Novosti Hrvatska

trbuhom za kruhom

'Kako su mi ženu dočekali u Njemačkoj, to je u Hrvatskoj nezamislivo': obitelj iz dalmatinskog zaleđa napušta domovinu 'u kojoj uvijek moraš biti nečiji' i započinje novi život preko granice

trbuhom za kruhom

Mario B. iz jednog gradića u dalmatinskom zaleđu postat će uskoro jedan od brojnih Hrvata koji su otišli preko granice u potragu za boljim životom. Njegova supruga Jasna se još početkom kolovoza odselila i zaposlila u bolnici u jednom od gradova Baden-Wuttenberga, a on će joj se s djecom pridružiti po završetku ove školske godine.

Za Deutche Welle ispričao je zašto su se odlučili na taj korak. Nije teško pogoditi, na to ih je ponukala uzaludna potraga na poslom. Supruga, akademska građanka medicinske struke, godinama je ulagala u sebe i vjerovala da neće imati problema pri pronalasku zaposlenja.

'Kad je supruga obavila specijalizaciju, postala je slobodna igračica na tržištu. Kako je najbliži klinički bolnički centar u Splitu, tamo se javljala na natječaje za posao, ali od 23 natječaja na koja se javila odgovor je dobila samo na dva - i to negativan' prisjeća se Mario kako su shvatili da im treba "rođačko-politička" veza kako bi se ona zaposlila.

'Kod nas je čovjek postao nevažan, nitko ne gleda jesi li dobar, karakteran i znaš li raditi nego kakvu partijsku knjižicu imaš.  Ovdje stalno moraš biti 'nečiji'. Zar moram biti nečiji da bih pronašao posao i živio kao čovjek?! Ovdje se sve dijeli i gleda kroz podjelu "naši i vaši", ističe Mario te dodaje da im je bilo dosta takve atmosfere i života 'na dug'.

Sjeli su i na papir stavili troškove života u Hrvatskoj i u inozemstvu kada su shvatili što im se više isplati odlučili su sreću potražiti u Njemačkoj.

Najprije su se obratili agencijama koje posreduju pri zapošljavanju u toj zemlji, ali od toga su odustali jer, tvrdi Mario, uzimaju od 30 do 40 posto primanja puna 24 mjeseca onome tko se preko njih zaposli.

Puno im je pomoglo, priznaje, što im prijatelji žive u Njemačkoj pa su Jasnu primili su svoj dom i pomogli joj oko birokracije. A sreća joj se osmjehnula - odmah.

'Čim je prijavila boravište, automatski je ušla na tržište rada. Otišla je na razgovor u kliniku koja je tražila njezin profil stručnjaka, istoga dana imala je sat vremena probnog rada i odmah je primljena na posao' priča Mario i ukazuje na jedan važan detalj: dok ne položi odgovarajući ispit iz jezika, prima 40 posto od plaće.

Samo sedam dana nakon što je doselila u svoj novi njemački dom, stigao joj je poziv od načelnika općine na nedjeljno druženje, na kojemu su novim useljenicima prezentirali na koji se način mogu uključiti u zajednicu i kako i gdje mogu volontirati. Zbog medicinske profesije nju su pozvali da se priključi tamošnjoj inačici gorske službe spašavanja. Pored svega, zahvalili su joj se što je doselila baš u njihovo mjesto i što će tu plaćati porez. Raspitivali su se i o obitelji i kad im je rekla da svi dolaze, rekli su da jedva čekaju da i Marija uključe u svoje sportske programe.

'Takvo što je u Hrvatskoj nezamislivo ' primjećuje i dodaje kako se ne boji odlaska i da su svaki korak dobro promislili.
'Nije nas strah početi novi život iako smo oboje prešli 40-tu. Mnogi naši prijatelji zbog straha ne odlaze, misle da su s 35-40 godina prestari za taj iskorak, a meni je žao što nemaju više samopouzdanja', zaključuje Mario koji jedva čeka da mu obitelj ponovno bude na okupu i da započnu novi život u novom okruženju.

 

Naslovnica Hrvatska