Novosti Svijet

POTRESNA REPORTAŽA

Bijeda je unosan biznis: katolička udruga za 22 eura po izbjeglici ljude drži u logoru kao stoku

POTRESNA REPORTAŽA

Uvukavši se pod lažnim identitetom u logor za izbjeglice u Foggi, na nekadašnjem vojnom aerodromu Borgo Mezzanone, L'Espressov istraživački novinar Fabrizio Gatti satjerao je u škripac i Katoličku crkvu i talijansko ministarstvo unutrašnjih poslova.

Crkvu zato što katolička udruga vodi logor u kojemu su ljudi smješteni gore nego stoka i izrabljivani teže nego robovi, a Ministarstvo unutrašnjih poslova zato što snosi ne samo zapovjednu nego i organizacijsku odgovornost, a pravilo se da nije odatle. Ministar unutrašnjih poslova Angelino Alfano najavio je istragu tek pošto su u nedjelju na kioscima i online pojavio posljednji broj toga rimskog tjednika, s fotografijama užasa i reportažom koja je sama po sebi teška kaznena optužnica.

Ide to i do 30 eura

Prihvatni centar (CARA) u Foggi, gdje su smješteni pribjeglice koji zahtijevaju politički azil, vodi Katolička zadruga „Senis Hospes“, nastala u sklopu katoličkog pokreta „Comunione e liberazione“, za račun konzorcija „Sisifo“ koji pripada u Legu Coop, savez zadruga idejno, politički i financijski blizak ljevici odnosno vladinoj postdemokršćanskoj i postkomunističkoj Demokratskoj stranci pod vodstvom premijera Mattea Renzija.

U kontejnerskim barakama bez kreveta i bez posteljine, bez ikakva namještaja gdje bi izbjeglice mogli odložiti higijenski pribor, odjeću, obuću (nego se sve povlači po podu ili po papirnatim vrećicama), s električnim vodovima ilegalno spojenima na javnu rasvjetu i rasprostrtima po zemlji na kojoj se i kuha, spojenima izolirnom trakom, u prostor za najviše 800 ljudi natrpano je 1414 tražitelja azila (podatak 23. kolovoza). Za svakoga od njih „Senis Hospes“ dobiva od države najmanje 22 eura dnevno (oko 5000 kuna mjesečno po osobi, od čega u Hrvatskoj moraju živjeti mnoge obitelji), a za hitne slučajeve do 30 eura dnevno.

Dakle, samo u Foggi katolička zadruga ubere godišnje oko 11 milijuna eura godišnje. Iz džepova talijanskih poreznih obveznika u džepove katoličkih dobrotvora, preko tamne kože bjegunaca iz Nigerije, Afganistana itd. U godišnjem izvješću koje potpisuje Camillo Aceto (52), predsjednik zadruge „Senis Hospes“, s ponosom piše da se ta zadruga posvetila „skrbi za najpotrebitije kategorije“.

Ali njoj ide bolje nego njima: u dvije godine je utržak, tvrdi L'Espresso, povećala za 400 posto, sa 3 milijuna 2012. na 15,2 milijuna 2014. Istodobno je i broj zaposlenih poskočio sa 109 na 518. Bijednici su izvrstan biznis – ni u jednoj talijanskoj djelatnosti (osim u kakvoj područnoj mafiji) ne bilježi se takav rast dok država povećava BDP mjerama mizernih bićerina: 0,1 ili 0,2 godišnje, niti 0,3, mali konjak.

U mračnoj reportaži, pred kojom ružičasto djeluju i nekadašnja strašna izvješća njemačkoga istraživačkog novinara Güntera Wallraffa ili pisca Bericka Travena Thorsvana, Fabrizio Gatti je opisao stvarnost tih prezrenih na svijetu, koju ćemo ovdje svesti na suhe podatke.

Tko je čitao Remarqueovu „Iskru života“, sjetit će se da se trgovalo i u koncentracionim logorima, utoliko žešće ukoliko je svaka mrvica bila dragocjena.

Smrad, nasilje, robovanje...

Nije bez toga ni CARA u Foggi. Ulaze i afganski šverceri, nudeći kamionski prijevoz do Engleske. Ima svega osim Alfanove policije. Doduše, novinara su u više navrata ispitivali tko je i što radi, užasno im je bio sumnjiv evidentni bijelac, koji je tvrdio da je utekao iz Južnoafričke Republike i da se zove Steve Biko (s pravom uvjeren da se nitko neće sjetiti imena tog borca protiv ropstva).

Ali nije ga rešetao policajac – agenti i vojnici ne odmiču se iz svog ureda pri ulazu, ni brige ih za unutrašnjost logora ili za četiri „divlja“ ulaza kroz žicu – nego jedan od „agenata provokatora“ nigerijske mafije. Ne manjkaju, naime, njezini gangsteri, koji također nalaze zaradu u tom obrascu europsko-katoličkoga državno-volonterskog milosrđa. Unutar baraka izvan kontejnera otvorili su kafić, dva restorana, te diskač koji je očito i bordel: Gatti svjedoči da je vidio kako kroz otvore na ogradi ulaze nigerijski kriminalci i odvode djevojčice da bi se prostituirale u obližnjoj baraci diskoteke koja buči do zore, kada se javlja mujezin iz podjednako ilegalne afganske džamije.

Podjednako ilegalno obližnji puljiški poljodjelci koriste radnu snagu iz logora. Imigrantima s papirima plaćaju 25 eura za radni dan (od zore do mraka, da se razumijemo), a ovima iz logora samo 15, jer već imaju smještaj i hranu. Ne daju im besplatno ni vodu, nego je sami donose iz logora u plastičnoj boci. Živjela higijena!

Oni sretniji su nabavili bicikl koji, za svaki slučaj, unose u spavaonicu da im ga tko ne ukrade, jer inače moraju za prijevoz platiti 35 eura tjedno, više od dva radna dana.

Fotografije su dovoljan dokaz, a Gatti još dodaje nezaobilazne podatke o smradu. Dodajte nesigurnost, pa nasilje… I eksploataciju koja je brutalna i kada je naizgled nenasilna.

Treba li se čuditi ako se CARA u Foggi pokaže kao još jedna tvornica terora, mjesto za novačenje užasnutih i očajnih, koji će radije poginuti i ubiti nego biti tako tretirani u kršćanskoj Europi?

 

Naslovnica Svijet