Scena Kultura

sve je ‘črna mati zemlja’

Kristian Novak: Dovršavam novi roman ‘Ciganin, ali najljepši’

sve je ‘črna mati zemlja’

Kristian Novak: Još prije dvije godine nitko ništa nije znao o meni, a sad je baš sve drukčije

S izlaskom knjige “Črna mati zemla” i s književnom nagradom T-portala za najbolji roman 2013. godine, u mom se životu sve promijenilo. Još prije dvije godine nitko ništa nije znao o meni, krenuo sam od nule, a sad je baš sve drukčije. Da mi je netko prije dvije-tri godine rekao da ću u Splitu govoriti o sebi na književnoj večeri, ja mu ne bih vjerovao – rekao je pisac Kristian Novak koji je bio gost Marija Glavaša na Bookari u splitskoj Info zoni.

– Četiri godine sam radio na romanu, mučio sam se sa svakom rečenicom i već do kraja pisanja nisam bio isti čovjek kao na početku tog “putovanja”. S “Algoritmovim” urednikom Krunom Lokotarom potom sam prerađivao dijelove, zahvalan sam mu na tim mentorskim sugestijama, a onda su počele stizati pozitivne književne kritike, afirmacije sa svih strana, uspjeh, i sve se okrenulo.

Sada je porastao interes i za moj prvi roman, “Obješeni”, tiskan u Čakovcu prije deset godina, kojega se praktički ne može više pronaći, a ne znam i hoće li se objaviti ponovljeno izdanje – veli Novak.

Tridesetšestogodišnji Kristian Novak jedinstvena je književna pojava ne samo u Hrvatskoj, nego i puno šire; njegov urednik tvrdi – u čitavom svijetu.

Sportski život ‘letećeg Kristiana’

Naime, nezabilježeno je da u jednoj osobi netko realizira takve visoke domete na polju znanosti, sporta i književnosti. Novak je doktor znanosti, germanist i kroatist, radi kao docent na Riječkom i kao znanstveni suradnik na Zagrebačkom sveučilištu. Od 1996. do 2009. godine bio je standardni reprezentativac Hrvatske u karateu i osvajač je zlatne i srebrne medalje na Svjetskom i Europskom prvenstvu!

Što je baštinio iz sportskog života, a što koristi u svom književnom radu, pitamo ga.

– Dok sam bio u sportu, on mi je čvrsto određivao strukturu života i točno se znao dnevni raspored – treninzi, hranjenje, odmor – tako da se nisam ničim drugim mogao baviti, pa sam čak i studij malo rastegnuo zbog toga. No, onda sam napravio “zlatni rez” i krenuo u znanstveni rad i pisanje.

Ako sam nešto ponio iz toga dijela života, onda je to – vjera. Kao što sam onda znao da ću, ako radim na tijelu, za šest mjeseci dovesti ga u savršenu formu za natjecanje, tako me i sada, dok pišem bilješke, fragmente i dijaloge, drži spoznaja da će za šest mjeseci to već biti nešto, dio romana. A vjerojatno sam stekao i nešto discipline, svakako.

U Novakovu pomalo mračnom romanu “Črna mati zemla” kritičari posebnu vrijednost pronalaze u činjenici da je dijelom pisan na kajkavskom dijalektu, dijalektu stanovnika Sv. Martina na Muri u Međimurju, gdje je proživio godine djetinjstva, i njegovu ponovnom vraćanju na književnu scenu, te, nadalje, u zanimljivom korištenju tradicionalnih, baštinskih elemenata u priči.

Koliko ima autobiografskog u priči o uspješnom mladom piscu, Matiji Dolenčecu, koji stvaralačku i ljubavnu blokadu pokušava otkloniti otvarajući svoju potisnutu, traumatičnu epizodu iz djetinjstva?

Ništa bez dijalekta

– Ne vidim razliku između autobiografskog i nekog drugog teksta. Mislim da sve ispod čega stavimo potpis ima elemente autobiografskog. Imao sam potrebu izbaciti na papir neke intimne stvari koje su se lomile u meni, a i u budućnosti pisanje vidim kao rješavanje nekih mojih osobnih dvojbi.

Sva naša sjećanja su naše vlastite kreacije, načinjene od malo prešućivanja, malo igranja uloge žrtve i izmišljanja, tako da glavni lik romana laže o svom djetinjstvu, ne zna zašto i ne zna čak da laže. Dok sam pisao, razmišljao sam na štokavici, ali likovi nisu moji i oni su morali govoriti na svom dijalektu jer drukčije ne bih sebi vjerovao.

Iduće godine Novak sprema novi roman čija se radnja također događa u Međimurju, a u njemu problematizira romsku zajednicu i njihov odnos s drugim stanovnicima, ali i sukobe unutar njihove zajednice između bogatih i onih socijalno marginaliziranih.

– Već dvije godine živim s novim likovima, kao da sam napola u ovom, a napola u drugom, literarnom svijetu. Jedan lik je bjegunac s Bliskog istoka, pa puno vremena provodim istražujući kako ljudi tamo žive, jezik, o krijumčarenju ljudi.

Puno mi je pomogao jedan američki novinar, podrijetlom Kurd, koji mi je mailom odgovorio na niz pitanja koja su me mučila u konstrukciji priče, a nije mi dao priliku da mu nekako za taj trud zahvalim. Kaže da je to obaveza njih, Kurda, da se širi istina o njihovu narodu. Imam i ime za moj novi roman, zvat će se “Ciganin, ali najljepši”. Parafraza je to jedne pjesme Ljube Aličića, čistog narodnjaka, a meni se sviđa jer sam primijetio da se uvijek kad se govori o Romima koristi veznik “ali”. “Ciganin, ali pošten”, “dobar, ali Ciganin” i slično.

Jasenka Leskur-Staničić
foto: Nikola Vilić / cropix

Naslovnica Kultura