Scena Kultura

nova direktorica splitskog Centra

Tamara Visković: ‘Zlatna vrata’ mogla bi se sama financirati

nova direktorica splitskog Centra

'Kinoteka ima niže cijene ulaznica kako bismo je učinili dostupnijom svima koji film vole i žele ga gledati'

Nakon povuci-potegni stranačkih lobiranja, propalog izbornog kruga i izgubljenog vremena, na čelo Centra za kulturu i cjeloživotno obrazovanje “Zlatna vrata” stigla je Tamara Visković, kustosica Galerije MKC i nekadašnja gradska pročelnica za kulturu.

Osoba koja u Splitu ima reputaciju iskusne kulturnjakinje ustanovu uzima nakon što je ona gotovo godinu dana radila bez vodstva jer je bivša ravnateljica Snježana Lisičić dala ostavku.

S novom ravnateljicom smo razgovarali i o njenim planovima kako bi u ovoj ustanovi s dugom tradicijom i s izvrsnom lokacijom unutar Dioklecijanove palače mogla dodati izgubljenu živost.

Rješavanje duga

Kakvi su prvi dojmovi u novoj radnoj sredini?

- Loša je vijest da je u proteklih par godina Centar stvorio dugove prema suradnicima i dobavljačima. Dobra je vijest da za sada to značajno ne utječe na kvalitetu i konkurentnost naših edukativnih i kulturnih programa. Nije još napravljena primopredaja, ne znam precizno, ali radi se o par stotina tisuća kuna i ukoliko u suradnji s gradom odmah presretnemo daljnje akumuliranje duga, može se raditi bez ikakvih potresa.

Po logici stvari, ustanova koja na brizi ima ovako posebnu zgradu, filmski, likovni i društveno angažirani program, deset stalno zaposlenih, nije onako fleksibilna kako to traži današnje tržište, ali ono ne može biti njezin primarni poligon za rad. “Zlatna vrata” su prvenstveno javni sadržaj.

Dojam je, s obzirom na svjetlije stranice njene povijesti, da ustanova životari, više nego da je upečatljiva u životu grada?


- Mjerimo li uspješnost “metrom” kriterija od prije 20 ili 30 godina, sve je neuspješno. Nekad ste stajali u redu za kartu za kino predstavu u jednom od sedam gradskih kina. Danas ćete u multipleksu često biti jedan od sedam gledatelja.

Nekad je tržište knjiga cvalo - danas niti profesionalni izdavači ne mogu opstati na tržištu. Nekad su se novine prodavale u stotinjak tisuća primjeraka, danas je taj broj desetak puta manji... Znači li to da smo svi zajedno monumentalno neuspješni u književnosti, filmu, novinarstvu...? Ne. Znači da su promjene u načinu konzumacije i produkcije kulture neminovne.

Kinoteka je u “zlatno doba” radila dva dana tjedno. Danas je dvorana aktivna svakodnevno i da imamo još jednu, bilo bi isto. Javne rasprave, tribine i ostali sadržaji u njoj se odvijaju jednom tjedno. No, istina je da je vidljivost “Zlatnih vrata” u posljednjih nekoliko godina manja.

Jedan od razloga je što ugostiteljski objekt s prekrasnim dvorištem u prizemlju zgrade zbog sudskog spora ne radi, a on je i fizički i u nekom društvenom smislu bio način na koji sadržaji zgrade “silaze” među ljude, događaju se i žive na ulici.

Imate li neka rješenja s kojima ste konkurirali za mjesto čelne osobe ustanove?


- Moje je uvjerenje da Centar, uz neke ozbiljne izmjene u načinu poslovanja i veću fleksibilnost sadržaja, može biti samoodrživ, a da pri tom ne izgubi društvenu i kulturnu dimenziju zbog kojih i postoji. Marketinški treba artikuliranije istaknuti kvalitetu i prednosti “Zlatnih vrata”.

Na primjer, program pripreme za studij arhitekture ima za rezultat da se više od 90 posto polaznika uspješno upisuje na fakultet. To je podatak koji mnogo govori, ali malo tko ga zna. Ustanova kontinuirano nudi programe osposobljavanja za najtraženija zanimanja i omogućavaju relativno brz skok iz “nezaposlivosti” u traženost. Za njih se možete prijaviti praktički bilo kada. No, do tih informacija treba doći.

Potom, potrebno je i što brže aktivirati prizemlje, izaći “na ulicu”. “Zlatna vrata” su već etablirana kao mjesto javnog dijaloga i građanske akcije. Također, bit ćemo aktivni na natječajima, ne samo za projekte iz postojećih djelatnosti Centra, već se širiti na socijalne programe, programe koji aktiviraju djecu, starije ljude, socijalno izoliranije kategorije, treba razmišljati izvan okvira u kojem sad djelujemo. Trenutno radimo na nekoliko takvih natječaja.

’Kultna’ Kinoteka

Kinoteka izgleda reprezentativno, što je i vaša zasluga. Može li ona privući još veći broj zaljubljenika u film?

- Uz potporu Grada, HAVC-a i Europa Cinemas koji daju potporu malim nezavisnim kinima koji promiču europsku kinematografiju, kino radi bez gubitaka, štoviše, u protekloj je godini bilo u plusu, i predstavlja golemu vrijednost na više razina.

Prvo, ima sjajan i dobro posjećen program premijernog i tzv. nerepertoarnog filma, dakle filma koji se ne pojavljuje u programima ostalih prikazivača. Kinoteka je počela s radom prije 50-ak godina i program filmske klasike održan je do danas.

Iako, naravno, nema onaj kultni status koji je imao 70-ih i 80-ih godina, on predstavlja referentno mjesto u smislu njegovanja filmske kulture. Posjećenost varira od programa do programa, od sezone do sezone, ali generalno ne zaostaje za onom komercijalnih dvorana.

Osim edukacijske, ono ima i socijalnu dimenziju, jer je cijena ulaznice niža, kako bismo je učinili dostupnijom svima koji film vole i žele ga gledati.

S kakvim emocijama ostavljate Galeriju MKC gdje ste do sada radili?


- Kada smo prije deset godina počeli u Domu omladine, zatekli smo metar visoku hrpu smeća u amfiteatru i gole zidove, a danas je to mjesto živih događanja i inkubator mladih kadrova u organizaciji, menadžmentu i kulturi. To je ogroman dobitak za grad. Osobno, mislim da je promjena radnog mjesta dobra. Ne mogu zamisliti da do mirovine budem na istome mjestu.

PIŠE: JASENKA LESKUR - STANIČIĆ, FOTO: PAUN PAUNOVIĆ/CROPIX

Savjetnik je fluidna kategorija

Kako komentirate gradski resor kulture? Koliko se razlikuje od perioda kad ste bili dio vlasti?

- Elementarne razlike su proistekle iz izmjena zakona o lokalnoj samoupravi kojim su 2009. ukinuta gradska poglavarstva, što u praksi znači da gradske službe unutar sebe više nemaju osobe s izvršnim ovlastima. Time je, po mom mišljenju, učinkovitost svih službi i ureda drastično smanjena, a gradonačelnicima i dogradonačelnicima je posao znatno otežan.

Nitko ne može biti stručnjak za sve. Taj se problem pokušava premostiti angažiranjem niza savjetnika, no pitanje je koliko to doprinosi kvaliteti rada. Član poglavarstva je bio zakonski odgovoran za izvršenje proračuna i imao je izravnu mogućnost provedbe svojih planova. Savjetnik je, pak, fluidna kategorija koja nema konkretnu odgovornost niti ovlasti.

Naslovnica Kultura