Scena Mozaik

17. lipnja SE slavi kao dan naših novina

SLOBODNA SLAVI 67. ROĐENDAN Nagrade za životna djela Reiću, Brešanu i Viskoviću (FOTOGALERIJA)

17. lipnja SE slavi kao dan naših novina

Nagrade se dodjeljuju za područja znanosti, umjetnosti i novinarastva, i to kao nagrada za životno djelo i kao godišnja nagrada. Na dan kad je prije 67 godina prvi otisak naših novina napravljen u mosorskim vrletima, slavimo Dan Slobodne Dalmaci

Prvi put u otvorenom prostoru Galerije umjetnina, na 67. rođendan naših novina, dodijeljene su nagrade “Slobodne Dalmacije”. Nagrade za znanost, umjetnost i novinarstvo dodjeljuju se za doprinos u protekloj godini te za životno djelo, a ove godine i uz dva posebna priznanja.

- Izbor nagrađenih pokazuje bogatstvo, intelektualnu snagu i dosege ovoga grada i ove regije. Izbor nagrađenih pokazuje bogatstvo, intelektualnu snagu i dosege ove regije - naglasio je Miroslav Ivić, zamjenik predsjednika Uprave “Slobodne”.

- Ovaj prostor, u kojemu danas dodjeljujemo nagrade, bio je bolnica, nakon toga muzej, sada galerija. “Slobodna Dalmacija” željela bi objediniti sve to troje, biti lijek i melem za dušu dalmatinskog čovjeka, biti memorija povijesnih vrijednosti ali i galerija, izlog svega najboljeg što daju ovaj grad i ova regija.

Svečanosti su prisustvovali župan Ante Sanader, predstavnici Grada Anđelka Visković i Jure Šundov, šibenski gradonačelnik Ante Županović, domaćin Božo Majstorović i brojni drugi.

Prve na redu bile su nagrade za znanost, a žiri u sastavu Ivan Đikić (predsjednik), Damir Pilić, Frano Barbir, Dragan Poljak te Branko Grčić odlučio je dodijeliti godišnju nagradu “Kruno Prijatelj” astrofizičaru Dejanu Vinkoviću, a nagradu “Frane Bulić” za životno djelo profesoru Nikoli Viskoviću.


Kako nije mogao prisustvovati samoj dodjeli, predsjednik žirija Đikić uputio je notu u kojoj je naglasio da “znanost zahtijeva briljantne umove i dugogodišnju posvećenost velikim originalnim pitanjima te obrazovanju javnosti, uređenosti društvenog sustava i odgovornosti da primjena otkrića bude usmjerena dobrobiti čovječanstva”.

Uz to, “znanost u Splitu i Dalmaciji ima svoju blistavu prošlost, uspješnu sadašnjost i sigurnu budućnost”, riječi su Đikića. Sama obrazloženja nagrada pročitao je Dragan Poljak.

Muzej vrsnih

- Počašćen sam ovom nagradom, iako se osjećam premladim za nju. Uvijek sam naglašavao da je na mladima velika odgovornost da se što više u društvu angažiraju, a nagrada je i priznanje da mi znanstvenici nismo samo zatvoreni u laboratoriju i uz kompjutor, nego smo i aktivni u društvu - kazao je Dejan Vinković s PMF-a referirajući se i na posebnu nagradu koja je dodijeljena studentima fizike.

Dobitnik Nagrade za životno djelo Nikola Visković, čestitavši rođendan našem listu, istaknuo je da je “Slobodna Dalmacija” bila uvijek nezaobilazna u kulturi i politici te da je nagrada odraz njezina angažmana kako u prenošenju kvalitetnih stvari, tako i u njezinu honoriranju. Uz to, izrazio je želju da se o kulturi piše što više.

- “Slobodna” je još cura, a samo je 5-6 godina mlađa od mene. Nadam se da će doživjeti stoljeće - istaknuo je dr. Visković.

Posebnu nagradu žiri je ove godine dodijelio studentima fizike sa Sveučilišta u Splitu i Zagrebu Mati Jagnjiću, Mislavu Cvitkoviću i Jadranki Šepić. Nagradu je preuzeo Mate Jagnjić te kazao da je ulaganje u znanost iznimno važno kao i dizanje svijesti o njezinu značaju.

Uslijedila su priznanja na području umjetnosti, i to godišnja nagrada “Jure Kaštelan” koju je dobio arhitekt Nikola Bašić te “Emanuel Vidović” za životno djelo koja je dodijeljena književniku i scenaristu Ivi Brešanu.

Posebnu nagradu dobio je Mirko Krstičević za svoje Splitsko društvo za suvremenu glazbu te projekt Splithesis. Objašnjenja nagrada pročitali su članovi žirija za umjetnost Ivana Prijatelj-Pavičić, Goran Golovko te Boris Škvorc, koji su uz Jerka Rošina (predsjednika) te Vojka Mirkovića odlučili o laureatima u navedenom području.

- Priznanje “Slobodne Dalmacije” dokaz je da se prepoznaju i afirmiraju one izvorne vrijednosti našeg podneblja, regije i mediteranske kulture, a ne odbijaju se kao teške i nevrijedne poštovanja - kazao je Bašić, nagrađen za svoje križeve.

Ivo Brešan se našalio na račun svog bivanja drugim u nagradama za životno djelo te izrazio zadovoljstvo ovim svojevrsnim “stavljanjem u muzej”.

- Rekao je general Custer: “Prvi je prvi, a drugi je nitko” - zaključio je i zahvalio na nagradi. Mirko Krstičević kao posebno nagrađen, iako je “navikao pisati note, a ne puno govoriti”, zahvalio je za nagradu spomenuvši uspjehe svog projekta i Društva i Splithesisa.

Perjanice novinarstva

Nagradu “Joško Kulušić” za životno djelo u novinarstvu ove godine dobio je Zdravko Reić, a godišnju novinarsku nagradu “Miljenko Smoje” Damir Pilić. Žiri koji je spomenute kolumniste ocijenio kao najbolje bio je u sastavu: Jakša Fiamengo (predsjednik), Krunoslav Kljaković, Zoran Krželj, Danko Plevnik te Mario Bošnjak.

- Čast mi je da sam se našao u istoj rečenici s Miljenkom Smojom, jer “Slobodna Dalmacija” nije samo firma u kojoj radim, ona je i dio mog života, prve novine koje sam čitao, a Smoje prvi novinar - rekao je Pilić.

Njegov i naš kolega Zdravko Reić, vidno dirnut, rekao je da se bolje svađa i polemizira nego govori o priznanjima pa je naglasio da današnjim novinarima fali strasti i predanosti novinarstvu, a posebno ljubavi prema “Slobodnoj” te je dodao da bi mladi trebali to shvatiti i na tome raditi.

Laureatima su nagrade uručili glavni urednik “Slobodne Dalmacije” Krunoslav Kljaković, član Uprave Zoran Krželj i Tomislav Wruss, član Odbora direktora EPH.

  ana jerković, foto: jadran babić / cropix

 

Dejan Vinković

• Dr. sc. Dejan Vinković (38), docent na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) Sveučilišta u Splitu (Odjel za fiziku), dobitnik je Godišnje nagrade Slobodne Dalmacije za znanost zbog svog iznimno uspješnog znanstveno-istraživačkog rada na području astrofizike. Godine 2009. dr. Vinkoviću je u prestižnom časopisu Nature objavljen rad “Radiation-pressure mixing of large dust grains in protoplanetary disks”, u kojemu ovaj znanstvenik otvara nove vidike u istraživanju uvjeta pod kojima se stvaraju planeti. Naime, dr. Vinković je otkrio kako kombinacija tlaka zračenja zvijezde i diska u njezinoj blizini podiže prašinu iz diska i gura je prema hladnijim dijelovima, a ukazuje i na činjenicu da se ovaj scenarij uklapa u promatranja protoplanetarnih diskova i kometa. Uz ovu vrlo vrijednu publikaciju, dr. Dejan Vinković autor je većeg broja radova objavljenih u uglednim međunarodnim časopisima. Svojim dosadašnjim, izuzetno bogatim znanstvenoistraživačkim radom te rezultatima koji spadaju u sam vrh svjetske znanosti, naročito objavljivanjem rada u časopisu Nature, dr. Vinković izravno je pridonio međunarodnoj afirmaciji PMF-a, Sveučilišta u Splitu, ali i hrvatske znanosti uopće. Najljepše je od svega to da je riječ o mladom, a već vrlo uspješnom znanstveniku koji će zasigurno još puno toga dati znanosti i društvu u kojemu živi i radi.

Nikola Visković

• Profesor emeritus Splitskog sveučilišta, znanstvenik, publicist i aktivist za zaštitu ljudskih prava, dr. Nikola Visković punih 47 godina predavao je na Pravnom fakultetu u Splitu – gdje je prošao sve stepenice, od honorarnog asistenta do redovnog profesora – po čemu je jedan od nastavnika s najdužim stažem na Splitskom sveučilištu. Premda obrazovanjem pravnik, k tome i autor nezaobilaznih knjiga u području prava - primjerice, „Jezik prava“ i „Argumentacija i pravo“ prve su studije pravne lingvistike i retorike u nas - Visković je prije svega istinski erudit, koji u svojoj bibliografiji ima i nekoliko enciklopedijskih djela izvan područja pravnih znanosti, poput knjiga „Životinja i čovjek“ i „Stablo i čovjek“, koje uvode u nove znanstvene discipline - kulturnu biologiju i kulturnu zoologiju. K tome, Visković je jedan od najzornijih primjera angažiranog hrvatskog intelektualca. Kao što je početkom 90-ih bio jedan od rijetkih intelektualaca koji je kritizirao pretjerani nacionalizam i šovinizam nove hrvatske vlasti tako je do danas ostao kritičan prema događajima i pojavama iz lokalne i globalne svakodnevice

 

Ivo Brešan

• Vjerujemo da dodjeljivanje nagrade za životno djelo Ivi Brešanu nikome ne može izgledati kao iznenađenje, ili kao odluka koja bi po bilo čemu bila neobična ili neočekivana. Ivo Brešan nije pisac određene prepoznatljive i definirane književne ili društveno-politički obilježene struje, autor koji bi slijedio trendove svjetske i hrvatske književnosti, ili se služio određenim sredstvima književnih taktika koje diktiraju “književne elite”.

Umjesto toga, riječ je o originalnoj i jedinstvenoj pojavi u hrvatskoj književnosti. Tako je bilo od samih početaka. Još davne 1971. godine napisao je dramski tekst koji je bilo teško formalno okarakterizirati i smjestiti u tadašnji korpus i odrediti ga u odnosu na ostalu književnu produkciju toga vremena. Istovremeno, svima koji nešto o književnosti znaju bilo je kristalno jasno da se radi o jedinstvenoj i neponovljivo književnoj i scenskoj činjenici koja ne samo da će opstati u vremenima koja dolaze nego će nam, kao i mnoga njegova djela poslije, govoriti o tome kakvi smo bili i kakvi smo mogli (ili trebali) biti. Riječ je, naravno, o dramskom tekstu “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”. Da je Brešan do dana današnjeg napisao samo taj tekst, vjerojatno bi i u tom slučaju bio vrlo izgledan kandidat za dobivanje nagrade za životno djelo. Uprizorenje tog teksta, kasniji filmski scenarij i film Krste Papića po tom scenariju, mnogobrojni prijevodi, izvedbe u inozemstvu te živost tog teksta sve do danas, govore u prilog tome. Isprepletenost groteske i pučkog teatra, kazališta u kazalištu i intertekstualnih postmodernističkih slojeva, igre i zbilje, reprezentacije i prikaza, sve to nagovješćuje jedan opus koji će biti jedinstven, neponovljiv, originalan i tvrdoglavo samosvojan ne samo u okvirima hrvatske književnosti nego i u odnosu prema ostalim književnostima u kojima su njegovi dramski tekstovi igrani, a njegove novele i romani čitani. Njegovi romani, drame i scenariji mogu istovremeno nasmijati i rasplakati, ali i u jednom i u drugom slučaju ukazuju na činjenicu da smo u svojim nastojanjima da ovladamo prostorom i vremenom svi mi skupa (kao i naše priče) istovremeno smiješni i tragični, duhoviti i patetični, simpatični i lakomi, dobri i zli.


 

Nikola Bašić

• Ovogodišnja nagrada SD za umjetnost dodjeljuje se Nikoli Bašiću, dipl. ing. arh., za rješenje spomen-obilježja vatrogascima poginulima u požaru na Kornatima 2008. godine.

Spomen-obilježje tragedije vatrogasaca na jednom od otoka Kornatskog arhipelaga prema zamisli Nikole Bašića odlikuje se izuzetnošću dostignuća u svakom pogledu moguće analize rješenja. Konceptualno prijedlog je u potpunosti obilježio ne samo tragičan i apsurdan događaj toga gorućeg ljetnog dana nego i svaku pojedinačnu i posve uzaludnu žrtvu, individualizirajući njezino stradavanje na konkretnome mjestu. A križ kao znak na mjestu stradanja svakoga pojedinoga vatrogasaca simbolizira ne samo njihovu smrt nego i teret koji su za života nosili gaseći oganj tamo gdje ih je slalo. Premlade za smrt, pogotovo u pustoši kornatskog kamena. Istog onog kamena od kojeg je Bašić napravio križeve da na tom putu smrti neuništivo traju u vremenu, sazidani trudom vrijednih ljudi na isti način na koji su kroz prošlost nastajali u tom golom i škrtom kamenjaru sve gomile i lazi. Kameni križ kao znak, kao simbol, kao oblik; kameni križevi kao obilježje, kao skulptura, kao prostor. Posebna je vrijednost Bašićeva kornatskog spomen-obilježja činjenica o suglasju i struke i javnosti kako se radi o apsolutno uspješnom i konceptualnom i oblikovnom umjetničkom djelu.


 

Zdravko Reić

• Kada netko u novinarskom notesu, odnosno danas “laptopu” ili “notebooku”, zabilježi pola stoljeća neprekidna rada, njega doista s pravom treba titulirati doajenom novinarstva. Upravo takvom titulom “novinara najvišega razreda”, odnosno “dekanom novinarstva”, valja nazvati i kolegu Zdravka Reića, našega, doista diljem novinarskoga svijeta poznatoga Reju, dobitnika ovogodišnje Nagrade Slobodne Dalmacije za životno djelo u novinarstvu.

- Jesam, star sam, ali, ne dam se, što i nije bitno. Važno je samo moje uvjerenje da još mogu služiti - kaže Rejo kada ga tko upita kada će doista u mirovinu. O tome svjedoče njegove redovite kolumne u “Slobodnoj”, njegovi česti Pečati na trećoj, kao i brojne teme koje svakodnevno objavljuje na stranicama našega lista. On je naprosto novinar staroga kova, kakvih je, nažalost, sve manje - oduvijek strastven i profesionalan. Ni danas, formalno u mirovini, nije mu teško pojuriti za viješću, i to onom “najmanjom”. Ne bježi niti od, recimo, najave za utakmicu nogometašica, od samo tri retka. Ali, s podjednakim elanom upustit će se i u najozbiljniju analizu, napisati neumoljivu kritiku, zbog čega je, kao rijetko tko, često izložen i najgrubljim napadima onih kojima se ne sviđa njegovo oštro pero, iako ono uvijek “bode” s namjerom da stvari budu bolje, a ne gore. Prošao je, moglo bi se reći, sve poslove u redakciji - od sastavljača tablica s tehničkim rezultatima na Olimpijskim igrama u Rimu 1960., preko kurira između redakcije i tiskare u “prastaroj” “Slobodnoj”, onoj kraj Pazara, “maloga od redakcije” koji trči kupit’ cigarete i “šuferine” urednicima, pa do urednika sportske rubrike, u jednom razdoblju i gradske, do na kraju kolumnista. Golem je Rejin doprinos razvijanju sporta kroz novinarstvo, posebno širenju sportske kulture uz žestoku kritiku devijantnih pojava u sportu.


 

Mirko Krstičević

• Mirko Krstičević (1948.), skladatelj, Teoriju glazbe dipomirao je na Pedagoškoj akademiji u Splitu, a potom i na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Kompoziciju studira kod M. Pozajića i M. Špilera. Kraće vrijeme djeluje kao srednjoškolski pedagog, nakon čega stječe status slobodnog umjetnika. Od 2004. do 2007. tajnik je Splitskog filharmonijskog društva. Krajem 2007. osniva Splitsko društvo za suvremenu glazbu i projekt SPLITHESIS, sudjeluje s mnogim rock i pop pjevačima i grupama, prodavši više od tri milijuna nosača zvuka. Skladao je glazbu za više od pedeset igranih i dokumentarnih filmova, za jednu dječju TV seriju, za stotinjak kazališnih predstava, dva dječja mjuzikla, tri glazbeno-scenska djela (Krvava svadba, Halugica i Atlantida – priča o Danzorovu srcu) te dvadesetak djela za solo instrumente, komorne ansamble i simfonijski orkestar. Skladbe su mu izvođene u desetak zemalja. Dobitnik je povelje HAZU-a i Nagrade SLUK te Nagrade za najbolju filmsku glazbu, redovni je član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva filmskih djelatnika. Živi i radi u Splitu. U nastojanju obogaćivanja hrvatske glazbene baštine, Mirko Krstičević okupio je splitske i inozemne skladatelje pod inventivnim geslom 4R – Red, Rad, Radost, Radoznalost te je snagom vizije i osobnim pregalaštvom ostvario do sada jedinstven rezultat u području glazbene umjetnosti sa širokim odjekom u našoj svekolikoj kulturnoj javnosti. Uz svesrdnu podršku glazbenih reproduktivaca, Splitsko društvo za suvremenu glazbu upriličuje koncerte suvremene glazbe, izdaje nosače zvuka i slike te, kao možda najvažniji segment svoga djelovanja, tiska partiture novih skladbi... Ovo priznanje dodjeljujemo iznimnom pojedincu kao poticaj i primjer za sva buduća kreativna nastojanja.

Damir Pilić

• Damir Pilić jedan je od onih autora kojemu se više nije nužno potpisivati ispod vlastitih novinskih uradaka. Kad čitatelj Slobodne zaroni u tekst koji je analitičan, dubok, lišen svakog senzacionalizma, hrabar, koji ima ljudsku, humanu notu, često se iza njega krije jedan te isti autor - naš kolega Pile. Novinar i književnik, magistar psihologije, Pilić je čovjek širokih obzora, intelektualac opće prakse, jedan od posljednjih iz generacije mlađih ljudi koji uspijeva uživati u oazi medijske slobode izolirane od kojekakvih modnih gurua, starleta i ostale sitneži koja u vremena dok je još um carevao nije imala pristupa na stranice ozbiljnih tiskovina. Zato kolega Pilić može i mora biti uzorom onima koji dolaze. On zaista nudi najbolje: proučava sve vrste karcinoma koji nagrizaju današnje društvo - pošasti poput droge, alkohola, nasilja, nacionalizama i svih drugih izama koji su ovu sredinu skupo stajali - pri tomu nudeći lijek za one negativnosti u društvu koje se još dadu izliječiti ili barem terapiju kada se radi o kroničnim bolestima. Za razliku od mnogih kolega koji se kao i on bave i političkim novinarstvom, Damir ne bježi od toga da jasno pokaže što o čemu misli i da u komentarima koje objavljuje jasno istakne svoje slobodarsko opredjeljenje, koje se naslanja na ono najbolje što baštini lijeva politička misao.

Studenti fizike PMF-a

• Festival znanosti u Sinju, od 11. do 17. travnja 2010. godine, jedan od glavnih znanstvenih događaja u zemlji u svrhu popularizacije znanosti, koji je okupio velik broj renomiranih imena znanosti, poput prof. dr. Ivana Đikića, prof. dr. Davora Pavune, akademika Nenada Trinajstića, Vladimira Paara i drugih, djelo je entuzijazma studenata Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Sveučilišta u Splitu, Mislava Cvitkovića, Mate Jagnjića i Jadranke Šepić. Zaista ohrabruje činjenica da su upravo studenti, mladi ljudi o čijem vizionarstvu ovisi budućnost ovog društva, prepoznali značenje i ulogu znanosti u razvoju društva, pogotovo u vremenu krize i nedostatka sredstava. Osim svojih zahtjevnih obveza na fakultetu, ovi mladi ljudi našli su i volje i umijeća za društveno djelovanje, a pokazali su pri tome zavidnu zrelost i respektabilne organizacijske sposobnosti.Uspješnim organiziranjem ovog festivala studenti Mate Jagnjić, Mislav Cvitković i Jadranka Šepić jasno su skrenuli pozornost na ulogu znanosti, njezino značenje u razvoju suvremenog društva, ali su je na neki način doveli i do domova običnih ljudi. Poslali su pozitivnu, jasnu i optimističnu poruku kako Cetinskoj krajini, tako i čitavoj Hrvatskoj. Podarili su tako Sinju, gradu iz kojeg više desetaka poznatih znanstvenika vuče svoje korijene, događaj kakav nikad prije nisu imali priliku doživjeti.

Naslovnica Mozaik