Scena Kultura

'AGAPE'

Branko Schmidt: Oni koji očekuju film koji blati crkvu, varaju se, ovo je film o društvu u vrijeme lova na vještice

'AGAPE'
Upravo 180 verzija scenarija, koliko smo napravili, svjedoči o tome da nismo htjeli napraviti crno–bijeli film o pedofiliji u katoličkoj crkvi. Htjeli smo napraviti, i mislim da smo uspjeli, film o devijacijama u našem društvu. A crkva je dio tog društva. Na kraju filma gledatelj osjeća empatiju prema svećeniku.

Nakon ljetošnje premijere u Puli kvaliteta filma “Agape“ Branka Schmidta je bila očita. No, to se nije osjetilo u finalnoj diobi Zlatnih arena. Schmidtov film osvojio je, naime, jednu jedinu nagradu – za montažu. No, redatelju to nije toliko zasmetalo nakon nagrađivanih “Metastaza“ i “Ljudoždera vegetarijanca“. On, naime, smatra da je njegov jedanaesti film u Areni osvojio jednu pulsku nagradu više nego što je očekivao.

- Osim što smo u ratu vodili bitku protiv velikosrpske agresije, mi smo rušili i komunizam. I kao što to obično biva, pobjednici preuzmu puno toga od poraženih. Danas opet dobro znamo da neprijatelj nikad ne spava. Moramo biti na oprezu jer “ništa nas ne smije iznenaditi“. Stalno se izmišljaju neprijatelji unutrašnji i vanjski. Svi susjedi su nam neprijatelji, a domaći izdajnici iznutra izjedaju same temelje hrvatske države.

A zapravo grupe i pojedinci, koji tobože štite nacionalna interese, vraćaju na mala vrata totalitarizam i njegove prokušane metode u naše dvorište. Znam što govorim jer sam zbog filma “Sokol ga nije volio“ bio hapšen i osjetio udbaške metode na svojoj koži. Ako kritizirate ili progovarate o temama koje su tabu, odmah ste neprijatelj, skrećete s linije. Ljudi se etiketiraju, gube egzistenciju samo zato što misle i govore kritički ili su naprosto drukčiji od većine.

Vidite i sami da se vratio dobri stari verbalni delikt. Na svim razinama osvanuli su karijeristi, samozvani domoljubi koji budno paze da ne skrenemo s pravoga puta, a zapravo im je glavna zadaća dodvoravanje vladajućoj eliti i osobni interesi. Takve ljude ja nazivam “čuvarima državnog pečata“. Ima ih svuda, pa ih je bilo i u pulskom žiriju – govori nam Schmidt.

Pula je ionako iza vas, a ispred vas je netom otpočeta kinodistribucija filma “Agape“. Kakva su očekivanja?
- Oko filma se diglo dosta prašine, što je naravno dobro. Tema je provokativna, u glavnoj ulozi je Goran Bogdan, trenutno jedan od najpopularnijih i najtraženijih hrvatskih glumaca, termin prikazivanja je dobar… Ne očekujem ništa spektakularno u kinima, ali ne očekujem niti debakl. Reakcija publike u prepunoj pulskoj Areni, koju ni kiša nije uspjela rastjerati, daje mi pravo na optimizam.

Reklamna kampanja je u punom jeku, pri čemu se nije libilo ni provokativne promocije s fotografijama pretučenog Gorana Bogdana (u ulozi svećenika; zapravo kadrovima iz filma) i pitanjima tko ga je pretukao i zašto…
- Ja sam bio protiv senzacionalizma u reklamnoj kampanji. Htjelo se ići s izrazito provokativnom kampanjom što sam uspio djelomično spriječiti. Stalno se ističe pedofilija u crkvi kao tema, što nije istina. Ovaj film postavlja pitanje jesmo li mi kao društvo skloni bez valjanih dokaza etiketirati, ekskomunicirati ljude drugačije od nas ili postupamo pravedno. Je li glavni glumac Goran Bogdan, koji je u filmu utjelovio svećenika, pedofil ili naprosto ima prema djeci bliskiji odnos nego je uobičajno? Dakle, je li problem u svećeniku ili smo mi homofobno društvo? “Agape“ će sigurno iznenaditi hrvatsku publiku.

Koliko provokacija odgovara filmu? Smatrate li da je automatski provokativan i kontroverzan s obzirom na osjetljivu temu pedofilije, k tome u crkvi?
- “Agape“ je film koji ruši tabue i dotiče se pedofilije i homoseksualizma u Crkvi i s te strane je provokativan i kontraverzan. No, s druge strane to je priča o ljubavi, toleranciji, snošljivosti i pravu na različitost. Ja gledateljima na kraju ostavljam neka sami zaključe je li to film o pedofiliji ili homofobiji? Je li nevin svećenik etiketiran i izbačen iz društva na temelju naših predrasuda ili s razlogom?

No, oni koji će otići u kino s namjerom da gledaju film koji blati crkvu, bit će razočarani. Upravo 180 verzija scenarija, koliko smo napravili, svjedoči o tome da nismo htjeli napraviti crno–bijeli film o pedofiliji u katoličkoj crkvi. Htjeli smo napraviti, i mislim da smo uspjeli, film o devijacijama u našem društvu. A crkva je dio tog društva. Na kraju filma gledatelj osjeća empatiju prema svećeniku. Da se radi o pedofilu, sigurno bi reakcije publike bile drugačije.

Mora li hrvatski film sadržavati provokaciju da bi izazvao odjek u javnosti i bio gledan, neovisno o žanrovskom registru?
- Na žalost živimo u vremenu kada provokacije i senzacionalizam, uz sveprisutnu podobnost (ovu ili onu) najbolje prolaze. O kvaliteti i struci više nitko ne vodi računa. Najbolja ilustracija toga je demografska katastrofa i broj ljudi koji napuštaju Hrvatsku, pogotovo moju voljenu Slavoniju.

Vi, dakle, niste išli s namjerom da raspirite kontroverze, ali slutite da će ih biti? Što mislite kako će reagirati crkva?
- Kontroverzi već ima, i ne vidim ništa loše u tome. No, namjera mi nije bila da ih izazivam. Negativnih reakcija iz crkvenih redova nije bilo i ne vidim razloga da ih bude. Svako dobronamjeran jako će dobro shvatiti da crkva nije nikakva meta napada ovog filma. Ja sam samo zabrinut za pravac kojim je ovo društvo krenulo i za mentalno stanje nove generacije koja nas nasljeđuje.

“Agape“ je ustvari imlicitan film - niste ni na koji način prikazali pedofiliju; može je biti, ali i ne mora?
- Upravo to što nema eksplicitnih scena seksa, što se  ne kaže sve, moji kritičari zamjeraju filmu. Pa ljudi božji, ne radim sapunicu! Kao da sam rekao: “Da! Svećenik je pedofil!“ film bi bio bolji. Glupost! Nismo mala djeca da nam je potrebno sve napisati – nacrtati. Ja ne podcjenjujem gledatelje i njihovu inteligenciju. Otvorenost i višeznačnost pristupa ovoj delikatnoj temi smatram najvećom kvalitetom filma.

Kao treći dio vaše neslužbene trilogije “Agape“ je dosta blaži od “Metastaza“ i “Ljudoždera vegetarijanca“. Koliko je ovo bio teži i zahtjevniji projekt upravo zato što je implicitniji?
- Već samim izborom simpatičnog i dragog Bogdana za ulogu svećenika, poslao sam jasnu poruku da će “Agape“ biti drugačiji od filmova s robusnim Reneom Bitorajcem. Samo s Bogdanom sastajao sam se i razgovarao o filmu više od godinu dana. Mislim da ni za nijedan film nisam bio spremniji i pripremljeniji. Gluma, kamera, scenografija, kostimi… sve je tražilo drugačiji pristup nego u prethodna dva filma.

Stječe se dojam da film šeta po tankoj liniji koja pedofiliju razdvaja od homofobije?
- Kao što sam na početku rekao živimo u vremenu lova na vještice. Neprijatelje, a među njima su pedofili, ako ih nema, treba ih izmisliti. Tako se valjda iskazuje domoljublje, a i dobiva prostor u medijima željnim senzacije. No, nismo mi u tome usamljeni. Pogledajte samo ovo ludilo sa silovanjima koja su se dogodila u Hollywoodu prije 20–30 godina. Zato ja podržavam izreku: bolje pustiti 100 krivaca, nego osuditi jednog nevinog.

Svi bi očekivali da je svećenik koji je dručiji i koji se ponaša kako se ponaša negativac, ali vi ste se trudili da publika prema njemu osjeti empatiju i da ga pokuša shvatiti?
- On se ne ponaša kao negativac. Upravo suprotno. On je samo drugačiji. Ja branim pravo da ljudi budu to što jesu, dok se pridržavaju zakona, naravno. A u mom filmu nema dokaza da se svećenik ponaša nezakonito. Legalist sam kome se gadi kada ulica, neznalice i diletanti, uzmu stvari u svoje ruke, postavljaju vrijednosna mjerila i igraju se ljudskim egzistencijama i sudbinama.

S druge strane, baš i ne pokazujete empatiju prema generaciji mladih koja dolazi?
- E, tu ste pogodili moje najdublje strahove. Mislim da smo s kurikularnom reformom zakasnili 30-ak godina. Zakazali smo kao društvo i kao roditelji. Nadam se da sam u krivu, ali čini mi se da je veliki dio mladih ljudi krenuo u smjeru koji ovom društvu neće donijeti prosperitet, govorim prije svega o duhovnom, a ne materijalnom prosperitetu.

Dirnuli ste se u nedodirljive - liječnika, popa. Tko je idući?
- Branitelji. Ali, opet će se razočarati oni koji očekuju senzacionalistički ili crno–bijeli pristup toj temi. Razočarat će se i oni koji očekuju da ću branitelje prikazati kao nadljude kakvim su komunisti prikazivali partizane. Prikazat ću ih kao obične, normalne ljude, ali koje muče traume poznate samo onima koji su 1991. nosili pušku.

Režija akcijskog filma

Sudeći po nezaboravnim finalnim kadrovima “Agapea“, mogli biste režirati i jedan akcijski film?
- Mislim da bi ti Marko bolje režirao akcijski film od mene (smijeh).

Studiozno čitanje Biblije
Ukupno je 180 verzija scenarija bilo, što je valjda rekord. Kako ste izvukli ovu finalnu?
- Osnovnu verziju smo napisali Ivo Balenović i ja. Zvala se “Ivanova krizma“ i s tim naslovom je prije pet godina prošla na HAVC-u. No, ja nisam bio zadovoljan jer nismo na svršetku filma uspjeli postići empatiju prema glavnom liku; što mi je bio naum od početka rada na scenariju. U četverogodišnjem radu na scenariju priključila nam se Katarina Zrinka Matijević, koja je poboljšala tekst, ali konačnu verziju scenarija napisala je Sandra Antolić. Studioznim čitanjem Biblije, a pogotovo života i rada Sv. Pavla uspjela je riješiti sve scenarističke zadaće napisati tekst koji mi je omogućio da snimim film kakav želim.

Naslovnica Kultura