo diskografa i nemamo armiju ljudi koja stoji između nas i potencijalnih slušatelja. Oko te ideje dvosmjerne komunikacije s publikom se vrti i na tome se bazira cijeli naš rad. Naravno, koncerti su kruna komunikacije, ono najbolje što se može dogoditi između benda i ljudi koji ga žele slušati, a sve ovo ostalo funkcionira kao podrška toj razmjeni informacija. Nije nikakva floskula, ali podjednako nam je drago ako nas netko utemeljeno kritizira kao i kad nas hvali...

» Danas glazba više nije ogledalo svjetonazora kao što je bila nekada. Kakva je vaša publika: je li to mainstream publika koja odlazi na sve koncerte koji su u tom trenutku “in“ ili ipak svjetonazorno profilirana publika koja u osnovi dijeli vaš glazbeni ukus i temeljne stavove?
Vedran: To ovisi od mjesta do mjesta. I u regiji i izvan nje. Što se pak tiče ovih bivših jugoslavenskih prostora jako je to izmiješano. I generacijski i po glazbenim ukusima...
Branko: Pravili smo usporedbu koncerata u Domu sportova u Zagrebu i sarajevskog koncerta u Skenderiji, dakle u dvije veoma slične i u oba slučaja rasprodane dvorane. Bili su to potpuno različiti koncerti odnosno imali su posve različiti profil publike. U Zagrebu je bilo lakše detektirati publiku i shvatiti razloge zbog kojih su došli na koncert dok je u Sarajevu to bilo mnogo kompliciranije. Naime, tamo se našlo i mnogo djece mlađeg uzrasta koje su doveli roditelji. Zašto? Pa skontali smo da su mnogi doveli djecu na koncert ne bi li ona shvatila da postoji mjesto i način da netko glasno kaže ono što misliš, a ne smiješ kazati na glas. Svi to kažemo jedni drugima u kući, u kavani ili šapatom, ali ni jedna od televizija o tome ne govori izravno. Mnogo je ljudi u Sarajevu stoga došlo na koncert da poruče – eto i mi tako mislimo iako o tome javno i glasno ne govorimo.

Vedran i Branko: ‘Istočna Europa nam je veoma zanimljiva
jer tamo ljudi i danas žive za rock, za glazbu koja nije samo
konzumerizam kao u zapadnoj Europi’ /ZLATKO GALL
» Vaša priča “Apsurdistana“ naravno nije ekskluzivno bosanskohercegovačka već vrijedi za cijelu regiju, no svakako u Sarajevu ima neku drugu recepciju negoli u Zagrebu. Možda bi primjer mogao biti onaj famozni poklič “jebo vas Walter, vratit će se Walter“?
Vedran: Možda, no pitanje je koliko tinejdžeri zapravo znaju tu priču o Walteru... U svakom bi slučaju bilo zanimljivo sociološki analizirati publiku na tom sarajevskom koncertu jer zacijelo je bilo mnogo onih koji nisu koncertna publika, kojima je naš koncert možda bio prvi veliki koncert na kojem su bili u životu. U Zagrebu je to drugačije. Ne samo zato jer je riječ o publici koja stalno ima priliku gledati velike strane koncerte raznih profila i klupske svirke pa, eto, nisu začuđeni produkcijom i samim koncertnim događanjem.

» Jeste li vi iznenađeni što punite velike sportske dvorane i arene? U Zagrebu je bila ne samo rasprodana velika dvorana Doma sportova već i postignuta atmosfera koja se može mjeriti samo s nastupima Manu Chaoa?
Branko: Od kad je “Apsurdistan“ izašao mi se ne prestajemo čuditi... Prije zagrebačkog Doma sportova svirali smo u “Aquariusu“, prije koncerta u splitskoj Areni, svirali smo u “Quasimodu“, pa je i nama sve još uvijek nejasno. Bilo bi dobro kad bi nam netko mogao napraviti preciznu analizu kako se i zašto sve to dogodilo pa da i mi nešto iz toga naučimo.

» ”Apsurdistan“ je, čini mi se, jednostavno imao sve: vašoj “staroj“ publici bio je logičan nastavak onoga što ste radili, ali je zanimljiv i publici koja vas ranije nije slušala jer je duhovit, s pjevnim melodijama, ponešto folka... a i dobar je za ples. Ima li opasnosti da vas taj neželjeni ulazak u “mainstream“ gurne dalje od onoga što ste radili?
Branko: Ne baš jer uvijek je bitno kako mi sami sebe percipiramo i što mislimo o onome što radimo. Dok sami znamo što radimo i zašto, apsolutno nismo opterećeni time, publika neka misli svoje. Možda sljedeći album bude slušalo petanest ljudi, ali ako smo njime mi sami zadovoljni, to nam je O.K. jer nismo prešli liniju razgraničenja pa da mislimo kako smo sad veliki bend koji mora ispuniti neka komercijalna očekivanja.
Vedran: Nama pomaže ta naša šizofrena karijera koja je i domaća i strana. Nama je normalno da osviramo rasprodan Dom sportova u Zagrebu, a dva dana kasnije da smo u nekom skvotu u Italiji, da odsviramo na velikom europskom festivalu, a sutradan budemo u klubu u Poljskoj gdje te dočekaju dvije drvene kutijice umjesto razglasa...

» Svi vas pitaju što je s inozemnim suradnjama pa i onom s Manu Chaoom?

Branko: Baš danas je izašla jedna pjesma koju smo radili s jednim bjeloruskim bendom koji je blizak ovome što mi radimo. Riječ je o albumu na kojem su obrade njihovih pjesama u suradnji s gostima među kojima smo i mi... Istočna Europa nam je veoma zanimljiva jer tamo ljudi i danas žive za rock, za glazbu koja nije samo konzumerizam kao u zapadnoj Europi. Lani smo recimo svirali na čuvenom danskom Roskilde rock festivalu gdje su bili i The Queen Of The Stone Age. Publika je sjedila u stolicama na rasklapanje, jela hamburgere i pila svoje kole kao da su na pikniku, a i band koji inače obožavamo, na sceni je djelovao hladno i profesionalno, no nezainteresirano odnosno bez ikakvog uzbuđenja kao i sama publika. Imali smo sreću pa smo svirali zadnji na kraju programa, a prije nas su na velikoj pozornici svirali Kraftwerk. Oni su, naravno, vrhunac tog sterilnog hladnog pristupa muzici... Zanimljivo je da se naš šator gdje smo svirali napunio i prije negoli je Kraftwerk završio koncert jer smo im bili čista suprotnost, neki balkanski luđaci. Publika za koju smo mislili da je sterilna i posve hladna, kod nas se otkačila; toliko da su se ti isti ljudi koji su jeli hamburgere i sjedili u stolcima raspametili... To je formula uspjeha i Manu Chaoa jer se svakim svojim atomom bori protiv sterilizacije.

» Tko dolazi na vaše svirke u inozemnim klubovima? Samo neka balkanska raja?
Vedran: Ovisi od zemlje do zemlje, od grada do grada... U našem slučaju, a posebno u zadnje vrijeme dođe dosta ljudi iz bivše Jugoslavije koji dovuku i svoje prijatelje, ranije je bilo mnogo više stranaca, a najljepše je kad ih je pola-pola. Naravno, kad sviraš u gradu kao što je Berlin tamo nitko više ne zna tko je odakle i zašto je na koncert došao.
Branko: Nama baš prija ta kaotična izmiješana publika i ta atmosfera.

» Politika vas je pokušala, baš kao i svih sa ovih prostora, usisati i posvojiti. Imate i neka doista zanimljiva iskustva?
Vedran: Bilo je doista suludih pokušaja i poziva koje smo imali. U Hrvatskoj nas je zvala mladež najradikalnije hrvatske desnice da sviramo na nekom humanitarnom koncertu. Taj kurcšlus u glavi da zoveš bend sa stavovima kakve mi imamo da svira na desničarskom skupu je u najmanju ruku bizaran. Bilo je i političkih stranaka koje su pokušavale napraviti nas svojom maskotom.
Branko: Imao sam i jednu ponudu za visoko rangirano mjesto u politici jer, eto, znaju me ljudi iz medija i s televizije, a baš je zgodno, jer mi je mati po imenu Srpkinja pa sam im baš idealan kandidat. Na prošloj predizbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini nema tko nas sve nije zvao i tko nije na svojim skupovima puštao bar jednu našu pjesmu, naravno, onu koja im se činila da im ide u prilog. Recimo SDP nas je dosta “uvalio“ jer su slaveći pobjedu na izboru koristili “Waltera“ pa su neki ljudi protumačili da radimo za njih. Bizarno, zar ne?


ZLATKO GALL


[video] => [gallery] => [extra_fields] => [{"id":"2","value":"STI\u017dU U SPALADIUM"},{"id":"1","value":"Dubioza kolektiv sti\u017ee u Spaladium Arenu 1. o\u017eujka"},{"id":"68","value":"2"}] [extra_fields_search] => * [created] => 2014-02-08 19:08:02 [created_by] => 38 [created_by_alias] => [checked_out] => 0 [checked_out_time] => 0000-00-00 00:00:00 [modified] => 2014-02-08 23:16:34 [modified_by] => 0 [publish_up] => 2014-02-08 22:05:00 [publish_down] => 0000-00-00 00:00:00 [trash] => 0 [access] => 1 [ordering] => 0 [featured] => 0 [featured_ordering] => 0 [image_caption] => [image_credits] => [video_caption] => [video_credits] => [hits] => 5567 [params] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( [enable_css] => 1 [jQueryHandling] => 1.8remote [backendJQueryHandling] => remote [userName] => 1 [userImage] => 1 [userDescription] => 1 [userURL] => 1 [userEmail] => 0 [userFeedLink] => 1 [userFeedIcon] => 1 [userItemCount] => 30 [userItemTitle] => 1 [userItemTitleLinked] => 1 [userItemDateCreated] => 1 [userItemImage] => 1 [userItemIntroText] => 1 [userItemCategory] => 1 [userItemTags] => 1 [userItemCommentsAnchor] => 1 [userItemReadMore] => 1 [userItemOCMPlugins] => 1 [authorsListLimit] => 61 [tagItemCount] => 61 [tagItemTitle] => 1 [tagItemTitleLinked] => 1 [tagItemDateCreated] => 1 [tagItemImage] => 1 [tagItemIntroText] => 1 [tagItemCategory] => 1 [tagItemReadMore] => 1 [tagItemExtraFields] => 1 [tagOrdering] => [tagFeedLink] => 1 [tagFeedIcon] => 1 [genericItemCount] => 61 [genericItemTitle] => 1 [genericItemTitleLinked] => 1 [genericItemDateCreated] => 1 [genericItemImage] => 1 [genericItemIntroText] => 1 [genericItemCategory] => 1 [genericItemReadMore] => 1 [genericItemExtraFields] => 1 [genericFeedLink] => 1 [genericFeedIcon] => 1 [instantArticlesLimit] => 100 [instantArticlesExtraField] => 87 [instantArticlesExtraFieldON] => 2 [instantArticlesCategoriesChildren] => 0 [instantArticlesTitle] => [instantArticlesDescription] => [mainTagCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 396 [2] => 383 [3] => 424 [4] => 250 [5] => 251 [6] => 452 [7] => 252 [8] => 477 [9] => 253 [10] => 254 [11] => 255 [12] => 483 [13] => 256 [14] => 300 [15] => 257 [16] => 258 [17] => 260 ) [relatedItemsCategoriesChildren] => 1 [mobileJsonCustomHomepage] => 0 [mobileJsonQuoteModule] => 0 [mobileJsonWeatherModule] => 0 [mobileJsonLimit] => [mobileJsonObituary] => 0 [mobileApi2Enabled] => 1 [mobileApi2UserAgent] => OCM Mobile Articles [mobileApi2ImagePrefix] => h [mobileApi2ImageSuffix] => 1280 [mobileApi2DefaultAuthorImage] => /images/jpgs/user_face.jpg [mobileApi2TagLimit] => 50 [mobileApi2TagOrdering] => publishUp [mobileApi2TagCategories] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategories0] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 101 [mobileApi2TagExcludeCategories] => Array ( [0] => 318 [1] => 323 [2] => 301 [3] => 406 [4] => 417 ) ) [mobileApi2TagCategories1] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 328 ) [mobileApi2TagCategories2] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 329 ) [mobileApi2TagCategories3] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 327 ) [mobileApi2TagCategories4] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 478 ) [mobileApi2TagCategories5] => stdClass Object ( [mobileApi2TagCategoriesMenuitem] => 494 ) ) [mobileApi2TagsSearchLimit] => 200 [mainFeedCategories] => Array ( [0] => 240 ) [feedLimit] => 50 [mostPopularFeedLimit] => 20 [feedItemImage] => 0 [feedImgSize] => S [feedItemIntroText] => 0 [feedTextWordLimit] => [feedItemFullText] => 1 [feedTextCharacterLimit] => 300 [feedItemSubtitle] => 1 [feedItemAuthor] => 0 [feedTtl] => 60 [feedDescription] => RSS feeds for Slobodna Dalmacija [feedItemTags] => 0 [feedItemVideo] => 0 [feedItemGallery] => 0 [feedItemAttachments] => 0 [feedBogusEmail] => [feedTopModules] => Array ( [0] => 105 ) [feedTopFbExcludeCategories] => Array ( [0] => 243 [1] => 353 [2] => 333 ) [introTextCleanup] => 0 [introTextCleanupExcludeTags] => [introTextCleanupTagAttr] => [fullTextCleanup] => 0 [fullTextCleanupExcludeTags] => [fullTextCleanupTagAttr] => [xssFiltering] => 0 [linkPopupWidth] => 900 [linkPopupHeight] => 600 [imagesQuality] => 100 [itemImageXS] => 100 [itemImageS] => 200 [itemImageM] => 400 [itemImageL] => 600 [itemImageXL] => 900 [itemImageGeneric] => 300 [catImageWidth] => 100 [catImageDefault] => 1 [userImageWidth] => 100 [userImageDefault] => 1 [commenterImgWidth] => 48 [onlineImageEditor] => sumopaint [imageTimestamp] => 0 [imageMemoryLimit] => [socialButtonCode] => [twitterUsername] => [facebookMetatags] => 1 [facebookImage] => Medium [comments] => 1 [commentsOrdering] => DESC [commentsLimit] => 10 [commentsFormPosition] => below [commentsPublishing] => 0 [commentsReporting] => 2 [commentsReportRecipient] => [inlineCommentsModeration] => 0 [gravatar] => 1 [antispam] => 0 [recaptchaForRegistered] => 1 [akismetForRegistered] => 1 [commentsFormNotes] => 1 [commentsFormNotesText] => [frontendEditing] => 1 [showImageTab] => 1 [showImageGalleryTab] => 1 [showVideoTab] => 1 [showExtraFieldsTab] => 1 [showAttachmentsTab] => 1 [showOCMPlugins] => 1 [sideBarDisplayFrontend] => 0 [staticURL] => https://static.slobodnadalmacija.hr [siteURL] => https://slobodnadalmacija.hr [sseHost] => sse.slobodnadalmacija.hr [lockingArticlesCategories] => Array ( [0] => 119 [1] => 424 [2] => 250 [3] => 251 [4] => 452 [5] => 252 [6] => 477 [7] => 253 [8] => 254 [9] => 255 [10] => 483 [11] => 256 [12] => 257 [13] => 258 [14] => 260 ) [lockingArticlesUnit] => YEAR [lockingArticlesQuantity] => 1 [photoGalleryExtraField] => 63 [photoGalleryExtraFieldON] => 2 [videoGalleryExtraField] => 67 [videoGalleryExtraFieldON] => 2 [tickerModules] => Array ( [0] => 408 [1] => 409 ) [gaEmail] => [mergeEditors] => 1 [sideBarDisplay] => 1 [attachmentsFolder] => [hideImportButton] => 0 [googleSearch] => 0 [googleSearchContainer] => ocmGoogleSearchContainer [OCMUserProfile] => 1 [OCMUserGroup] => 4 [redirect] => 101 [adminSearch] => simple [cookieDomain] => [gatherStatistics] => 1 [article_preview_ocm_category_id] => [taggingSystem] => 1 [lockTags] => 0 [showTagFilter] => 0 [ocmTagNorm] => 0 [ocmTagNormCase] => lower [ocmTagNormAdditionalReplacements] => [recaptcha_public_key] => marko_margeta [recaptcha_private_key] => zoey2013 [recaptcha_theme] => clean [recaptchaV2] => 1 [recaptchaOnRegistration] => 0 [akismetApiKey] => [stopForumSpam] => 0 [stopForumSpamApiKey] => [showItemsCounterAdmin] => 1 [showChildCatItems] => 1 [disableCompactOrdering] => 0 [metaDescLimit] => 150 [enforceSEFReplacements] => 0 [SEFReplacements] => À|A, Á|A, Â|A, Ã|A, Ä|A, Å|A, à|a, á|a, â|a, ã|a, ä|a, å|a, Ā|A, ā|a, Ă|A, ă|a, Ą|A, ą|a, Ç|C, ç|c, Ć|C, ć|c, Ĉ|C, ĉ|c, Ċ|C, ċ|c, Č|C, č|c, Ð|D, ð|d, Ď|D, ď|d, Đ|D, đ|d, È|E, É|E, Ê|E, Ë|E, è|e, é|e, ê|e, ë|e, Ē|E, ē|e, Ĕ|E, ĕ|e, Ė|E, ė|e, Ę|E, ę|e, Ě|E, ě|e, Ĝ|G, ĝ|g, Ğ|G, ğ|g, Ġ|G, ġ|g, Ģ|G, ģ|g, Ĥ|H, ĥ|h, Ħ|H, ħ|h, Ì|I, Í|I, Î|I, Ï|I, ì|i, í|i, î|i, ï|i, Ĩ|I, ĩ|i, Ī|I, ī|i, Ĭ|I, ĭ|i, Į|I, į|i, İ|I, ı|i, Ĵ|J, ĵ|j, Ķ|K, ķ|k, ĸ|k, Ĺ|L, ĺ|l, Ļ|L, ļ|l, Ľ|L, ľ|l, Ŀ|L, ŀ|l, Ł|L, ł|l, Ñ|N, ñ|n, Ń|N, ń|n, Ņ|N, ņ|n, Ň|N, ň|n, ʼn|n, Ŋ|N, ŋ|n, Ò|O, Ó|O, Ô|O, Õ|O, Ö|O, Ø|O, ò|o, ó|o, ô|o, õ|o, ö|o, ø|o, Ō|O, ō|o, Ŏ|O, ŏ|o, Ő|O, ő|o, Ŕ|R, ŕ|r, Ŗ|R, ŗ|r, Ř|R, ř|r, Ś|S, ś|s, Ŝ|S, ŝ|s, Ş|S, ş|s, Š|S, š|s, ſ|s, Ţ|T, ţ|t, Ť|T, ť|t, Ŧ|T, ŧ|t, Ù|U, Ú|U, Û|U, Ü|U, ù|u, ú|u, û|u, ü|u, Ũ|U, ũ|u, Ū|U, ū|u, Ŭ|U, ŭ|u, Ů|U, ů|u, Ű|U, ű|u, Ų|U, ų|u, Ŵ|W, ŵ|w, Ý|Y, ý|y, ÿ|y, Ŷ|Y, ŷ|y, Ÿ|Y, Ź|Z, ź|z, Ż|Z, ż|z, Ž|Z, ž|z, α|a, β|b, γ|g, δ|d, ε|e, ζ|z, η|h, θ|th, ι|i, κ|k, λ|l, μ|m, ν|n, ξ|x, ο|o, π|p, ρ|r, σ|s, τ|t, υ|y, φ|f, χ|ch, ψ|ps, ω|w, Α|A, Β|B, Γ|G, Δ|D, Ε|E, Ζ|Z, Η|H, Θ|Th, Ι|I, Κ|K, Λ|L, Μ|M, Ξ|X, Ο|O, Π|P, Ρ|R, Σ|S, Τ|T, Υ|Y, Φ|F, Χ|Ch, Ψ|Ps, Ω|W, ά|a, έ|e, ή|h, ί|i, ό|o, ύ|y, ώ|w, Ά|A, Έ|E, Ή|H, Ί|I, Ό|O, Ύ|Y, Ώ|W, ϊ|i, ΐ|i, ϋ|y, ς|s, А|A, Ӑ|A, Ӓ|A, Ә|E, Ӛ|E, Ӕ|E, Б|B, В|V, Г|G, Ґ|G, Ѓ|G, Ғ|G, Ӷ|G, y|Y, Д|D, Е|E, Ѐ|E, Ё|YO, Ӗ|E, Ҽ|E, Ҿ|E, Є|YE, Ж|ZH, Ӂ|DZH, Җ|ZH, Ӝ|DZH, З|Z, Ҙ|Z, Ӟ|DZ, Ӡ|DZ, Ѕ|DZ, И|I, Ѝ|I, Ӥ|I, Ӣ|I, І|I, Ї|JI, Ӏ|I, Й|Y, Ҋ|Y, Ј|J, К|K, Қ|Q, Ҟ|Q, Ҡ|K, Ӄ|Q, Ҝ|K, Л|L, Ӆ|L, Љ|L, М|M, Ӎ|M, Н|N, Ӊ|N, Ң|N, Ӈ|N, Ҥ|N, Њ|N, О|O, Ӧ|O, Ө|O, Ӫ|O, Ҩ|O, П|P, Ҧ|PF, Р|P, Ҏ|P, С|S, Ҫ|S, Т|T, Ҭ|TH, Ћ|T, Ќ|K, У|U, Ў|U, Ӳ|U, Ӱ|U, Ӯ|U, Ү|U, Ұ|U, Ф|F, Х|H, Ҳ|H, Һ|H, Ц|TS, Ҵ|TS, Ч|CH, Ӵ|CH, Ҷ|CH, Ӌ|CH, Ҹ|CH, Џ|DZ, Ш|SH, Щ|SHT, Ъ|A, Ы|Y, Ӹ|Y, Ь|Y, Ҍ|Y, Э|E, Ӭ|E, Ю|YU, Я|YA, а|a, ӑ|a, ӓ|a, ә|e, ӛ|e, ӕ|e, б|b, в|v, г|g, ґ|g, ѓ|g, ғ|g, ӷ|g, y|y, д|d, е|e, ѐ|e, ё|yo, ӗ|e, ҽ|e, ҿ|e, є|ye, ж|zh, ӂ|dzh, җ|zh, ӝ|dzh, з|z, ҙ|z, ӟ|dz, ӡ|dz, ѕ|dz, и|i, ѝ|i, ӥ|i, ӣ|i, і|i, ї|ji, Ӏ|i, й|y, ҋ|y, ј|j, к|k, қ|q, ҟ|q, ҡ|k, ӄ|q, ҝ|k, л|l, ӆ|l, љ|l, м|m, ӎ|m, н|n, ӊ|n, ң|n, ӈ|n, ҥ|n, њ|n, о|o, ӧ|o, ө|o, ӫ|o, ҩ|o, п|p, ҧ|pf, р|p, ҏ|p, с|s, ҫ|s, т|t, ҭ|th, ћ|t, ќ|k, у|u, ў|u, ӳ|u, ӱ|u, ӯ|u, ү|u, ұ|u, ф|f, х|h, ҳ|h, һ|h, ц|ts, ҵ|ts, ч|ch, ӵ|ch, ҷ|ch, ӌ|ch, ҹ|ch, џ|dz, ш|sh, щ|sht, ъ|a, ы|y, ӹ|y, ь|y, ҍ|y, э|e, ӭ|e, ю|yu, я|ya [ocmSef] => 0 [ocmSefLabelCat] => content [ocmSefLabelTag] => tag [ocmSefLabelUser] => author [ocmSefLabelSearch] => search [ocmSefLabelDate] => date [ocmSefLabelItem] => 0 [ocmSefLabelItemCustomPrefix] => [ocmSefInsertItemId] => 1 [ocmSefItemIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseItemTitleAlias] => 1 [ocmSefInsertCatId] => 1 [ocmSefCatIdTitleAliasSep] => dash [ocmSefUseCatTitleAlias] => 1 [show_page_heading] => 0 [categories] => Array ( [0] => 262 ) [exclude_from_group_by_subcategories] => 0 [menu-anchor_css] => nav__link [menu_text] => 1 [menu_show] => 1 [menu-meta_description] => Najnovija događanja i savjeti iz svijeta showbiznisa. [menu-meta_keywords] => vijesti, zanimljivosti, savjeti, showbiz, trend, društvena mreža, život, zdravlje, moda, ljepota, putovanja, tehnologija, gastro, dom, obitelj, karijera, viral [secure] => 0 [obituaries_portal] => 0 [page_title] => Showbiz [page_description] => SiteMeta Description [page_rights] => [robots] => [inheritFrom] => 0 [num_leading_items] => 2 [num_leading_columns] => 1 [leadingImgSize] => Large [num_primary_items] => 4 [num_primary_columns] => 2 [primaryImgSize] => Medium [num_secondary_items] => 4 [num_secondary_columns] => 1 [secondaryImgSize] => Small [num_links] => 4 [num_links_columns] => 1 [linksImgSize] => XSmall [catCatalogMode] => 0 [catFeaturedItems] => 1 [catOrdering] => publishUp [catPagination] => 2 [catPaginationResults] => 1 [catTitle] => 1 [catTitleItemCounter] => 1 [catDescription] => 1 [catImage] => 1 [catFeedLink] => 0 [catFeedIcon] => 0 [subCategories] => 1 [subCatColumns] => 2 [subCatTitle] => 1 [subCatTitleItemCounter] => 1 [subCatDescription] => 1 [subCatImage] => 1 [catItemTitle] => 1 [catItemTitleLinked] => 1 [catItemFeaturedNotice] => 0 [catItemAuthor] => 1 [catItemDateCreated] => 1 [catItemRating] => 0 [catItemImage] => 1 [catItemIntroText] => 1 [catItemExtraFields] => 0 [catItemHits] => 0 [catItemCategory] => 1 [catItemTags] => 1 [catItemAttachments] => 0 [catItemAttachmentsCounter] => 0 [catItemVideo] => 0 [catItemVideoAutoPlay] => 0 [catItemImageGallery] => 0 [catItemDateModified] => 0 [catItemReadMore] => 1 [catItemCommentsAnchor] => 1 [catItemOCMPlugins] => 1 [itemDateCreated] => 1 [itemTitle] => 1 [itemFeaturedNotice] => 1 [itemAuthor] => 1 [itemFontResizer] => 1 [itemPrintButton] => 0 [itemEmailButton] => 1 [itemSocialButton] => 1 [itemVideoAnchor] => 1 [itemImageGalleryAnchor] => 1 [itemCommentsAnchor] => 1 [itemRating] => 0 [itemImage] => 1 [itemImgSize] => Large [itemImageMainCaption] => 1 [itemImageMainCredits] => 1 [itemIntroText] => 0 [itemFullText] => 1 [itemExtraFields] => 0 [itemDateModified] => 1 [itemHits] => 0 [itemCategory] => 0 [itemTags] => 1 [itemAttachments] => 1 [itemAttachmentsCounter] => 1 [itemVideo] => 1 [itemVideoAutoPlay] => 0 [itemVideoCaption] => 1 [itemVideoCredits] => 1 [itemImageGallery] => 0 [itemNavigation] => 0 [itemComments] => 1 [itemTwitterButton] => 1 [itemFacebookButton] => 1 [itemGooglePlusOneButton] => 1 [itemAuthorBlock] => 0 [itemAuthorImage] => 0 [itemAuthorDescription] => 0 [itemAuthorURL] => 0 [itemAuthorEmail] => 0 [itemAuthorLatest] => 0 [itemAuthorLatestLimit] => 5 [itemRelated] => 0 [itemRelatedLimit] => 5 [itemRelatedTitle] => 1 [itemRelatedCategory] => 0 [itemRelatedImageSize] => 0 [itemRelatedIntrotext] => 1 [itemRelatedFulltext] => 0 [itemRelatedAuthor] => 0 [itemRelatedMedia] => 0 [itemRelatedImageGallery] => 0 [itemOCMPlugins] => 1 [recaptcha] => ) [initialized:protected] => 1 [separator] => . ) [metadesc] => [metadata] => robots= author= [metakey] => [plugins] => { "is_import_from_dnn": true, "incptvocmimagegalleryIGParameters": "default", "incptvocmimagegalleryocmIGposition": "OcmAfterDisplayContent", "incptvocmimagegalleryocmIGtheme": "CameraSlideshow", "incptvocmimagegalleryImages": [ "/Archive/images/2014/02/08/Spektar/dubioza_kolektiv.jpg" ], "incptvocmimagegalleryImageTitles": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageDescriptions": [ "" ], "incptvocmimagegalleryImageFocus": [ "50:50" ], "incptvocmimagegalleryImageDimensions": [ { "size0": "786x629" } ] } [language] => * [multi_author] => 0 [type_id] => 0 [category] => TableOCMCategory Object ( [id] => 262 [name] => Showbiz [alias] => showbiz [description] => [parent] => 477 [extraFieldsGroup] => 9 [published] => 1 [image] => [access] => 1 [ordering] => 1 [params] => {"inheritFrom":"0","catMetaDesc":"","catMetaKey":"","catMetaRobots":"","catMetaAuthor":"","theme":"","num_leading_items":"2","num_leading_columns":"1","leadingImgSize":"Large","num_primary_items":"4","num_primary_columns":"2","primaryImgSize":"Medium","num_secondary_items":"4","num_secondary_columns":"1","secondaryImgSize":"Small","num_links":"4","num_links_columns":"1","linksImgSize":"XSmall","catCatalogMode":"0","catFeaturedItems":"1","catOrdering":"publishUp","catPagination":"2","catPaginationResults":"1","catTitle":"1","catTitleItemCounter":"1","catDescription":"1","catImage":"1","catFeedLink":"0","catFeedIcon":"0","subCategories":"1","subCatColumns":"2","subCatOrdering":"","subCatTitle":"1","subCatTitleItemCounter":"1","subCatDescription":"1","subCatImage":"1","itemImageXS":"","itemImageS":"","itemImageM":"","itemImageL":"","itemImageXL":"","catItemTitle":"1","catItemTitleLinked":"1","catItemFeaturedNotice":"0","catItemAuthor":"1","catItemDateCreated":"1","catItemRating":"0","catItemImage":"1","catItemIntroText":"1","catItemIntroTextWordLimit":"","catItemExtraFields":"0","catItemHits":"0","catItemCategory":"1","catItemTags":"1","catItemAttachments":"0","catItemAttachmentsCounter":"0","catItemVideo":"0","catItemVideoWidth":"","catItemVideoHeight":"","catItemAudioWidth":"","catItemAudioHeight":"","catItemVideoAutoPlay":"0","catItemImageGallery":"0","catItemImageGalleryWidth":"","catItemImageGalleryHeight":"","catItemDateModified":"0","catItemReadMore":"1","catItemCommentsAnchor":"1","catItemOCMPlugins":"1","itemDateCreated":"1","itemTitle":"1","itemFeaturedNotice":"1","itemAuthor":"1","itemFontResizer":"1","itemPrintButton":"0","itemEmailButton":"1","itemSocialButton":"1","itemVideoAnchor":"1","itemImageGalleryAnchor":"1","itemCommentsAnchor":"1","itemRating":"0","itemImage":"1","itemImgSize":"Large","itemImageMainCaption":"1","itemImageMainCredits":"1","itemIntroText":"0","itemFullText":"1","itemExtraFields":"0","itemDateModified":"1","itemHits":"0","itemCategory":"0","itemTags":"1","itemAttachments":"1","itemAttachmentsCounter":"1","itemVideo":"1","itemVideoWidth":"","itemVideoHeight":"","itemAudioWidth":"","itemAudioHeight":"","itemVideoAutoPlay":"0","itemVideoCaption":"1","itemVideoCredits":"1","itemImageGallery":"0","itemImageGalleryWidth":"","itemImageGalleryHeight":"","itemNavigation":"0","itemComments":"1","itemTwitterButton":"1","itemFacebookButton":"1","itemGooglePlusOneButton":"1","itemAuthorBlock":"0","itemAuthorImage":"0","itemAuthorDescription":"0","itemAuthorURL":"0","itemAuthorEmail":"0","itemAuthorLatest":"0","itemAuthorLatestLimit":"5","itemRelated":"0","itemRelatedLimit":"5","itemRelatedTitle":"1","itemRelatedCategory":"0","itemRelatedImageSize":"0","itemRelatedIntrotext":"1","itemRelatedFulltext":"0","itemRelatedAuthor":"0","itemRelatedMedia":"0","itemRelatedImageGallery":"0","itemOCMPlugins":"1"} [trash] => 0 [plugins] => {"customparams_created":"2019-11-04 19:44:34","customparams_modified":"2019-11-04 19:44:34","customparams_videobg":"","customparams_countdown_module":"","customparams_search_template":""} [language] => * [container] => 0 [container_name] => [_tbl:protected] => #__ocm_categories [_tbl_key:protected] => id [_tbl_keys:protected] => Array ( [0] => id ) [_db:protected] => JDatabaseDriverMysqli_Exabyte Object ( [name] => mysqli [serverType] => mysql [connection:protected] => mysqli Object ( [affected_rows] => 38 [client_info] => mysqlnd 5.0.12-dev - 20150407 - $Id: 7cc7cc96e675f6d72e5cf0f267f48e167c2abb23 $ [client_version] => 50012 [connect_errno] => 0 [connect_error] => [errno] => 0 [error] => [error_list] => Array ( ) [field_count] => 3 [host_info] => 127.0.0.1 via TCP/IP [info] => [insert_id] => 0 [server_info] => 5.5.30 [server_version] => 50530 [stat] => Uptime: 7648379 Threads: 3 Questions: 1553700603 Slow queries: 4735682 [sqlstate] => 00000 [protocol_version] => 10 [thread_id] => 111286658 [warning_count] => 0 ) [nameQuote:protected] => ` [nullDate:protected] => 0000-00-00 00:00:00 [_database:JDatabaseDriver:private] => sdproductiondb [count:protected] => 31 [cursor:protected] => [debug:protected] => [limit:protected] => 0 [log:protected] => Array ( ) [timings:protected] => Array ( ) [callStacks:protected] => Array ( ) [offset:protected] => 0 [options:protected] => Array ( [driver] => mysqli_exabyte [host] => 127.0.0.1 [user] => proxy_user_front03 [password] => b3hX5DrKwjx6 [database] => sdproductiondb [prefix] => sk_ [select] => 1 [port] => 6033 [socket] => ) [sql:protected] => SELECT id, value, type FROM #__ocm_extra_fields ef WHERE ef.published = 1 [tablePrefix:protected] => sk_ [utf:protected] => 1 [utf8mb4:protected] => 1 [errorNum:protected] => 0 [errorMsg:protected] => [transactionDepth:protected] => 0 [disconnectHandlers:protected] => Array ( ) [ocmConfig] => Array ( ) ) [_trackAssets:protected] => [_rules:protected] => [_locked:protected] => [_autoincrement:protected] => 1 [_observers:protected] => JObserverUpdater Object ( [aliases:protected] => Array ( ) [observers:protected] => Array ( ) [doCallObservers:protected] => 1 ) [_columnAlias:protected] => Array ( ) [_jsonEncode:protected] => Array ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [year_lookup] => 0 [link] => /scena/showbiz ) [additional_categories] => Array ( ) [link] => /scena/showbiz/dubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze-225521 [printLink] => /scena/showbiz/dubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze-225521?tmpl=component&print=1 [tags] => Array ( [0] => stdClass Object ( [id] => 228660 [name] => dubiozakolektiv [published] => 1 [section] => [subsection] => [weight] => [created] => 0000-00-00 00:00:00 [main_article_id] => 0 [alias] => dubiozakolektiv [link] => /tag/dubiozakolektiv ) ) [imageXSmall] => [imageSmall] => [imageMedium] => [imageLarge] => [imageXLarge] => [attachments] => Array ( ) [cleanTitle] => Dubioza Kolektiv: Parole izgovorene na sceni više ne prolaze [num_of_authors] => 0 [author] => Joomla\CMS\User\User Object ( [isRoot:protected] => [id] => [name] => [username] => [email] => [password] => [password_clear] => [block] => [sendEmail] => [registerDate] => [lastvisitDate] => [activation] => [params] => [groups] => Array ( ) [guest] => 1 [lastResetTime] => [resetCount] => [requireReset] => [_params:protected] => Joomla\Registry\Registry Object ( [data:protected] => stdClass Object ( ) [initialized:protected] => [separator] => . ) [_authGroups:protected] => [_authLevels:protected] => [_authActions:protected] => [_errorMsg:protected] => [userHelper:protected] => Joomla\CMS\User\UserWrapper Object ( ) [_errors:protected] => Array ( ) [link] => /autor/2024-05-14-19-48-33-38 [profile] => Joomla\CMS\Object\CMSObject Object ( [_errors:protected] => Array ( ) [gender] => ) [avatar] => /components/com_ocm/images/placeholder/user.png ) [numOfComments] => 0 [mainImage] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/02/08/Spektar/dubioza_kolektiv.jpg [galleryCount] => 1 [hasImage] => 1 [mainImageAuthor] => [mainImageDesc] => [popup_gallery] => Array ( [0] => stdClass Object ( [src] => https://static.slobodnadalmacija.hr/Archive/images/2014/02/08/Spektar/dubioza_kolektiv.jpg [title] => ) ) [bgPosition] => [text] => {OCMSplitter}

O fenomenu uspjeha “međukantonalne rock atrakcije“, kako se samoironično predstavlja Dubioza kolektiv, baš kao i o sjajnom “Apsurdistanu“ i fascinantnim koncertima u Zagrebu, Rijeci ali i drugamo u regiji/regionu, napisana je već hrpetina tekstova. Ne bez razloga, jer riječ je o vraški dobrom, inteligentnom i urnebesno zabavnom bendu s izvrsnim skladbama, ali i energičnim, plesno raspojasanim pa i mahnitim koncertnim izvedbama. U ovo potonje (opet) će se moći uvjeriti i splitska publika na njihovu sljedećem koncertru u Spaladium Areni gdje sviraju 1. ožujka.

No, tko i što su zapravo Dubioza kolektiv: je li to družina jezičavih punkera s nagnućem prema freak folku, glazbenika u kojima su se “zbratimili“ i Clash i Manu Chao, i Asian Dub Foundation, i Rage Against The Machine, i duh Bosne, i globalne vizure... Evo što o tome, najavljujući splitski koncert, vele “glasnogovornici“ banda sempl-majstor Branko Jakubović i basist Vedran Mujagić.

Branko:
Kad bi oni što slažu albume u prodavaonici morali Dubiozu staviti u neku žanrovsku pregradu mislim da bi nas stavili megdje u najšire shvaćeni “world music“. Baš sam neki dan razmišljao o tome dok sam listao portale s kojih se može skidati glazba i koji, naravno, imaju skladbe i albume složene po žanrovima. Neki bendovi koji po meni pripadaju istom žanru nalaze se i u jazzu, i u punku, i u world musicu, i u rocku... a sve je to ista mješavina stilova. Zapravo mnogi izvođači poput nas prije ulaze u neke, nazovimo ih, žanrovske pregrade ovisno o tome kako ih doživljava publika ili kako ih doživljavaju oni koji slažu izvođače po žanrovima negoli po onome što o sebi misle sami glazbenici.

» Možda je ponovno uputno posegnuti za onom starom odrednicom “rock“ koja je zapravo generički pojam. Jer, ako su rock u šezdesetima i sedamdesetima bili i Stonesi i Black Sabbath, ali i James Brown, Stevie Wonder, Clash i Ramones, ne bi li to danas mogli biti i Foo Fighters i Manu Chao i Roots?
Branko: Da, sve može biti rock ako ga shvaćamo kao, kako mi volimo reći, muziku koja trpi sve...
Vedran: Zadnji put kad smo razmišljali kakvu bi sebi žanrovsku odrednicu zakačili, bilo je dok smo radili plakat za naše svirke po inozemnim klubovima, dakle na mjestima gdje nas ljudi ne poznaju i gdje im moraš nešto unaprijed objasniti i ponuditi kao osnovnu informaciju. Tada smo bili u dilemi da li na plakat staviti “sve“: i balkansku muziku i punk, rock, hip-hop... Ali i to nije uvijek najbolje rješenje jer kad staviš “sve“ nisi stavio baš ništa.

» Pa možda su zato i skovane neke nove odrednice kao “freak folk“...?

Vedran: Pročitao sam u jednoj stranoj recenziji za band s ovih naših prostora odrednicu “perverted folk punk“. I to je doista blizu: neka “perverzna“ kombinacija punka i folka.
Branko: Ljepota današnje muzike i današnjeg vemena je demokratizacija jer sve je ponuđeno i prepušteno izboru i volji onoga tko muziku stvara, i kojem se nudi da za sebe izabere odgovarajuću mješavinu. A baudući da je tako i sami bendovi su se oslobodili i postali neopterećeni žanrovskim diktatima. Za to je naravno zaslužna i tehnologija koja je omogućila i muzičarima i publici da u sekundi raspolažu sa stotinama dostupnih i potpuno različitih glazbenih fajlova.


» Sintesajzeri, sekvenceri i semplovi svih vrsta širom su otvorili vrata najsmionijim kombinacijama no ta silna sloboda može dovesti i do gubljenja identiteta. Vaša je vrijednost što ste, kako bi se reklo, ostali svoji, što imate svoj sadržaj bez obzira koju glazbenu formu ili žanr posvajali. Kod vas je to prisutno i na lingvističkoj razini jer ste krenuli najprije s engleskim izdanjima, a onda uvodili i svoj jezik uz kasnije čudesne lingvističke kombinacije. Je li engleski jezik bio hendikep za doskok do domaće publike?

Branko: Engleski je bio naš izbor jer smo se najprije željeli okušati izvan regije. Htjeli smo početi vani pa okolokole doći kući. Na početku nismo ni imali ideju što bi to ovdje točno radili, a onda nam se nakon albuma na engleskom igrom slučaja dogodilo nekoliko pjesama na našem jeziku. Jedna je bila za potrebe pokreta “Dosta“, a druga pak pjesma “Zatvor“ koja je korištena kao televizijska špica. Puno naših ljudi nam je reklo – ljudi, to je to, to nam više paše. Tako smo u pola snimanja albuma koji smo planirali raditi na engleskome učinili zaokret dobivši poticaj za pjevanje i na svom jeziku. Ako ste okrenuti na vlastite prostore i domaćoj publici, engleski je i hendikep i besmisao jer čemu se na tuđem jeziku obraćati ljudima koji njime ne govore. Recimo, sada pokušavamo na koncertu s publikom komunicirati na raznim jezicima jer, ako Španjolcima govoriš na engleskom to je kao da im govoriš i na bosanskom jer te uglavnom podjednako ne razumiju. Uveli smo stoga “intro“ u kojem se obraćamo publici na njihovu jeziku. Nije to neki savršen jezik, ali vidimo da to ljudi cijene, da poštuju trud, da im je to simpatično...
Vedran: Ma koliko da djeluje glupo da neki izvođač s papirića loše čita neko svoje obraćanje publici, ona to uvijek prihvati sa zahvalnošću. Uostalom, naš “intro“ je ionako jedan duhoviti pa i samoironičan tekst... Zanimljivo je vidjeti kako humor različito funkcionira kod različite publike jer jedna te ista fora ili priča drugačije se prima u Francuskoj na francuskom ili ovdje na hrvatskom jeziku.

» Pa i Gogol Bordello ili Manu Chao ne govore engleski savršeno, ali nikome to ne smeta. Dapače, čini mi se da je to postao jedan tip novog standarda koji dodatno daje autentičnost izvođaču...
Branko: Najgore zapravo zvuči kad se netko nastoji riješiti svog akcenta i kad glumata da je Englez ili Francuz. Nama je strani akcent simpatičan i nekako baš dobro ide uz tu muziku koju sviramo.

» U tekstovima ste, reklo bi se frazom, kritični prema onome što se događa u vašem okruženju, no kod vas nema izravnih parola kakve su nekad prevladavale kod “glazbenika savjesti“; od nedavno preminulog Petea Seegera do recimo punkera iz “Red Wedge“ pokreta osamdesetih. Je li to stoga što su vremena ipak drukčija?
Vedran: Doista se trudimo izbjeći parole i da popujemo ljudima što da rade i kako da se ponašaju. Jer, tada ispada da podcijenjuješ njihovu inteligenciju, a sebe stavljaš na pijedestal zvijezde koja sve zna. To čak proizvodi i kontraefekt...
Branko: Možda je prije trideset godina parola izgovorena sa scene i funkcionirala mobilizatorski. Politička situacija je bila jasna: bili su tu neki lijevi i neki desni, i znalo se s kojih tko pozicija i kako nastupa. Danas je drugačije jer lijevi pričaju desničarske priče, a baš sve je profanirano pa bi, čak i da to hoćeš, bilo teško izmisliti neku parolu koja ne bi bila otrcana i zvučala šuplje. Na kraju krajeva, toliko smo svakodevno izloženi raznim političkim parolama i porukama da one gube svaki smisao. Danas i jedna prosječna reklama ima više parola nego što ih je Clash imao u cijeloj karijeri.

» Pobrali ste sjajne kritike za albume a posebice za “Apsurdistan“, ali i za vaše koncerte koji su apsolutno popraćeni panegiricima. Preteže li jezičac danas na stranu studijskog rada ili pak na koncertnu aktivnost iako, naravno, bez dobre pjesme nema ni jednog ni drugog?
Branko: I dalje se najviše koncentriramo na komunikaciju s publikom bez obzira je li to studijski rad ili koncerti. Zato, recimo, albume nudimo besplatno za skidanje, a internet nam pruža mogućnost i neposredne komunikacije. Nemamo diskografa i nemamo armiju ljudi koja stoji između nas i potencijalnih slušatelja. Oko te ideje dvosmjerne komunikacije s publikom se vrti i na tome se bazira cijeli naš rad. Naravno, koncerti su kruna komunikacije, ono najbolje što se može dogoditi između benda i ljudi koji ga žele slušati, a sve ovo ostalo funkcionira kao podrška toj razmjeni informacija. Nije nikakva floskula, ali podjednako nam je drago ako nas netko utemeljeno kritizira kao i kad nas hvali...

» Danas glazba više nije ogledalo svjetonazora kao što je bila nekada. Kakva je vaša publika: je li to mainstream publika koja odlazi na sve koncerte koji su u tom trenutku “in“ ili ipak svjetonazorno profilirana publika koja u osnovi dijeli vaš glazbeni ukus i temeljne stavove?
Vedran: To ovisi od mjesta do mjesta. I u regiji i izvan nje. Što se pak tiče ovih bivših jugoslavenskih prostora jako je to izmiješano. I generacijski i po glazbenim ukusima...
Branko: Pravili smo usporedbu koncerata u Domu sportova u Zagrebu i sarajevskog koncerta u Skenderiji, dakle u dvije veoma slične i u oba slučaja rasprodane dvorane. Bili su to potpuno različiti koncerti odnosno imali su posve različiti profil publike. U Zagrebu je bilo lakše detektirati publiku i shvatiti razloge zbog kojih su došli na koncert dok je u Sarajevu to bilo mnogo kompliciranije. Naime, tamo se našlo i mnogo djece mlađeg uzrasta koje su doveli roditelji. Zašto? Pa skontali smo da su mnogi doveli djecu na koncert ne bi li ona shvatila da postoji mjesto i način da netko glasno kaže ono što misliš, a ne smiješ kazati na glas. Svi to kažemo jedni drugima u kući, u kavani ili šapatom, ali ni jedna od televizija o tome ne govori izravno. Mnogo je ljudi u Sarajevu stoga došlo na koncert da poruče – eto i mi tako mislimo iako o tome javno i glasno ne govorimo.

Vedran i Branko: ‘Istočna Europa nam je veoma zanimljiva
jer tamo ljudi i danas žive za rock, za glazbu koja nije samo
konzumerizam kao u zapadnoj Europi’ /ZLATKO GALL
» Vaša priča “Apsurdistana“ naravno nije ekskluzivno bosanskohercegovačka već vrijedi za cijelu regiju, no svakako u Sarajevu ima neku drugu recepciju negoli u Zagrebu. Možda bi primjer mogao biti onaj famozni poklič “jebo vas Walter, vratit će se Walter“?
Vedran: Možda, no pitanje je koliko tinejdžeri zapravo znaju tu priču o Walteru... U svakom bi slučaju bilo zanimljivo sociološki analizirati publiku na tom sarajevskom koncertu jer zacijelo je bilo mnogo onih koji nisu koncertna publika, kojima je naš koncert možda bio prvi veliki koncert na kojem su bili u životu. U Zagrebu je to drugačije. Ne samo zato jer je riječ o publici koja stalno ima priliku gledati velike strane koncerte raznih profila i klupske svirke pa, eto, nisu začuđeni produkcijom i samim koncertnim događanjem.

» Jeste li vi iznenađeni što punite velike sportske dvorane i arene? U Zagrebu je bila ne samo rasprodana velika dvorana Doma sportova već i postignuta atmosfera koja se može mjeriti samo s nastupima Manu Chaoa?
Branko: Od kad je “Apsurdistan“ izašao mi se ne prestajemo čuditi... Prije zagrebačkog Doma sportova svirali smo u “Aquariusu“, prije koncerta u splitskoj Areni, svirali smo u “Quasimodu“, pa je i nama sve još uvijek nejasno. Bilo bi dobro kad bi nam netko mogao napraviti preciznu analizu kako se i zašto sve to dogodilo pa da i mi nešto iz toga naučimo.

» ”Apsurdistan“ je, čini mi se, jednostavno imao sve: vašoj “staroj“ publici bio je logičan nastavak onoga što ste radili, ali je zanimljiv i publici koja vas ranije nije slušala jer je duhovit, s pjevnim melodijama, ponešto folka... a i dobar je za ples. Ima li opasnosti da vas taj neželjeni ulazak u “mainstream“ gurne dalje od onoga što ste radili?
Branko: Ne baš jer uvijek je bitno kako mi sami sebe percipiramo i što mislimo o onome što radimo. Dok sami znamo što radimo i zašto, apsolutno nismo opterećeni time, publika neka misli svoje. Možda sljedeći album bude slušalo petanest ljudi, ali ako smo njime mi sami zadovoljni, to nam je O.K. jer nismo prešli liniju razgraničenja pa da mislimo kako smo sad veliki bend koji mora ispuniti neka komercijalna očekivanja.
Vedran: Nama pomaže ta naša šizofrena karijera koja je i domaća i strana. Nama je normalno da osviramo rasprodan Dom sportova u Zagrebu, a dva dana kasnije da smo u nekom skvotu u Italiji, da odsviramo na velikom europskom festivalu, a sutradan budemo u klubu u Poljskoj gdje te dočekaju dvije drvene kutijice umjesto razglasa...

» Svi vas pitaju što je s inozemnim suradnjama pa i onom s Manu Chaoom?

Branko: Baš danas je izašla jedna pjesma koju smo radili s jednim bjeloruskim bendom koji je blizak ovome što mi radimo. Riječ je o albumu na kojem su obrade njihovih pjesama u suradnji s gostima među kojima smo i mi... Istočna Europa nam je veoma zanimljiva jer tamo ljudi i danas žive za rock, za glazbu koja nije samo konzumerizam kao u zapadnoj Europi. Lani smo recimo svirali na čuvenom danskom Roskilde rock festivalu gdje su bili i The Queen Of The Stone Age. Publika je sjedila u stolicama na rasklapanje, jela hamburgere i pila svoje kole kao da su na pikniku, a i band koji inače obožavamo, na sceni je djelovao hladno i profesionalno, no nezainteresirano odnosno bez ikakvog uzbuđenja kao i sama publika. Imali smo sreću pa smo svirali zadnji na kraju programa, a prije nas su na velikoj pozornici svirali Kraftwerk. Oni su, naravno, vrhunac tog sterilnog hladnog pristupa muzici... Zanimljivo je da se naš šator gdje smo svirali napunio i prije negoli je Kraftwerk završio koncert jer smo im bili čista suprotnost, neki balkanski luđaci. Publika za koju smo mislili da je sterilna i posve hladna, kod nas se otkačila; toliko da su se ti isti ljudi koji su jeli hamburgere i sjedili u stolcima raspametili... To je formula uspjeha i Manu Chaoa jer se svakim svojim atomom bori protiv sterilizacije.

» Tko dolazi na vaše svirke u inozemnim klubovima? Samo neka balkanska raja?
Vedran: Ovisi od zemlje do zemlje, od grada do grada... U našem slučaju, a posebno u zadnje vrijeme dođe dosta ljudi iz bivše Jugoslavije koji dovuku i svoje prijatelje, ranije je bilo mnogo više stranaca, a najljepše je kad ih je pola-pola. Naravno, kad sviraš u gradu kao što je Berlin tamo nitko više ne zna tko je odakle i zašto je na koncert došao.
Branko: Nama baš prija ta kaotična izmiješana publika i ta atmosfera.

» Politika vas je pokušala, baš kao i svih sa ovih prostora, usisati i posvojiti. Imate i neka doista zanimljiva iskustva?
Vedran: Bilo je doista suludih pokušaja i poziva koje smo imali. U Hrvatskoj nas je zvala mladež najradikalnije hrvatske desnice da sviramo na nekom humanitarnom koncertu. Taj kurcšlus u glavi da zoveš bend sa stavovima kakve mi imamo da svira na desničarskom skupu je u najmanju ruku bizaran. Bilo je i političkih stranaka koje su pokušavale napraviti nas svojom maskotom.
Branko: Imao sam i jednu ponudu za visoko rangirano mjesto u politici jer, eto, znaju me ljudi iz medija i s televizije, a baš je zgodno, jer mi je mati po imenu Srpkinja pa sam im baš idealan kandidat. Na prošloj predizbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini nema tko nas sve nije zvao i tko nije na svojim skupovima puštao bar jednu našu pjesmu, naravno, onu koja im se činila da im ide u prilog. Recimo SDP nas je dosta “uvalio“ jer su slaveći pobjedu na izboru koristili “Waltera“ pa su neki ljudi protumačili da radimo za njih. Bizarno, zar ne?


ZLATKO GALL


[event] => stdClass Object ( [BeforeDisplay] => [AfterDisplay] => [AfterDisplayTitle] => [BeforeDisplayContent] => [AfterDisplayContent] => [OCMBeforeDisplay] => [OCMAfterDisplay] => [OCMAfterDisplayTitle] => [OCMBeforeDisplayContent] => [OCMAfterDisplayContent] =>

[OCMUserDisplay] => [OCMCommentsCounter] => [OCMCommentsBlock] => ) [jcfields] => Array ( ) [image] => [imageWidth] => 600 [comments] => Array ( ) [absoluteURL] => https://slobodnadalmacija.hr/scena/showbiz/dubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze-225521 [emailLink] => /component/mailto/?tmpl=component&template=site&link=b3aab98e378a053f35897e4e818aa2ca233ca4c1 [twitterURL] => http://twitter.com/intent/tweet?text=Dubioza+Kolektiv%3A+Parole+izgovorene+na+sceni+vi%C5%A1e+ne+prolaze&url=https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fscena%2Fshowbiz%2Fdubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze-225521 [socialLink] => https%3A%2F%2Fslobodnadalmacija.hr%2Fscena%2Fshowbiz%2Fdubioza-kolektiv-parole-izgovorene-na-sceni-vise-ne-prolaze-225521 )
[{"id":"2","value":"STI\u017dU U SPALADIUM"},{"id":"1","value":"Dubioza kolektiv sti\u017ee u Spaladium Arenu 1. o\u017eujka"},{"id":"68","value":"2"}]
StoryEditorOCM
ShowbizSTIŽU U SPALADIUM

Dubioza Kolektiv: Parole izgovorene na sceni više ne prolaze

Piše PSD.
8. veljače 2014. - 23:05

O fenomenu uspjeha “međukantonalne rock atrakcije“, kako se samoironično predstavlja Dubioza kolektiv, baš kao i o sjajnom “Apsurdistanu“ i fascinantnim koncertima u Zagrebu, Rijeci ali i drugamo u regiji/regionu, napisana je već hrpetina tekstova. Ne bez razloga, jer riječ je o vraški dobrom, inteligentnom i urnebesno zabavnom bendu s izvrsnim skladbama, ali i energičnim, plesno raspojasanim pa i mahnitim koncertnim izvedbama. U ovo potonje (opet) će se moći uvjeriti i splitska publika na njihovu sljedećem koncertru u Spaladium Areni gdje sviraju 1. ožujka.

No, tko i što su zapravo Dubioza kolektiv: je li to družina jezičavih punkera s nagnućem prema freak folku, glazbenika u kojima su se “zbratimili“ i Clash i Manu Chao, i Asian Dub Foundation, i Rage Against...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. svibanj 2024 21:48