I kada se svima učinilo kako je život njezin i Smojin laka bidermajerska varijanta nizale su se crne slike stvarnosti koje su se teško prikrivale dimnom zavjesom emocija. Taj par sijedih glava koje sam za bistrih dana mogao brzo uočiti na onoj drugoj, zapadnoj obali, donosio je sobom nikad do kraja shvatljivu humornost, ali i čudnu naivnost djetinjstva. Osjećao sam kako su ta dva stopljena bića baštinila dužnosti srca, plemenitost koja je uvijek moćnija od svake podlosti – kazao je veliki splitski intelektualac i erudit Tonći Šitin na ispraćaju Smojine udove Lepe, u mrtvačnici mjesnog groblja u Žrnovnici kod Splita.
Dok je vani rominjala sitna kišica pod olovnim nebom, nevelika svita intimnih prijatelja i štovatelja preminule opraštala se na – rekli bismo – uistinu lijepom...