Scena Kultura

'TO JE SVETINJA'

Glumac splitskog HNK Pere Eranović 'Priče iz Vukovara' odnio preko oceana: Naše obitelji za kanadsku politiku uopće nije briga, samo hrvatsko igra, a o Hajduku znaju sve!

'TO JE SVETINJA'

Mogli smo što smo htjeli, samo dvije stvari nismo smjeli – biti gladni i potrošiti svoj novac – kaže Pere Eranović (27), mladi glumac splitskog HNK koji je sa svojom predstavom "Priče iz Vukovara" proveo dva tjedna u Kanadi, gdje je pred hrvatskim iseljenicima, na čiji je poziv i došao, odigrao četiri predstave. Pratio ga je i njegov ton majstor Tomislav Luetić.

Publika ga je upoznala u Mississaugi, Norwalu, Kitcheneru i Oakwilleu. Predstavu je odigrao u župnim dvoranama u kojima inače nastupaju naši kad dođu u Kanadu, a dogodilo se i da je prvi put s predstavom nastupao u crkvi.

- Bila mi je to najteža izvedba ikad! Imaš osjećaj nedostojnosti dok igraš predstavu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a uokolo je još sve puno brojnih vjerskih motiva, postaja Križnog puta i svega što je na neki neizravan način utkano u ''Priče iz Vukovara'', stvarno fascinantno – kaže Pere. Čak ga je taj nastup u crkvi potaknuo na režijske intervencije kojima je neke dijelove monodrame prilagodio posvećenom prostoru. Te su promjene bile toliko dobre da ih je odlučio zadržati.


Poziv ujaka


Već je i ranije gledao kako otići u posjet u Kanadu, a kad je stigao poziv od ujaka Mile Ivančića koji je tamo već 30 godina, nije se premišljao. Spakirao je kufer i otišao letom od Splita, preko Zagreba i Münchena do Toronta. Još mu je ostala enigma kako let od Münchena do Toronta traje 10 sati, a onaj od Toronta do Münchena tri sata manje.

Šali se da ih je na povratku možda i uragan, preko kojega su letjeli, ubrzao. Publiku na njegovim predstavama činili su, kaže, uglavnom "stariji, oni preko 40", a zanimljivo je da je sreo i dvoje Vukovaraca koji su došli pogledati vukovarske priče. Čestitali su mu i pohvalili ga na odlično ''skinutom'' vukovarskom govoru. Na zadnjoj izvedbi, onoj u Oakvilleu, ''kanadskom Rastovcu'', kako ga Pere zove (oak-hrast), prisustvovala je i generalna konzulica Republike Hrvatske u Mississaugi Andrea Javor.

Pere hvali djelovanje tamošnjeg hrvatskog svećenstva, prvenstveno don Ilije Petkovića, koji se sa subraćom i časnim sestrama nesebično stavio na raspolaganje oko logistike i organizacije.

Ne strahuje da će ostati "zarobljen" u vukovarskim pričama koje je dosad izveo 50-ak puta i za koje je 2016. godine na Festivalu glumca u Županji dobio i Nagradu "Ivo Fici" za najboljeg mladog glumca do 28 godina.

Uloge te nose

- Ne mislim da će me ljudi samo po tome prepoznavati. Svatko me vidi na svoj način. Neki me pamte po ulozi u "Ruži vjetrova", drugi po ulozi u spotu kultne pjesme "Oči u oči", a kad izađe "General", neki će mi govoriti "vidio sam te u filmu o Gotovini", tako da ne mogu reći da me je samo jedna uloga obilježila. Uloge te uvijek nose u neke čudesne svjetove gdje obitavaš do idućeg djela, i tako cijeli radni vijek.

"Vukovarske priče" sam ciljano izabrao za temu diplomskog rada jer sam imao strastvenu želju tu literarnu divotu prenijeti na scenu u konkretnoj kazališnoj formi. Gotovo svi znaju istinu o Vukovaru, o junaštvu hrvatskih branitelja u opkoljenom gradu i o stravičnom zločinu koji se poslije pada dogodio. Ali nije mi cilj bio od monodrame napraviti samo neki povijesno-odgojni podsjetnik, već prvenstveno progovoriti o izdaji čovještva kao temeljnog ideala. A to radimo zanemarujući prijatelje, ne dijeleći drugima potrebne riječi i zagrljaje.

Priče Siniše Glavaševića tako britko progovaraju o svakodnevnim mehanizmima ljubavi koje zbog brzine življenja vrlo često zanemarujemo. I baš sam se nadao da ću s tom monodramom gostovati posvuda, a to se sada i događa - pojašnjava.
Bio je u obiteljskim domovima više hrvatskih obitelji i ostao fasciniran koliko oni prate sve što se događa u Hrvatskoj.

- Nije ih uopće briga za kanadsku politiku, ali zato znaju sve o našoj, zanima ih sve o Hajduku, Dinamu, redovito gledaju hrvatske programe i upijaju svaku novost. Gledali smo utakmicu Hrvatske i Ukrajine i bilo je nevjerojatno vidjeti te ljude kako plaču zbog pobjede naše reprezentacije. Iako svjesni stanja u hrvatskom nogometu, žive za utakmice reprezentacije.

"To je svetinja i u to se ne dira'', kažu. Divno je bilo uvjeriti se iz prve ruke da, osim u simbolici, domoljublje velike većine koju sam tamo upoznao počiva i u poreznom doprinosu Hrvatskoj. I to cijelu godinu! Zato bih volio da most između iseljene i domovinske Hrvatske postane još snažniji.


Udebljao se


U 13 dana boravka udebljao se, priznaje, 4, 5 kila. "Disa sam u pauzama", kaže kroz smijeh. Kako i ne bi kad bi "dan započeo s paketom Tim Hortons krafni i kavom, da bi onda ujna, brinući se kako to nije dovoljno, priredila pravi njihov doručak s jajima i pancetom".
Ma koliko bio oduševljen posjetom Kanadi, Peri ni u jednom trenutku nije palo napamet tamo i ostati.

- Život u Hrvatskoj mi je svojevrsni izazov, a Kanada me samo motivirala da se ponašam odgovornije. Jer mi imamo 90 posto iste zakone kao i Kanada. Samo što ih oni provode i poštuju. Ja ću se uvijek vezati kad sjednem za volan, dat ću žmigavac i truditi se voziti u ograničenju brzine, neću bacati ništa po podu... To su individualne odgovornosti koje čine kolektivnu disciplinu.

Iz toga se uređuje država. Kao što se uređuje zatvaranjem kriminalaca i makrolopova. Baš me je nekako nadahnulo to poštovanje Iprema državi u kojoj živiš – ističe Pere. Za razliku od velikog broja mladih koji u potragu za boljim životom odlaze iz Hrvatske, on se ne vidi na tom putu.
-
Bio sam, vidio, vratio se. Blagoslovljen sam, sretan i zadovoljan. Radim posao koji volim, imam prijatelje i živim u svojoj zemlji. Kanada je predivno iskustvo, ali Hrvatska je nenadmašna. Nema ljepše zemlje na svijetu i bio bih najsretniji kada bi se u njoj sve tako sredilo da se svi iseljeni napokon vrate - zaključuje mladi glumac kojem je poziv za gostovanje i novi prelazak oceana taman stigao iz New Yorka.

 

Naslovnica Kultura